Broj: Rev 135/12

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. d.o.o., K., kojeg zastupa punomoćnica Ž. K.-T., odvjetnica u V., protiv tuženika 1. Z. Š., P. M., kojeg zastupa punomoćnik I. A., odvjetnik u D. M., i 2. M. Š., P. M., radi pobijanja pravnih radnji dužnika, odlučujući o reviziji prvotuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1388/2011-2 od 19. svibnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Valpovu poslovni broj P-771/09-15 od 17. prosinca 2010., u sjednici održanoj 25. studenoga 2015.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tuženika Z. Š. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom je određeno da radi namirenja novčanog potraživanja tužitelja u iznosu od 316.660,57 kn i 10.549,23 kn s pripadajućim zateznim kamatama Ugovor o darovanju od ... sklopljen između prvotuženika kao darovatelja i drugotuženika kao daroprimatelja kojim je tuženik stekao vlasništvo na nekretninama upisanim u zk. ul. br. ..., ..., ..., ... i ..., sve u k.o. M. P. gubi učinak u dijelu potrebnom za ispunjenje navedenog tužiteljevog potraživanja prema prvotuženiku. Također je određeno da je drugotuženik dužan tužitelju dopustiti da navedeno potraživanje koje ima prema prvotuženiku namiri prodajom nekretnina upisanih u zk. ul. br. ..., ..., ..., ... i ..., sve u k.o. M. P. (točka I. izreke). Prvotuženiku i drugotuženiku je naloženo da tužitelju solidarno naknade parnični trošak u iznosu od 17.693,75 kn u roku od 15 dana (točka II. izreke).

 

Županijski sud je odbio žalbu prvotuženika kao neosnovanu  i potvrdio presudu suda prvog stupnja.

 

              Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju ne navodeći određeno razloge zbog kojih pobija reviziju s prijedlogom da se  ukinu presude suda prvog i drugog stupnja te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tuženika Z. Š. nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a ovaj sud je ispitao drugostupanjsku presudu u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a.

 

U postupku koji je prethodio reviziji nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

 

              Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužitelja radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji i to ugovora o darovanju kojim je prvotuženik drugotuženiku darovao svoje nekretnine u svrhu naplate potraživanja koje tužitelj ima prema prvotuženiku.

 

              Prvostupanjski sud je utvrdio, a drugostupanjski sud u cijelosti prihvatio sljedeće činjenice:

 

- da je prvotuženik Z. Š. kao darovatelj sa drugotuženikom M. Š., svojim sinom, kao daroprimateljem 4. prosinca 2009. sklopio ugovor o darovanju kojim je sve svoje nekretnine upisane u zk. ul. br. ..., ..., ..., ... i ..., sve u k.o. M. P. darovao drugotuženiku;

- da je tužitelj protiv prvotuženika radi namirenja tražbine u iznosu od 316.660,57 kn pokrenuo ovršni postupak na temelju vjerodostojne isprave te da je protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave prvotuženik izjavio prigovor;

- da prvotuženik ne osporava postojanje tužiteljeve dospjele tražbine radi koje je pokrenuta ovrha i doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave;

- da prvotuženik nakon sklapanja ugovora o darovanju s drugotuženikom više nema dovoljno sredstava za namirenje tužiteljeve tražbine.

 

Iz ovako utvrđenih činjenica prvostupanjski je sud zaključuje, a drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća takve zaključke, da je prvotuženik sklapanjem ugovora o darovanju s drugotuženikom znao da nanosi štetu tužitelju kao vjerovniku te da je drugotuženiku kao sinu prvotuženika bilo poznato da prvotuženik poduzetom pravnom radnjom nanosi štetu tužitelju kao vjerovniku.

 

Slijedom toga, sud zaključuje da su ispunjene pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji iz čl. 66. i 67. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05 i 41/08, dalje: ZOO) i prihvaća tužbeni zahtjev.

 

Revizijski sud prihvaća takve pravne zaključke. 

 

Prvotuženikov revizijski navod da je pogrešno prihvaćen tužbeni zahtjev stoga što o tužiteljevom potraživanju još nije donesena pravomoćna presuda nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, budući da je tijekom prvostupanjskog postupka prvotuženik jasno naveo da ne osporava predmetno tužiteljevo potraživanje, niti je utvrđenje postojanja dospjelog tužiteljevog potraživanja bilo predmetom pobijanja prvostupanjske presude u žalbenom postupku.

 

              Revizijskim navodima kojima se upire na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja,  revizijski sud se nije, sukladno čl. 385. st. 1. ZPP-a, ovlašten baviti jer to nije dopušten revizijski razlog.

 

Iz navedenih je razloga valjalo reviziju tužitelja kao neosnovanu odbiti i tako odlučiti kao u izreci ove presude, pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP-a.

 

Zagreb, 25. studenoga 2015.