Pr-94/18

 

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

 

U   I M E    R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A   

 

              Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. I., OIB: …, iz S., , zastupan po punomoćnicima iz Z. O. U. J. B. i D. J. , odvjetnici u N. G., protiv tuženika R. H., M.U.P., zastupano po ODO S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 16. rujna 2019.g., u nazočnosti tužitelja sa zamjenikom punomoćnika Ž. O. te zakonske zastupnice punomoćnice N. D., a po objavi presude dana 29. studenog 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Tuženik R. H. za M. U. P. Z., dužan je tužitelju D. I. iz S., , OIB: …, isplatiti uvećani dio plaće u ukupnom bruto iznosu od 47.446,31 kuna i to kako slijedi:

-  za mjesec veljaču 2013. godine iznos od 5.828,05 kuna sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope HNB-a uvećane za pet postotnih poena, tekućom od 15.03.2013. pa do 31.07.2015., a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena;

- za mjesec ožujak 2013. godine iznos od 3.373,72 kuna sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope HNB-a uvećane za pet postotnih poena, tekućom od 15.04.2013. pa do 31.07.2015., a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena;

- za mjesec svibanj 2013. godine iznos od 675,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope HNB-a uvećane za pet postotnih poena, tekućom od 15.06.2013. pa do 31.07.2015., a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena;

- za mjesec lipanj 2013. godine iznos od 294,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope HNB-a uvećane za pet postotnih poena, tekućom od 15.07.2013. pa do 31.07.2015., a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena;

- za mjesec srpanj 2013. godine iznos od 5.431,31 kuna sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope HNB-a uvećane za pet postotnih poena, tekućom od 15.08.2013. pa do 31.07.2015., a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena;

- za mjesec kolovoz 2013. godine iznos od 8.593,61 kuna sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope HNB-a uvećane za pet postotnih poena, tekućom od 15.09.2013. pa do 31.07.2015., a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena;

-  za mjesec siječanj 2014. godine iznos od 2.413,73 kuna sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope HNB-a uvećane za pet postotnih poena, tekućom od 15.02.2014. pa do 31.07.2015., a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena;

- za mjesec srpanj 2014. godine iznos od 526,52 kuna sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope HNB-a uvećane za pet postotnih poena, tekućom od 15.08.2014. pa do 31.07.2015., a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena;

- za mjesec kolovoz 2014. godine iznos od 212,45 kuna sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope HNB-a uvećane za pet postotnih poena, tekućom od 15.09.2014. pa do 31.07.2015., a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena;

- za mjesec studeni 2014. godine iznos od 10.957,29 kuna sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope HNB-a uvećane za pet postotnih poena, tekućom od 15.12.2014. pa do 31.07.2015., a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena;

- za mjesec prosinac 2014. godine iznos od 9.140,12 kuna sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope HNB-a uvećane za pet postotnih poena, tekućom od 15.01.2015. pa do 31.07.2015., a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, kao i naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 12.000,00kn,  sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe, dok se tužbeni zahtjev odbija za isplatu zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto naknadi plaće u iznosu od 47.446,31 kn.

 

Obrazloženje

 

U tužbi koja je podnijeta dana 13. veljače 2018.g. tužitelj navodi da je kao policijski službenih M. U. P. RH, P. U. S.-D., P. P. P. S., tijekom 2013. i 2014.  ostvarivao kod tuženika plaću. Tužitelj da je obavljao poslove radnog mjesta policijskog službenika, a priroda posla tužitelja da je iziskivala prekovremeni rad, rad noću,subotom, nedjeljom, blagdanima itd. Prema odredbama čl. 86 . Zakona o radu, čl. 92. Zakona o policiji i čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike da je određeno da se osnovna plaća službenika i namještenika za rad noću uvećava za 40 % , za prekovremeni rad 50 % , za rad subotom 25 % , za rad nedjeljom 35 % , itd. Tijekom 2013. i 2014.g. tuženik da nije tužitelju pravilno obračunao i isplatio razliku uvećane plaće za ostvareno radno vrijeme, za prekovremeni rad, za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom. Tužitelj da je sukladno odredbi čl. 186 a Zakona o parničnom postupku, podnio zahtjev radi mirnog rješenja spora dana 21. ožujka 2016.g. , a koji zahtjev da je tuženik odbio.

