Broj: Gžovr-649/15

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sucu ovog suda mr. sc. Dražanu Penjaku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja V. i k. d.o.o. S., OIB: ..., kojeg zastupa član uprave- direktor Z. M., dipl. oec., protiv ovršenika T. Š. iz S., OIB: ..., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr- 4467/14 od 23. rujna 2014., dana 3. studenog 2015.,

r i j e š i o   j e

Ukida se rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr- 4467/14 od 23. rujna 2014., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem odbačen je prijedlog za ovrhu koji je zaprimljen pred prvostupanjskim sudom 22. srpnja 2014., pod poslovnim brojem Ovr- 4467/14.

Protiv navedenog rješenja ovrhovoditelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst,  25/13 i 28/13, u daljnjem tekstu: ZPP) u svezi članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12 i 25/13). Predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Žalba je osnovana.

Prvostupanjski sud je odbacio prijedlog za ovrhu temeljem utvrđenja da je protekao prekluzivni rok u kojem se po zakonu može tražiti ovrha, obzirom da je ovršna isprava stekla svojstvo pravomoćnosti 30. travnja 2004.,  dok je ovrhovoditelj prijedlog za ovrhu podnio sudu dana 22. srpnja 2014., dakle nakon proteka roka od 10 godina od pravomoćnosti ovršne isprave.

Ovrhovoditelj u žalbi osporava izrečeno utvrđenje prvostupanjskog suda navodeći da nisu bili ispunjeni uvjeti za odbačaj prijedloga za ovrhu jer isti sadrži sve podatke propisane odredbom članka 39. OZ-a, dok na prigovor zastare sud ne pazi po službenoj dužnosti.

Odredbom članka 233. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08 i 125/11- u daljnjem tekstu ZOO) propisano je, između ostalog, da sve tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom zastarijevaju za deset godina pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare.

Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da prvostupanjski sud pogrešno smatra da je rok propisan odredbom članka 233. ZOO-a, prekluzivni rok koji predstavlja žalbeni razlog propisan članka 50. stavka 1. toč. 5. OZ-a, na koji sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 50. stavka 5. OZ-a.

Naime, rok propisan odredbom članka 233. ZOO-a nije prekluzivni nego zastarni rok, a na zastaru sud ne pazi po službenoj dužnosti. Stoga prigovor zastare u smislu odredbe članka 233. ZOO-a predstavlja žalbeni razlog propisan odredbom članka 50. stavka 1. toč. 11. OZ-a, na koji sud ne pazi po službenoj dužnosti.

Izneseno pravno shvaćanje zauzeto je na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Splitu održanoj 14. listopada 2015.

Dakle,ovršni sud nije ovlašten po službenoj dužnosti ni odbaciti ni odbiti prijedlog za ovrhu zbog nastupa zastare tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, jer se radi o materijalno pravnom prigovoru koji je moguće uvažiti samo ako bude iznesen kao žalbeni razlog u žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi.

Slijedom navedenog valjalo je temeljem odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a, u svezi odredbe članka 21. stavak 1. OZ-a, odlučiti kao u izreci.

U Splitu 3. studenog 2015.