Broj: Gž-1439/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić, kao suca izvjestitelja i Ankice Matić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. K. iz B. G., ..., OIB: ..., protiv tuženika PZ N. Ž., ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. Š., odvjetniku u Ž., radi priznanja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj 25 P-985/15 od dana 12. veljače 2016. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 7. rujna 2017. g.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj 25 P-985/15 od dana 12. veljače 2016. godine.

 

Obrazloženje

 

Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Utvrđuje se da je tužitelj A. K. iz B. G., ..., vlasnik nekretnine upisane u z.k. ul. br. ... k.o. B. G., a koja se sastoji od k.č. br. ... A. šuma, šuma, površine 3872 m², a što je tuženik PZ N. iz Ž., ..., dužan priznati i izdati valjanu tabularnu ispravu ili će u protivnom tu ispravu zamijeniti ova presuda. "

 

Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 2.578,12 kuna u roku od 15 dana."

 

Protiv navedene presude žali se tužitelj istu pobija u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje ZPP) uz žalbeni prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se usvoji tužbeni zahtjev, podredno ukine i vrati sudu  prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba nije osnovana.

Predmet spora čini zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva na nekretnini označenoj kao k.č. br. ... A. šuma, šuma, površine 3872. m² upisane u z.k. br. ... k.o. B. G., te zahtjev tuženiku da tužitelju izda valjanu tabularnu ispravu za upis tog prava a što će u protivnom zamijeniti presuda.

 

U valjano provedenom postupku sud prvog stupnja utvrdio je slijedeće relevantne činjenice, koje žalbenim prigovorima tuženika nisu dovedene u sumnju:

 

- da je tuženik prema zemljišno knjižnom izvatku od 29. listopada 2015. godine upisan kao vlasnik predmetne nekretnine;

 

- da iz zapisnika o preoblikovanju zemljišne knjige od 12. prosinca 2001. godine  nespornim proizlazi da je sporna k.č. ... upisana u z.k. ul. ... k.o. B. G. ranije imala staru oznaku k.č. br. ... i bila upisana u z.k. ul. br. ...;

 

- da je prema posjedovnom listu broj: ... Odjela za katastar nekretnina Ž., kao posjednik čestice stare oznake ... A. šuma upisan tužitelj, a prema posjedovnom listu broj: ... istoga odjela kao posjednik novoformirane k.č. ... A. šuma, je upisan tuženik;

 

- da iz povijesnog z.k. izvatka proizlazi da su vođeni različiti podaci o namjeni sporne nekretnine tj. u zemljišnim knjigama predmetna čestica stare oznake ... je označena kao oranica, a prema podacima Ureda za katastar kao šuma;

 

- da iz povijesnog z.k. izvatka proizlazi da je prvotni vlasnik čestice stare oznake ..., a sada k.č. ... bio A. K. iz B. G., koji je ovu zemljišnu česticu temeljem kupoprodajnog ugovora od 11. ožujka 1995. godine prenio u vlasništvo I., R., B. i L. Đ. iz B. G.;

 

- da su potonji vlasnici nekretnine kupoprodajnim ugovorom od 21. veljače 1959. godine predmetnu zemljišnu česticu otuđili u korist OPZ B. G. tj. u korist Opće poljoprivredne zadruge koje su kao kooperantske organizacijske jedinice djelovale u sklopu poljoprivrednog prehrambenog kombinata, tadašnjeg PIK-a;

 

- da je na temelju odluke Radničkog savjeta PPK Ž. predmetna čestica upisana kao društveno vlasništvo na korištenje PPK Ž., OOUR Ž. od 21. prosinca 1985. godine – Z-2899/85, a na temelju ugovora od 03. veljače 1990. godine pravo korištenja sa PPK Ž., OOUR Ž. je preneseno na tuženika, odnosno PZ N. Ž.;

 

- da je nakon završenog postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. B. G. čestica stare zemljišnoknjižne oznake ... iz z.k. ul. ... oranica sa ... ari i 78 m², dobila novu aktualnu oznaku k.č. ... A. šuma, šuma u z.k. ul. ... k.o. B. G. i površinom od 38 i 72 m², odnosno 3872 m², a umjesto prava korištenja u korist tuženika upisuje se pravo vlasništva.

 

- da iz iskaza preslušanih svjedoka kao i iz ostalih pismenih dokaza (posjedovnog lista broj ...) proizlazi da se tužitelj nalazio od 1957. godine u samostanu i nesmetanom ali nezakonitom posjedu nekretnine, jer nije imao valjani pravni temelj odnosno ugovor i drugu ispravu iz koje bi bilo vidljivo da ima pravo na posjed te nekretnine;

 

- da iz iskaza tužitelja proizlazi kako njegov otac nije sklopio Ugovor o kupoprodaji već da je "kupio Ugovor" tj. da je J. U. tužiteljevom ocu po isplati kupoprodajne cijene samo predao posjed dok Ugovor koji su sklopili J. U. i A. K. nije bila podobna tabularna isprava za uknjižbu prava vlasništva u zemljišnoj knjizi;

 

- da prelaskom nekretnine u općenarodnu imovinu, odnosno kasnije društveno vlasništvo, dolazi do prekida tijeka dosjedanja i to 24. veljače 1959. godine kada zemljišnoknjižni vlasnik A. K. ovu nekretninu prodaje Općoj poljoprivrednoj zadruzi B. G., kao ustrojstvenoj jedinici budućeg PPK Ž.;

 

- da je sudskim oglasom od 21. siječnja 2003. godine („Narodne novine“ broj 10/03) otvorena nova zemljišna knjiga te da su pozvane sve osobe koje smatraju da bi u tu svrhu trebalo upisati nešto što nije upisano ili da bi trebalo nešto izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati neki upis ili njegov prvenstveni red, da svoje prijave prijedloga za upis odnosno svoje prigovore postojećim upisima, dostave z.k. odjelu suda do 1. siječnja 2004. godine sa upozorenjem da će se upis u zemljišnu knjigu, po proteku toga roka, smatrati istinitima i potpunima;

 

- da na ovaj upis nije bilo prigovora do isteka roka za ispravak, da je nekretnina stare oznake kč.br. ... dobila novu oznaku odnosno kč. br. ..., a tuženik koji je imao pravo korištenja predmetne nekretnine u društvenom vlasništvu da je upisan kao vlasnik nekretnine.

