Broj: Gž-1710/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zadru, po sucu Željku Đerđu, u pravnoj stvari tužitelja: 1) P.B., 2) R.B., 3) A.C, 4) Z.F., 5) I.M., 6) A.G., 7) I.K., 8) M.K., 9) M.K., 10) L. d.o.o., 11) A.M., 12) J.P., 13) A.P., 14) M.S., 15) J.T. i 16) M.Ž., svi iz Z.; 17) A.B., 18) M.B., 19) N.Č., 20) J.K., 21) M.I., 22) A.M., 23) E.T., 24) S.V., svi iz Z., 25) A.B., 26) D.B., 27) M.B., 28) M.C., 29) B.K., 30) J.K., 31) D.L., 32) A.M., 33) I.M., 34) V.P., 35) I.R., 36) Z.Z. d.o.o., svi iz Z., 37) J.B., 38) V.C., 39) M.C., 40) Z.G., 41) K.G., 42) K.d.o.o., 43) J.M., 44) V.O., 45) G.P., 46) D. P., 47) M.P., 48) J.U., 49) Ž.V., svi iz Z., 50) R.D., 51) A.H., 52) S.K., 53) A.L., 54) M. M.M., 55) M.M., 56) N.M., 57) A.V., 58) T.Ž., 59) I.S., svi iz Z., 60) D.B., 61) R.D., 62) T. G., 63) D.K., 64) M.P., 65) O. d.d., 66) I.P., 67) J.Š., 68) B.T., 69) Ž.T., svi iz Z., 70) R. C., 71) D.Ć., 72) J.F., 73) L.G., 74) J.G., 75) K.c. d.o.o., 76) D.P., 77) N.P., svi iz Z., 78) B. C., 79) A.G., 80) T.G., 81) K.c. d.o.o., 82) F.M., 83) N.P., 84) A.P., 85) Z.P., 86) G.Š., svi iz Z.,  87) S.B., 88) M.K., 89) N.L., 90) A.M., 91) R.M., 92) B.M., 93) M.M., 94) R.R., 95) M.R., 96) J.V., svi iz Z., 97) G.B., 98) M.B., 99) N.B., 100) Z.D., 101) V.G., 102) A.P., 103) M. P., 104) Lj.R., 105) D.S., 106) M.Š., svi iz Z., 107) D.B., 108) D.B., 109) T.Č., 110) Z.G., 111) V.J., 112) M.J., 113) M.K. 114) D.K., 115) B.P., 116) D.P., 117) L.Š., 118) V.U., svi iz Z.,  119) J.A., 120) A.B., 121) M.B., 122) A.G., 123) S.K., 124) S.P., 125) P.S., 126) M.Š., 127) S.M., 128) M.V., svi iz Z., 129) S.B., 130) C.K., 131) B.F., 132) A.J., 133) D.K., 134) M. K., 135) B.M., 136) P.Ž., 137) I.R., 138) D.S., 139) Ž.Š., 140) D.Š., svi iz Z., 141) Z.C., 142) V. Č., 143) G.Z., 144) N.F., 145) A.G., 146) S.J., 147) M.S., 148) F.P., 149) Z.R., 150) D.S., 151) Š.S., 152) D.Ž., svi iz Z., 153) Š.C., 154) B.F., 155) T.J., 156) S.K., 157) I.M., 158) E. P., 159) B.P., 160) T.S., 161) J.T., 162) S.V., 163) J.P., svi iz Z., 164) J.A., 165) S.P.B., 166) B.Ć., 167) D.L., 168) M.M., 169) D.M., 170) P.O., 171) B.P., 172) G.R., 173) B.T., 174) Z.V., 175) M.Z., svi iz Z., 176) A.B., 177) B.C., 178) A.K., 179) I.M., 180) Lj.P., svi iz Z., svi zastupani po generalnoj punomoćnici H.Z., odvjetnici iz Z., protiv tuženice G.K. iz Zadra, OIB:…, zastupane po punomoćnici D.P., odvjetnici iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj Povrv-748/11 od 30. travnja 2015. godine, dana 6. rujna 2017. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Preinačuje se djelomično presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Povrv-748/11 od 30. travnja 2015. godine u dijelu pod toč. I. izreke na način da se sudi:

 

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice A.K.Z. iz Z. pod poslovnim brojem Ovrv-1085/11 od 4. srpnja 2011. godine u dijelu kojim je tuženici G.K.naloženo da tužiteljima isplati iznos od 835,47 kn sa zateznim kamatama tekućim