Tužitelj je svojim pisanim podneskom od 01. srpnja 2019.g. uredio tužbeni zahtjev kako je to precizirano u izreci ove presude.

U odgovoru na tužbu od dana 28. svibnja 2018.g. tuženik navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Smatra kako tužitelj ne ostvaruje pravo na naknadu za prekovremeni rad za utuženo razdoblje jer da vrijeme provedeno na radno mjestu za koje se traži navedena naknada ne predstavlja prekovremeni rad u smislu relevantnih materijalno-pravnih propisa. Naime da je u čl. 1. Zakona o radu propisano da se radni odnosi u R. H. uređuju tim zakonom, ako drugim zakonom  ili međunarodnim ugovorom, koji je sklopljen i potvrđen u skladu s Ustavom te objavljen, a koji je na snazi, nije drukčije određeno. Nadalje čl. 57. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike da se propisuje da ukoliko službenik i namještenik u svoje slobodno vrijeme tijekom terenskog rada zbog okolnosti obavljanja poslova ne smije ili ne može napustiti prostorije ili prijevozno sredstvo u kojima je smješten, da tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada da se smatra pasivnim dežurstvom. Isto tako da je razvidno da se Zakon o radu supsidijarno primjenjuje kad se radi o djelatnicima Postaje pomorske policije koji za vrijeme rada na terenu na službenim plovilima nisu u mogućnosti napustiti plovilo tj. prijevozno sredstvo u kojima su smješteni. Naime, da je pasivno dežurstvo, tj. pripravnost za vrijeme rada na terenu pripravnost za rad kada se zaposlenik nalazi na mjestu koje je odredio poslodavac, a ne kod kuće, te da stoga činjenica da se zaposlenik nalazi na terenu predstavlja, poseban uvjet rada koji da je kao takav propisan čl. 56, a vezano za čl. 57. Kolektivnog ugovora i koji da nije reguliran odnosno propisan Zakonom o radu, pa da u konkretnom slučaju ne bi bilo mjesta primjeni navedene odredbe Zakona o radu, budući da se zaposlenik nalazi na terenu, a ne kod kuće.

Isto tako da Zakon o radu kao opći propis, a imajući u vidu Zakon o državnim službenicima, nikako ne može imati prednost pred Kolektivnim ugovorom u odnosu na pitanja uređena Kolektivnim ugovorom, a pogotovo kad se uzme u obzir činjenica da Zakon o radu kao opći propis ne definira pojam terenskog rada, niti kako vrednovati vrijeme pripravnosti za vrijeme rada na terenu te u tom smislu da nije moguća primjena Zakona o radu kao povoljnijeg propisa. Međutim da kad bi Zakon o radu i definirao pojam rada na terenu odnosno pripravnosti za vrijeme rada na terenu, da se ni tada ne bi mogao primijeniti u konkretnom slučaju obzirom da Zakon o  državnim službenicima predstavlja " lex specialis",a da kao takav jasno određuje koji pravni izvor se ima primijeniti po pitanju prava i obveza državnih službenika. Ovdje da je važno istaknuti kako je vezano za pitanje može li se vrijeme provedeno na izdvojenom objektu duže od 40 sati tjedno smatrati prekovremenim radom u smislu čl. 44. st. 11. Kolektivnog ugovora, Zajednička komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike uputila na čl. 57. Kolektivnog ugovora, što da bi značilo da vrijeme provedeno na izdvojenom objektu duže od 40 sati tjedno da se ima vrednovati kao pasivno dežurstvo tijekom terenskog rada. Isto tako da je potrebno ukazati na stajalište Vrhovnog suda RH prema kojem da je za pravilnu primjenu odredaba Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike mjerodavno tumačenje Zajedničke komisije, a kojeg tumačenja da su se dužne pridržavati ugovorne strane. Isto tako ukazuje na odluku VSRH br. Revr-753/09-2 od 17. studenog 2009.g. u kojoj da je zauzeto stajalište prema kojem da niti izvješće iz registra službenih poslova glede pisanih " izvanrednih sati" od 24 sata dnevno za tužitelja ne može biti potvrda da se na strani tužitelja radilo o prekovremenom  radu, pogotovo ne za rad od 24 sata dnevno, što da nije niti životno prihvatljivo.