 

S obzirom na ova činjenična utvrđenja, pozivom na odredbu članka 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 i 81/15 – dalje: ZV) sud prvog stupnja je smatrao da s obzirom na vrijeme stupanja u posjed nekretnine od strane prednika tužitelja, da su na snazi bile odredbe austrijskog Općegrađanskog zakonika (u daljnjem tekstu OGZ) kojeg treba primijeniti kao pravna pravila, a temeljem članka 4. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne novine" broj 73/91).

 

Nadalje, da imajući u vidu namjenu nekretnine i njezinu površinu, u konkretnom slučaju da je potrebno primijeniti i propise posebnog stvarnopravnog uređenja s obzirom na namjenu zemljišta – propise koji su regulirali stvarnopravno uređenje šuma i šumskog zemljišta. Naime, da prema ranijim i sadašnjim pozitivnim propisima šumom se smatrala svaka površine od 10 ari, a osim toga prema podatcima katastra da je od početka kao oznaka zemljišta registrirana "šumska sastojina", što je naposljetku, nakon preoblikovanja zemljišne knjige k.o. B. G., evidentirano i u zemljišnim knjigama. Nemogućnost stjecanja vlasništva dosjelošću na šumi i šumskom zemljištu da je bila propisana Zakonom o šumama tadašnje SR Hrvatske od 31. svibnja 1977. godine ("Narodne novine" broj 20/77), a što je preuzeto i nakon donošenja Zakona o šumama ("Narodne novine" broj: 54/83, 5/84, 32/87, 47/89, 41/90, 52/90 – pročišćeni tekst 5/91, 9/91, 61,91, 26/93 i 76/93) i to odredbom članka 55. stavak 2. toga Zakona. Tek Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 12. siječnja 2000. godine poslovni broj U-I-374/1988 ("Narodne novine" broj: 8/02) da je ukinuta odredba članka 55. stavak 2. navedenog Zakona, te je od donošenja odluke Ustavnog suda omogućeno stjecanje prava vlasništva i na ovim nekretninama. Dakle, vrijeme dosjedanja sporne nekretnine od strane tužitelja je nastavljeno 12. siječnja 2000. godine, a slijedom odredbe članka 388. stavak 2. i 3. ZV.

Nadalje, imajući u vidu da su tužiteljevi roditelji stupili u posjed 1957. godine, nadalje da je rok dosjedanja prekinut 24. veljače 1959. godine, kada predmetna nekretnina postaje Općenarodna imovina, a potom društveno vlasništvo, te da je rok dosjedanja nastavljen 12. siječnja 2000. godine i prekinut u rujnu 2015. godine kada je tužitelj saznao da nije vlasnik nekretnine, da nespornim proizlazi da rok dosjedanja nije istekao, obzirom da je uz primjenu navedenih zakonskih propisa i odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske tužitelj bio u samostalnom i poštenom posjedu 16 godina, 10 mjeseci i 24 dana. Slijedom iznesenog, prvostupanjski je sud zaključio da na strani tužitelja nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

 

Gore navedena činjenična utvrđenja te pravni zaključak prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj žalbeni sud. Naime, sud prvog stupnja pravilno i potpuno je utvrdio relevantne činjenice i na isto, suprotno paušalnim žalbenim prigovorima, valjano primijenio materijalno pravo. U odnosu na žalbene navode odgovoriti je da tužitelj u žalbi ponavlja one tvrdnje i ističe one prigovore koje je isticao i tijekom postupka a koje je prvostupanjski sud valjano otklonio o čemu presuda suda prvog stupnja sadrži valjane i jasne razloge. Radi navedenog žalitelj se upućuje na navode detaljno elaborirane prvostupanjske presude.

 

Posebno je još ukazati žalitelju da je dosjelost originarni osnov stjecanja prava vlasništva pa da moraju biti ispunjene određene zakonske pretpostavke da bi sud prihvatio zahtjev tužitelja s tog osnova i to sposobnost stjecatelja, sposobnost stvari, posjed određene kvalitete i zakonom propisano vrijeme. Osim toga, zakonit je onaj posjed koji se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva. Savjestan (pošten) posjed postoji kad posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, dakle kada posjednik opravdano vjeruje da je stvar pribavio od vlasnika.

 

Istinit je onaj posjed koji nije stečen ni silom ni prevarom prije zlouporabom povjerenja.

 

Da bi se mogla uvažiti dosjelost prava vlasništva na nekretnini dugotrajnim posjedovanjem treba utvrditi na nedvojben način ponašanje posjednika kroz čitavo vrijeme posjedovanja, jer "zla vjera" sprječava početak tijeka dosjelosti

 

Kako, dakle, nisu ostvareni žalbeni razlozi a sud prvog stupnja donoseći pobijanu presudu nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu te potvrditi presudu prvostupanjskog suda, sve sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

U Splitu, 7. rujna 2017. godine