Broj: Revr 399/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đure Sesse predsjednika vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Đ. G. iz G., protiv tuženika H. Š. d.o.o., Z., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu R. i partneri iz Z., radi utvrđenja postojanja ugovora o radu na neodređeno vrijeme, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-3345/2014 od 19. studenoga 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Delnicama poslovni broj P-8/14 od 4. kolovoza 2014., u sjednici održanoj 29. listopada 2015.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjski sud je presudio kako slijedi:

 

              „I. Utvrđuje se da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme ... na poslovima šumskog radnika te da radni odnos tužitelja nije prestao.

              II. Nalaže se tuženiku da tužitelju izda potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu na neodređeno vrijeme koju potvrdu će u protivnom zamijeniti ova presuda.

              III. Nalaže se tuženiku da u toku od 8 dana tužitelja vrati na poslove šumskog radnika sukladno odredbama Ugovora o radu ... od ...g.

              IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade troškova postupka isplati iznos od 70,00 kn.“

 

              Drugostupanjski sud je odbio žalbu tuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu te odbio zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.

 

              Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti drugostupanjsku presudu na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz nadoknadu troškova parničnog postupka uključujući i trošak revizije.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

              Revizija nije osnovana.

 

              Prema odredbi čl. 392.a) st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

              Suprotno reviziji, u postupku nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer je izreka prvostupanjske presude jasna, razumljiva i nema proturječja, što je pravilno zaključio i drugostupanjski sud.  

 

              Neosnovani su tuženikovi revizijski navodi da su nalozi tuženiku iz točke I. izreke prvostupanjske presude da tužitelju izda potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu bez navođenja sadržaja te potvrde  kao i nalog iz točke III. izreke prvostupanjske presude da se tužitelja vrati na poslove šumskog radnika sukladno odredbama ugovora o radu ... od ... nejasni i nerazumljivi i da se po njima ne može postupati.

 

              Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je ugovor o radu broj ... koji su stranke sklopile na određeno vrijeme postao ugovor o radu na neodređeno vrijeme, čime je utvrđeno da je došlo do promjene trajanja ugovora o radu, ali ne i ostatka ugovora o radu koji je ostao isti.

 

              Zbog toga navođenje sadržaja potvrde o sklopljenom ugovoru o radu, koji je ostao isti osim što se transformirao u ugovor na neodređeno vrijeme ne dovodi do nerazumljivosti izreke da se po njoj ne bi moglo postupati. Osim toga, izrekom je i navedeno da će sadržaj potvrde, u slučaju da je tuženik ne izda, zamijeniti prvostupanjska presuda.

 

              Iz istih razloga nije nejasna i nerazumljiva izreka u dijelu kojim se tuženiku nalaže da tužitelja vrati na posao radnika sukladno ugovoru o radu broj ... od ..013. budući da iz samog utvrđenja prvostupanjske odluke proizlazi da taj ugovor nije prestao postojati, već da se, sukladno ispunjenim pretpostavkama ima smatrati ugovorom o radu na neodređeno vrijeme.

 

              Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

              Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme na poslovima šumskog radnika te da radni odnos nije prestao, da mu tuženik izda potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu na neodređeno vrijeme te da ga se vrati na poslove šumskog radnika sukladno odredbama ugovora o radu.

 

              U reviziji tuženik spori može li skrivljeno protupravno postupanje radnika tuženika (tuženikovog poslovođe), zbog kojega je tužitelj nastavio raditi kod tuženika i nakon isteka roka na koji je imao sklopljen ugovor o radu s tuženikom, a bez da je sklopio novi ugovor o radu, dovesti do ispunjenja pretpostavki iz čl. 10. st. 7. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11 i 73/13 – dalje u tekstu: ZR), odnosno da se smatra da je tužitelj u tom slučaju s tuženikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

 

              Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

 

- da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o radu na određeno vrijeme za radno mjesto šumskog radnika s trajanjem do 30. studenoga 2013.;

 

- da je tuženikov poslovođa tužitelja uputio na rad nakon 30. studenoga 2013.;

 

- da je tužitelj poslije 30. studenoga 2013. radio tjedan dana bez da je potpisao novi ugovor o radu i bez prethodnog dogovora o detaljima vezanim za novi ugovor o radu;

- tužitelj je odbio potpisati naknadno ponuđeni ugovor o radu na određeno vrijeme;

 

              Na temelju ovih činjenica prvostupanjski sud je ocijenio da su se ispunile pretpostavke iz čl. 10. st. 7. ZR-a budući da je po isteku ugovora o radu na određeno vrijeme (30. studenoga 2013.) tuženikov poslovođa tužitelja uputio na daljnji rad bez da mu je dao na potpis novi ugovor o radu, tako da je tužitelj radio već tjedan dana do trenutka kad mu je tuženik dostavio na potpis ugovor o radu na određeno vrijeme.