- na iznos od 179,03 kn od 21. siječnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 179,03 kn od 21. veljače 2011. godine do isplate,

- na iznos od 179,03 kn od 21. ožujka 2011. godine do isplate,

- na iznos od 179,03 kn od 21. travnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 119,35 kn od 21. svibnja 2011. godine do isplate,

u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine pa nadalje po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da naknadi tužiteljima trošak ovršnog postupka u visini od 615,00 kuna, sve u roku od 8 dana,

 

dok se preko dosuđenog iznosa odbija žalba tužitelja pod 1) do 180) i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Povrv-748/11 od 30. travnja 2015. godine u dijelu pod toč. I. izreke.

 

II. Preinačuje se djelomično presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Povrv-748/11 od 30. travnja 2015. godine u dijelu pod toč. II. izreke, i to na način da se odbija zahtjev tuženice za nadoknadom parničnog troška iznad dosuđenog iznosa od 228,75 kuna.

 

Obrazloženje

 

              Uvodno označenom prvostupanjskom presudom suđeno je:

              „I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, donesenom po Javnom bilježniku A.K.Z. iz Z., poslovni broj: Ovrv-1085/11 od 04. srpnja 2011. godine, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

              II. Nalaže se tužiteljima da tuženici naknade parnični trošak u iznosu od 3.225,00 kuna (slovima: tritisućedvjestodvadesetpetkuna), sve u roku od 8 (osam) dana, dok preostali iznos od dosuđenog do zatraženog u iznosu od 1.250,00 kuna, odbija se kao neosnovan.“

              Protiv citirane presude žalbu su izjavili tužitelji, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači.

              U žalbi ističe da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, s obzirom da je obrazloženje presude nerazumljivo i proturječno samo sebi i izreci presude te ispravama i zapisnicima koji prileže spisu predmeta, dok u određenom dijelu niti nema razloga o odlučnim činjenicama. Ističe i da tuženica nije obavijestila tročlanu upravu o isključenju iz grijanja, a što je bila dužna napraviti, dok tužitelji nisu odgovorni što je tuženica radila nezakonito zbog čega joj je inspekcija zabranila radove u stanu.

              Na žalbu nije odgovoreno.

              Žalba je djelomično osnovana.

              U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna, sukladno čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP).

              Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP, presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju se u žalbi ukazuje, budući da obrazloženje presude nije nerazumljivo niti proturječno, te presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, slijedom čega se ista može ispitati.

Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. i 9. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP u vezi s čl. 467. st. 1. ZPP.

Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 2.784,97 kn na ime pružanja usluge centralnog grijanja za račune dospjele u razdoblju od siječnja do svibnja 2011. godine, a odnose se na stan u vlasništvu tuženice u Z.

Prvostupanjski sud pravilno ukazuje da je Ugovor o upravljanju zajedničkim sustavom centralnog grijanja zgrada i atenskim sustavom od 22. prosinca 2009. godine (l.s. 63-65) zaključen temeljem odredbe čl. 377. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12), a potpisali su ga predstavnici suvlasnika zgrada, odnosno ulaza u … koji imaju više od 50 % suvlasništva u svakoj pojedinoj zgradi koje su zajednički organizirali centralnog grijanje za sve te zgrade, pa je stoga neosnovan prigovor tuženice u pogledu aktivne legitimacije.

Međutim, sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti, iako tuženica u konkretnom slučaju ne osporava vlasništvo predmetnog stana i činjenicu da utužena tražbina nije podmirena, s obrazloženjem da na temelju iskaza svjedoka i to predstavnika stanara ulaza tuženice i jednog od tročlane uprave zgrade, kao i samog iskaza tuženice proizlazi da su u stanu tuženice radijatori skinuti još tijekom 2010. godine i to šest mjeseci prije utuženog razdoblja, pa usluga organizacije centralnog grijanja i opskrba toplinske energije kroz predmetno razdoblje od siječnja do svibnja 2011. godine nije pružena, slijedom čega ne postoji pravna osnova temeljem koje bi ista bila dužna podmiriti utuženu tražbinu.

