Broj: Rev 998/12

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari  tužitelja S. M. iz K. L., zastupanog po punomoćniku B. P., odvjetniku u K., protiv tuženika E. d.d. iz Z., zastupanog po punomoćniku N. I., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv  presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-1187/2011 od 15. prosinca 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-105/11 od 13. travnja 2011., u sjednici održanoj 17. studenoga 2015.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbacuje se revizija tuženika kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

 

ˮI. Nalaže se tuženiku E. d.d. Z., da tužitelju S. M. plati iznos od 8.568,68 kn (slovima: osam tisuća pet stotina šezdeset i osam kuna), sa zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, počev od 5. kolovoza 2008.godine do isplate, kao i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 5.925,00 kn, u roku od 8 dana.

Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.“

 

              Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik podnosi reviziju iz članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže preinačenje pobijane presude odbijanjem tužbenog zahtjeva ili podredno ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

 

U slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi iz članka 382. stavak 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude po članku 382. st. 2. ZPP-a ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

 

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

 

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

 

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.

 

Prema stavku 3. tog članka u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Revident u ovom slučaju određeno naznačuje slijedeće materijalnopravno pitanje:

 

„Ima li tužitelj kao oštećenik, prema odredbama članka 1085. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05 i 41/08) bezuvjetno pravo izbora načina popravljanja imovinske štete ili je uspostava prijašnjeg stanja prioritetni način popravljanja imovinske štete ?“

 

Obrazlažući razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, revident navodi da mu nije poznato je li o postavljenom materijalnopravnom pitanju revizijski sud već zauzeo ikakvo ili drukčije shvaćanje, ali je u konkretnom slučaju riječ pravnom pitanju u kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova pri čemu se poziva na odluku Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-8925/01 od 13. svibnja 2013.

 

              Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu 8.568,68 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

 

Tužitelj smatra tuženika odgovornim za štetni događaj od 18. srpnja 2008. kada je došlo do oštećenja na njegovom vozilu koje je poprskano bojom od strane djelatnika tuženika, međutim, revident smatra da se nastala šteta mogla popraviti uspostavom prijašnjeg stanja (koju bi proveli njegovi djelatnici), a ne isplatom u novcu.

 

              Polazeći od utvrđenja da je u navedeno vrijeme nesporno došlo do štetnog događaja u kojem je oštećen tužiteljev osobni automobil i da je tuženik odgovoran za štetu koju s te osnove trpi tužitelj, kao i da visina te štete iznosi 8.568,68 kn, nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

Pritom su izrazili pravno shvaćanje da tužitelj ima pravo na zahtijevanu naknadu štete na temelju odredbe iz članka 1085. stavak 4. ZOO-a, kao i da mu na osnovi te zakonske odredbe pripada pravo izbora najboljeg načina popravka štete, radi čega tužitelj nije bio u obvezi prihvatiti ponudu tuženika uspostavom stanja koje je bilo prije nego je odnosna šteta nastala.

 

Protivno navodima revidenta, pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova nije utemeljeno na shvaćanju različitom od shvaćanja koje bi bilo izraženo u odluci Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-8925/01 od 13. svibnja 2013., budući je ta odluka donesena u drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.

 

Naime, odgovor na postavljeno pitanje u ovoj pravnoj stvari zavisi od okolnosti svakog pojedinog slučaja, stoga postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (tako i u Revx 29/08 od 7. listopada 2008.).

 

Iz navedenih je razloga, na temelju odredbe iz članka 392.b stavak 3. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 17. studenoga 2015.