U dokaznom postupku sud pregledao zahtjev tužitelja za mirno rješenje spora od 22. ožujka 2016.g., obračunskih lista plaće tužitelja, radnih naloga P. U. S. – D., P. P. P. ( list spisa 12-80), Tumačenja odredbi Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike prema redoslijedu članaka, vještvo vještaka za financije i računovodstvo M. G. od 12.travnja 2019.g. , Novo radno i ovršno pravo s pročišćenim tekstom Ovršnog zakona, čitanje zapisnika sa iskazima G. V. i A. P. u predmetu Pr-95/18, saslušanje tužitelja.

Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

Među strankama nije sporno da je tužitelj kroz utuženo vrijeme bio zaposlenik tuženika, odnosno policijski službenik MUP-a RH P. U. S.-D., P. P. P. S. Nije sporno ni to da se tužitelj prije pokretanja parničnog postupka obratio tuženiku u svezi mirnog rješenja spora, na što tuženik nije odgovorio.

Kao sporno ostalo je raspraviti tužiteljev zahtjev za isplatu naknade za izvršeni prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom,blagdanom i u smjenama, u razdoblju siječanj 2013., pa zaključno do kraja 2014g.

              Na temelju članka 14. Zakona o službi u oružanim snagama ("Narodne novine" broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04 i 76/07, dalje: ZSOSRH/07) propisana je supsidijarna primjena odredbi propisa o državnim službenicima i namještenicima, općih propisa o radu i kolektivnih ugovora sklopljenih u skladu s njima. Stoga je osnovanost tužbenog zahtjeva prosuđivana primjenom Zakona o radu ("Narodne novine" broj (NN 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13) dalje: ZR) te Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 93/08, 23/09, 39/09, 90/10, 89/12; dalje: KU/08).

              U smislu članka 86. ZR-a, za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću; a iz članka 43. stavak 2. ZR-a proizlazi kako puno radno vrijeme ne smije biti duže od 40 sati tjedno.

Člankom 257. ZR-a, propisano je da kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja kolektivnog ugovora bile ili su naknadno postali članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor, te je čl. 7. istog Zakona određeno da ako je neko pravo iz radnog odnosa drugačije uređeno ugovorom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, da se primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo ako tim zakonom nije drugačije određeno, te je čl. 82. st.1. istog Zakona propisano da poslodavac kojeg obvezuje kolektivni ugovor ne smije radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu manjem od iznosa određenog Kolektivnim ugovorom.

Prema odredbi čl. 41. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 93/08, 23/09, 39/09, 90/10 u daljnjem tekstu KU) plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Dodaci na osnovnu plaću utvrđeni su Uredbom o plaćama policijskih službenika – dodatak za policijsko zvanje te čl. 87. st. 1. Zakona o policiji.

Stavkom 11. KU je određeno da ako je rad službenika organiziran na drukčiji način, prekovremeni rad je rad duži od 40 sati tjedno, a stavkom 13. da umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min redovnog sata rada) te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren. Prema članku 41. KU/08 plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću.

              Odredbom čl. 44. st. 1. KU propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada i to za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%. Stavkom 2. propisano je da se dodaci međusobno ne isključuju. Stavkom 9. određeno je da se prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom, stavkom 10. određeno je da će se prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve – 2 druge – 2 treće – 2 dana slobodna) ili u turnusu, smatrati svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a stavkom 11. je određeno da ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad da je rad duži od 40 sati tjedno. Stavkom 12. određeno je da su redovni mjesečni fond radnih sati, sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati. Stavkom 13. određeno je da umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik da može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada i to u omjeru 1:1,5, te da mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kada je taj prekovremeni rad ostvaren. 

