Broj: Gž-5991/14

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Varaždinu, po sucu tog suda Dijani Hofer, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. S. iz K. (OIB: …), zastupanog po punomoćnici M. Š., diplomiranoj pravnici, protiv tuženika Z. B. (OIB: …) iz V., radi isplate, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj Povrv-298/14-8 od 24. listopada 2014.g., dana 23. listopada 2015.g.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Žalba tuženika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu broj Povrv-298/14-8 od 24. listopada 2014.g.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom presudom u toč.I/izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Zvijezdane Rauš-Klier iz Varaždina broj Ovrv-70/14 od 09. siječnja 2014.g. u dijelu u kojem je tuženik obvezan isplatiti tužitelju iznos od 3.660,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 16. siječnja 2012.g. do isplate, a pobijanom toč.III/izreke tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 200,00 kn.

 

Nepobijanom toč.II/izreke prethodno navedeni platni nalog ukinut je u dijelu kojim je istim naloženo da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka.

 

Navedenu presudu pobija tuženik pravovremeno izjavljenom žalbom, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i s prijedlogom ovom sudu da pobijanu presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da je ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

Valja naglasiti da je ovaj sud, unatoč tome što iz uvoda izjavljene žalbe proizlazi da tuženik žalbom pobija presudu suda prvog stupnja u cijelosti, primijenio presumpciju iz odredbe čl.365.stav.1. Zakona o parničnom postupku (dalje:ZPP - NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11, 148/11-pročišćeni tekst i 25/13) da je pobija u dijelu sa kojim nije uspio – dakle u dosuđujućem dijelu sadržanom u toč.I/izreke i u odluci o troškovima parničnog postupka sadržanoj u toč.III/izreke.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba tuženika je neosnovana.

 

Naime, polazeći od činjeničnog osnova tužbe prema kojemu se utuženi novčani iznos odnosi na isplatu druge rate godišnje školarine temeljem Ugovora o studiranju broj 1215 od 7. listopada 2011.g., a koja je dospjela na naplatu 15. siječnja 2012.g., prvostupanjski sud analizirajući između parničnih stranaka nesporne činjenice :

 

-da su tuženik i pravni prednik tužitelja dana 07. listopada 2011.g. sklopili Ugovor o studiranju broj 1215 (dalje:Ugovor) temeljem kojeg je tuženik kao student stekao uvjete za upis stručnog studija u akademskoj godini 2011./2012. i za koje školovanje se obvezao plaćati naknadu troškova studiranja (školarinu);

 

-da je visina školarine ugovorena u čl. 3 Ugovora u iznosu od 7.320,00 kn i da se tuženik istu sukladno čl. 4 Ugovora obvezao platiti u dvije rate i to prvu ratu prilikom upisa, a drugu rate najkasnije do 15. siječnja 2012.g. odnosno da se čl.5. istog obvezao uplatiti cjelokupni iznos školarine najkasnije do 15. siječnja 2012.g. a i podmiriti sve financijske obveze i u slučaju odustajanja ili ispisa s V. u V.;

 

-da je tuženik podmirio prvu ratu školarine po predmetnom Ugovoru u iznosu od 3.660,00 kn, dok nije podmirio preostali iznos godišnje školarine koji je dospio na naplatu 15. siječnja 2012.g.;

 

-da je tuženik zatražio mirovanje drugog semestra u školskoj godini 2011./2012. i da mu je zahtjev odbijen obzirom da nije bilo udovoljeno uvjetima za mirovanje studentske godine propisanim čl. 27.Pravilnika o studiranju na V. u V. od 13. prosinca 2011.g.;

 

-da je tužitelj pravni slijednik V. u V. obzirom da je isto temeljem rješenja Trgovačkog suda u Varaždinu od 22. siječnja 2014.g. pripojeno M. sveučilištu iz K. a koje u pravnom prometu nastupa pod nazivom tužitelja - S. S. sa sjedištem u K.

 

Analizom rezultata dokaznog postupka te pozivom na odredbu čl.9. Zakona o obveznim odnosima (dalje:ZOO – NN 35/05, 41/08 i 125/11), a imajući u vidu da su parnične stranke Ugovorom ugovorile da tuženikova obveza na isplatu godišnje školarine dospijeva neovisno o odustajanju od studija, odnosno neovisno o pohađanju nastave, prvostupanjski sud je obvezao tuženika na isplatu iznosa od 3.660,00 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 16. siječnja 2012.g. primjenom čl. 29. stav. 1. i 2. ZOO-a.

 

Iznesena činjenična utvrđenja kao i na njima zasnovano materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda u cijelosti pravilnim i rezultatom zakonite ocjene provedenih dokaza, u smislu odredbe čl.8. ZPP-a prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika.

 

No prije upuštanja u analizu žalbenih navoda tuženika valja navesti da se u konkretnom slučaju radi o postupku u sporovima male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. stav. 1. ZPP-a i da se prema daljnjoj odredbi čl. 467. stav. 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 1, 2, 4, 5, 6, 8, 9, 10 i 11 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Žalba tuženika svedena je na osporavanje pravilnosti primijenjenog materijalnog prava ponavljanjem tvrdnje da je pravodobno obavijestio tužitelja o odustajanju od studija i da posljednji semestar u školskoj godini 2011./2012. nije ni pohađao slijedom čega da mu tužitelj nije pružio ugovorom preuzetu obvezu pa ga ne može ni teretiti za plaćanje takve (neisporučene) usluge.

 

No imajući u vidu da je visina školarine za školsku godinu 2011./2012.g. ugovorena u čl. 3. Ugovora u iznosu od 7.320,00 kn i da se tuženik istu sukladno čl. 4. Ugovora obvezao otplatiti u dvije rate – što znači da se neplaćena rata ne odnosi na drugi semestar u navedenoj školskoj godini, već predstavlja isključivo drugi obrok ugovorenog modaliteta otplate školarine, kraj činjenice što se tuženik Ugovorom obvezao uplatiti cjelokupni iznos školarine i u slučaju odustajanja ili ispisa s V. u V., to okolnost što je tuženik odustao od daljnjeg školovanja nije ni od kakvog utjecaja niti značaja na njegovu ugovorom preuzetu obvezu na plaćanje školarine za studijsku godinu 2011./2012.g.

 

Obzirom da istaknuti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije osnovan, kraj činjenice što je ovaj sud ispitao pobijanu presudu i stanje spisa u okviru ovlasti iz odredbe čl.365.stav.2. ZPP-a i utvrdio da prvostupanjski sud nije ostvario niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.2,4,8,9,11,13 i 14 ZPP-a to je žalbu tuženika valjalo kao neosnovanu odbiti i temeljem odredbe čl. 368.stav.1. ZPP-a pobijanu presudu potvrditi u pobijanom dosuđujućem dijelu toč.I/izreke a i u odluci o troškovima postupka koja je pravilno utemeljena na odredbi čl.154.stav.1. ZPP-a i na odredbama Zakona o sudskim pristojbama i Tarifi sudskih pristojbi.

 

U nepobijanom, odbijajućem dijelu sadržanom u toč.II/izreke, navedena presuda ostaje neizmijenjena.

 

U Varaždinu, dana 23. listopada 2015.g.