Broj: Gž-824/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja po sucu ovog suda Amari Trgo kao sucu pojedincu u izvanparničnom predmetu predlagateljica pod 1. I. P. žene Lj. iz Splita, G. 23, koju zastupa punomoćnik Željko Lubina odvjetnik u Splitu, pod 2. M. Č. žene B. iz Zagreba, B. V. 35 i pod 3. T. G. pok. L. – A. iz Italije, L., V. V. V. 27, protiv predloženika A. K. pok. L.-A. iz Splita, K. 37 kojeg zastupa punomoćnica L. K. odvjetnica u Omišu, radi diobe suvlasničke zajednice, odlučujući o žalbi predlagateljica pod 1. I. P. i žalbi predlagateljice pod 2. M. Č. podnesenih protiv rješenja Općinskog suda u Splitu od 07. siječnja 2013. pod posl. br. R1-553/09, dana 25. srpnja 2017. godine,

 

r i j e š i o   j e

 

              Uvažavaju se žalbe predlagateljica pod 1. I. P. i pod 2. M. Č. kao osnovane, ukida rješenje Općinskog suda u Splitu od 07. siječnja 2013. pod posl. br. R1-553/09 i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem suda prvog stupnja podijeljena je suvlasnička zajednica između predlagateljica I. P. žene Lj., M. Č. i T. G. i predloženika A. K., svih kao nasljednika pok. L.-A. K. (oca stranaka) i J. K. (sestre stranaka) na slijedeći način:

 

              "DIOBA IZ P.L. 420 1/1 pod točkama od 1 do 17 prijedloga od 15. siječnja 1999.g.

 

              a) u zamjenu za predlagateljice ad1) dio od 5/24 vlasništva na kuće i okoliš (vrtli i dvorišta) po novome premjeru ka.čest.zem. 8765, 8767 zv. "Pisak" pod točkom 7. i 8. prijedloga od 15. siječnja 1999. godine, predlagateljica ad1) uzima čest.zem. 9279 zv "Kuzmanići" površine 616 m² starog naziva "Kućetine-Nosači" pod točkom 16. prijedloga;

 

              b) od čest. zem. 8548/1 zv. "Nosača" pod točkom 5. citiranog prijedloga stari naziv "Gornje Manastirine" predlagateljica ad1) uzima prvu među iznad njene čestice u cijeloj dužini njene ili oko 600 m² umjesto 368 koje je pripada za 5/24 dijela od ukupne površine ove čestice koja ima 2208 m²;

 

              c) od čest. zem. 7632 zv "Borak" površine 486 m², čest. zem. 7704 zv. "Boričke" površine 1355 m², čest. zem. 7705 zv. "Boričke" površine 933 m², čest. zem. 7713 zv. "Boričke" površine 392 m², a pod točkom 1,2,3 citiranog prijedloga koje nekretnine imaju ukupno površine 3166 m² po novom upisu ili 3.444 m² po starom upisu, a koje su sve navedene čestice starog naziva "Bakačevo" predlagateljica ad1) uzima srazmjer od 5/24 dijela od ukupne površine, a to je 660 m² po novom upisu ili 720 m² po starom upisu;

 

              d) od čest. zem. 8982 površine 675 m², čest. zem. 8999 zv. "Kuzmanići" površine 248 m² pod točkama 111. i 12. citiranog prijedloga starog naziva "Dolac" ukupne površine 923 m² po novom upisu površine 1181 m² po starom upisu predlagateljica ad1) uzima 5/24 od ukupne površine, a to je 193 m² po novom upisu ili 246 po starom upisu;

 

              e) nadalje, predlagateljica ad1) uzima čest. zem. 7772 zv. "Borak" (prije-po starom dio čestice zv. Srdanovići " površine 698 m² i čest. zem. 9092 zv. "Kuzmanići" (prije-po starome dio čestice zv. "Njive" površine 89 m², te se odriče sljedećih čestica u korist predloženika A. K.: čest. zem. 8656 zv. "Turska kula" odnosno "Staretina-Glavica" pod točkom 6. čest. ze. 8832/1 zv. "Nosača" odnosno ""Vodice" pod točkom 10. čest. zem. 9199 zv. "Kuzmanići odnosno "Na kosi" pod točkom 15. čest. zem. 9434 zv. "Kućetine" odnosno "Gumanca" pod točkom 17. čest. zem. 9085 zv. "Kuzmanići" površine 377 m²;

