Broj: Gž-3094/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Luke Grgata, kao predsjednika vijeća, te Andree Boras-Ivanišević, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Borisa Mimice, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. H., zastupane po O. državnom odvjetništvu u S. protiv tuženika pod 1. I. Đ. pok. A., pod 2. Ž. Đ. I., obojice iz L., radi uspostave prijašnjeg stanja te protutužbi tuženika pod 1. I. Đ. pok. A. i pod 2. Ž. Đ. I., protiv tužene R. H. zastupane po O. državnom odvjetništvu u S., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi stranaka protiv presude O. suda u S., S. služba u S. pod posl. br. P-463/2016 od 22. srpnja 2016. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 13. srpnja 2017. godine,

 

p r e s u d i o   je

 

              I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika-protutužitelja i potvrđuje presuda O. suda u S., S. služba u S. pod posl. br. P-463/2016 od 22. srpnja 2016. godine u dijelu točke I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice-protutužene R. H. u odnosu na uspostavu prijašnjeg stanja na dijelu nekretnine označene kao čest. zem. 268/1 k.o. L. te odbijen njihov tužbeni zahtjev pobliže naveden pod točkom IV. izreke.

 

              II. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice-protutužene R. H. kojim je prihvaćen protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja I. Đ. pok. A. i Z. Đ. pok. Ž. i potvrđuje pobijana presuda u točki II. izreke kojim je prihvaćen njihov tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva nekretnina označenih kao čest. zem. 264/4 i 2291/1 k.o. L. te odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice protiv tuženika u odnosu na predmetne nekretnine pobliže naveden pod točkom III.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženicima- protutužiteljima ( u daljnjem tekstu: tuženici) uspostaviti prijašnje stanje na nekretnini označenoj kao čest. zem. 268/1 k.o. Lučane na način da s dijela te nekretnine – u skici premjeravanja mjerničkog vještaka D. B. od 20. listopada 2010. godine označene plavom bojom u površini 3518 m2, uklone sve ograde od željeznih  mata i postojeće zgrade uz zabranu svakog takvog i sličnog zadiranja u predmetnu nekretninu (točka I. izreke).

U odluci pod točkom II. izreke prihvaćen je protutužbeni zahtjev tuženika kojim je traženo da se utvrdi da su tuženici vlasnici za cijelo nekretnina označenih kao čest. zem. 264/4 i 229/1 k.o. L., na skici premjeravanja mjerničkog vještaka D. B. od 20. listopada 2010. godine, označeno žutom bojom u površini od 423 m2, uz obvezu tužiteljice – protutužene (u daljnjem tekstu tužiteljica) ispuštanja tabularne isprave podobne za upis njihova prava vlasništva.

 

              Ujedno je u točki III. izreke pobijane presude odbijen u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na uspostavu prijašnjeg stanja na nekretninama označenih kao čest. zem. 264/4 i 229/1 k.o. L., na skici premjeravanja vještaka mjernika D. B. od 20. listopada 2010. označen žutom bojom, kao i preostali dio tužbenog zahtjeva tuženika u odnosu na čest. zem. 268/1 (točka IV. izreke).

 

              U odluci pod točkom V. odlučeno je kako svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

 

              Protiv navedene presude, u dijelu kojim je odbijen njen tužbeni zahtjev, žali se tužiteljica, kako iz žalbenih navoda proizlazi, zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08,  57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) s prijedlogom da pobijana presuda preinači shodno žalbenim razlozima,  podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupanja na ponovni postupak i odlučivanje.

 

              Žale se i tuženici, pobijajući prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen njihov tužbeni zahtjev, zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. ZPP-a s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

              Na žalbe nije odgovoreno.

 

              Žalbe nisu osnovane.

 

              Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, sud je odlučio kao u izreci.

 

Neosnovano žalitelji ističu žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Pobijana presuda može se ispitati jer nema proturječja kakvog ima u vidu propisa iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a te za sve odlučne činjenice ta presuda sadrži valjane razloge. Pritom je ocjena provedenih dokaza izvršena sukladno članku 8. ZPP-a a sva stečena uvjerenja prvostupanjski sud je opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima.

 

              U provedenom postupku nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

 

              Tužiteljica zahtjev za pružanje stvarnopravne zaštite i uspostavu prijašnjeg stanja na predmetnim nekretninama temelji na tvrdnji da je po tuženicima poduzetim radnjama onemogućena u faktičnom vršenju svojih vlasničkopravnih ovlaštenja.

