Broj: Gž-2443/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Marina Grbića, kao predsjednika vijeća, Blanke Pervan, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ante Milovca, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. V. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. P., odvjetniku u Z., protiv tuženice R. H., zastupane po O. državnom odvjetništvu u Z., G.-upravnom odjelu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1990/12 od 16. srpnja 2015. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 05. rujna 2017. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tužitelja M. V. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1990/12 od 16. srpnja 2015. godine u toč. 1. I. i II. izreke.

              Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1990/12 od 16. srpnja 2015. godine u toč. 2. izreke (odluci o parničnim troškovima) tako da ista sada glasi:

              Nalaže se tužitelju M. V. naknaditi tuženici Republici Hrvatskoj parnični trošak u sveukupnom iznosu od 13.750,00 kuna, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženice odbija kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

              Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„1.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjevi tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj V. M. iz Z., OIB: …, stekao pravo vlasništva na nekretnini oznake čest. zem. 3285 k.o. C., za cijelo, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelj svoje pravo vlasništva na nekretnini oznake čest. zem. 3285 k.o. C., po pravomoćnosti ove presude upiše u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru u svoje ime, za cijelo.

II.Nalaže se tuženiku naknaditi parnični trošak, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

2.Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu 15.000,00 kuna, u roku od 15 dana.“

Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

„Odbija se prijedlog tužitelja da ga se u ovoj pravnoj stvari oslobodi obveze plaćanja sudskih pristojbi.“

Protiv citirane presude žalbu je izjavio tužitelj pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev, odnosno, ista presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Tvrdi da je donošenjem prvostupanjske presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) jer izreka presude proturječi iznesenim razlozima, u bitnome ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama; dijelovi obrazloženja nejasni su i proturječni. Ističe da je isključivi vlasnik i posjednik nekretnine oznake čest.zem. 3285 k.o. C., koji je prethodno bio vinograd, a sada maslinik. Tijekom postupka je isticao da je njegov pravni prednik, otac R. V., pravo vlasništva nekretnine stekao temeljem usmenog darovanja od svog oca J. V. pok. A., na koju je okolnost kao svjedok i saslušan R. V., te svjedoci koje je predložio.

J. V., pok. A. predmetne je nekretnine stekao nasljeđivanjem iza smrti oca, te ustupom od brata R. i sestre P. te ustupom od nasljednika brata A.-T., još 1968., o čemu su iskazivali svjedoci, a postoji pisani dokaz. Uz svjedoka R. V., kao svjedoci su saslušani B. V., J. K., A. V., na okolnost posjedovanja i obrađivanja predmetne nekretnine. Nije sporno da je u katastarskom operatu kao posjednik prijepora upisana M. Š., ali su u spis dostavljene ovjerene izjave, kako njezina, tako i njezinih nasljednika, da se nikada nije nalazila u posjedu. Tvrdi da se u posjedu predmetne nekretnine, osobno i putem prednika, nalazi sve od 1890-tih godina te ga u korištenju nitko nije ometao. Čitav se predio na kojem se nekretnina nalazi naziva M. b., po starom obiteljskom imenu obitelji V. - M.. Također tvrdi da je u zemljišnim knjigama upisano kmetsko pravo A. V. pok. M., što prvostupanjski sud i nije uzeo u obzir. U odnosu na predmetnu nekretninu, u zemljišnim je knjigama upisano kmetsko pravo brata djeda tužitelja - A. V., pok. M., koji je rođen 1896. godine i bio je nositelj imanja, jer se obitelj bavila poljoprivredom, u kmetskom odnosu. Njegov brat, sada pok. R., otišao je u Italiju još 1930. i ostao do svoje smrti, pok. P. također, dok je pok. M., jedan od braće, stradao u R. 1945. Nakon smrti A. zemlju su nastavili obrađivati članovi obitelji, pa i djed tužitelja koji je ostao jedini obrađivač predmetnog imanja. Slijedom toga, prvostupanjski je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio postavljeni tužbeni zahtjev kao neosnovan. Prigovara odluci o parničnim troškovima te tvrdi da se na ročištima od 26. rujna 2014. i 19. lipnja 2015. raspravljalo isključivo o procesnim pitanjima, pa je slijedom toga naknadu troškova zastupanja na tom ročištu trebalo umanjiti za 50%, sukladno Tbr. 9. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa).

