Broj: Gž-1930/2014

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Rijeci, po sucu tog suda Ivanu Vučemilu, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja  J. H. d.d. R., …, OIB … protiv ovršenika 1. N. G. iz R., …, OIB …i 2. B. Z. iz K., …, OIB …, zastupane po punomoćnicama iz Zajedničkog odvjetničkog ureda S. P. i I. L., odvjetnicama iz R., radi ovrhe, rješavajući žalbu ovrhovoditelja izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, posl. br. Ovr-2020/10 od 03. travnja 2014. godine, dana 07. prosinca 2015. godine,

 

r i j e š i o   j e

 

U k i d a  s e rješenje Općinskog suda u Rijeci posl.br. Ovr-2020/10 od dana 03. travnja 2014.g. i predmet vraća istom sudu na ponovni postupak.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja usvojena je žalba drugoovršenice izjavljena protiv rješenja o ovrsi posl.br. Ovr-2020/10 od dana 25. svibnja 2010.g. te je to rješenje o ovrsi preinačeno na način da je ovršni prijedlog u odnosu na drugoovršenicu odbijen. Istim je rješenjem rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha u odnosu na drugoovršenicu ukinuto.

 

Protiv tog je rješenja žalbu podnio ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga iz čl 353. st. 1. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11; dalje: ZPP ), koji propis se primjenjuje sukladno odredbi čl. 19. st. 1. Ovršnog zakona ( NN 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08; dalje: OZ ).

 

              U žalbi, u bitnome, ističe da je sud prvog stupnja počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. t. 2. st. 6. ZPP-a, koji propis se primjenjuje sukladno odredbi čl. 19. st. 1. OZ-a, jer mu žalba drugoovršenice nije dostavljena na odgovor. Navodi i da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara njegova potraživanja utvrđenog pravomoćnom i ovršnom sudskom presudom jer da desetogodišnji zastarni rok iz čl. 233. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05; dalje: ZOO ) počinje teći od dana isteka paricijskog roka utvrđenog tom presudom, dakle od ovršnosti presude, a ne od njene pravomoćnosti.

 

              Žalba ovrhovoditelja je osnovana.

 

              Iz stanja spisa i utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da je rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja posl.br. Ovr-2020/10 od dana 25. svibnja 2010.g. na temelju ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude tog suda posl.br. P-4975/93 od dana 24. svibnja 1999.g. - određena ovrha radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja, i to na pokretninama ovršenika, kao i na mirovini drugoovršenice.

 

              Protiv tog je rješenja o ovrsi žalbu izjavila drugoovršenica zbog žalbenog razloga iz čl. 46. st. 1. t. 11. OZ-a, navodeći da je u konkretnoj situaciji protekao zastarni rok od deset godina iz čl. 233. st. 1. ZOO-a. Istovremeno sa žalbom drugoovršenica je podnijela i prijedlog za odgodu ovrhe.

 

              Sud prvog stupnja u pobijanom rješenju utvrđuje da se ovrhovoditelj nije očitovao na navode iz žalbe drugoovršenice. Utvrđuje, nadalje, da je odredbom čl. 233. st. 1. ZOO-a propisano da sve tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, a da je ovršna isprava ( presuda suda prvog stupnja ) postala pravomoćna dana 05. travnja 2000.g., dok je prijedlog za ovrhu podnijet dana 17. svibnja 2010.g., dakle nakon proteka roka od deset godina. Zbog navedenog, sud prvog stupnja pozivajući se na odredbu čl. 47. st. 1. OZ-a, donosi pobijano rješenje.

 

Donijevši pobijano rješenje, sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbu čl. 48. st. 1. OZ-a.

 

Odredbom čl. 48. st. 1. OZ-a je propisano da će, ako je žalba protiv rješenja o ovrsi izjavljena zbog razloga iz čl. 46. st. 1. t. 7. i t. 9. – t. 11. tog zakona, sud prvog stupnja u roku od osam dana dostaviti žalbu na očitovanje ovrhovoditelju.