Premda temeljem provedenih dokaza proizlazi da se tuženica isključila iz sustava centralnog grijanja 2010. godine, pa joj usluga organizacije centralnog grijanja i opskrba toplinske energije kroz utuženo razdoblje nije pružena, prvostupanjski sud zanemaruje odredbu čl. 2. Ugovora o upravljanju zajedničkim sustavom centralnog grijanja zgrada i atenskim sustavom od 22. prosinca 2009. godine koja propisuje da ukoliko bi se netko privremeno isključio bez znanja suvlasnika, dužan je plaćati 30% od cijene grijanja za održavanje sustava, kojeg je i sam vlasnik.

Nadalje, prema pravnom shvaćanju koji je zauzet na sjednici Građanskog odjela ovog suda od 8. siječnja 2015. godine, broj Su: 111/14, slijedi da vlasnici stanova i poslovnih prostora u Z., koji su se isključili iz sustava centralnog grijanja prije 4. studenoga 2004. godine, odnosno 22. prosinca 2005. godine, nisu dužni za taj stan/poslovni prostor plaćati naknadu za održavanje sustava grijanja u visini od 30% od cijene grijanja za taj stan/poslovni prostor.

Prema tome, budući da se tuženica nije isključila iz sustava centralnog grijanja prije 4. studenoga 2004. godine, odnosno 22. prosinca 2005. godine, te je sukladno čl. 2. Ugovora o upravljanju zajedničkim sustavom centralnog grijanja zgrada i atenskim sustavom 22. prosinca 2009. godine kao jedna od suvlasnica sustava centralnog grijanja predmetne zgrade dužna doprinositi održavanja tog sustava, što i sama tuženica priznaje navodeći da postoji obveza plaćanja 30% od cijene grijanja, to je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti jer je tuženica u obvezi tužiteljima isplatiti troškove organizacije centralnog grijanja u visini od 30% ukupne cijene grijanja za utuženi period.

Naime, kako tužitelji potražuju dospjeli, a neplaćeni iznos kroz razdoblje od siječnja 2011. godine do svibnja 2011. godine u visini od 2.784,97 kn, što je razvidno iz izvatka kartice prostora (l.s. 6), to je tuženica u obvezi tužiteljima isplatiti troškove organizacije centralnog grijanja u visini od 30% cijene grijanja za utuženi period, odnosno iznos od 835,47 kn.

Slijedom iznesenog, valjalo je pravilnom primjenom materijalnog prava temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP-a djelomično preinačiti prvostupanjsku presudu i održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u dijelu u dijelu kojim je naloženo tuženici da tužiteljima isplati iznos od 835,47 kn sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog računa do namirenja, kao i da tuženica naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 615,00 kn koji se odnosi na trošak sastava ovršnog prijedloga, s obzirom da tužitelji nisu opravdali ostale ovršne troškove.

S obzirom na djelomično preinačenje odluke o glavnoj stvari s ovom drugostupanjskom presudom, valjalo je u smislu odredbe čl. 166. st. 2. ZPP odlučiti o troškovima parničnog postupka.

U tom pogledu, prvostupanjski sud je tuženici za zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika priznao iznos 3.225,00 kn, ali kako je tuženica uspjela sa 70,00%, za navedene troškove joj razmjerno uspjehu u sporu valja priznati iznos od 2.257,50 kn.

S druge strane, tužiteljima je trebalo priznat trošak zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14 i 118/14 – dalje Tarifa), i to za pristup na ročišta od 25. travnja 2013. godine, 3. listopada 2013. godine, 21. studenog 2013 godine, 16. veljače 2015. godine, i 17. ožujka 2015. godine (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), za svako po 50 bodova, zatim 50 bodova za sastav obrazloženih podnesaka od 30. travnja 2013. godine i 17. svibnja 2013. godine (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), uz pravo na povišenje tarifnih stavaka od 50% sukladno Tbr. 36. toč. 1. Tarife, s tim da vrijednost svakog boda iznosi 10,00 kuna, čemu treba pridodati PDV, kao i 200,00 kn na ime plaćene sudske pristojbe, što sveukupno iznosi 6.762,50 kn, a kako su tužitelji uspjeli sa 30,00%, za navedene troškove im je razmjerno uspjehu u sporu valjalo priznati iznos od 2.028,75 kn.

Prema tome, kada se troškovi priznati tužiteljima i tuženici u konačnici stave u prijeboj, to proizlazi iznos od 228,75 kn u korist tuženice u odnosu na tužitelje, pa je valjalo preinačiti odluku o troškovima postupka na način kako je to navedeno pod toč. II. izreke ove drugostupanjske presude.

 

U Zadru, 6. rujna 2017. godine.