Broj: Rev 2023/11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. D. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik B. H., odvjetnik u Z., protiv tuženika E. o. d.d., Z., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva G. & P. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici br. Gž-186/11-2 od 22. ožujka 2011., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Pn-8515/07 od 30. studenoga 2009., u sjednici održanoj 31. kolovoza 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 330.000,00 kn na ime naknade štete, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 20. studenoga 2007. do isplate, kao i troškove postupka u iznosu od 15.282,75 kn, također sa zateznim kamatama tekućim od 30. studenoga 2009. do isplate (toč. I.). S preostalim dijelom zahtjeva u visini od 170.000,00 kn, kao i za zahtjevom za isplatu zateznih kamata za razdoblje od 7. rujna 2007. do 20. studenoga 2007. tužitelj je odbijen (toč. II.).

 

Drugostupanjskom presudom žalba tužitelja odbijena je kao neosnovana, dok je žalba tuženika djelomično odbijena kao neosnovana, a djelomično prihvaćena, te je potvrđena prvostupanjska presuda preko nespornog dijela od 117.000,00 kn, za iznos od 20.000,00 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, kao i u pobijanom odbijajućem dijelu pod toč. II. Preinačena je prvostupanjska presuda za iznos od 193.000,00 kn, zajedno s pripadajućom kamatom, kao i u dijelu dosuđene zatezne kamate na iznos od 137.000,00 kn za razdoblje od 20. studenoga 2007. do 13. lipnja 2008., te je u tom dijelu odbijen zahtjev tužitelja kao neosnovan. Ujedno je naloženo da tužitelj tuženiku nadoknadi troškove postupka u iznosu od 15.759,57 kn.

 

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 - dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se reviziju prihvatiti i preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu na način da se odbije žalba tuženika, pa prihvati žalba tužitelja.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija tužitelja nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

 

Ispitujući pobijanu presudu revizijski sud ne nalazi da bi sud drugoga stupnja počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

 

Isto tako nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između razloga navedenih u obrazloženju i isprava i dokaza koji se nalaze u spisu.

 

Predmet konkretnog parničnog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je tužitelj pretrpio u prometnoj nezgodi koja se dogodila 25. svibnja 2007. na državnoj cesti br. 1 iz smjera K. kod mjesta T., na način da je osiguranik tuženika prešao na suprotni prometni trak i izazvao sudar s motociklom kojim je upravljao tužitelj.

 

Iz sadržaja podnesene revizije vidljivo je da tužitelj pobija drugostupanjsku presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, obzirom da pobija visinu dosuđene štete. Naime, u konkretnom slučaju drugostupanjski sud je povodom žalbe tuženika snizio dosuđene iznose štete po prvostupanjskom sudu. Također tužitelj smatra da je drugostupanjski sud pogrešno odbio zahtjev za isplatu zatezne kamate za razdoblje od 20. studenoga 2007. do 13. lipnja 2008.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

-          da se prometna nezgoda dogodila 25. svibnja 2007. i da je za istu odgovoran osiguranik tuženika, slijedom čega nije sporna odgovornost i pasivna legitimacija tuženika,

-          da je u toj nezgodi tužitelj zadobio brojne tjelesne povrede i to višeiverni prijelom lijeve natkoljenice, nagnječenje lijevog stopala, djelomičnu traumatsku amputaciju lijevog nožnog palca, višeiverni otvoreni prijelom I. i II. kosti lijevog stopala, višeiverni otvoreni prijelom proksimalnog članka lijevog palca, ranu razderotinu lijeve natkoljenice, posttraumatski stresni poremećaj i depresivni poremećaj,

-          da je tuženik dobrovoljno isplatio tužitelju iznos od 50.000,00 kn na ime naknade štete,

-          da je na temelju nalaza vještaka utvrđeno da je tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta, zbog povrede i operativnih zahvata, u trajanju od deset dana, srednjeg u trajanju od četrnaest dana i slabog intenziteta u trajanju od dva mjeseca,

-          da je tužitelj pretrpio primarni strah jačeg intenziteta u trajanju od jednog do dva dana, a zatim sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od šest dana, srednjeg u trajanju od četrnaest dana i slabog u trajanju u tri tjedna,

-          da je kod tužitelja došlo do smanjenja životne aktivnosti za 50-55% i to zbog oštećenja funkcionalnog statusa čitave lijeve noge, amputacije i deformiteta dijela stopala, kontrakture preostalih prstiju, ograničenja pokretljivosti koljena, nastanka artroze, radi čega mu je otežan hod, povremeno koristi štaku i ortopedske cipele, te se ne može baviti sportom,

-          da je kod tužitelja zbog posljedica prometne nezgode nastalo naruženje velikog stupnja koje je povremeno uočljivo drugim osobama, a koje se sastoji od deformiteta lijevog stopala, te ožiljku koji se nalazi na lijevoj natkoljenici,

-          da je liječenje kod tužitelja završeno 13. lipnja 2008.

 

Obzirom na takva činjenična utvrđenja pravilna je ocjena drugostupanjskog suda da tužitelju pripada pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje ukupno 187.000,00 kn (po kriteriju fizičkih bolova iznos od 15.000,00 kn, pretrpljenog straha iznos od 12.000,00 kn, smanjene životne aktivnosti iznos od 130.000,00 kn, te naruženosti iznos od 30.000,00 kn), sve u skladu s odredbom čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08 - dalje: ZOO). Kod toga je drugostupanjski sud vodio računa o svim okolnostima konkretnog slučaja, dobi tužitelja u vrijeme povređivanja, a posebno što to isti zbog posljedica povrede neće moći raditi u budućnosti. Stoga u tom dijelu nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Tužitelj u reviziji pobija i odbijajući dio zateznih kamata na dosuđeni iznos, pri čemu posebno osporava utvrđenje drugostupanjskog suda da je liječenje kod tužitelja završeno 13. lipnja 2008., te posebno ističe činjenicu da je tuženik dobrovoljno još u veljači 2008. isplatio iznos od 50.000,00 kn.

 

Pitanje kojeg je dana liječenje tužitelja dovršeno predstavlja činjenično pitanje, a zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja revizija se ne može podnijeti (čl. 385. ZPP). Stoga revizijski sud ne može ispitivati je li utvrđenje drugostupanjskog suda o tome kada je liječenje dovršeno pravilno ili ne. Treba tome dodati da činjenica da je tuženik dobrovoljno isplatio dio štete, ne znači da je isti došao u zakašnjenje s preostalim iznosom.

 

Naime, prema odredbi čl. 1103. ZOO obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Kako je sud drugoga stupnja utvrdio da je liječenje dovršeno 13. lipnja 2008., to znači da je tog dana dospjela cjelokupna neimovinska šteta, jer su tada bili poznati svi elementi štete, njezin opseg i osoba odgovorna za naknadu iste.

 

Stoga je i u tom dijelu pravilno primijenjeno materijalno pravo, radi čega je valjalo reviziju tužitelja odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 31. kolovoza 2016.