 

Iz stanja spisa proizlazi da sud prvog stupnja žalbu drugoovršenice izjavljenu protiv rješenja o ovrsi nije dostavio na očitovanje ovrhovoditelju, kako to s pravom u žalbi ističe ovrhovoditelj, na koji način je postupio protivno odredbi čl. 48. st. 1. OZ-a, čiji značaj je u tome što upravo o očitovanju ovrhovoditelja u odnosu na žalbeni razlog iz čl. 46. st. 1. t. 11. OZ-a, ovisi daljnje postupanje suda po žalbi ovršenika. Tako će sud obustaviti ovrhu ako ovrhovoditelj prizna da je nastupila zastara njegova potraživanja ( st. 2. ), dok će ukoliko on to ospori ili se ne očituje o žalbi ovršenika, sud donijeti rješenje o upućivanju ovršenika u parnicu ( st. 3. ). Iznimku od tog pravila predviđa st. 4. kojim je propisano da sud iznimno neće ovršenika uputiti na parnicu, već će prihvatiti njegovu žalbu, ukinuti provedene radnje i obustaviti ovrhu ako on njezinu osnovanost dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji njegova žalba općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnijevama. U svakom slučaju, sud je dužan postupiti po odredbi čl. 48. st. 1. OZ-a i žalbu ovršenika dostaviti na očitovanje ovrhovoditelju.

 

Sud prvog stupnja se u pobijanom rješenju pogrešno poziva na odredbu čl. 47. st. 1. OZ-a jer ta odredba može doći u primjenu ako žalba nije izjavljena zbog razloga iz čl. 48. st. 1. OZ-a, što ovdje nije slučaj. Isto tako, u konkretnoj situaciji u primjenu ne može doći ni odredba čl. 48. st. 4. OZ-a jer drugoovršenica osnovanost žalbe nije dokazala javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su činjenice na kojima se njena žalba temelji općepoznate, a ne mogu se utvrditi ni primjenom pravila o zakonskim predmnijevama. U primjenu u ovoj pravnoj stvari dolazi upravo odredba čl. 48. st. 1. OZ-a, koju je sud prvog stupnja propustio primijeniti, a potom, ovisno o očitovanju ovrhovoditelja, odredba čl. 48. st. 2. ili st. 3. OZ-a. S tim u vezi valja reći da iako ovrhovoditelj izjavljenom žalbom osporava da bi nastupila zastara njegova potraživanje ( u smislu odredbe čl. 48. st. 2. OZ-a ), žalbu drugoovršenice ipak je, sukladno odredbi čl. 48. st. 1. OZ-a, nužno dostaviti na očitovanje ovrhovoditelju, tim više što istim podneskom drugoovršenica predlaže i odgodu ovrhe.

             

              Žalbeni navodi ovrhovoditelja kojima osporava da bi nastupila zastara njegova potraživanja nisu od utjecaja na odlučivanje o njegovoj žalbi, već će o njegovom očitovanju u odnosu na istaknuti prigovor zastare ovisiti daljnje postupanje suda prvog stupnja.

 

Iz navedenih je razloga valjalo pozivom na odredbu čl. 380. t. 3. ZPP-a u vezi s čl. 19. st. 1. OZ-a ukinuti pobijano rješenje suda prvog stupnja i predmet vratiti istom sudu na ponovni postupak.

 

U daljnjem tijeku postupka sud prvog stupnja će postupiti sukladno odredbi čl. 48. st. 1. OZ-a i žalbu drugoovršenice dostaviti na očitovanje ovrhovoditelju, nakon ćega će, ovisno o njegovu očitovanju, postupiti sukladno odredi čl. 48. st. 2. ili st. 3. OZ-a, kao i odredbi čl. 47. st. 3. OZ-a, a odlučiti će i o prijedlogu drugoovršenice za odgodu ovrhe.

 

U Rijeci, 07. prosinca 2015. godine