 

              Nadalje, prvostupanjski sud je iz provedenih dokaza zaključio da je neosnovan tuženikov prigovor da su stranke sklopile usmeni ugovor o radu na određeno vrijeme u smislu čl. 247. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) jer je tužitelj upućen na daljnji rad bez posebnog dogovora o novom ugovoru o radu koji mu je trebao biti predan na potpis

 

              Drugostupanjski sud prihvaća tako utvrđene činjenice i izvedene zaključke. U odnosu na tuženikov žalbeni navod da je njegov poslovođa postupio protivno njegovom nalogu i uputio tužitelja na daljnji rad nakon isteka roka iz ugovora o radu na određeno vrijeme, a bez da mu je dao na potpis novi ugovor o radu na određeno vrijeme drugostupanjski sud zaključuje da nije od utjecaja na ispunjenje pretpostavki na temelju kojih se ima smatrati da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

              Odredbom iz čl. 10. st. 7. ZR-a propisano je ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama ovog zakona ili ako radnik nastavi raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je sklopljen na neodređeno vrijeme.

 

              Prema mišljenju ovoga suda pravilan je zaključak drugostupanjskog suda da su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 10. st. 7. ZR-a te da se s obzirom na utvrđene činjenice ima smatrati da je tuženik  s tužiteljem sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

 

              Neosnovane se tuženikove revizijske tvrdnje da u konkretnom slučaju nije bilo moguće utvrditi da je s tužiteljem sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme koje tuženik obrazlaže time da je uprava tuženika pravovremeno (prije isteka ugovora o radu s tužiteljem) donijela odluku o produljenju ugovora o radu na određeno vrijeme s tužiteljem s trajanjem do 20. prosinca 2013., potpisala taj ugovor i skeniranog ga dostavila u podružnicu uprave šumarija u D., ali zbog skrivljenog protupravnog postupanja poslovođe u šumariji, on taj ugovor tužitelju nije dao na potpis prije nego ga je uputio na rad nakon isteka prethodnog ugovora o radu na određeno vrijeme.

 

              Tuženik je trgovačko društvo kojeg po zakonu zastupa uprava i u postupanju je dužan organizirati svoje poslovanje tako da pravovremeno i u skladu sa zakonom osigura uredno odvijanje komunikacije i pravnog prometa uprave sa svojim radnicima pa tako i s tužiteljem.

 

              Propust tuženikove uprave da pravovremeno dostavi tužitelju primjerak ugovora o radu zbog razloga koji leži u unutarnjoj organizaciji rada tuženika kao pravne osobe ne može imati utjecaja na prava i obveze tužitelja kao radnika. Okolnost da je tuženikov poslovođa svojom krivnjom propustio tužitelju pravovremeno predati ugovor o radu odnosno što ga je uputio na posao prije nego je potpisan ugovor o radu ne oslobađa tuženika od obveze snositi pravne posljedice takvog postupanja.

 

              Tuženik je prepuštanjem posla svom poslovođi preuzeo rizik propusta obavljanja tog posla budući da je u konkretnom slučaju iz perspektive tužitelja poslovođa u podružnici šumarije postupao prema njemu iz pozicije samog tuženika, odnosno radnja poslovođe se prema tužitelju manifestira kao radnja samog tuženika. Tuženik snosi odgovornost za postupanje svog poslovođe u konkretnom slučaju, odnosno ne može se pozivanjem na propust svog radnika osloboditi snošenja posljedica za koje je sam odgovoran.

 

Stoga je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo potvrdivši prvostupanjsku presudu kojom je tužbeni zahtjev prihvaćen u cijelosti. 

 

              Slijedom izloženog je valjalo odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu (čl. 393. ZPP-a).

 

Zagreb, 29. listopada  2015.