Broj: Gž-1445/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Denis Pancirov Parcen, predsjednice vijeća, Vicka Prančića, člana vijeća i suca izvjestitelja, i Zorana Kežića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica: 1. A. M. pok. F. iz J., J. 179, OIB: …, i 2. M. (zv. G.) M. pok. F. iz M., I. 6, OIB: …, koje zastupa punomoćnik B. B., odvjetnik u J., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu poslovni broj P-8550/15 od 20. ožujka 2017., u sjednici održanoj dana 19. srpnja 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu poslovni broj P-8550/15 od 20. ožujka 2017.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom je utvrđeno da su tužiteljice suvlasnice svaka za po ½ dijela nekretnina označenih kao čest. zem. …, šuma površine 22134 m2, i čest. zem. …, vinograd, površine 3087 m2, sve zk. ul. … k.o. Z., te su ovlaštene tužiteljice da temeljem ove presude zatraže i postignu uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama, na svoje ime i korist, svaka za po ½ dijela na navedenim nekretninama, sve uz istovremeni izbris prava vlasništva s imena Općenarodne imovine Mjesnog narodnog odbora Z., odnosno sada sa imena Republike Hrvatske. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženici da nadoknadi tužiteljicama parnični trošak u iznosu od  12.912,40 kuna.

 

Protiv navedene presude pravovremenu žalbu je podnijela tuženica kojom pobija presudu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13,  28/13 i 89/14, u daljnjem tekstu: ZPP)  s prijedlogom da  se pobijana presuda preinači tako da se odbije tužbeni zahtjev.

 

Tužiteljice nisu podnijele odgovor na žalbu.

 

Žalba je neosnovana.

 

Iako tuženica u uvodu žalbe navodi da prvostupanjsku presudu pobija zbog svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. ZPP-a, dakle, i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, u žalbi ni oznakom zakonskog članka ni sadržajno nije posebno odredila ni obrazložila koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka je počinio prvostupanjski sud. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom nije počinjena ni jedna od navedenih postupovnih povreda.

 

Predmet spora u ovom stadiju postupka je zahtjev tužiteljica za utvrđenje prava vlasništva na nekretninama označenim kao čest. zem. …, šuma površine 22134 m2, i čest. zem. …, vinograd, površine 3087 m2, sve k.o. Z., uz ovlast tužiteljica da uknjiže to pravo u zemljišne knjige na svoje ime. Svoj zahtjev tužiteljice temelje na tvrdnji da su vlasništvo predmetnih nekretnina stekle dosjelošću i nasljeđivanjem.

 

              Prvostupanjski sud je na temelju provedenog uviđaja na licu mjesta, mjerničkog vještačenja, saslušanja svjedoka i pregledom spisu priloženih isprava utvrdio:

 

- da su nekretnine označene kao čest. zem. … i … k.o. Z., koje se nalaze na predjelu N. ili M., u zemljišnim knjigama na dan 24. ožujka 2014, kada je sud izvršio uvid u zemljišnu knjigu, bile upisane zk. ul. …k.o. Z. i da je u vlasničkom listu pravo vlasništva upisano kao općenarodna imovina-Mjesni narodni odbor Z.,

 

- da se na spornom zemljištu, koje je mjernički vještak identificirao kao čest. zem. … i … k.o. Z., u trenutku obavljanja uviđaja na licu mjesta nalazilo petnaestak stabala veoma starih maslina koje se održavaju, zatim pet stabala smokava, bajam, oskoruša, rogač i trešnja, te da su na zemljištu vidljivi ostaci vinove loze i  vapnenice, gustirne odnosno lokve i da je obradivi dio zemljišta ograđen veoma starom gomilom i do dva metra širine, a izvan tog obradivog dijela je šuma gdje su međe također vidljive i označene čunjevima,

 

- da su se predmetne nekretnine od revizije katastra 1952. nalazile u posjedu F. L. pok. I., oca tužiteljica, da se njihova površina nikada nije mijenjala, a posjedovno stanje je promijenjeno temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Starom Gradu poslovni broj O-82/65 kada su kao posjednici upisani Š. L. ud. F. za 3/6, A. J. rođ. L. za 1/6, te tužiteljice upisane kao G. L. pok. F. i A. L. pok. F. za po 1/6 dijela, time da je čest. zem. ... k.o. Z., upisana dijelom kao vinograd, a dijelom kao šuma, a čest. zem. … k.o. Z., upisana je dijelom kao voćnjak, a dijelom kao pašnjak, a za sve nekretnine se u katastru koristi naziv M.,

 

- da predmetne nekretnine nisu bile predmet agrarnog odnosa obrađivača i da  prednici tužiteljica nisu podnosili agrarne prijave u odnosu na sporne nekretnine, a niti su se vodili agrarni postupci po agrarnim prijavama trećih osoba, te da slijedom toga ne postoje treće osobe koje bi polagale bilo kakva vlasnička prava na predmetnim nekretninama,

