Broj: Gž 1055/13

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Emiru Čustoviću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja – predlagatelja osiguranja A. građenje d.o.o. iz D., OIB:… kojeg kao punomoćnik zastupa D. P. odvjetnik u D., protiv tuženika 1. N. S., OIB:…, 2. N. S., OIB:… i 3. I. S., OIB:…, svi iz D., koje kao punomoćnik zastupa A. P., odvjetnik u Z., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbi tužitelja (predlagatelja osiguranja) izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku posl.br.P.694/12 od 11. lipnja 2013. godine, dana 30. rujna 2015. godine

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku posl.br. P.694/12 od 11. lipnja 2013. godine u pobijanoj toč.III. izreke.

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem označenim u izreci odbačen je  prijedlog za brisanje zabilježbe privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja posebnih dijelova zgrade na čes. zem.1065/65 zk.ul.3423 k.o. G. (toč.I. izreke), te je utvrđeno da je prijedlog za izdavanje privremene mjere tužitelja povučen u dijelu koji se odnosi na 13., 14. i 32. etažu zgrade izgrađene na čest. zem1065/65 zk.ul. 3423 k.o. G., dok je pobijanom toč.3. izreke doslovce odlučeno:

 

"III. Odbija se prijedlog za određivanje privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja posebnih dijelova zgrade na k.č.br. 1065/65 u zk.ul. 3423 k.o. G. 2. tuženiku-protivniku osiguranja N. S. i 3. tuženiku-protivniku osiguranja I. S., i to:

 

-19. etaže, 750/110600, parkirališno mjesto (PM 19.) u podrumu zgrade pov. 7,27 m2, 20. etaže, 750/110600, parkirališno mjesto (PM 20.) u podrumu zgrade pov. 7,72 m2, 33. etaže, 12984/110600 – stana A7.1 na II. katu zgrade pov. 127,71 m2, sve u zgradi na k.č. br. 1065/65 zk. ul. 3423 k.o. G. u vlasništvu 2. tuženika-protivnika osiguranja N. S.,

 

-2. etaže, 650/110600, parkirališno mjesto (PM 2.) u podrumu zgrade  pov. 6,50 m2, 7. etaže, 750/110600, parkirališno mjesto (PM 7.) u podrumu zgrade pov. 7,48 m2, 15. etaže, 700/110600, parkirališno mjesto (PM 15.) u podrumu zgrade pov. 6,78 m2, 16. etaže, 700/110600, parkirališno mjesto (PM 16.) u podrumu zgrade pov. 6,78 m2, 17. etaže, 700/110600, parkirališno mjesto (PM 17.) pov. 6,80 m2, 18. etaže, 700/110600, parkirališno mjesto (PM 18.) u podrumu zgrade pov. 6,80 m2, 21. etaže, 8000/110600 – poslovni prostor A01 u suterenu zgrade pov. 79,95 m2, 28. etaže, 5800/110600 – stan A5 na I. katu pov. 57,97 m2 i 31. etaže, 18150/110600 – stan A8 u potkrovlju s bazenom i taracom na krovu zgrade pov. 181,31 m2, sve u zgradi na čest. zem. 1065/65 zk.ul. 3423 k.o. G. u vlasništvu                 3. tuženika-protivnika osiguranja I. S.,

 

radi osiguranja nenovčane tražbine tužitelja-predlagatelja osiguranja spram 2. tuženika-protivnika osiguranja i 3. tuženika-protivnika osiguranja trpljenja tih tuženika da tužitelj-predlagatelj osiguranja namiri svoju tražbinu spram 1. tuženika u iznosu od 2.707.821,50 kn sa zateznim kamatama i to po stopi od 17% godišnje na 1.092.022,45 kn od 28. ožujka 2010. godine, na 466.289,65 kn od 1. travnja 2010. godine, na 166.797,89 kn od 17. lipnja 2010. godine, na 868.195,42 kn od 1. listopada 2010. godine i na 114.516,09 kn od dana podnošenja prijedloga za ovrhu 24. svibnja 2011. godine do 30. lipnja 2011. godine, na 2.707.821,50 kn od 1. srpnja 2011. godine po stopi od 15% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za osam postotnih poena, sve do isplate, prodajom odnosno iz prodaje posebnih dijelova stambeno – poslovne zgrade na čest. zem. 1065/65 zk.ul. 3423 k.o. G. u vlasništvu N. S. i I. S.."

