Broj: Gž-290/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu vijeću sastavljenom od sutkinja Vedrane Perkušić predsjednice vijeća, te Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Katije Blaće članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. K iz Zagreba, Z. b. 16b, OIB ……………….., kojeg zastupa Zajednički odvjetnički ured Adela Budinić-Kušteta i Adrijana Antičević iz Malog Lošinja, protiv tuženika G. M. L., R. l. k. 7, kojeg zastupa Odvjetničko društvo Kovačević, Koren i partneri d.o.o., radi utvrđenja prava vlasništva, na temelju rješenja predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Su-IV-745/14 od 1. srpnja 2014., odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju, broj P-5170/15 od 15. studenog 2016., u sjednici održanoj 6. srpnja 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Uvažava se žalba tuženika kao osnovana, pa se preinačuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju, broj P-5170/15 od 15. studenog 2016. u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, i sudi:

 

              Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, a koji glasi:

 

              "Utvrđuje se da u naravi nekretnine označene kao između č.zem. 3359 upisana u z.k.ul. 2941 i č.zem. 3360  upisana  u z.k.ul. 1898 k.o. Nerezine u vlasništvu tužitelja Igora Kerna, te dio č.zem. 2948 k.o. Nerezine  upisane u zemljišnoj knjizi kao javno dobro označen na prijavnom listu EL.BROJ 65/11 od 28.04.2011. godine izrađenom po geodeti Teufiku Rizviću iz GEO-TEO d.o.o. u površini od 906 m2 čine jednu posjedovnu cjelinu omeđenu suhozidom. "

 

              II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju, broj P-5170/15 od 15. studenog 2016., u dijelu koji sadrži odluku o troškovima postupka, i sudi:

 

              "Nalaže se tužitelju da tuženiku u roku od 15 dana naknadi troškove postupka u iznosu od 12.375,00 kuna.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da u naravi nekretnine označene kao između č.zem. 3359 upisana u z.k.ul. 2941 i č.zem. 3360  upisana  u z.k.ul. 1898 k.o. Nerezine u vlasništvu tužitelja Igora Kerna, te dio č.zem. 2948 k.o. Nerezine  upisane u zemljišnoj knjizi kao javno dobro označen na prijavnom listu EL.BROJ 65/11 od 28.04.2011. godine izrađenom po geodeti Teufiku Rizviću iz GEO-TEO d.o.o. u površini od 906 m2 čine jednu posjedovnu cjelinu omeđenu suhozidom.

 

Odlukom o troškovima postupka odlučeno je da svaka stranka ima snositi svoje troškove ovoga postupka.

 

Protiv te presude žali se tuženik pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – Odluka USRH, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se predmetna presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Tužitelj se u odgovoru na žalbu usprotivio svim žalbenim navodima kao neosnovanim, predlažući da se žalbe kao takva odbije.

 

Žalba je osnovana.

 

Predmet ovoga spora je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da u naravi nekretnine označene kao između č.zem. 3359 upisana u z.k.ul. 2941 i č.zem. 3360  upisana  u z.k.ul. 1898 k.o. Nerezine u njegovom vlasništvu, te dio č.zem. 2948 k.o. Nerezine  upisane u zemljišnoj knjizi kao javno dobro označen na prijavnom listu EL.BROJ 65/11 od 28.04.2011. godine izrađenom po geodeti Teufiku Rizviću iz GEO-TEO d.o.o. u površini od 906 m2, čine jednu posjedovnu cjelinu omeđenu suhozidom.

 