 

              Zahtjevu tužiteljice, kao vlasnice predmetnih nekretnina, tuženici pak suprotstavljaju tvrdnje stečenog prava vlasništva, ukazujući na nesmetani posjed unatrag 150 godina i činjenicu da su predmetne nekretnine ograđene preko 60 godina te da se na istima nalazi obiteljska kuća tuženika s okućnicom time da se mjestu gospodarskih zgrada 1939. godine nalazila štala vlasništvo oca tuženika pod 1. A. Đ., .

 

              U ovoj fazi postupka, naime, između stranaka nije bila sporna činjenica da je tužiteljica upisana kao zemljišnoknjižni vlasnik nekretnina označenih kao čest. zem. 268/1, čest. zem. 264/4 i čest. zem. 229/1 položenih u k.o. L., te da su tuženici izveli radove u odnosu na koje je tužiteljica ustala sa zahtjevom sa zaštitu vlasničkih prava na predmetnim nekretninama.

 

              Prvostupanjski sud je po provedenom dokaznom postupku djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice pružajući joj stvarnopravnu zaštitu u odnosu na nekretninu označenu kao čest. zem. 268/1 za koju tuženici nisu dokazali osnovanost tvrdnji stečenog prava vlasništva za razliku od nekretnina označenih kao čest. zem. 264/4 i čest. zem. 299/1 u odnosu na koje su tuženici dokazali pretpostavke stjecanja prava vlasništva temeljem građenja. 

 

                Naime, prvostupanjski sud je pružio tužiteljici traženu stvarnopravnu zaštitu u odnosu na nekretninu identificiranu na licu mjesta kao sastavni dio šumskog kompleksa i označenu kao čest.zem 268/1 jer je smatrao utvrđenim da tuženici u odnosu na istu nisu dokazali pretpostavke za stjecanjem prava vlasništva dosjelošću u primjeni pravnih pravila Općeg građanskog zakonika, koji se primjenjuje temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine.

 

              Naime, kako se  ovdje radi o stjecanju prava vlasništva nekretnina odgovor na pitanje jesu li tuženici stekli vlasništvo predmetnih nekretnina treba potražiti u materijalno-pravnim propisima koji uređuju stjecanje stvarnih prava.

 

              Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12, dalje: ZV) u članku 388. stavak 1. propisano je da se stjecanje, promjene pravnih učinaka i prestanak stvarnih prava stupanjem na snagu tog Zakona prosuđuju prema njegovim odredbama, ako ovim prijelaznim završnim odredbama ili posebnim zakonom nije drugačije određeno pri čemu stavak 2. istog članka propisuje da s stjecanje, promjene , pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju prema pravnim pravilima koja su se primjenjivali u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

 

              Pri tom je za navesti da je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-3747/1988 od 12. siječnja 2000. godine ("Narodne novine" broj 8/2000) ukinuta odredba članka 55. stavak 2. Zakona o šumama ("Narodne novine" broj 52/10 – pročišćeni tekst 5/91, 9/91, 61/91, 26/93 i 76/03) prema kojem se na šumama i šumskom zemljištu državno vlasništvo ne može steći pravo vlasništva dosjelošću.

 

             Neosnovano žalitelji u žalbenim navodima ukazuju na nepotpunost utvrđenog odlučnog činjeničnog stanja pa s tim u svezi i pogrešnu primjenu materijalnog prava od strane suda prvog stupnja.

 

               Iz obrazloženja pobijane presude razvidno je da je, suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud po vještaku mjerniku na licu mjesta utvrdio ne samo površine predmetnih nekretnina, nego što one u naravi predstavljaju.

 

              Tako je očevidom na  licu mjesta uz nazočnost stranaka utvrđeno je da se na dijelu predmetnih nekretnina nalazi i aneks dijela obiteljske kuće tuženika, koji objekti su u svakom slučaju napravljeni još 1966. godine pa je predmet spora valjalo raspraviti  s aspekta primjene pravnog pravila iz paragrafa 418. bivšeg OGZ-a. Na njega je upućen sud prvog stupnja u ranijem ukidnom rješenju ovog suda pod posl.br. Gžx-213/13 od 17. travnja 2014. godine obzirom na vrijeme gradnje, prema kojem je moguće bilo steći vlasništvo od strane poštenog graditelja koji gradi na tuđem zemljištu kada vlasnik zemljišta zna za gradnju a gradnji se ne protivi.

 

             Kao što je već ranije ukazano odredbom članka 388. stavka 2. ZV-a, propisano je da stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

 

                   Kako su tuženici svoj zahtjev i tvrdnje kojim isti opravdavaju temeljili upravo na građenju, treba istaći da je u vrijeme izgradnje njihove obiteljske kuće vrijedio režim društvenog vlasništva, pa se na konkretni slučaj imala primijeniti odredba iz paragrafa 418. OGZ-a koja je omogućavala stjecanje prava vlasništva građenjem, ukoliko je vlasnik zemljišta to građenje dopustio ili se pak istome nije protivio.

