Broj: Revr 568/13

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja I. K. iz P., kojeg zastupaju M. K., R. M.-B. i L. M., odvjetnici u P., protiv tuženika N. I. ... ŠDD P., kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u P., radi vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-970/12-2 od 11. veljače 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1143/11-16 od 31. siječnja 2012., u sjednici održanoj 4. studenoga 2015.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je pravno valjan ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen 1. srpnja 2011. između tužitelja i tuženika, odlučeno je da se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na posao na radno mjesto sportskog direktora, te je odlučeno o troškovima postupka.

 

              Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika te je potvrđena presuda suda prvog stupnja.

 

              Protiv drugostupanjske presude, reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu ili ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

              Revizija je dopuštena jer je pobijana presuda donesena u sporu o prestanku radnog odnosa (čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 - dalje: ZPP).

 

              Revizija nije osnovana.

              U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

              Iako to izričito ne navodi, iz razloga revizije proizlazi da ju tuženik podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

              Nije ostvarena navedena bitna povreda jer se pobijana presuda može ispitati u cijelosti pa i u dijelu kojem drugostupanjski sud odgovara na žalbene navode tuženika glede ocjene dokaza - saslušanja zakonskog zastupnika tuženika na okolnost volje stranaka za sklapanje ugovora, kao i glede raskida ugovora.

 

              Predmet postupka je zahtjev za vraćanje na rad tužitelja na radno mjesto sportskog direktora, čemu prethodi utvrđenje je li ugovor između stranaka sklopljen 1. srpnja 2011. prividan, pa nema učinak, odnosno, je li taj ugovor raskinut.

 

              Pošavši od utvrđenja da tuženik nije dokazao da stranke ugovora nisu imale volju za njegovim sklapanjem (već su svojim potpisom samo očitovale volju da tuženik prilikom licenciranja kod Hrvatskog nogometnog saveza dobije dozvolu za nastup u natjecanju), te od utvrđenja da stranke nisu raskinule ugovor koji je pravna osnova zahtjeva, sudovi nižeg stupnja prihvatili su tužbeni zahtjev tužitelja.

 

              U ovoj fazi postupka i dalje je sporno je li ugovor koji je temelj zahtjeva prividan ili ne.

 

              Obzirom na iskazano očitovanje volje, sudovi nižeg stupnja zaključuju da su stranke prilikom sklapanja ugovora imale volju za zasnivanje radnog odnosa, odnosno da nije postojala volja da se predmetni ugovor sklopi samo zbog potrebe licenciranja kluba za nastupanje u sportskom natjecanju, te su pravilno primijenili materijalno pravo kada su zaključili da navedeni ugovor nije prividan u smislu odredbe čl. 285. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08), jer je očitovanje volje stranaka bilo usmjereno na ostvarivanje upravo onih pravnih učinaka koji su navedeni u ugovoru.

 

              Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu.

 

Zagreb, 4. studenoga 2015.