Broj: Gž-2283/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Marije Šimičić, kao predsjednice vijeća, te Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Ivana Tironija, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja O. d.d. M., F. put 14, MBS …………., OIB: ………………., zastupanog po zakonskom zastupniku S. T., OIB: ……………., a ovaj po punomoćnicima Vinku Ljubičiću i Željku Vrdoljaku, odvjetnicima u Splitu, protiv tuženika pod 1. Ž. sv. M. E. u M., kao pravnog sljednika U. d.b.F. u Makarskoj, zastupanog po punomoćniku Željku Ravliću, odvjetniku u Makarskoj, pod 2. G. M., M., Obala kralja Tomislava 1, OIB: …………, MB: …………, zastupanog po gradonačelniku ing. T. B., a ovaj po punomoćniku B. M., dipl. iur., zaposleniku tuženika pod 2., pod 3. N. G. pok. J. iz Makarske, S. R. 11 i pod 4. „A.“ d.o.o. R., R. g. bb, Vrgorac, zastupanog po punomoćnicima Meri Juričko, odvjetnici u Splitu i Anti Rebiću, odvjetniku u Imotskom, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj broj 74 P-2532/15 od 1. veljače 2016. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 29. lipnja 2017. godine

 

p r e s u d i o   je

i

r i j e š i o   je

 

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj broj 74 P-2532/15 od 1. veljače 2016. godine.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev, a koji glasi kako je to pobliže navedeno pod točkom I. izreke ove presude.

 

 

Odlukom o trošku naloženo tužitelju isplatiti tuženiku pod 1. Ž. sv. M. E.e u Makarskoj iznos od 40.562,00 kune, te tuženiku pod 4. „A.“ d.o.o. iznos od 43.031,25 kuna (točka II. izreke prvostupanjske presude).

Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog tužitelja za izdavanjem privremene mjere sadržaja pobliže navedenog u izreci tog rješenja.

Tužitelj pobija presudu i rješenje i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP) uz prijedlog da se isti preinače, odnosno ukinu. Zatražio je i trošak žalbenog postupka.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba nije  osnovana.

 

Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer presuda glede odlučnih okolnosti sadrži jasne razloge koji odgovaraju stanju spisa i sadržaju izvedenih dokaza, te se mogu ispitati.

 

              Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva nekretnine označe kao čest. zem. 401/2 (kat. čest. 2454 i 2455) ZU 3208 K.O. Makarska-Makar, a sve kao osnov upisa tog prava u  zemljišne knjige suda.

 

U ispravno provedenom postupku je utvrđeno:

 

- da je predmetna nekretnina bila prenesena u društveno vlasništvo temeljem odluke o prijenosu u društveno vlasništvo građevinskog zemljišta na području Grada Makarske („Glasnik“ Službeno glasilo Općine Makarska broj 1/82,10/82),

 

- da se predmetna nekretnina na dan 24. srpnja 1991. godine nalazila unutar granica građevinskog područja gradova i naselja gradskog karaktera,

 

- da je rješenjem Ureda za imovinsko pravne poslove Ispostava Makarska klasa: UP-Io-943-01/96-01/88/BV Urbroj: 2181-0874-97-5 od 27. siječnja 1997. godine vraćena u vlasništvo U. d. b. F. u Makarskoj, koji je pravni prednik prvotuženika,

 

- da su tuženici zemljišnoknjižni suvlasnici ove nekretnine,

 

- da tužitelj nije dokazao kako bi predmetna nekretnina bila vlasništvo njegovih prednika,

 

- da predmetna nekretnina nije bila uključena i i procijenjena u temeljni kapital tužitelja i njegovih pravnih prednika u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća („Narodne novine“ broj 19/91, 83/92, 84/92, 94/93, 2/94, 9/95, 21/96 i 118/99),

 

- da je tužitelj bio uputio Hrvatskom fondu za privatizaciju prijedlog za obnovu postupka pretvorbe, ali je ovaj prijedlog zaključkom Hrvatskog fonda za privatizaciju od 2. prosinca 1999. godine odbačen kao nepravodoban,

 

- da utoliko tužitelj ne može temeljem odredbi članka 360.-365. ZV-a steći pravo vlasništva sporne nekretnine,

 

- da pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u konkretnom slučaju nisu ostvarene.

 

Navedeno činjenično stanje temelji se na dokazima provedenim u postupku koje dokaze je sud prvog stupnja ispravno ocijenio kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge, pa ga stoga kao pravilno i potpuno prihvaća i ovaj sud, pogotovo obzirom na činjenicu da niti tužitelj ne ističe da bi bilo koja relevantna činjenica bila pogrešno ili nepotpuno utvrđena.

 

Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je ispravno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

 

Stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZV) u odredbi članka 360. ZV-a izričito je propisano da pravo korištenja stvari u društvenom vlasništvu postaje stupanjem na snagu ZV-a pravo vlasništva dotadašnjeg nositelja prava korištenja na toj stvari.

 

Međutim, odredbom članka 390. stavak 1. ZV-a propisano je da se odredbe članka 360-365. ZV-a ne odnose na stvari na kojima su pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja imale bivše društvene i društveno političke organizacije, na stvari koje nisu unesene u društveni kapital pravnih osoba u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, te na stvari pravnih osoba u društvenom vlasništvu sa sjedištem na prije okupiranom, a sada oslobođenom području Republike Hrvatske.

 

Osim toga člankom 390. ZV-a propisano je da trgovačko društvo kao pravni sljednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenog vlasništva, vlasnik je nekretnina koje su na dan procijene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije bile društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća, koje su mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva i čija je vrijednost procijenjena u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva.

