Broj: Revr 1086/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice – protutuženice (u daljnjem tekstu: tužiteljica) V. P. iz Z., koju zastupa punomoćnik P. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika – protutužitelja (u daljnjem tekstu: tuženik) „S. H.“ d.o.o. Z., kojeg zastupa punomoćnica M. B., odvjetnica u Z., radi utvrđenja i dr., odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr - 1601/14-2 od 27. siječnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr - 255/12-18 od 11. srpnja 2014., u sjednici održanoj 21. listopada 2015.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana u dijelu kojim je odbijen glavni /primarno postavljeni/ zahtjev tužiteljice.

 

r i j e š i o   j e

 

Revizija tužiteljice prihvaća se u dijelu kojim je odbijen podredni /eventualno kumulirani/ zahtjev tužiteljice, te u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka, pa se u ovom dijelu ukida drugostupanjska i prvostupanjska presuda i predmet u ovom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom obijen je glavni /primarno postavljeni/ zahtjev tužiteljice kako glasi: „Utvrđuje se da je ništav Zahtjev za sporazumni prekid radnog odnosa od 7. prosinca 2011. koji je tužiteljica potpisala i podnijela tuženiku, slijedom čega se utvrđuje da tužiteljici nije prestao radni odnos sa 7. prosincem 2011. Nalaže se tuženiku da tužiteljicu vrati u radni odnos na radno mjesto pomoćni radnik – restoran sa 8. prosincem 2011., a na rad u roku od 8. dana pod prijetnjom ovrhe“ (izreka pod I. prvostupanjske presude). Odbijen je i podredni /eventualno kumulirani/ zahtjev tužiteljice kako glasi: „Utvrđuje se da između tužiteljice i tuženika nije zaključen Sporazum o raskidu Ugovora o radu od 7. prosinca 2011., te se slijedom toga utvrđuje da tužiteljici nije prestao radni odnos kod tuženika sa 7. prosinca 2011., te da je tužiteljica i dalje u radnom odnosu kod tuženika s pravima i obvezama iz Ugovora o radu zaključenog između tužiteljice i tuženika od 30. prosinca 2011. Nalaže se tuženiku da tužiteljicu vrati u radni odnos na radno mjesto pomoćni radnik – restoran sa 8. prosincem 2011., a na rad u roku od 8. dana pod prijetnjom ovrhe“ (izreka pod II. prvostupanjske presude). Izrekom pod III. prvostupanjske presude odbačena je protutužba, dok je izrekom pod IV. prvostupanjske presude odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak.

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud istu preinači shodno navodima iznesenim u reviziji, odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

Tuženik je odgovorio na reviziju s prijedlogom da se ista odbije kao neosnovana.

 

Revizija je djelomično osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je glavni /primarno postavljeni/ zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnosti Zahtjeva za sporazumni prekid radnog odnosa od 7. prosinca 2011., te tim osnovom zahtjev tužiteljice za povratak na rad, te podredni /eventualno kumulirani/ zahtjev tužiteljice na utvrđenje da između tužiteljice i tuženika nije sklopljen sporazum o raskidu ugovora o radu, te tim osnovom zahtjev tužiteljice za povratak na rad kod tuženika.

 

Svoj glavni /primarno postavljeni/ zahtjev na utvrđenje ništetnosti Zahtjeva za sporazumni prekid radnog odnosa od 7. prosinca 2011. tužiteljica temelji na iznijetom činjeničnom osnovu da je Zahtjev za sporazumni prekid radnog odnosa potpisala pod prisilom, te dalje pojašnjavajući da se na nju radio pritisak kako bi ju se psihički destabiliziralo. Kako iz iznijetog činjeničnog osnova tijekom postupka ne proizlaze elementi ništetnosti pravnog posla u smislu odredbi čl. 322. do 329. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11, u daljnjem tekstu: ZOO), to su prvostupanjski sudovi pravilnom primjenom materijalnog prava odbili glavni /primarno postavljeni/ zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnosti. Naime, kako to pravilno cijene nižestupanjski sudovi, tužiteljica svoj zahtjev temelji na činjeničnom osnovu straha kojeg je kod nje izazvao tuženik i zbog kojeg je potpisala zahtjev za sporazumni raskid ugovora o radu. Riječ je o nesvjesnom neskladu između volje i očitovanja (nedopuštena prijetnja) reguliranog odredbama čl. 279. st. 1. i 2. ZOO-a, a koja mana volje za pravnu posljedicu ima pobojnost tako sklopljenog pravnog posla u smislu odredbi čl. 330. do 335. ZOO-a, a ne ništetnost tog pravnog posla u smislu odredbi čl. 322. do 329. ZOO-a. Da bi bilo riječi o pravnom poslu sklopljenom uporabom fizičke sile, a time i o pravnim posljedicama ništetnosti tog pravnog posla u smislu odredbe čl. 279. st. 3. ZOO-a, trebalo bi se raditi o aktu koji znači neotklonjivu fizičku silu gdje prisiljena strana nema svoje volje pri njezinom očitovanju, ili je nije očitovala, a o čemu se suprotno revizijskim navodima tužiteljice u konkretnom slučaju ne radi.

