Broj: Revt 183/12

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. d.o.o., S. B., koga zastupa punomoćnik K. P., odvjetnik u S. B., protiv tuženika D. P. d.d. u Stečaju, P., koga zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u P. i tuženika P. N. iz D. S., radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2693/08-5 od 15. studenoga 2011., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Slavonskom Brodu broj P-114/07-14 od 1. veljače 2008. i kojom je preinačeno dopunsko rješenje istog suda broj P-114/07-24 od 23. srpnja 2010., u sjednici od 6. listopada 2015.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Utvrđuju se ništavima predugovor o prodaji nekretnine od 24. veljače 2006. godine i dodatak predugovoru o prodaji nekretnine od 4. travnja 2006." Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.028,45 kn.

 

Prvostupanjskim dopunskim rješenjem naloženo je tužitelju tuženiku naknaditi daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 11.818,75 kn te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova u daljnjem iznosu od 4.577,68 kn.

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda i prvostupanjsko rješenje.

 

Protiv te presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačenje nižestupanjskih presuda prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, a podredno ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti predugovora o prodaji nekretnine od 24. veljače 2006. i dodatka tom predugovoru od 4. travnja 2006., a koji zahtjev tužitelj temelji na činjeničnoj i pravnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da su ovi pravni poslovi za tuženika D. P. (dalje: prvotuženik) sklopljeni po direktoru D. R. kao neovlaštenoj osobi, budući da je nakon pokretanja prethodnog postupka i imenovanja privremenog stečajnog upravitelja dana 24.veljače 2006. prestalo njegovo ovlaštenje za zastupanje tuženika, i bez odobrenja Nadzornog odbora prvotuženika i prethodne suglasnosti stečajnog suca te u nedostatnoj formi.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je

 

- da je na nekretninama upisanim u z.k.ul. broj 1116 k.o. K. to kčbr. 77 površine 1a74 m2, kčbr. 1883/2 vrt sa 1a 94 m2, kčbr.1886 vrt sa 3 a 9m2 na temelju sporazuma o osiguranju prijenosom vlasništva bilo upisano vlasništvo C. o. d.d. Z. kao predlagatelja osiguranja;

 

- da je predlagatelj osiguranja sporazumom od 20. veljače 2006. broj 19/06/SGI ovlastio prvotuženika kao protivnika osiguranja na prodaju te nekretnine neposrednom pogodbom;

 

- da je sukladno ovlaštenju iz sporazuma prvotuženik raspisao neobvezujući informativni natječaj za kupnju opisane nekretnine na koji su se dana 23. veljače 2006. javili drugotuženik i tužitelj;

 

- da je nakon javnog nadmetanja prihvaćena ponuda drugotuženika te je istog dana, dakle, 23. veljače 2006., sklopljen predugovor o prodaji nekretnina za iznos od 5.600.000,00 kn,

 

- da su prvotuženik, zastupan po direktoru D. R., i drugotuženik dana 4. travnja 2006. sastavili dodatak predugovoru kojim mijenjaju odredbu o roku za sklapanje konačnog ugovora, tako da se ugovor, umjesto u roku od četrdeset pet dana, obvezuju zaključiti najkasnije do 15. rujna 2006., te mijenjaju odredbu o danu predaje u posjed;

 

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Slavonskom Brodu broj St-1/2006 od 24. veljače 2006. pokrenut prethodni postupak radi utvrđenja uvjeta za otvaranje stečajnog postupka nad prvotuženikom kojim mu je postavljen stečajni upravitelj i određena mjera raspolaganja imovinom;

 

- da su nastavno, nakon otvaranja stečajnog postupka, prvotuženik, zastupan po stečajnom upravitelju, i drugotuženik, postupajući po obvezi iz predugovora, sklopili ugovor o prodaji, a sklapanje kojeg je sukladno odredbi čl. 38.c Stečajnog zakona ("Narodne novine" 44/96, 161/98, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04 i 82/06-dalje: SZ) dana 13. listopada 2006. odobrio odbor vjerovnika.

 

Nižestupanjski sudovi utvrđujući da je realizacijom spornog predugovora i dodatka predugovoru došlo do povećanja stečajne mase, da su sklapanje predugovora i njegovog dodatka odobrili stečajni vjerovnici, slijedom čega je stečajni upravitelj nastavno sklopio kupoprodajni ugovor, zaključuju da predugovor i njegov dodatak nisu protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, stoga na temelju čl. 322 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05 i 41/08- dalje: ZOO) tužbeni zahtjev ocjenjuju neosnovanim.

