Broj: Gž-1016/15

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sucu ovog suda Katiji Blaće kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja G.e.a d.o.o. S., OIB: ..., zastupan po punomoćnici M.K., odvjetnici u Splitu, protiv tuženog pod 1.) I.K., OIB: ... i tužene pod 2.) J.K., OIB: ... odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda I.K. i J.K., S., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem Povrv-3004/13 od 19. prosinca 2014. godine, dana 22. listopada 2015. godine,

p r e s u d i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, broj Povrv-3004/13 od 19. prosinca 2014. godine, dana 22. listopada 2015. godine.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice N.K. u S. pod broje Ovrv-824/13 od dana 2. listopada 2013. godine (točka I. izreke) te su tuženi obvezani naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 6.922,00 kuna (točka II. izreke).

Protiv prvostupanjske presude pravovremeno se žale tuženici pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. Stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 dalje: ZPP-a), predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Žalba tuženika je neosnovana.

Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio u okviru ovlaštenja iz odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj žalbeni sud ocjenjuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredbi parničnog postupka na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za vraćanje zajma u iznosu od 50.000,00 kuna sa zateznom kamatom koja teče od 11. lipnja 2014. godine.  Prvostupanjski je sud po provedenom dokaznom postupku prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, sukladno odredbama članka 499. i 500. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 dalje: ZOO/05) nakon što je utvrdio da je tužitelj temeljem ugovora o zajmu od dana 24. rujna 2009. godine, tuženicima pozajmio iznos od 50.000,00 kuna, s kamatnom stopom od 5%, i datumom vraćanja 31. ožujka 2010. godine, a koji iznos od 50.000,00 kuna su tuženici preuzeli dana 24. rujna 2009. godine.

Kao sporno, tijekom postupka postavilo se pitanje, visine duga budući su tuženici tvrdili da su određeni iznos vratili.

Valja navesti, prije svega, kako nisu u pravu žalitelji kada navode kako je u konkretnom slučaju, nastupila zastara, jer da je u konkretnom slučaju zastarni rok 3 godine. Prvostupanjski je sud pravilno primijenio odredbu članka 225. ZOO/05 o općem zastarnom roku od 5 godina, a kako je obveza tuženika da vrate zajam nastala 31. ožujka 2010. godine, a ovršni prijedlog tužitelj podnio 23. rujna 2013. godine, očito je da u trenutku podnošenja ovršnog prijedloga, potraživanje tužitelja nije bilo zastarjelo.

Nadalje nije osnovan ni žalbeni prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, protivno navodima žalbe, valja istaknuti kako zajednički odvjetnički ured nema svojstvo ni pravne ni fizičke osobe. Zakon o odvjetništvu („Narodne novine“ br. 9/94) razradio je odredbe o zajedničkim uredima i odvjetničkim društvima i svojstvo pravne osobe priznao samo odvjetničkim društvima i to javnom trgovačkom društvu članak 27. stavak 2. Zakona o odvjetništvu. Zajednički odvjetnički ured nema svojstvo pravne osobe, a članak 25. citiranog zakona propisuje kako više odvjetnika može imati zajednički ured a međusobna prava i obveze odvjetnici uređuju u pisanom obliku, osnivaju odvjetnički ured upisom u odgovarajući upisnik komore međutim tim upisom ne stječu svojstvo javnog trgovačkog društva niti svojstvo pravne osobe.

Obzirom da je članak 26. Zakona o odvjetništvu propisuje kako odvjetnici u zajedničkom uredu solidarno odgovaraju za obveze odvjetnika nastale u obavljanju poslova zajedničkog ureda to je pravilno tužitelj, upravo tuženike označio kao osobe odgovorne za vraćanje zajma.

Nadalje u odnosu na visinu duga, neosnovani su žalbeni navodi o tome da bi nalaz i mišljenje vještaka bili nevaljani budući je vještak pravilno obračunao uplate koje su tuženici na ime zajma uplatili tužitelju točno izračunavši koliko su uplatili na ime ugovornih kamata (iznos od 1.223,84 kn) a koliko na ime zateznih kamata (iznos od 3.304,68 kuna) što sve skupa iznosi 4.528,52 kune.

              Činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda kao pravilna i potpuna prihvaća i ovaj žalbeni sud, a na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je taj sud primijenio i materijalno pravo.

              Isto tako, pravilno je donesena i odluka o troškovima postupka.

Polazeći od izloženog, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 368. stavak 1. ZPP-a)

U Splitu, 22. listopada 2015. godine