Broj: Gž-1452/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Vicka Prančića kao predsjednika vijeća, Denis Pancirov Parcen kao članice vijeća i izvjestiteljice te Zorana Kežića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. M. žene M. iz V., S. 7, OIB: … zastupane po punomoćniku Z. S., odvjetniku u T.,  protiv tuženika pod 1/ B. P. O.: … pok. S. iz S., M. K. 35, pod 2/ J. P. O.: …, sin N. iz T., M. 98 b, pod 3/ K. M. O.: 40634674989, ud. I. iz S., D. 3,  pod 4/ S. M. O.: …, pok. I. iz S., D. 19, svi zastupani po punomoćniku T. G., odvjetniku u T., radi uspostave prijašnjeg stanja, uznemiravanja i ukidanja prava stvarne služnosti, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru posl. br. P-6906/15 od 23. ožujka 2017. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 06. srpnja 2017. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru posl. br. P-6906/15 od 23. ožujka 2017. godine.

 

i

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru posl. br. P-6906/15 od 23. ožujka 2017. godine u pobijanom dijelu u točki II. njegove izreke.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom pobijanom presudom suđeno je:

 

1. Odbija se glavni (prvi) tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"I. Dužni su tuženi pod 1/ i 2/ u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe uspostaviti prijašnje stanje betonskog zida položenog na čest.zem. … k.o. V. na način da izgrade betonski zid dužine, 1,20 m, širine 0,20 m2, visine 0,40 m i to baš od točke MA do točke M1 kako je to prikazano u vještvu sudskog vještaka za geodeziju dipl.ing.geod. J. R. "U Trogiru, 27.07.2004.god" PRILOG B, a koje vještvo je sastavni dio ove presude, u protivnom će to učiniti tužiteljica na trošak i teret tuženika pod 1/ i 2/.

 

II.  Utvrđuje se da tuženiku pod 1, 3 i 4 ne pripada pravo služnosti staze i kolnika preko južnog dijela nekretnina tužiteljice označenih kao čest.zem. …, … sve k.o. V., prikazanog u vještvu sudskog vještaka za geodeziju dipl.ing. geod. J. R. "U Trogiru, 27.07.2004.god." PRILOG B i označenog slovnobrojčanim oznakama  V3, L1, L2, M1a, M1 M14, M13, K3, M12, M11, V3, pa se zabranjuje tuženim pod 1/ i 3/ pod prijetnjom izricanja novčane kazne i kazne zatvora prolaz preko južnog dijela nekretnina tužiteljice označenih kao čest.zem. …, …, sve k.o. V. i to baš onog dijela prikazanog u vještvu sudskog vještaka za geodeziju dipl.ing. geod. J. R. "U Trogiru,27.07.2004.god." PRILOG B i označenog slovnobrojčanim oznakama V3, L1, L2, M1a, M1, M14, M13, K3, M12, M11, V3, a koje vještvo je sastavni dio ove presude."

 

2. Odbija se drugi (podredni) tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"II. Ukida se pravo služnosti staze preko južnog dijela nekretnina tužiteljice označenih kao čest.zem. …, … sve k.o. V., prikazanog u vještvu sudskog vještaka za geodeziju dipl.ing.  geod. J. R. "U Trogiru, 27.07.2004.god" PRILOG B i označenog slovnobrojčanim oznakama V3, L1, L2, M1a, M1, M14, M13, K3, M12, M11, V3, pa se zabranjuje tuženima pod 1/ i 3/, pod prijetnjom izricanja novčane kazne i kazne zatvora, prolaz preko južnog dijela nekretnina tužiteljice označenih kao čest.zem. …, …, sve k.o. V. i to baš onog dijela prikazanog u vještvu sudskog vještaka za geodeziju dipl.ing. geod. J. R. "U Trogiru, 27.07.2004.god." PRILOG B i označenog slovnobrojčanim oznakama V3, L1, L2, M1a, M1, M14, M13, K3, M12, M11, V3, a koje vještvo je sastavni dio ove presude."