 

- da su predmetne nekretnine oduvijek bile u vlasništvu obitelji L., odnosno već više od 130 godina, i to najprije djeda tužiteljica sada pok. I. L., pa zatim oca F. L., a danas tužiteljica te da je na zemljištu u prošlosti bio vinograd, zatim višnje, trešnja, oskoruša, a bilo je i maslina, za koje je svjedokinja A. L. ud. D. navela da su bile veoma stare, a svjedok L. M. pk. F. je iskazao da se i danas vide masline, koje su starije od 200 godina, dodajući da se sjeća da se loza sadila dva puta na tom zemljištu na kojemu je bila gustirna, time da se okolno zemljište, koje nije obradivo, koristilo za sječu drva i paljenje vapnenice, 

 

- da prednike tužiteljica nitko nikada nije ometao u posjedovanju predmetnih nekretnina niti im osporavao vlasništvo te da ni tužiteljice, a ni njihovi prednici nisu znali, a niti su mogli znati da im ne pripada pravo na posjed, nego su, dapače, posjedovali zemljište kao pošteni posjednici,

 

- da su pok. F. L. pok. I. naslijedile tužiteljice, njihova majka Š. L. i sestra A. J., a što proizlazi iz  rješenja o nasljeđivanju prvostupanjskog suda poslovni broj O-82/65,

 

- da su tužiteljice iza smrti svoje majke Š. L. ud. F. naslijedile svaka za ½ dijela predmetne nekretnine, a što proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju prvostupanjskog suda poslovni broj O-79/00 od 7. svibnja 2002,

 

- da je A. J. rođ. L., sestra tužiteljica, svoj suvlasnički dio na predmetnom zemljištu prepustila u vlasništvo i posjed tužiteljicama za po ½ dijela.

 

Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica prvostupanjski sud je zaključio da je osnovan tužbeni zahtjev tužiteljica odnosno da su tužiteljice stekle pravo vlasništva na predmetnim nekretninama dosjelošću i nasljeđivanjem svoje majke Š. L. te prepuštanjem u vlasništvo od strane sestre A. J.. Pritom je prvostupanjski sud, pozivajući se na članak 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine–Međunarodni ugovori«, broj 18/97, 6/99–pročišćeni tekst, 8/99–ispravak, 14/02 i 1/06), zaključio da su tužiteljice zajedno sa svojom majkom Š. L. i sestrom A. J., računajući i vrijeme posjedovanja njihova prednika F. L., posjedujući navedene nekretnine kao pošteni posjednici kroz vrijeme od 44 godine, na temelju odredbe članka 159. stavka 4. u vezi s izvornim tekstom odredbe članka 388. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12  i 152/14, u daljnjem tekstu: ZVDSP; zakon je stupio na snagu 1. siječnja 1997.) a kojom odredbom je bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana, stekle  dana 1. siječnja 1997. pravo vlasništva na predmetnim nekretninama. Takav zaključak prvostupanjski sud je potkrijepio pozivanjem na pravno stajalište Europskog suda za ljudska prava izraženo u presudama donesenim u predmetima T. protiv Republike Hrvatske od 11. lipnja 2009 (Zahtjev br. 35298/04), R. i drugi protiv Republike Hrvatske od 28. lipnja 2016. (Zahtjev br. 37685/10) i J. protiv Republike Hrvatske od 28. lipnja 2016. (Zahtjev br. 22768/12), koje su donesene u istom činjeničnom supstratu kao što je i činnjenični supstrat u ovom predmetu, prema kojemu u rok potreban za dosjelost, pod određenim uvjetima, treba uračunati i razdoblje posjedovanja za vrijeme trajanja društvenog vlasništva na spornim nekretninama. U vezi s tim je izraženo pravno shvaćanje da okolnost što je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio neustavnom odredbu članka 388. stavka 4. ZVDSP-a i ukinuo je (Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/1997, U-I-235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997, U-I-1054/1997 od 17. studenoga 1999, objavljena u "Narodnim novinama" broj 137/99) i što je nakon toga Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 114/01) donesena nova odredba članka 388. stavka 4. ZVDSP-a kojom je izrijekom propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, nije od utjecaja na pravo vlasništva koje su tužiteljice već stekle na predmetnim nekretninama razumno se oslonivši na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno.

 

Odluka o troškovima postupka je utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

 

Ovaj drugostupanjski sud prihvaća kao pravilno činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, kao i primjenu materijalnog prava, pa se u skladu s odredbom članka 375. stavka 5. ZPP-a ova drugostupanjska presuda neće posebno obrazlagati u pogledu utvrđenoga činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava.

 

Zbog navedenog je trebalo na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te presuditi kao u izreci.

 

U Splitu 19. srpnja 2017.