Prvostupanjski sud po provedenom dokaznom postupku utvrdio je i to pregledom zemljišnoknjižnog izvatka z.k.ul. 1898 k.o. Nerezine da su č.zem. 3359 i 3360 upisane u cijelosti kao vlasništvo tužitelja, da je prema potvrdi zemljišnoknjižnog odjela Ki-8153/07 od 24. rujna 2007. predmetna č.zem. 2948 k.o. Nerezine kroz registar čestica upisana kao B.P. (Bene publico-javno dobro), da je uviđajem na licu mjesta utvrđeno da je predmet spora dio č.zem. 2948, da ta čestica ima ulaz s desne strane ceste gledano iz mjesta Osor- P.Križa, na udaljenosti od Osora cca 4 km, da u naravi predstavlja veći kompleks zemljišta sa svih strana ograđen gromačom visine cca 1,20 m, da ne postoje vidljive granice između dviju parcela označenih kao č. zem. 3359 i 3360, da je vještak geodet pokazao mjesto na kojem bi se protezao put, da na gromačama gdje se i dalje nastavlja put nema otvora, da nije utvrđeno da bi prethodno bilo otvora ili da bi bio nedavno zatvoren, da je vještak pokazao kako bi sporni put prolazio kroz dvije vrtače-dolca dubine cca 6 m i 3 m, da prema izmjeri sporni dio č.zem. 2948 zauzima površinu 906 m2, da taj dio u naravi čini cjelinu zajedno s č.zem. 3359 i 3360 k.o. Nerezine, da č.zem. 2948 na ime puta ima površinu 13.076 m2 i da je s tom površinom upisana u katastru podataka kao katastarska kultura put.

 

              S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud smatrao je utvrđenim da č.zem 3359 i č.zem 3360, te dio č.zem 2948 k.o. Nerezine  u površini 906 m2 čine jednu posjedovnu cjelinu omeđenu suhozidom, pa je slijedom toga zaključio da, a imajući u vidu postavljeni tužbeni zahtjev, nije bilo potrebe dalje utvrđivati jesu li se na strani tužitelja ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, zbog čega je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

 

Navedeni zaključak prvostupanjskog suda po stavu ovoga suda nije pravilan.

 

Naime, prema odredbi članka 120. stavku 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( «Narodne novine», broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 153/09 i 143/12  – u daljnjem tekstu: ZV), vlasništvo na nekretninama stječe se uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu. To znači da navedena zakonska odredba zahtijeva ispunjenje dviju pretpostavki za stjecanje prava vlasništva na nekretnini: postojanje valjane pravne osnove (iustus titulus) i upis u javnu knjigu ( modus acquirendi).

 

Među strankama nije sporno da je  tužitelj u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina oznake č.zem 3359 i č.zem 3360 k.o. Nerezine i da je dio predmetne nekretnine oznake č.zem 2948 u površini 906 m2 u Nerezine kroz registar čestica u zemljišnoknjižnom odjelu prvostupanjskog suda upisan kao B.P. (Bene publico-javno dobro).

 

Člankom 5. Zakon o cestama ("Narodne novine", broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14), propisan je postupak ukidanja statusa javnog dobra u općoj uporabi javnoj cesti.

 

Prema odredbi članka 5. stavka 1. toga Zakona, kada je trajno prestala potreba korištenja javne ceste ili njezinog dijela kao javne ceste, može joj se ukinuti status javnog dobra u općoj uporabi, a nekretnina kojoj prestaje status javnog dobra u općoj uporabi ostaje u vlasništvu Republike Hrvatske, dok prema stavku 2. prijedlog za ukidanje statusa javnog dobra u općoj uporabi javnoj cesti ili njezinom dijelu podnosi pravna osoba koja upravlja javnom cestom Ministarstvu pomorstva, prometa i infrastrukture (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), a odluku o ukidanju statusa javnog dobra u općoj uporabi javnoj cesti ili njezinom dijelu na prijedlog Ministarstva donosi Vlada Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Vlada) ili tijelo koje ona ovlasti, a prema stavku 3. istoga članka odluka iz stavka 2. ovoga članka, sadrži odredbu o brisanju u zemljišnim knjigama javne ceste ili njezinog dijela kao javnog dobra u općoj uporabi i prema stavku 4. toga članka, propisano je da odluku iz stavka 2. ovoga članka dostavlja pravna osoba koja upravlja javnom cestom zajedno s parcelacijskim elaboratom nadležnom općinskom državnom odvjetništvu radi provedbe odluke u zemljišnim knjigama.

 

Budući da iz stanja spisa i utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da sporni dio predmetne oznake č.zem 2948 u površini 906 m2 u Nerezine nije prestao biti javno dobro jer se u katastru zemljišta vodi kao put skupa s preostalom površinom te čestice, dok je kroz registar čestica u zemljišnoknjižnom odjelu prvostupanjskog suda upisana kao B.P. (Bene publico-javno dobro), to taj sud nije pravilno postupio kada je zaključio da č.zem 3359 i č.zem 3360 (kojih je tužitelj nesporno vlasnik i koje je kupio 2005.) te dio sporne č.zem 2948 u Nerezine u površini 906 m2, čine jednu posjedovnu cjelinu omeđenu suhozidom, a imajući na umu da taj dio u površini 906 m2 č.zem 2948 u Nerezine ne može činiti jednu cjelinu na način kako je to utvrdio prvostupanjski sud, što osnovano tvrdi i tuženik.