 

Tužitelj – predlagatelj osiguranja je izjavio žalbu protiv toč.III izreke rješenja zbog pogrešne primjene propisa ovršnog zakona i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se prihvati tužiteljev prijedlog za određivanje privremene mjere osiguranja, a podredno da se ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.

 

Žalba je pravovremena i dopuštena.

 

Žalba nije osnovana.

 

              Tužitelj i prvotuženik su zaključili ugovor o građenju 28. srpnja 2008. godine i dva aneksa tom ugovoru, i to tužitelj u svojstvu izvoditelja radova, a prvotuženik kao naručitelj radova, po kojem ugovoru je tuženik ustupio, a tužitelj preuzao izvođenje građevinskih i obrtničkih radova za izgradnju dvojnog stambeno – poslovnog objekta s garažom (sjeverna lamela čest. zem.1065/65 k.o. G. te južna lamela čest. zem 1065/157 k.o. G.) u D., na križanju ulica V. L. i Ć. C.. Tužitelj tvrdi da su stranke za naknadne i nepredviđene radove sklopile još 16 ugovora tako što je tuženik prihvatio tužiteljevu ponudu za izvođenje tih radova, da mu je tuženik ostao dužan svotu od 2.707.821,50 kn po ovom osnovu, a koja se odnosi na tražbinu iz ugovora o građenju, aneksa tom ugovoru i prihvaćanju ponuda za naknadne i nepredviđene radove.

 

Pred  prvostupanjskim sudom u tijeku je parnični postupak kojim tužitelj traži od prvotuženika naplatu navedene tražbine u kojem postupku je određena privremena mjera zabranom prvotuženiku da otuđi i optereti određene nekretnine.

 

Prvotuženik je, nakon sklapanja ugovora o građenju, s ostalim tuženicima, sa sinovima N. i I., kao i suprugom M., sklopio Ugovor o ortakluku i dva dodatka tom Ugovoru kojima su tuženici N. i I., kao ortaci pristupili izgradnji zgrade – južne lamele dvojnog stambenog objekta na čest.zem.1065/157 k.o. G., te se obvezali za izgradnju osigurati nedostajuća financijska sredstva, a zauzvrat svakom od ortaka pripao je u vlasništvo određeni broj stanova s pripadajućim parkirališnim mjestima. Na osnovi ovih isprava drugo i treće tuženici su se uknjižili kao vlasnici pojedinih stanova. Tužitelj tvrdi da ima dospjelu tražbinu prema prvotuženiku u iznosu od 2.707.821,50 kn, da je neće moći ostvariti prema prvotuženiku jer je insolventan, zbog čega traži da se Ugovor o ortakluku i dodaci Ugovora o ortakluku proglase bez učinka u odnosu na tužitelja u dijelu potrebnom za naplatu tražbine i da drugo i treće tuženici trpe da tužitelj namiri svoju tražbinu prodajom nekretnina koje su prenesene ugovorom o ortakluku. Radi se o obiteljskoj paulijanskoj tužbi. Pretpostavke pobijanja su postojanje dospjele tražbine za isplatu, insolventnost dužnika, postojanje pravne radnje dužnika i oštećenje vjerovnika i njegova namirenja. Kod obiteljske paulijanske tužbe postoji oboriva zakonska pretpostavka da je srodnicima iz čl.67. st.2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05 i 41/08 u daljnjem tekstu: ZOO) bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjima nanosi štetu vjerovniku.