 

3. Odbija se i drugi (podredni) tužbeni zahtjev koji glasi:

 

             "II. Utvrđuje se da tuženiku pod 1/ i 3/ ne pripada pravo služnosti staze i kolnika preko junog dijela nekretnina tužiteljice označenih kao čest.zem. …,  … sve k.o. V., prikazanog u vještvu sudskog vještaka za geodeziju dipl.ing. geod. J. R. "U Trogiru, 27.07.2004.god" PRILOG B i označenog slovnobrojčanim oznakama Z3, Z2, MA M1, M14, M13, K3, M12, M11, Z3 pa se zabranjuje tuženima pod 1/ i 3/, pod prijetnjom izricanja novčane kazne i kazne zatvora prolaz preko južnog dijela nekretnina tužiteljice označenih kao čest.zem. …, …, sve k.o. V. i to baš onog dijela prikazanog u vještvu sudskog vještaka za geodeziju dipl.ing. geod. Joška Rogulj "U Trogiru, 27.07.2004.god." PRILOG B i označenog slovnobrojčanim oznakama Z3, Z2, MA, M1, M14, M13, K3, M12, M11, Z3, a koje vještvo je sastavni dio ove presude.

 

              a rješenjem riješeno je:

 

"Utvrđuje se da je tužba povučena u odnosu na tuženika Ivana Marić.

 

II.   Nalaže se tužitelju isplatiti tuženicima parnični trošak u iznosu od 16.575,00 kuna,  sa zateznom kamatom koja teče od 24.ožujka 2017.godine   pa do isplate, gdje se stopa zateznih kamata određuje  za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena".

Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu i rješenje u točki II. njegove izreke pobija tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev ili podredne tužbene zahtjeve te dosudi tužiteljici parnični trošak, podredno da ukine prvostupanjsku presudu u točkama I. II. i III. njene izreke i točku II. rješenja te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba nije osnovana.

 

Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tužiteljice a ujedno i po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, u daljnjem tekstu: ZPP) ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda normiranih odredbom članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a.

 

Neosnovano tužiteljica ističe u žalbenim navodima da prvostupanjski sud nije ocijenio izvedene dokaze.

 

Naime, prema odredbi članka 8. ZPP-a koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

 

Upravo tako je postupio i prvostupanjski sud gdje je izvedene dokaze u cijelosti ocijenio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje logičnim razlozima koji imaju uporište u dokaznoj građi. U slučaju da ocjena dokaza koje je dao sud nije u skladu s ocjenom stranke, time sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Tužiteljica u žalbi zapravo daje svoju ocjenu provedenih dokaza, za što nije ovlaštena jer sukladno članku 8. ZPP-a samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane.

 

Naime, prema odredbi članka 8. ZPP-a koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno a i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka.

 

Predmet postupka (glavni prvi tužbeni zahtjev) je uspostava prijašnjeg stanja – izgradnja betonskog zida kojeg su srušili tuženici ad 1. B. P. i ad. 2. J. P. te donošenje odluke kojim se utvrđuje da tuženima ad. 1. B. P., ad. 3. K. M. i ad. 4. S. M. (3/ i 4/ kao nasljednici pok. I. M.) ne pripada pravo stvarne služnosti preko nekretnina označenih kao …, … i …, … i … k.o. V..

 

              Nadalje, predmet postupka je (drugi glavni tužbeni zahtjev) da tuženima ad. 1, ad. 3 i ad. 4 ne pripada pravo služnosti staze i kolnika preko južnog dijela nekretnine tužiteljice označene kao čest. zem. …, …, …, …, … sve k.o. V. prikazano u vještvu sudskog vještaka za geodeziju dipl. ing. J. R. "U Trogiru 27. srpnja 2004. godine" Prilog B) i označeno slovno-brojčanim oznakama V3, L1, L2, M1a, M1, M14, M13, K3, M12, M11, V3 te da se zabrani tuženima ad. 1, ad. 3 i ad. 4. prolaz preko južnog dijela nekretnine tužiteljice i to baš onog dijela koji je prikazan u vještvu a koje vještvo je sastavni dio presude.

 

Drugim (podrednim) tužbenim zahtjevom tužiteljica traži da se ukine pravo služnosti staze preko južnog dijela nekretnine tužiteljice – pobliže opisano u točki II/2 tužbenog zahtjeva, a i drugim (podrednim) tužbenim zahtjevom traži utvrđenje da tuženima ad. 1. i ad. 3. ne pripada pravo služnosti staze i kolnika preko južnog dijela nekretnine pobliže opisano u točki III/2 drugog (podrednog) tužbenog zahtjeva.

