Broj: Gž-855/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Prosenici, u pravnoj stvari tužitelja A. K. pok. I. iz S., OIB:…, zastupanog po punomoćnici A. B. S., odvjetnici iz S., protiv tuženika M. V. iz K. K., OIB:...., zastupanog po punomoćniku D. P., odvjetniku iz S., zbog smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-465/15 od 30. lipnja 2017. godine, dana 4. rujna 2017. godine,

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja A. K. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-465/15 od 30. lipnja 2017. godine u dijelu pod toč. II. i III. izreke.

             

Obrazloženje

 

Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

„I. Prihvaća se kao osnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da je tuženik dne 30. 08. 2015.god. i 04. 09. 2015.god. izvršio smetanje posjeda nekretnina k.č. (č. zem.) 840/1 i dio k.č. (č.zem.) 841 upravo omeđen na vještvu točkama 6-7-8-4-5-6 pov. 120 m2, sve k.o. D., na način da je prešao suhozid k. č. (č.zem.) 840/1 na istočnoj međi te čestice, prešao preko iste čestice, te pristupio na navedeni dio k.č. (č.zem.) 841 i uništio poljoprivredne nasade na tom dijelu čestice, stoga se zabranjuje tuženiku ubuduće takvo ili slično smetanje tužitelja u vršenju njegovih posjedovnih prava, pod prijetnjom ovrhe i plaćanja novčane kazne."

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da je tuženik dne 30. 08. 2015.god. i 04.09. 2015.god. izvršio smetanje posjeda nekretnina i to dijela  k.č. 884/1 upravo omeđen na vještvu točkama 9-10-15-16-9 pov. 9 m2, č. zgr. 90, č. zgr. 102, sve k.o. D., te pristupio na navedeni dio k.č. 884/1 na kojemu je ostava, na kojemu je uništio jedan katanac na krakunu ulaznih vrata ostave i ušao u ostavu, te pristupio na č.zgr. 90 na kojoj je također uništio jedan katanac na krakunu ulaznih vrata kuće i ušao u tu kuću, te pristupio na č.zgr. 102 na kojoj je također uništio jedan katanac na krakunu ulaznih vrata kuće i ušao u tu kuću; stoga se zabranjuje tuženiku ubuduće takvo ili slično smetanje tužitelja u vršenju njegovih posjedovnih prava, pod prijetnjom ovrhe i plaćanja novčane kazne."

III. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.“

Protiv citiranog rješenja u dijelu pod toč. II. i III. izreke žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se u pobijanom dijelu prvostupanjsko rješenje preinači, podredno u tom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

U žalbi ističe da je bio primoran zatražiti posjedovnu zaštitu pa da je uspio samo djelomično u postupku i da mu i u tom slučaju pripada pravo na cjelokupni zatraženi trošak jer je za svako smetanje posjeda, bez obzira da li se radi o jednoj ili više nekretnina, propisan isti trošak u visini jednokratne naknade propisane Odvjetničkom tarifom te trošak sudske pristojbe i vještačenja koji su bili potrebni za vođenje ovog postupka. U odnosu na odluku o meritumu spora u dijelu pod toč. II. izreke rješenja ističe da je tužitelj pravovremeno zatražio posjedovnu zaštitu za vrt i staru kuću na kojoj su obijene tri brave, ali da je pogrešno identificirao čestice stare kuće navodeći da je riječ o nekretnini oznake čest. zgr. 57/2. Kako tužitelj nema stručnog znanja to je precizirao oznake nekretnine podneskom od 15. veljače 2016. godine koji je predan sudu 22. lipnja 2016. godine navodeći da stara kuća nosi oznaku čest. zgr. 90 i čest. zgr. 102, ali da je riječ o istoj posjedovnoj zaštiti i o istom smetanju i kako to proizlazi iz uvodnog dijela tužbe. U podnesku od 15. veljače 2016. godine navedeno je da precizira predmet spora te ispravlja identifikaciju nekretnine, a sukladno tome predlaže da sud donese rješenje kojim će biti utvrđeno da ga je tuženik dana 30. kolovoza 2015. godine i 4. rujna 2015. godine smetao u posjedu nekretnina oznake čest. 840/1, čest. 841, čest. zgr. 90 i čest. zgr. 102 sve k.o. D.. Kako po mišljenju žalitelja nije riječ o traženju nove posjedovne zaštite niti posjedovne zaštite za novu nekretninu nego za istu nekretninu navedenu u tužbi koju je tužitelj kao laik pogrešno označio to znači da je sud prvog stupnja u tom dijelu pogrešno primijenio materijalno pravo. Osim toga, tužitelj je tek nakon provedenog očevida i vještačenja konačno precizirao tužbeni zahtjev i u pogledu dijela čest. 884/1 k.o. D. u površini od 9 m2. Predlaže da mu se obistini trošak sastava žalbe.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu ovaj drugostupanjski sud nalazi da navedeno rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati budući da izreka rješenja nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima rješenja, u obrazloženju istog navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ili proturječni te nisu u suprotnosti sa sadržajem isprava priloženih spisu radi čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. u svezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), a na koju ukazuje žalba tužitelja.

Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

Stoga žalba tužitelja zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka nije osnovana.

Iz spisa predmeta proizlazi:

- da je u tužbi od 28. rujna 2015. godine tužitelj zatražio posjedovnu zaštitu u odnosu na čest. 840/1, čest. 841 i čest. zgr. 57/2 sve k.o. D., kao i da je uz tužbu priložio i preris katastarskog plana od 7. rujna 2015. godine (l.s. 3) iz kojeg slijedi pozicija čest. 840/1, čest. 841 i čest. zgr. 57/2 sve k.o. D.,

- da se u tužbi navodi kako je do čina smetanja došlo 30. kolovoza 2015. godine i 4. rujna 2015. godine,

- da je iz podneska tužitelja od 22. veljače 2016. godine (l.s. 14 i 15) razvidno da prijeporna kuća nosi oznaku čest. zgr. 90 i čest. zgr. 102, a ne čest. zgr. 57/2 k.o. D. kako je to navedeno u tužbi te da u tom smislu ispravlja tužbu i predlaže da mu se pruži posjedovna zaštita u odnosu na čest. 840/1, čest. 841, čest. zgr. 90 i čest. zgr. 102, sve k.o. D. i

- da je iz prerisa katastarskog plana priloženog uz tužbu od 7. rujna 2015. godine razvidno gdje se nalaze čest. zgr. 90 i čest. zgr. 102 k.o. D..

              Prvostupanjski sud na temelju navoda stranaka i provedenih dokaza, ocjena kojih je izvršena u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, utvrđuju da je u pogledu čest. zgr. 90 i čest. zgr. 102 te čest. 884/1 k.o. D. tužitelj zatražio posjedovnu zaštitu u smislu odredbe čl. 21. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – pročišćeni tekst - dalje ZVDSP) po proteku prekluzivnog roka iz čl. 21. st. 3. ZVDSP pa da je u tom dijelu tužbeni zahtjev neutemeljen.

              Ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda u pogledu čest. zgr. 90, čest. zgr. 102 i čest. 884/1 k.o. D. te pravilnu primjenu materijalnog prava u navedenom dijelu radi čega se žalitelj u smislu odredbe čl. 375. st. 5. u svezi s čl. 381. ZPP upućuje na isto.

              U odnosu na odlučne žalbene navode tužitelja odgovoriti je:

              - da je u tužbi tužitelj naveo kako je do smetanja posjeda došlo 30. kolovoza 2015. godine i 4. rujna 2015. godine, kao i da je iz priloženog prerisa katastarskog plana razvidan položaj nekretnina kako onih navedenih u tužbi, tako i u podnesku od 22. veljače 2016. godine pa se stoga žalitelj ne može pozivati na to da nema stručnog znanja kako bi mogao označiti točnu katastarsku oznaku nekretnine jer navedeni preris katastarskog plana jasno i nedvojbeno pokazuje kako između čest. 840/1 i čest. 841 te čest. zgr. 90 i čest. zgr. 102, sve k.o. D. ne postoji direktna povezanost već se između njih nalazi čest. 884/1 k.o. D. pa time što je u tužbi zatražio posjedovnu zaštitu u odnosu na čest. zgr. 57/2 k.o. D. a tek nakon toga u podnesku od 22. veljače 2016. godine u pogledu prave oznake nekretnina to znači da je istom u tom dijelu nastupila prekluzija traženja posjedovne zaštite u smislu odredbe čl. 21. st. 3. ZVDSP,

              - da slijedom toga nisu pravno odlučni navodi tužitelja kako je on laik jer je isti angažirao stručnu osobu u osobi punomoćnika iz redova odvjetnika koji je uz tužbu priložio i preris katastarskog plana iz kojeg je razvidan položaj svih nekretnina spomenutih u ovom konkretnom sporu,

              - da Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/14) ni na koji način ne suspendira odredbu čl. 154. st. 2. ZPP pa kako je u konkretnom slučaju tužitelj djelomično uspio u sporu to je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu čl. 154. st. 2. ZPP kada je odredio da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.         

              Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP, odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje u dijelu pod toč. II. i III. izreke.

              U nepobijanom dijelu pod toč. I. izreke, prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

 

U Zadru, 4. rujna 2017. godine