 

Radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine i ako učini vjerojatnim i opasnost da bi bez takve mjere protivnika osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti (čl.298.st.1. Ovršnog zakona "Narodne novine", broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 150/11, 154/11, 139/10 – u daljnjem tekstu: OZ).

 

Prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelj učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine, ali nije učinio vjerojatnim opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine budući je tražbina tužitelja osigurana zabilježbom privremene mjere na temelju rješenja donesenih u predmetu pod posl.br.P.938/11 i zabilježbom tužbe radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji.

 

              Ta odluka suda je pravilna.

 

              Doista, tužitelj je učinio vjerojatnim da postoji njegova osnovna tražbina, da je ta tražbina dospjela za isplatu, da je s obzirom na sklopljene ugovore o ortakluku i dodatke tom ugovoru, a koje isprave su imale za posljedicu promjenu prava vlasništva na određenim stanovima i parkirališnim mjestima tako što su drugo i trećetuženik postali vlasnici pojedinih stanova i parkirališnih mjesta, učinio vjerojatnim postojanje tražbine u ovom parničnom postupku, dakle, tražbina koje se odnose na pobijanje pravnih radnji dužnika.

 

              Međutim, u situaciji kada je ista tražbina, koju tužitelj pokušava ostvariti pred prvostupanjskim sudom u parničnom postupku koji se vodi pod posl. br. P.938/11, osigurana rješenjima o osiguranju prvostupanjskog suda posl. br. P.938/11 od 20. i 21. veljače 2012. godine, a kojom je zabranjeno raspolaganje sa četiri parkirališna mjesta i dva stana, jedan površine 76,64 m2 na prvom katu zgrade i drugi 74,63 m2, i kada je tužba podnesena u ovom predmetu zbog pobijanja pravnih radnji dužnika (tuženika) zabilježena u zemljišnoj knjizi pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije učinio vjerojatnim opasnost da bi tuženici spriječili ili znatno otežali ostvarenje tražbine tužitelja. Svrha privremene mjere je osiguranje tražbine, i ona ne treba predstavljati istovremeno i kaznu za dužnika. Zato se kod određivanja treba voditi računa da se odredi u takvoj mjeri koja je dovoljna da se osigura tražbina, a u protivnom bi određivanje privremene mjere bilo kontraproduktivno jer bi predstavljalo teret za dužnike. Zabilježba tužbe radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji ima  pravni učinak da pravomoćna presuda donesena povodom tužbe djeluje i protiv svih kasnijih nositelja knjižnog prava glede koga se radi  ostvarenja tužbenog zahtjeva mora provesti neki upis. To praktično znači da će se ovrha presude u ovom  predmetu moći provesti  neposredno protiv svakoga kasnijeg nositelja knjižnog prava glede koga je provedena zabilježba. Ukoliko tužitelj uspije u ovom sporu on će svoju tražbinu moći realizirati u odnosu na nekretnine na kojima je izvršena zabilježba tužbe radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, pa je u takvoj situaciji nepotrebno i suvišno da se još uz to, ista tražbina, osigurava i privremenom mjerom. Kada se zabilježi tužba za pobijanje dužnikovih pravnih radnji uz odnosu na nekretnine na kojima je proveden upis zabilježbe ne može se smatrati da je ispunjen uvjet sprječavanja ili znatnog otežanja ostvarenja tražbine jer svaka radnja poduzeta s namjerom otuđenja ili opterećenja nekretnine nema učinak u odnosu na tužitelja koji je zabilježio tužbu radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji. Dakle, temeljeni uvjet za određivanje privremene mjere nije ispunjen, pa žalba tužitelja nema svog opravdanja.

 

              Radi iznesenog na temelju odredbe čl. 380. toč.2. supsidijarnog Zakona o parničnom postupku riješeno je kao u izreci.

 

U Dubrovniku, 30. rujna 2015. godine