 

              f) predlagateljica ad3) T. G. uzima za cijelo čest. zem. 7632 zv. "Boričke" površine 486 m²;

 

              g) predlagateljica ad2) uzima za cijelo čest. zem. 8656 "Staretina" površine 406 m²;

 

              h) čest. zem. 8793 zv. "Pisak" odnosno "Donja Manastririna" pod točkom 9. kako je predočeno ne ulazi u diobu jer se nalazi u vlasništvu M. M.;

 

              i) sve preostale čestice zemljišta koje nisu po prethodnim točkama rješenja pripale predlagateljicama ad1), ad2) i ad3) za cijelo u vlasništvu pripadaju predloženiku A. K..

 

              II. DIOBA IZ P.L. 1299-1/2, 1298-1/4, 1282-1/130, 1044-16/120, 1298-8/97 za propisane čestice zemlje predlagateljica ad1) zadržava vlasništvo 5/24 dijela u momentu prodaje ili diobe s ostalim upisanim nasljednicima."

 

              Nadalje pod točkom III. izreke rješenja naloženo je predlagateljicama pod 2. i 3. da isplate predlagateljici pod 1. svaka po 195,00 kuna a predloženik iznos od 3.315,00 kuna na ime odgovarajućeg dijela troškova nastalih u ovom postupku, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

              Žalbu protiv ovog rješenja podnose i to predlagateljica pod 1. I. P. zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da ovaj sud ukine pobijano rješenje.

 

              Predlagateljica pod 2. M. Č. podnijela je žalbu protiv rješenja suda prvog stupnja ističući da među strankama nije bilo nikakve suglasnosti u pogledu razvrgnuća suvlasničke zajednice; da nije došlo do konačnog dogovora u međuvremenu od prijedloga za razvrgnuće suvlasničke zajednice i to njenog brata A. K., da je došlo do  promjena u imovinskom stanju koje da ne odgovaraju tom rješenju. Stoga da pobija doneseno rješenje.

 

              Žalbe su osnovane.

 

              Predmet ovog izvanparničnog postupka jest dioba odnosno razvrgnuće suvlasničke zajednice stranaka glede imovine nekretnina koju bi naslijedili iza smrti svog oca L.-A. K. i svoje sestre J. K..

 

              Utvrđeno je da je otac stranaka K. L.-A. pok. M. preminuo dana 25. srpnja 1994. godine i da su temeljem rješenja o nasljeđivanju pod posl. br. O-165/94 od 31. listopada 1994. godine, a nakon utvrđenja sastava njegove ostavinske imovine, njegovim nasljednicima i to baš u odnosu na nekretnine, proglašen sin ostavitelja K. A. za 4/6 dijela, kćerka P. I. žena Lj. za 1/6 dijela i kćerka ostavitelja K. J. za 1/6 dijela.

 

              Nadalje je sud utvrdio, da su nakon smrti J. K. kćerke ostavitelja rješenjem o nasljeđivanju pod posl. br. O-55/01 proglašeni nasljednici A. K. te predlagateljice M. Č., I. P. i T. G. svaki za po 1/4 dijela. Ista je preminula 11. listopada 2001. godine. Prema navodima žaliteljice pod 1. I. P. nakon donesenog rješenja o nasljeđivanju o kojem je naveo sud prvog stupnja pod posl. O-55/01 da je došlo do promjena jer da je isto rješenje ukinuto, da je novo rješenje drugačijeg sadržaja od onog kojeg navodi sud prvog stupnja, koje navode iste nije potkrijepila dokazima.

 

              Razvrgnuće suvlasničke zajednice: pravo na razvrgnuće, način razvrgnuća, razvrgnuće uspostavom etažnog vlasništva, troškovi razvrgnuća, pravni učinci razvrgnuća te pitanje tuđih prava propisani su sada odredbom iz članka 47. – 56. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12, dalje: ZV). Međutim, ovi  propisi govore samo o načinu razvrgnuća suvlasničke zajednice, a ne propisuju sam postupak razvrgnuća kod suda.