              Nadalje, Direktiva 2003-88/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 4. studenog 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena, u članku 2. točka 1. i 2. definira radno vrijeme kao vremensko razdoblje u kojem radnik radi, stoji na raspolaganju poslodavcu i obavlja svoje poslove i zadatke u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom, a vrijeme odmora definira kao vremensko razdoblje koje nije radno vrijeme.

Ovdje valja navesti kako se tuženik često u sudskim odlukama ili žalbenim navodima u postupcima pred sudovima u pitanjima iste činjenične i pravne osnove poziva na to da nema mjesta primjeni Direktive broj 2003-88/EZ budući da je člankom 1. stavkom 2. Direktive propisano kako se ona primjenjuje na sve sektore djelatnosti, kako javne tako i privatne, u smislu članka 2. Direktive 89/391/EEZ od 12. lipnja 1989., a članak 2. stavak 2. Direktive 89/391/EEZ određuje da se ta Direktiva ne primjenjuje kod obilježja svojstvenih određenim specifičnim aktivnostima u sektoru državne uprave, kao što su oružane snage ili policija, ili na neke posebne aktivnosti u poslovima zaštite građana s kojima je u direktnoj suprotnosti. Međutim, ta odredba propisuje i kako je u tom posebnom slučaju potrebno u najvećoj mogućoj mjeri osigurati sigurnost i zdravlje radnika s obzirom na svrhu Direktive, što po ocjeni ovog suda znači kako se dosegnute stečevine navedenih Direktiva imaju posredno primijeniti i u ovom slučaju. Naime, naziv Direktive 89/391/EEZ glasi: Okvirna direktiva o sigurnosti i zdravlju na radu, i podrazumijeva osiguranje uvjeta za sigurnost i zdravlje zaposlenika. Ako tužitelj radi i boravi sedam dana po 24 sata na brodu, ako mu se ne osigurava neprekinuti osmosatni odmor, ako na brodu nema dovoljno članova posade, ako mu se ne isplaćuju naknade posebnih dodataka s naslova sati provedenih na brodu a koji nisu "efektivno radno vrijeme", nedvojbeno se može zaključiti kako tuženik kao poslodavac nije osigurao radne uvjete koji garantiraju sigurnost i zdravlje zaposlenika. U odnosu na primjenu navedenih Direktiva, s obzirom kako u utuženom razdoblju R. H. nije bila članica Europske unije, za navesti je da se one i ne primjenjuju izravno. Europski sud ustanovio je u pravu EU-a načelo koje obvezuje sudove u državama članicama da interpretiraju interno pravo u svjetlu prava EU-a te mu kroz interpretaciju pokušaju dati isto značenje i učinke kakvi bi nastali izravnom primjenom norme Zajednice, a sve u svrhu da europsko pravo bude djelotvorno ako se ciljevi europske  integracije doista žele ostvariti.