 

Prema odredbi čl. 392. a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 57/11 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 334. ZPP tužitelj temelji na tvrdnji o nesuglasnosti izvornika prvostupanjske presude s njenim pisanim otpravkom u dijelu odluke o troškovima postupka. Kako proizlazi iz stanja spisa na ročištu od 1. veljače 2008. (list 50 spisa) objavljena je presuda prema kojoj je tužitelj obvezan tuženiku naknaditi troškove postupka u iznosu od 21.424,88 kn, dok je u pisanom otpravku presude tužitelj obvezan na naknadu troškova postupka u iznosu od 5.028,45 kn, dakle, obvezan je na isplatu manjeg iznosa. Budući da tužitelj nema pravni interes pobijati presudu u tom dijelu, to navedeni revizijski razlozi nisu cijenjeni.

 

Stoga, postupajući u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP, ovaj sud nije našao postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Revident smatra da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su zaključili da sporni predugovor i njegov dodatak nisu u suprotnosti s prisilnim propisima ni ništavi. Kao prisilne propise s kojima su, prema njegovoj tvrdnji, navedeni pravni poslovi u suprotnosti, tužitelj navodi odredbe čl. 377. ZOO i odredbe čl.91. SZ. Ništetnost navedenih pravnih poslova nalazi i u činjenici da su sklopljeni unatoč zabrani otuđenja nekretnina određenoj rješenjem broj St-1/2006 od 24. veljače 2006. te da su sklopljeni po neovlaštenoj osobi.

 

Prema odredbi čl. 377. ZOO ugovor o kupoprodaji nekretnina mora biti sklopljen u pisanom obliku. Utvrđenje je nižestupanjskih sudova da su tuženici predugovor sklopili dana 23. veljače 2006. u pisanom obliku, a kako i proizlazi iz pismena s lista 8 i 9 spisa, pa su neosnovane i suprotne stanju spisa, tvrdnje revidenta o ništetnosti predugovora zbog nedostatka propisane forme (čl. 377. i 268. st. 2. ZOO).

 

Budući je dana 23. veljače 2006., kada je sklopljen sporni predugovor direktor D. R. bio ovlaštena osoba tuženika, to je neosnovana tvrdnja revidenta da je predugovor sklopljen po neovlaštenoj osobi.

 

U vrijeme sklapanja dodatka predugovoru (4. travnja 2006.), a s obzirom da je rješenjem Trgovačkog suda u Slavonskom Brodu broj St-1/2006 od 24. veljače 2006. pokrenut prethodni postupak nad dužnikom i određen privremeni stečajni upravitelj (čl. 44. i 45. SZ), D. R. više nije bio ovlašten zastupati tuženika.

 

Prema odredbi čl. 312. st. 1. ZOO, ugovor što ga neka osoba sklopi kao opunomoćenik u ime drugoga bez njegova ovlaštenja obvezuje neovlašteno zastupanog samo ako on ugovor naknadno odobri.

 

Kako proizlazi iz stanja spisa, stečajni upravitelj tuženika, sklapanjem konačnog ugovora, uz odobrenje stečajnih vjerovnika, odobrio je i dodatak predugovoru od 4. travnja 2006., pa nije osnovana tvrdnja revidenta da taj pravni posao ne proizvodi pravne učinke jer da je sklopljen po neovlaštenoj osobi.

 

Prema odredbi čl. 91. SZ, raspolaganja ranijih zastupnika dužnika pravne osobe, odnosno dužnika pojedinca nakon otvaranja stečajnoga postupka predmetima iz stečajne mase bez pravnog su učinka, osim onih raspolaganja za koja vrijede opća pravila o zaštiti povjerenja u javne knjige. Budući da je stečajni upravitelj dodatak predugovoru naknadno odobrio sklapanjem konačnog ugovora, to u konkretnoj situaciji nema mjesta primjeni navedene odredbe.

 

Slijedom iznesenog nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo iz čl. 103. ZOO i 91. SZ, kada su tužbeni zahtjev ocijenili neosnovanim, pa nije osnovan ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Budući da nisu nađeni razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je reviziju na temelju čl. 393. ZPP kao neosnovanu odbiti.

 

Zagreb, 6. listopada 2015.