 

              Stoga, i nakon stupanja na snagu ZV-a, na sam postupak razvrgnuća i dalje se primjenjuju pravna pravila Zakona o sudskom izvanparničnom postupku (Službene novine od 01. kolovoza 1934. godine, broj 175-XLV) koja se primjenjuju na temelju odredbe iz članka 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. godine ("Narodne novine" broj 73/95).

 

              Prema odredbi paragrafa 267. stavak 2. pravnih pravila Zakona o izvanparničnom postupku, sud u izvanparničnom postupku odlučuje da li će i kako provesti diobu zajedničkih stvari samo u slučaju ako među suvlasnicima nema spora o predmetu diobe i opsegu zajedničke stvari ili o pravu suvlasništva pojedinih suvlasnika ili o veličini njihovih udjela. Ako u postupku postoji spor u pogledu jednog od gore spomenutih pitanja, temeljem odredbe pravnog pravila 268. Zakona o izvanparničnom postupku sud će stranku s njezinim zahtjevom radi raskidanja ili diobe suvlasničke zajednice uputiti na parnicu.

 

              Odluka, međutim koju donosi sud u izvanparničnom postupku kao i svaka druga sudska odluka mora biti razumljiva, mora se moći ispitati i mora sadržavati razloge o svim činjenicama bitnim za donošenje takve odluke; odluka se donosi samo u granicama onog što su predlagateljice tražile kako u pogledu nekretnina čije razvrgnuće suvlasničke zajednice traže odnosno čiju diobu traže tako i u pogledu suvlasničkih udjela u odnosu na tu zajednicu.

 

              Međutim, odluka koju je prvostupanjski sud donio o prijedlogu predlagateljica glede razvrgnuća njihove suvlasničke zajednice iza smrti njihovog oca i sestre nije razumljiva, sama izreka je kontradiktorna, te se odluka prvostupanjskog suda ne može ispitati i to iz sljedećih razloga:

 

              Sud utvrđuje da se dijeli suvlasnička zajednica nekretnina između predlagateljice i predloženika nakon smrti njihovog oca i njihove sestre da bi u sljedećoj rečenici prvog stava izreke rješenja prvog stupnja bilo navedeno da sud odlučuje o prijedlogu predlagateljica od 15. siječnja 1999. godine. U to vrijeme radilo se o suvlasničkoj zajednici iza smrti oca stranaka L.-A.K. čiju su nasljednici bili njegov sin, njegova kćerka predlagateljica pod 1. i njegova kćerka J. K..

 

              Kćerka  J. K. koju su naslijedile predlagateljice pod 2. i 3. preminula je nakon vremena kada je podnesen prijedlog 15. siječnja 1999. godine, dana 11. listopada 2001. godine, i upravo nasljedni dio iza njene smrti daje legitimaciju predlagateljicama pod 2. i 3. Iz toga razloga nije razumljivo po kojem prijedlogu sud odlučuje kada u to vrijeme jedan od nasljednika L.-A. K. kćerka J. K. je bila na životu iako bi iza njene smrti sud donio odluku koja je predmet žalbenog pobijanja.

 

              Nadalje, nisu jasne kratice koje sud koristi u izreci svoje odluke o diobi suvlasničke zajednice npr. "iz P.L. 420 1/1". Ova kratica kao i brojka nije razumljiva na što se odnosi i što znači. Sud kao što je vidljivo iz izreke rješenja odlučuje o prijedlogu predlagateljica od dana 15. siječnja 1999. godine, a što je suprotno stanju spisa.

 

              Naime, prijedlog od 15. siječnja 1999. godine je tek bio prijedlog predlagateljice pod 1. protiv sadašnjeg predloženika i kao predloženik pod 2. bila je sada pok. sestra stranaka J. K..

 

              Ovaj prijedlog je izmijenjen prijedlogom svih predlagateljica koji je podnesen dana 17. ožujka 2005. godine (str. 74 spisa) a koji prijedlog je potpisan i sastavljen od punomoćnika svih predlagateljica, odvjetnika Tonija Vukičevića iz Splita, kojem predlagateljica pod 3. T. G. nikada nije otkazala punomoć niti je imenovala novog punomoćnika; a kojim prijedlogom su predlagateljice odredile sastav njihove suvlasničke zajednice; koje su nekretnine predmet diobe kao i suvlasničke omjere svake od stranaka u ovom izvanparničnom postupku. Naknadno, predlagateljice su i mijenjale donekle ovaj prijedlog u pogledu pojedinih nekretnina u odnosu na koje je bio povučen prijedlog za diobu. Dakle, u granicama tog prijedloga iz 2005. godine koji je dijelom mijenjan tijekom daljnjeg postupka, sud je bio dužan postupati odnosno provesti postupak zatražene diobe, i u granicama tako postavljenog prijedloga donijeti odluku.