 

Isto tako, osnovano tuženik u žalbi tvrdi kako što je to tvrdio i tijekom postupka, da tužitelj nije dokazao niti je prvostupanjski sud utvrdio da bi tuženik bio pasivno legitimiran u ovom postupku, jer tužitelj ne može zakonito posjedovati kao cjelinu dio sporne nekretnine č.zem 2948 u površini 906 m2 u Nerezine, skupa s č.zem 3359 i č.zem 3360 k.o. Nerezine,  koje su s pravom vlasništva prenesene na tužitelja kupoprodajom 2005., jer sporna nekretnina č.zem 2948 u površini 906 m2 u Nerezine, u zemljišnim knjigama nije uopće upisana, pa tako nije upisana ni kao općenarodna imovina ni kao vlasništvo tuženika, zbog čega ni njezin dio u površini 906 m2 ne može činiti posjedovnu cjelinu koju posjeduje tužitelj, bez obzira što je omeđen suhozidom, a imajući na umu prvenstveno da time u tom dijelu ta čestica nije izgubila svojstvo javnog dobra u smislu citiranih odredbi.

 

Zbog navedenog nije pravilno postupio prvostupanjski sud kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da u naravi nekretnine označene kao između č.zem. 3359 upisana u z.k.ul. 2941 i č.zem. 3360  upisana  u z.k.ul. 1898 k.o. Nerezine u vlasništvu tužitelja Igora Kerna, te da dio č.zem. 2948 k.o. Nerezine upisana u zemljišnoj knjizi kao javno dobro označen na prijavnom listu EL.BROJ 65/11 od 28.04.2011. izrađenom po geodeti Teufiku Rizviću iz GEO-TEO d.o.o. u površini od 906 m2, čine jednu posjedovnu cjelinu omeđenu suhozidom, zbog čega je valjalo uvažiti žalbu tuženika i na temelju odredbe članka 373. stavka 3. ZPP-a, preinačiti pobijanu presudu te odbiti tužbeni zahtjev.

 

Kako je preinačena pobijana odluka prvostupanjskog suda to je na temelju odredbe članka 166. stavka 2. ZPP-a, valjalo odlučiti o troškovima cijelog postupka.

 

Prema odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, tužitelj kao stranka koja je u cijelosti izgubila parnicu dužna je tuženiku naknaditi troškove postupka.

 

Trošak tuženika, sukladno podnesenom troškovniku odnosi se na ime troškova zastupanja po punomoćniku-odvjetniku prema Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – u daljnjem tekstu: Tarifa), i to na temelju Tbr. 8. točki 1. Tarife na ime sastavljanja dvaju podnesak 2. siječnja 2008. i 13. prosinca 2011. po 75 bodova, na temelju Tbr. 9. točke 1. Tarife za zastupanja na deset ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi (29. siječnja 2008., 20. ožujka 2008., 3. lipnja 2009., 28. travnja 2011., 30. svibnja 2011., 16. lipnja 2011., 6. listopada 2011., 14. prosinca 2011., 17. veljače 2014. i 16. rujna 2015.) po 75 bodova, što uvećano za vrijednost boda od 10,00 kuna i pripadajući PDV, daje iznos tuženikovog troška od 11.250,00 kuna, kojem iznosu valja pribrojiti i troškove drugostupanjskog postupka u iznosu od 1.125,00 kuna, a koji se odnose na ime sastavljanja žalbe uvećano za PDV, tako da ukupni troškovi zastupanja tuženika po punomoćniku na ime prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka iznose 12.375,00 kuna, a koji mu je iznos dužan naknaditi tužitelj, zbog čega je na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 381. ZPP, valjalo preinačiti odluku o troškovima postupka.

 

S obzirom na navedeno, odlučeno je kao pod točkom I. i II. izreke, ove presude.

 

U Splitu 6. srpnja 2017.