 

Iako tužiteljica nije upisana u zemljišnim knjigama kao vlasnica nekretnina (…, …, …, …, … k.o. V.) njeno vlasništvo nije sporno, a upisano je pravo služnosti prolaza pješice i životinja na teret čest. zem. … kao služećeg dobra uz čest. zem. …, a na korist čest. zem. …, sve k.o. V. kao gospodarujućeg dobra. Dakle, sve u korist i na teret njenih nekretnina. U korist nekretnina tuženih nije upisano pravo služnosti.

 

Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se ne radi o javnom putu bez obzira na činjenicu što bi tim putem prolazio veći broj ljudi, već se radi o zemljištu tužiteljice preko čijeg južnog dijela je ustanovljeno pravo služnosti prolaza pješice i životinjom.

 

Prvostupanjski sud je utvrdio uvidom na licu mjesta kako je moguće da su putom prolazili tuženi B. P. i J. P. (tužiteljica je tvrdila suprotno) automobilom zv. Fićo ("Zastava 750") jer je širina tog automobila 1,38 m, a širina spornog puta u tom dijelu nije manja od 1,71 m, a što proizlazi i iz iskaza više svjedoka, te da su osim automobila prolazili traktorom marke Goldoni, kojim su prevozili drva. Tužiteljica u svom dijelu iskaza navodi: "….ostavila prolaz od 80 cm, ali to njima nije odgovaralo jer tim prolazom nisu mogli prolaziti automobilom".

 

Prema pravilnom utvrđenju suda prvog stupnja sporni put postoji više od 50 godina tj. da se služnost izvršavala najkasnije od kraja 50-tih godina, jer su istim prolazili  i njihovi prednici i drugi sumještani, da su prolazili sve do 2004. godine u opsegu služnosti ne manjim od 1,70 metara sve dok tužiteljica nije sagradila zid i služnost suzila na 0,80 metara.

 

Kako to proizlazi iz iskaza svjedoka, čiji su iskazi uvjerljivi i podudarni u većoj mjeri glede vremenskog perioda kada je služnost izvršavana, a imajući u vidu i same navode tužiteljice u povijesnici tužbe o činjenici kada je i zašto podnijela predmetnu tužbu, te navoda tuženika zašto su srušili zid  i ovaj sud je uvjerenja da put postoji od 50-tih godina prošlog stoljeća, da nitko tijekom postupka nije tvrdio da bi se u drugom dijelu prijepornog puta smanjio njegov opseg, to je očito da je tužiteljica upravo gradnjom zida suzila opseg služnosti.

 

I prema utvrđenju ovog suda opseg služnosti prijepornog puta upravo je onakav kakvog ga je vještak J. R. prikazao u prilogu B) (1.s.24), odnosno da je opseg služnosti u točkama označenim slovima i brojkama u toj skici vještačenja točkama M1A, M1, M12, M13, M14, M1, V3, L1, L2, M1A.

 

              Obzirom da je utvrđeno da se služnost prijepornog puta izvršavala najkasnije od kraja 50-tih godina pa do ne više od mjesec dana prije podnošenja tužbe, u konkretnom predmetu služnost nije prestala neizvršavanjem u smislu odredbe članka 241. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZV).

 

Što se tiče točke I. (drugog podrednog tužbenog zahtjeva) tužiteljica traži ukidanje služnosti, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da nisu ostvareni razlozi ukidanja služnosti, jer nema razumne svrhe, između ostalog jer je to i put tužiteljice  kojim može pristupiti na svoju čest. zem. na kojoj je u vrijeme uviđaja bila zasađena vinova loza. Podsjeća da služnost ne čini štetu, ne ide po sredini zemljišta i ne umanjuje obradivost njena zemljišta, nalazi se uz njeno zemljište i uz vanjsku stranu ograđenog dvorišta.

 

Iako tuženi imaju i drugi put kojim se mogu koristiti on nije prema pravilnoj ocjeni suda prvog stupnja i prikladniji bez obzira što je javni jer se spornim putem služe djeca za dolazak u vrtić, on povezuje više nekretnina, to je put do nove škole, odnosno put nije izgubio svoju svrhu, posebno, ako se uzme u obzir da se tim putem dolazi do škole, tako da bi se izbjegao prolaz prometnicom i da je u cijeloj dužini iste širine, osim u dijelu u kojem je tužiteljica gradnjom zida smanjila njegovu širinu.