U svom iskazu na ročištu dana 16. rujna 2019.g. tužitelj navodi da je u spornom vremenskom periodu 2013. i 2014. radio kao zapovjednik broda Sveti Jure i to kao Viši narednik zapovjednik ophodnog broda. Zajedno sa njim da je bilo ukupno troje djelatnika, a taj brod da je ustvari imao zadatak da isplovljava u nadzor državne granice od Palagruže do Jabuke, na području Splitsko- dalmatinske županije. Obzirom da je bio nedostatak u brodovima da se događalo da bi čuvali i državnu granicu na području drugih županija kako Šibensko-kninske tako i Dubrovačko-neretvanske. Inače da su na terenu bili četiri dana, pa da bi imali dva dana slobodno, međutim zbog potrebe posla nekada da bi samo koristili jedan dan. Isto tako kako su nastojali noćiti u luci i to pretežito u luci Vis, a da se znalo dogoditi da to bude Palagruža, Komiža. U luci Vis da imaju policijsko mjesto i priključak na struju stoga da su zbog toga najčešće noćili u luci Vis ukoliko je to moguće, a i zbog potrebe hitnih prijevoza. Kad se boravi u luci Vis ili negdje drugdje djelatnici da ne napuštaju brod osim na kratko ukoliko se nešto mora nabaviti s tim da netko uvijek mora biti na brodu. Isto tako vrlo često da su imali hitne nepredviđene intervencije potrebe prijevoza bolesnika, trudnica što se događalo u noćnim satima. Što se tiče evidencije njihovog rada dok su na brodu može reći da nema posebne evidencije osim što je on kao zapovjednik vodio brodski dnevnik i svoj radni nalog, a u slučaju hitnih intervencija da bi se javljao šefu smjene. Odmor da su koristili pretežito noću, ali da su se tada znale dogoditi izvanredne situacije tipa premještanje broda ili hitna intervencija. Iako bi se odmarali noću, on kao zapovjednik da je uvijek imao 24 sata uključen službeni telefon, stanicu MUP-a tako da je bio u pripravnosti, obzirom da ga nitko ne može zamijeniti kao zapovjednika, obzirom da ima strojara i mornara na brodu. Isto tako je posljedica toga poremećaj spavanja, odnosno nesanica, što je uzrokovano takvim poslovima. Napominje da mu nije isplaćivan pomorski dodatak. Sve intervencije 24- satne da je evidentirao u svoj radni nalog. Napominje da su te intervencije kao prekovremeni rad bile nekad plaćene nekad ne.

I svjedoci G. V. i A. P. saslušani u predmetu ovog suda Pr-95/18, a čiji su iskazi pročitani u dokazne svrhe u ovom postupku suglasnošću stranaka, iskazivali su sukladno iskazu tužitelja u pogledu rada na ophodnim brodovima kao policijski službenici MUP-a, u spornom vremenskom periodu.

U svom pisanom nalazu i mišljenju vještak za financije i računovodstvo M. G. od dana 12. travnja 2019. g. navodi da je na temelju zadatka suda , dokumentacije koja mu je bila na raspolaganju i podataka navedenih u tablicama, iskazao razlike naknada plaće tužitelja po osnovi prekovremenog rada, rada noću, rada na državne blagdane te rada subotom i nedjeljom za razdoblje od 01. ožujka 2013.g. do 31. prosinca 2014.g. u ukupnom bruto iznosu od 47.446,31 kune, a vještak je uzeo u obzir osmosatni odmor unutar 24 satnog radnog vremena

U svom podnesku od 01. srpnja 2019. g. kojim je tužitelj uredio tužbeni zahtjev navodi kao prihvaća u cijelosti dostavljeno vješto, iako da vještak nije izradio varijantu izračuna po kojoj da se uzima u obzir radno vrijeme od 24 sata, a kako je predloženo u podnesku tužitelja od 09. travnja 2019.g. Vještak da je izradio samo varijantu izračuna u kojoj da je uzet u obzir osmosatni odmor unutar 24 sata radnog vremena te da je time tražbina tužitelja znatno umanjena u korist tužene RH. Navodi da je tužitelj tijekom višednevne službe na moru cijelo vrijeme i svih 24 sata bio dužan biti na radnom mjestu – službenom plovilu i biti na raspolaganju poslodavcu ( ta policijska služba da se obavlja neprekidno ), to da se njegovim radnim vremenom ima smatrati cijelo vrijeme provedeno u takvoj službi i za to da mu se mora dati naknada. Osim hrvatskog Zakona o radu i Kolektivni ugovor, koji da to potvrđuju pravo tužitelju da daju vrsni pravni stručnjaci u brojnim stručnim člancima, Sud Europske unije ( primjerice u odlukama C-151/02, predmet "laeger" od 09. rujna 2003.g. , i C-303/98, predmet "SIMAP" od 03. listopada 2000. g. ) i tijela EU, posebice u Direktivi 2003/88/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 04. studenog 2003.g. o određenim vidovima organizacije radnog vremena.