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba je djelomično osnovana.

              Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koju ukazuje žalba, jer je sud u obrazloženju pobijane presude dao razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni te se ista presuda može ispitati.

              Nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. ZPP.

              Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini oznake čest.zem. 3285 k.o. C., za cijelo, na temelju dosjelosti.

              Tužitelj je u tužbi kao osnovu stjecanja prava vlasništva prijepora naveo darovanje od oca R. V. koji je istu nekretninu stekao nasljeđivanjem oca, pok. Josipa, a ovaj nasljeđivanjem oca A. V., te ustupom brata R., sestre P. i nasljednika brata A.-T., a A. V. dosjelošću.

              Prvostupanjski je sud pobijanom presudom odbio postavljeni tužbeni zahtjev kao neosnovan, jer je zaključio da tužitelj nije dokazao pravni temelj stjecanja prava vlasništva na koji se pozvao, niti neprekinuti pravni slijed stjecanja vlasništva. Smatra da nema dokaza da je prednik tužitelja R. V. predmetnu nekretninu stekao usmenim darovanjem 1995. od strane oca J., jer to ne proizlazi iz dokaza izvedenih tijekom postupka, niti tu činjenicu potvrđuju saslušani svjedoci B. V., M. K., J. K. i A. V..

              Suprotno žalbenim navodima ovaj drugostupanjski sud, na osnovi stanja spisa predmeta nalazi da je sud prvog stupnja pravilno zaključio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja držeći da isti nije dokazao pravni temelj stjecanja prava vlasništva na koji se pozvao u tužbi, niti je dokazao neprekinuti slijed stjecanja prava vlasništva prijepora.

              Naime, pravo vlasništva, između ostaloga, moguće je steći dosjelošću, neprekidnim samostalnim posjedovanjem stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Radi se o izvornom stjecanju prava vlasništva na temelju zakona (čl. 159. ZVDSP), pri čemu pravni učinci stjecanja nastupaju, u trenutku ispunjenja zakonom propisanih pretpostavki stjecanja prava vlasništva, bez obzira na upis u zemljišne knjige.

              Posebne pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću su stjecateljev samostalan posjed nekretnine i neprekidno trajanje posjeda nekretnine (čl. 159. st. 1. - 4. ZVDSP).

              Rok posjedovanja za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, ovisi o kvaliteti posjeda, pa ako je posjed zakonit tada je rok posjedovanja dvostruko kraći. Prema zakonskom određenju, posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj posjedovanja odnosno pravo na posjed (čl. 18. st. 1. ZVDSP), istinit posjed je onaj koji nije pribavljen silom, potajno, prijevarom ni zlouporabom povjerenja (čl. 18. st. 2. ZVDSP). Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je, s obzirom na okolnosti, imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (čl. 18. st. 3. ZVDSP).

              Pri stjecanju prava vlasništva dosjelošću posjed stjecatelja mora trajati zakonom propisano vrijeme, a kad su predmet stjecanja nekretnine, kod kvalificiranog posjeda (zakonitog, istinitog i poštenog posjeda) propisano vrijeme posjedovanja je 10 godina, a kod poštenog posjeda propisano je vrijeme posjedovanja u trajanju 20 godina (čl. 159. st. 2. i 3. ZVDSP). Zakonom su propisani dvostruko dulji rokovi pri stjecanju stvari u vlasništvu R. H., županija i jedinica lokalne samouprave, te jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba (čl. 159. st. 4. ZVDSP), što znači da će ih posjednik nekretnina u vlasništvu navedenih osoba steći nakon 20 godina posjedovanja, ako je posjed kvalificiran, odnosno nakon 40 godina poštenog i samostalnog posjeda.

              Kada se radi o stjecanju prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu, za istaći je da vrijeme posjedovanja nije moglo početi teći prije 08. listopada 1991. kada je ukinuta zabrana stjecanja prava vlasništva na stvarima u društvenom vlasništvu, jer je do tada to zakonom bilo zabranjeno, a sudska je praksa prihvatila stav da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije 08. listopada 1991.