 

              Međutim, sud je postupio protivno stanju u spisu i odlučivao je o prijedlogu koji u vrijeme donošenja odluke nije bio prijedlog stanaka kako u pogledu nekretnina tako i u pogledu suvlasničkih dijelova.

 

              U odnosu na materijalno pravne odredbe koje je primijenio u konkretnom slučaju a glede diobe postoji na 4. strani obrazloženja jedna rečenica koja navodi "nakon tako provedenog postupka sudac je ocijenio da je prijedlog za razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina utemeljen na odredbama članka 47. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

 

              Naprijed je bilo riječi o odredbama ZV-a i također je bilo riječi o nizu odredaba koje sud prilikom diobe valja imati u vidu i o kojima treba raspravljati.

 

              Upravo s tim u vezi uputiti je na praksu Vrhovnog suda, jedna od posljednjih odluka donesenih u primjeni odredaba izvanparničnog postupka a glede diobe jeste odluka pod posl. br. Rev-1036/11 od 28. veljače 2017. godine. U ovoj odluci Vrhovni sud RH se izjašnjava da donošenjem odluke o razvrgnuću suvlasničke zajednice fizičkom diobom potrebno je provesti postupak radi ispitivanja i raspravljanja mogućnosti formiranja novih čestica (parcelacija) koje bi pripale strankama koje sudjeluju u postupku razvrgnuća, kao što bi i za stjecanje vlasništva na posebnom dijelu nekretnine bilo potrebno provesti postupak u kojem bi se utvrdilo može li se u skladu s odgovarajućim zakonskim odredbama (uvjetima) uspostaviti etažno vlasništvo.

 

              Dakle, prema stajalištu sudske prakse koju apostrofira Vrhovni sud u navedenoj odluci da bi se mogla izvršiti fizička dioba nekretnine na kojoj je izgrađena zgrada ili nekretnine na kojima su izgrađene zgrade, a koje također su predmet diobe i u uvodno označenoj izvanparničnoj stvari, ne može se provesti sukladno zakonu, bez provođenja prethodnog postupka u kojem bi se ispitala mogućnost formiranja novih čestica i mogućnost etažiranja zgrade.

 

              Pri tome sud je ispustio iz vida i odredbe iz članak 6. stavak 1. ZV-a kojim je propisano da se dio stvari koje se ne mogu odnijeti i fizički odvojiti a da ne budu time uništene, ne može biti samostalnim objektom stvarnog prava, ako zakonom nije što drugo određeno.

 

              Uputiti je i na odredbu članka 9. stavak 1. ZV-a prema kojoj pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući sve što je s njom razmjerno i trajno povezano na njezinoj površini i ispod nje; ali kada je više zemljišnih čestica upisano u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak, one su pravno sjedinjene u jedno tijelo (zemljišnoknjižno tijelo) koje je kao takvo jedna nekretnina.

 

              Dakle o svim ovim materijalno pravnim odredbama sud prvog stupnja mora voditi računa prilikom razvrgnuća suvlasničke zajednice i diobe nekretnina koje čine tu suvlasničku zajednicu, a koje odredbe materijalnog prava prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke nije imao u vidu, te s tim u vezi i nije utvrdio činjenice relevantne za njihovu primjenu.

 

              Iz izloženog dakle slijedi da su ostvareni razlozi zbog kojih su žalbe podnesene kao i oni na koje sud pazi po službenoj dužnosti zbog čega je temeljem odredbe iz članka 380. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP) valjalo odlučiti kao u izreci rješenja ovog žalbenog suda.

 

              U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će raspraviti sva pitanja na koje je ukazao ovaj žalbeni sud u svojoj ukidnoj odluci te će ponovno valjanom primjenom materijalnog prava odlučiti o prijedlogu predlagateljica u ovom izvanparničnom pravnom predmetu.

 

U Splitu, 25. srpnja 2017.