 

Kako iz utvrđenja prvostupanjska suda utemeljenog na priloženoj dokumentaciji slijedi da predmetna nekretnina nije u postupku pretvorbe preoblikovana u vlasništvo tužitelja odnosno njegovih pravnih prednika, to tužitelj pravo vlasništva iste nije stekao pretvorbom po ZV-u, a kako to ispravno cijeni i sud prvog stupnja.

 

Nadalje, prvostupanjski sud je utvrdio da na strani tužitelja nisu ispunjene ni pretpostavke za stjecanje prava vlasništva sporne nekretnine dosjelošću, a koji činjenični osnov je također istaknut po tužitelju.

 

              Naime, zakonodavac propisuje da se vlasništvo stvari dosjelošću stječe samo ako je riječ o samostalnom posjedu koji traje zakonom određeno vrijeme (članak 159. stavak 1. ZV-a, odnosno primjenom odredbe članka 388. stavak 2. i 3. ovog Zakona u uvjetima odredbe članka 28. – 30. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, „Narodne novine“ broj 53/91, 9/92 i 77/92).

 

Samostalni posjed postoji ako posjednik izvršavajući svoju faktičnu vlast ne izvršava time ničiju tuđu „višu“, posrednu vlast (vlasnički posjed). Samo vlasnički posjednik moći će putem dosjelosti steći vlasništvo stvari koje posjeduje.

 

Inače, posjed nema onaj koji prividno posjeduje, ali ne izvršava nikakvu svoju vlast glede neke stvari, kao što ga nema onaj koji izvršava isključivu tuđu faktičnu vlast, jer je on samo pomoćnik u posjedovanju (članka 12. stavak 2. ZV-a).

 

Isto tako, da bi se dosjelošću steklo vlasništvo neke stvari, nužno je da samostalni posjed te stvari neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, koje vrijeme počinje teći onog dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost (članka 160. stavak 1. ZV-a).

 

Kad je posjed sadašnjeg posjednika stečen derivativno, dokle god postoji neprekidna sukcesija - kontinuitet posjeda, sadašnjem se posjedniku (sljedniku) u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika (sukcesora) neprekidno posjedovali stvar i to kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici (članka 160. stavak 2. ZV-a), pri čemu treba utvrditi je li posjednik njihov sljednik.

 

Nadalje, pretpostavka o savjesnosti (poštenju) posjeda radi stjecanja prava vlasništva dosjelošću ispunjena je ako posjednik kroz sve vrijeme dosjelosti smatra da je stvar koju posjeduje njegova odnosno ako ne zna ili ne može znati da nije njegova. Poštenje mora trajati cijelo vrijeme dosjelosti. Poštenje je subjektivno obilježje posjeda, pa ono nikada ne prelazi s prednika na sljednika u posjedovanju – poštenje se uvijek prosuđuje s obzirom na onoga tko je posjednik. Časom kada je posjednik prestao biti pošten prekida se dosjelost, ali naknadno nepoštenje posjednika nema povratno djelovanje na ono stanje prije toga u kojem je posjednik bio pošten.

 

Pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom pravu (ipso iure), čim se ispune sve pretpostavke dosjelosti.

 

Naime, dosjelost nije samo pravna osnova stjecanja koja bi imala nastupiti tek nekim aktom stjecanja, nego do stjecanja dolazi samom činjenicom da je nastupila dosjelost.

 

Rok dosjelosti počinje teći onog dana kada posjednik stekne posjed stvari, a završava istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. Dosjedateljev samostalni posjed stvari, sa svim pozitivnim kvalitetama, treba trajati neprekidno kroz cijelo propisano vrijeme.

 

Kako iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da rečene pretpostavke stjecanja putem dosjelosti u konkretnom slučaju nisu ispunjene, to je ispravan zaključak suda prvog stupnja da tužbeni zahtjev nije osnovan ni kada se razmatra s ovog činjeničnog osnova.

 

Utoliko je odbijanjem tužbenog zahtjeva materijalno pravo pravilno primijenjeno.

 

Glede preostalih žalbenih navoda je za istaći kako je pravno razdvajanje zemljišta i stabala bilo isključeno na zemljištu u društvenom vlasništvu. S prelaskom zemljišta u društveno vlasništvo bio je ukinut dotadašnji pravni dualitet zemljišta i stabala, koji se zadržao nakon 1. siječnja 1931. godine kao stečeno pravo. U Hrvatskoj se pravo vlasništva na stablu kao samostalnom imovinskom objektu moglo osnivati do 1. siječnja 1931. godine kada je stupio na snagu Zakon o unutrašnjem uređenju, osnivanju i ispravljanju zemljišnih knjiga od 18. svibnja 1930. godine koji poštuje zatečeno pravno stanje (stečena prava), ali isključuje mogućnost osnivanja takvih odnosa (§ 75.). Pravni poslovi o razdvajanju zemljišta i stabala ne proizvode pravne učinke ako su sklopljeni nakon 1. siječnja 1931. godine. Načelo pravnog jedinstva zemljišta i stabala u današnjem hrvatskom pravu ne dopušta iznimke osim u slučaju zatečenog stanja na dan 1. siječnja 1931. godine, a o čemu se ovdje ne radi.

 

Odluka o troškovima postupka temelji se na ispravno izvršenom  obračunu u primjeni odrede članka 154. stavak 1. ZPP-a.

 

Isto tako, u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene ni pretpostavke iz odredbe članka 298. ovdje mjerodavnog Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05) u kojima je sud mogao odrediti zatraženu privremenu mjeru, čime je prijedlog za njeno određivanje pravilno odbijen kao neosnovan.

 

              Slijedom iznijetog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, te odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove drugostupanjske odluke.

 

Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je pozivom na odredbu članka 166. stavak 1. ZPP-a u vezi s odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a, jer nije uspio sa svojom žalbom.

 

U Splitu 29. lipnja 2017. godine.