 

            Stoga je sud prvog stupnja u utvrđenim okolnostima pravilno primijenio materijalno pravo kada je u odnosu na predmetnu nekretninu prihvatio protutužbeni zahtjev tuženika, a odbio zahtjev tužitelja jer se vlasnik, kao i nitko drugi nije protivio ovom građenju, pa su tuženici primjenom OGZ-a mogli steći traženo pravo vlasništva na spornoj nekretnini (pravni stav zauzet u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske  Broj: U-III-3214/2005 od 19. ožujka 2008.).

 

               Utoliko su neosnovane tvrdnje tužiteljice u odnosu na nekretnine identificirane kao čest. zem. 264/4 i 229/1 k.o. L., za koje je očevidom na licu mjesta utvrđeno da se nalaze s druge strane javne prometnice i u naravi predstavljaju dio obiteljske kuće tuženika i okućnicu, a za koje je nedvojbeno utvrđeno da se radi o gradnji poduzetoj još tijekom 60-tih godina, čime su ostvarene pretpostavke za priznanje stečenog prava vlasništva u smislu tada važećih odredaba OGZ-a.

 

                     U ponovljenom postupku sud prvog stupnja je polazeći od utvrđenja prilikom očevida na licu mjesta, uvažavajući kazivanje tijekom postupka saslušanih svjedoka, otklonio , međutim, osnovanost tvrdnji tuženika o stečenom pravu vlasništva i u odnosu na nekretninu označenu kao čest. zem. 268/1 k.o. L., koja se kao pašnjak i šuma vodi u katastarskom operatu te u naravi predstavlja dio šumskog kompleksa, pa su utoliko u tom pravcu neosnovani žalbeni navodi tuženika.

 

                      Radi se o nekretnini koja je na dan stupanja na snagu Zakona o šumama ("Narodne novine" broj 5/91) predstavljala šumsko zemljište, koja je pretvorbom šumskog zemljišta stupanjem na snagu ZŠ-ma postala vlasništvo R. H., te je R. H. na temelju zakona stekla pravo vlasništva istih. Naime, odredbom je članka 129. stavak 2. ZV-a propisano da ako nije što drugo zakonom određeno, stjecanjem vlasništva na temelju zakona prestaju sva stvarna prava koja su do tada postojala na odnosnoj stvari, osim onih za koje je stjecatelj znao da postoje ili je to morao znati.

 

U međuvremenu nizom propisa, naime, već je bila izvršena pretvorba društvenog vlasništva  koja se provela pretvorbom same pravne osobe, sredstava i imovine ili direktno same stvari. Čl. 4 ZŠ definirano je što se smatra šumom odnosno šumskim zemljištem, zemljišta, pa je stoga šuma određena prema kulturi neovisno nalazi li se unutar ili izvan zone građevinskog, koji je pravni stav zauzet i u odluci VSRH br. Rev 450/11.

 

              Pri tom se tuženici neosnovano pozivaju na institut građenja za stjecanje prava vlasništva u odnosu na predmetnu nekretninu jer privremeni objekti kao što su štale za stoku te kućni alat ne predstavljaju građevine kako ga to ima u vidu odredba § 418. tada važećeg OGZ-a pa utoliko u konkretnom slučaju za predmetnu nekretninu nema mjesta primjeni citirane odredbe. Naime, ovaj institut se prema §. 292. primjenjivao samo na zgrade koje su podignute s nakanom da na tlu trajno ostanu, a ne i na zgrade koje su izgrađene samo provizorno.

 

              Pri tom je za ukazati tuženicima da okolnost što je predmetni objekt izgrađen prije 1968. godine od značaja tek za pitanje poštenja tužitelja, kao vlasnika zemljišta, u smislu primjene odredaba tada važećeg OGZ-a o stjecanju prava vlasništva građenjem jer dokazivanje zakonitost građevina u smislu Zakona o gradnji koji je stupio na snagu 1. siječnja 2014. ne utječe na pravo vlasništva graditelja. Osim toga, ne radi se o građevini koja služi odnosno koja je u funkciji glavne zgrade u smislu članka 3. stavka 3. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („NN 86/12), koje se ozakonjuju zajedno s nezakonito izgrađenom zgradom i predstavlja njen sastavni dio. 

 

                Slijedom naprijed izloženog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a pobijanu presudu valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a potvrditi, a žalbe stranaka odbiti kao neosnovne.

 

              Potvrđena je i odluka o troškovima postupka budući je ista zasnovana na valjanoj primjeni odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a prilikom koje je sud prvog stupnja pravilno cijenio uspjeh stranaka u postupku u odnosu na postavljene zahtjeve.

 

U Splitu 13. srpnja 2017. godine