U svom podnesku predanom na ročištu dana 02. srpnja 2019.g. tuženik navodi kako prigovara predmetnom vještačenju budući da isto nije izrađeno uzimajući u obzir relevantnu dokumentaciju priloženu spisu, već pod pretpostavkom o broju prekovremenih sati rada tužitelja. Naime, metodologija izračuna prekovremenih sati rada koja je korištena u predmetnom vještačenju da je protivna do sada izraženim uputama viših sudova u istovrsnim predmetima, a koje da se sastoje u tome da se utvrde stvarno odrađeni sati rada tužitelja, pa da ovakvo " pogađanje" broja sati rada i sati odmora, odnosno proizvoljno uzimanje 8 sati prekovremenog rada tijekom svakog dana tužiteljeva boravka na službenom plovilu zasigurno da ne predstavlja postupanje sukladno već izraženim stajalištem viših sudova. Za postojanje prekovremenog rada da je bitno postojanje više sile, izvanrednog povećanja opsega rada i prijeke potrebe, odnosno izvanrednost situacije i privremeno trajanje nastale situacije , a koje stajalište da je sadržano i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-466/07-2 od 05. rujna 2007.g. Tužitelju da su kroz utuženo razdoblje uredno isplaćivani ostvareni sati smjenskog rada , rada u turnusu , noćnog rada , rada subotom, nedjeljom i blagdanima, kao i prekovremeni rad, te da mu je uredno isplaćivan terenski dodatak. Policijski službenici postaje pomorske policije, sukladno odredbi čl. 57. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2008.g. da ostvaruju pravo na naknadu za pasivno dežurstvo za vrijeme provedeno na brodu izvan stvarno odrađenih sati rada, a da treba podsjetiti i da se policijskim službenicima isplaćuje terenski dodatak za svaki dan terena kada da ne mogu napustiti plovilo najmanje 24 sata. Dakle, cjelokupan radni angažman tužitelja za vrijeme višednevnih boravaka na službenom plovilu da je razvidan iz izvješća uz radne naloge, te da bi jedino izvješća uz radni nalog trebala biti temelj za utvrđivanje kako stvarnih sati rada tužitelja, tako i sati tijekom kojih se odmara i kad nije obavljao nikakve aktivnosti, budući da je isto vidljivo i da se može utvrditi iz izvješća. Slično stajalište da se može naći u rješenju Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. GžR-34/2016-3 od 18. listopada 2018.g.

Analizom i ocjenom cjelokupnog dokaznog postupka, svih dokaza zajedno i svakog dokaza zasebno sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/93, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13 – u daljnjem tekstu ZPP), tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

Ovaj sud smatra utvrđenim:

- da je tužitelj u spornom vremenskom periodu 2013. i 2014., obavljao poslove policijskog službenika te radio kao zapovjednik broda Sveti Jure i to kao Viši narednik zapovjednik ophodnog broda,

- da je rad tužitelja bio organiziran na način da se upućivao na višednevne službe na moru,

-da je tuženik izdavao tužitelju višednevne radne naloge,

-da je na temelju izvještaja sastavljenih na temelju tih radnih naloga tuženik vodio evidenciju rada tužitelja na temelju koje je tužitelju za to utuženo razdoblje isplaćena plaća,

-da tuženik nije donio rješenje o preraspodjeli radnoga vremena, o korištenju slobodnih dana, te o radu u turnusu.

Iz gornjih utvrđenja ovaj sud smatra utvrđenim da tuženik nije pravilno isplatio plaću tužitelju za ostvaren prekovremeni i dr. rad sukladno radnim nalozima. Tuženik je bio u obvezi voditi urednu radnu evidenciju o stvarno odrađenim radnim satima tužitelja i na njemu je teret tog dokaza, stoga ovaj sud smatra da je to upravo i jedino evidencija koju je tuženik i dostavio sukladno nalogu suda, a temeljem koje je i provedeno financijsko vještačenje, stoga su suvišni prigovori tuženika da u ovom postupku nisu pravilno utvrđeni stvarno odrađeni sati rada tužitelja. Tužitelj je bio dužan obavljati sve naložene mu poslove tijekom cjelokupnog boravka na brodu te kako je utvrđeno da je rad tužitelja u spornom razdoblju dijelom bio organiziran u turnusu, dok je dio radnog vremena bio organiziran kao redovan rad od 40 sati tjedno, a dio prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanima, bez provedene preraspodjele radnog vremena, ovaj sud smatra utvrđenim, a sukladno evidenciji tuženika o stvarno odrađenim radnim satima, da tužitelju pripada pravo na dodatke za rad koji je ostvario izvršavajući kroz utuženo razdoblje svoje radne obveze na način kako je to organizirao tuženik.