 

Odredbom članka 242. stavka 1. ZV-a normirano je da izgubi li pravo služnosti razumnu svrhu, vlasnik poslužnih stvari može zahtijevati da se ono ukine, ako nije što posebno određeno, odluku o ukinuću donijet će sud na zahtjev vlasnika poslužne stvari, bez obzira na pravni temelj na kojem je ta služnost bila osnovana.

 

Prema tome, što se tiče tog postavljenog podrednog tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je pravilno zaključio da nisu ostvareni razlozi iz članka 242. stavka 1. ZV-a da bi služnost bila ukinuta.

 

Što se tiče i drugog postavljenog (podrednog tužbenog zahtjeva) kojim se traži utvrđenje da tuženima ad 1. i ad. 3 ne pripada pravo služnosti, u tom djelu prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da se tim dijelom puta prolazilo i pješke, automobilom i traktorom i da je tek tužiteljica pokrenula ovaj postupak nakon što je gradnjom zida suzila opseg služnosti a susjedi porušili zid i uspostavili prijašnje stanje.

 

Žalbeni navodi da je sud trebao prihvatiti točku I. tužbenog zahtjeva da tuženi izgrade betonski zid nije osnovan, budući da je upravo tužiteljica gradnjom zida tuženima suzila opseg služnosti, te da su oni uspostavili postojeće stanje, a to je pravo služnosti prolaza, u opsegu kakvo je bilo prije gradnje zida. Tužiteljica smatra da bi tuženi, iako su ovlaštenici prava služnosti, trebali podići zid koji su srušili i uspostavili prijašnje stanje i na taj način sami sebi ponovno suziti opseg služnost.

 

Isto tako tuženi nisu trebali tražiti stjecanje prava služnosti prolaza vozilom budući da su to pravo stekli po sili zakona izvršavanjem prava služnosti kroz zakonom propisano vrijeme. Tužiteljica nije dokazala da se protivila izvršenju sadržaja služnosti staze i kolnika. Odredbom članak 229. stavka 1. ZV-a normirano je da se stvarna služnost osniva na temelju zakona  dosjelošću, ako je posjednik povlaštene nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njen sadržaj kroz 20 godina, a vlasnik služne nekretnine nije se tome protivio, a stavkom 2. da se ne može dosjelošću osnovati stvarna služnost ako se njen sadržaj izvršavao zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine, silom, potajno ili na zamolbu do opoziva.

 

Iz prvostupanjskog postupka proizlazi da tuženi imaju pravo služnosti prolaza spornom nekretninom, da se vlasnik nekretnine nije tome protivio, a nije stečena ni silom, potajno ili zamolbom, a jedino protivljenje koje je tužiteljica pokazala bilo je prilikom podizanja zida.

 

Odredbom članka 241. stavka 3. ZV-a normirano je da pravo služnosti prestaje ako se vlasnik poslužne stvari protivi njegovom izvršenju, a ovlaštenik ga zbog toga nije izvršavao neprekidno tri godine.

 

Što se tiče tog dijela tužbenog zahtjeva kojim se traži ukidanje prava služnosti za istaći je da su se tuženi služili ovim putem kao i drugi sumještani sve do trenutka dok tužiteljica nije podigla zid, a nakon podizanja zida tuženi su uspostavili ranije posjedovno stanje, i nastavili se služiti tim putem tako da nije ostvaren ni razlog za usvajanje tužbenog zahtjeva zbog neizvršavanja sadržaja prava služnosti.

 

Naime, suprotno žalbenim navodima tužiteljice tuženi nisu morali tražiti da se sudskom presudom utvrdi da su stekli pravo služnosti, budući da su dokazali da su to pravo stekli izvršavanjem sadržaja prava služnosti dugi niz godina a najkasnije od 50-tih godina prošlog stoljeća, a tužiteljica nije dokazala suprotno.

 

Kako žalbenim navodima tužiteljice nije dovedeno u pitanje pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja, to je žalba tužiteljice odbijena kao neosnovana kako i u odluci o glavnoj stvari tako i u rješenju (točka II. izreke),u odluci o troškovima postupka, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. i članka 380. točke 3. ZPP-a.

 

U nepobijenom dijelu točke I. rješenja prvostupanjsko rješenje ostaje nepromijenjeno.

 

U Splitu 06. srpnja 2017.