              Tužitelj, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nije u postupku dokazao da se nalazio u kvalificiranom posjedu predmetne nekretnine, od 08. listopada 1991., odnosno da je njegov posjed zakonit, istinit i pošten, te se u odnosu na njegov posjed prijepora ne može računati rok od 20 godina predviđen odredbom čl. 159. st. 2. ZVDSP, već eventualno se ima primijeniti rok od 40 godina iz odredbe čl. 159. st. 4. u svezi st. 3. ZVDSP, koji do dana podnošenja tužbe (24. kolovoza 2012. ) nije protekao.

              Ovdje je za kazati i to da iz povijesnog zemljišnoknjižnog upisa za čest.zem. 3285 k.o. C. proizlazi da je predmetna nekretnina uknjižena kao vlasništvo veleposjednika A. E. rođ. S. - D., za cijelo, te je u C listu pod st. 47 upisano kmetsko pravo u korist A. V. pok. M., brata djeda tužitelja, s tim da je pod st. 4., 5. i 6., na temelju čl. 1. i 2. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera ("Narodne novine" broj 111/47) uknjiženo brisanje kmetskih prava.

              Kod upisa kmetskog prava, što je ovdje slučaj, isključena je mogućnost stjecanja prava vlasništva dosjelošću, jer su kmetovi kao obrađivači nekretnine u vlasništvu veleposjednika, znali da posjeduju tuđe nekretnine, pa im nedostaje jedan od elemenata za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, poštenje posjeda.

              Pravilno je prvostupanjski sud zaključio i da tužitelj u postupku nije dokazao neprekinuti pravni slijed stjecanja vlasništva prijepora. Naime, iz Ugovora o darovanju od 13. svibnja 2009. proizlazi da je čest.zem. 3285 k.o. C. bila predmetom Ugovora o darovanju zaključenog između tužitelja, kao daroprimatelja i njegova oca R., kao darodavatelja. Iako svjedok R. V. tvrdi da je prijepor stekao usmenim darovanjem od oca J., nema materijalnih dokaza o tom pravnom poslu, a ni dokaza da je J. V. pok. M. ovu nekretninu stekao nasljeđivanjem svoga oca i ustupom braće, iako je pretpostavka derivativnog stjecanja vlasništva, vlasništvo prednika, kako je to pravilno obrazložio i prvostupanjski sud. Naime, iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju suda prvog stupnja iza smrti J. V. pok. M. poslovni broj O-530/95 od 29. prosinca 1995. proizlazi da predmetna nekretnina i nije dijelom njegove ostavinske imovine, pa niti dijelom ostavinske imovine njegove supruge M. ud. J. (l.s.69) te da, sukladno Izvodu uz katastarskog operata Z. za katastar i geodetske poslove Z. od 14. studenog 1964. nekretnina i nije upisana kao posjed J. V. pok. M. (l.s. 72).

              Kako je sud vezan činjeničnim supstratom tužbe, sukladno odredbi čl. 186. st. 1. ZPP, u konkretnom se predmetu, s obzirom na dokaze u spisu, ne može izvesti zaključak o postojanju pravnog slijeda i dosjelosti kao pravnog temelja stjecanja prava vlasništva, na koji se pravni osnov, unatoč dokazima koji ukazuju na stjecanje prava vlasništva ukidanjem agrarnih odnosa feudalnog karaktera, pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 159. ZVDSP, ocjenjujući da nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. 

              Stoga žalba tužitelja u odnosu na toč. 1. I. i II. izreke nije osnovana.

Na osnovi iznesenog valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja u toč. 1. I. i II. izreke.

Glede žalbe tužitelja u odnosu na toč. 2. izreke (odluke o parničnim troškovima), za kazati je da je istinit žalbeni navod tužitelja da se na ročištu od 26. rujna 2014. raspravljalo tek o procesnim pitanjima, slijedom čega tuženici za zastupanje na tom ročištu, sukladno Tbr. 9. toč. 2. Tarife pripada 50% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1. Tarife, odnosno, 125 bodova, a ne kako je to odlučio sud prvog stupnja, 250 bodova.

Suprotno tome, neosnovan je žalbeni navod tužitelja da se na ročištu od 19. lipnja 2015. raspravljalo isključivo o procesnim pitanjima, jer se radi o ročištu za glavnu raspravu na kojem su obnovljeni svi dokazi koji prileže spisu i zaključena glavna rasprava, pa tuženici pripada naknada troška sukladno Tbr. 9. toč. 1. u svezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife.

 

U Zadru, dana 05. rujna 2017. godine