Tuženik iako je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka nije predlagao dopunu istog niti novo vještačenje, stoga ovaj sud smatra da samim time vještvo nije osporeno, a prigovori tuženika su istaknuti paušalno, stoga je vještvo vještaka za financije M. G. valjalo u cijelosti prihvati jer je izrađeno od strane ovlaštenog stručnjaka i po pravilima struke.

Stoga pravilnom primjenom citiranog materijalnog prava, te temeljem izračuna vještaka M. G. prema kojem se u situaciji kada je tužitelj boravio više dana na brodu po 24 sata, obračun vršio na način da je vještak obračunavao 8 sati redovitog rada, 8 sati prekovremenog rada i 8 sati dnevnog odmora, proizlazi kako bi tužitelj u utuženom razdoblju po osnovi prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom ostvario pravo na isplatu naknade u ukupnom bruto iznosu od 47.446,31 kn. Ovakav stav je  drugostupanjski sud zauzeo u više recentnih odluka u istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, slijedom navedenih propisa, uvažavajući pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen u citiranim odlukama. Tužitelju su na dosuđeni iznos priznate i pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku od 15-tog dana u mjesecu na svaki pojedinačni mjesečni iznos za protekli mjesec do isplate, a temeljem odredbe članka 84. st. 3. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13) i odredbe članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) s time da je stopa kamata usklađena sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 78/15).

Tužbeni zahtjev tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovan za zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu od 47.446,31 kn. Naime, u skladu s odredbama čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/11., 144/12., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14. i 136/15., u daljnjem tekstu: ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

              Prema odredbi čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 79/13., 160/13. i 157/14., u daljnjem tekstu: Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. ZPD-a odnosno čl. 11. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. ZPD-a te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. ZPD-a (porezna osnovica).

              Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku (čl. 61. st. 1. Pravilnika).

              S obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaće i doprinose), dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate do tada ne obračunavaju, slijedom čega je u tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata neosnovan.

              Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 3. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne  novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 25/13. i 89/14., drugdje u tekstu ZPP-a), te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 69/93., 87/93., 16/94., 11/96., 91/04., 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje Tarifa) VPS, te popis parničnog troška. Tužitelju trebalo priznati cijeli trošak postupka, obzirom je tuženik  uspio u neznatnom dijelu zbog kojeg nije nastao poseban trošak, a u skladu sa OT i VPS.

              Tužitelju je priznat trošak za sastav prijedloga za mirno rješenje spora -100 bodova, za sastav tužbe -100 bodova , za zastupanje na ročištima : 16. listopada 2018., 02. srpnja 2019. i 16. rujna 2019.g. -  za svako po 100  bodova , za zastupanje na ročištima : 23. siječnja 2019., 26. ožujka 2019.g., – za svako po 50 bodova, za sastav podnesaka od  26. lipnja 2019. i 12. srpnja 2019.g..-  za svaki po 100  bodova, što ukupno iznosi  800bodova ( vrijednost 1 boda s paušalom =10 kuna) što daje 8.000,00kn + 25% PDV iznosi 10.000,00kuna. Tužitelju je valjalo priznati i trošak vještačenja u iznosu od 2.000,00 kuna tako da mu je na ime sveukupnog troška postupaka valjalo obistiniti iznos od 12.000,00kn. Više zatraženi i popisani trošak tužitelju nije obistinjen budući ga sud smatra suvišnim, a sve sukladno čl. 155 ZPP-a.

              Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Splitu, 29. studenog 2019.

                                                                                                                SUDAC:

 

                                                                                              Jelena Kvarantan Karuza,v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 8 dana od dana primitka pismenog otpravka iste.

za točnost otpravka-ovlašteni službenik

Ana Dadić