 

Isto tako, suprotno revizijskim navodima tužiteljice nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a jer nižestupanjske odluke u ovom dijelu sadrže razloge o svim odlučnim činjenicama, te nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati, a osim toga, ne postoji ni proturiječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i iskazima danim u postupku i samih tih isprava.

 

Navedenim je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a valjalo odbiti kao neosnovanu reviziju tužiteljice u dijelu kojim je odbijen glavni /primarno postavljeni/ zahtjev tužiteljice.

 

S druge strane, a obzirom na podredni /eventualno kumulirani/ zahtjev tužiteljice postavljen na utvrđenje da između stranaka nije sklopljen sporazum o raskidu ugovora o radu od 7. prosinca 2011., nižestupanjski sudovi su odbili ovaj zahtjev tužiteljice cijeneći da je tužiteljica potpisala zahtjev za sporazumni prestanak ugovora o radu, dok je tuženik konkludentnim radnjama ovu ponudu tužiteljice prihvatio, čime je prema iznijetom pravnom shvaćanju nižestupanjskih sudova sporazum valjan i obvezuje sudionike ovog pravnog posla.

 

Navedeno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova ne može se prihvatiti kao pravilno. Naime, prema odredbi čl. 105. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11 i 82/12 – u daljnjem tekstu: ZR) sporazum o prestanku ugovora o radu mora biti zaključen u pisanom obliku. Odredba je kogentne naravi, pa tako eventualni usmeni dogovor o sporazumnom prestanku ugovora o radu ne bi obvezivao sudionike. U tom smislu propisani pisani oblik sporazuma onemogućuje i da se o sporazumu stranaka u konkretnom slučaju zaključuje na temelju njihovih konkludentnih radnji, a kako to pogrešno cijene nižestupanjski sudovi. Naime, ponudu i prihvat ponude za pravne poslove za koje je zakonom propisan određen oblik kao pretpostavka njihove valjanosti uređuju odredbe čl. 259. ZOO-a. U smislu ovih odredbi, kad je određeni oblik propisan za valjanost određenog pravnog posla, onda ponuda i prihvat ponude moraju biti učinjeni u tom obliku. Ponuda koja nije učinjena u propisanom obliku ne obvezuje ponuditelja, kao što ni neformalnim prihvaćanjem ponude (kad je ponuda i učinjena u propisanom obliku) ne nastaje ugovor.

 

Međutim (obzirom da spisu prileži /list. 29. spisa/ potpisani sporazum o prestanku radnog odnosa), valja reći da ako su suugovaratelji nakon neformalnih ponude, odnosno prihvata kao jednostranih izjava volje naknadno sastavili pravni posao u propisanom obliku, on proizvodi pravne učinke u pretpostavkama iz odredbi čl. 286. do 294. ZOO-a, a koje činjenice nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu cijenili.

 

Navedenim je u konkretnom slučaju zbog pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno jer nisu raspravljene odlučne okolnosti za rješavanje predmetnog spora glede valjanosti pisanog sporazuma o prestanku radnog odnosa na kojeg se poziva tuženik i koji prileži spisu. Tako ne postoje uvjeti za preinačenje nižestupanjskih presuda, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a djelomičnim prihvaćanjem revizije tužiteljice ukinuti nižestupanjske presude u dijelu kojim je odbijen podredni /eventualno kumulirani/ zahtjev tužiteljice, kao i u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka (čl. 166. st. 3. ZPP-a) i predmet u ovom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U nastavku postupka prvostupanjski sud će raspraviti sporna pitanja ukazana ovim rješenjem, a zatim će donijeti novu presudu o preostalom zahtjevu tužiteljice.

 

Zagreb, 21. listopada 2015.