Broj: Rev 722/12

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. G. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik I. S., odvjetnik u Z., protiv prvotuženika B. Đ., drugotuženice R. Đ., oboje iz M., trećetuženika I. M.₁ i četvrtotuženice I. M.₂, oboje iz K. L., koje zastupaju punomoćnici M. J. i drugi odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu M. J., K. L. i V. J. P. u O., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-286/2011 od 7. prosinca 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Opatiji broj P-70/10-14 od 29. studenoga 2010., u sjednici vijeća održanoj 15. prosinca 2015.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbacuje se revizija tuženika kao nedopuštena.

 

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je suđeno:

 

„I. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o darovanju i osnivanju prava osobne služnosti darovatelja od 1. ožujka 2006.g. na kojem ugovoru su ovjereni potpisi 1.-tuženog B. Đ. iz M., ... i II.-tužene R. Đ. iz M., .... kod Javnog bilježnika B. Š. iz L., ... pod brojem OV-255/06, a kojim ugovorom je darovana nekretnina upisana u zk ul 660 ko P. i to 45/100 suvlasničkog dijela k.č. 729/14m u naravi šuma, kuća i dvorište u površini od 742 m2, koji suvlasnički dio je neodvojivo povezan s vlasništvom posebnog dijela nekretnine: stana na I katu s potkrovljem i pripadkom spremišta, ukupne površine 227,46 m2, te taj ugovor ne proizvodi pravne učinke.

 

II. Nalaže se Zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Opatiji da u zk ul. 660 podul. 3 k.o. P. uspostavi zemljišno knjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe ugovora o darovanju iz točke I izreke presude na način da se izvrši brisanje uknjižbe prava vlasništva na nekretnini iz točke I izreke s imena 3. tuženog M. I.₁ iz K. L., ... i 4. tužene I. M.₂ iz K. L., ... uz istovremeni upis te nekretnine u vlasništvo ranijih vlasnika, kao i brisanje uknjiženog prava doživotnog uživanja upisanog u korist I. tuženog B. Đ. iz M., ... i II.-tužene R. Đ. iz M., ...

 

III. Nalaže se tuženima da solidarno naknade tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 16.820,00 kn, a sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tuženici pozivom na odredbu čl. 382. st. 1., točka 1. te na odredbu čl. 382. st. 2. točka 1. Zakona o parničnom postupku.  Predložili su reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, a tuženicima naložiti da tužiteljima naknade parnični trošak. Podredno su predložili ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na reviziju tužitelj je osporio navode tuženika iznesene u reviziji. Pozvao se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/891/2006 i presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-955/2009 i  broj Rev-995/2004 u kojima je zauzeto pravno shvaćanje o materijalnopravnom pitanju postavljenom u reviziji. Predložio je odbiti reviziju kao neosnovanu i zatražio naknadu troška odgovora na reviziju.

 

Revizija tuženika nije dopuštena.

 

Tužbenim zahtjevom u ovom postupku tužitelj je zahtijevao utvrđenje da je ništetan ugovor o darovanju i osnivanju prava osobne služnosti darovatelja od 1. ožujka 2006., koji su sklopili prvotuženik i drugotuženica kao darodavci, čiji potpisi su ovjereni kod javnog bilježnika te trećetuženik i četvrtotuženica kao daroprimci, kojim ugovorom je darovana nekretnina upisana u zk ul 660 k.o. P. i to: 45/100 suvlasničkog dijela k.č. 729/14 u naravi šuma, kuća i dvorište u površini od 742 m2, koji suvlasnički dio je neodvojivo povezan s vlasništvom posebnog dijela nekretnine - stana na I. katu s potkrovljem i spremištem, ukupne površine 227,46 m2 te da taj ugovor ne proizvodi pravne učinke. Tužitelj je također zahtijevao uspostavu ranijeg zemljišno-knjižnog stanja kakvo je bilo prije sklapanja darovnog ugovora tako da se izvrši brisanje uknjižbe prava vlasništva na navedenoj nekretnini s imena I. M.₁ i I. M.₂ uz istovremeni upis prava vlasništva na ime ranijih vlasnika, kao i brisanje uknjiženog prava doživotnog uživanja upisanog u korist B. Đ. i R. Đ.

 

Sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja utvrdivši da je predmetni ugovor o darovanju i osnivanju prava osobne služnosti darovatelja od 1. ožujka 2006. ugovor o darovanju bez predaje stvari u neposredan posjed, da ugovor nije sastavljen na način propisan odredbom čl. 482. st. 2. Zakona o obveznim  odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO) i odredbom čl. 53. st. 1 točka 2. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ broj: 78/93, 29/94 i 162/98 - dalje: ZJB) u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave zbog čega su ocijenili da je ugovor ništetan u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 57/11 - dalje: ZID ZPP 11) jer je pobijana drugostupanjska presuda donesena nakon 2. lipnja 2011., kada je na snagu stupio ZID ZPP 11, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna.

 

U tužbi od 2. veljače 2010. tužitelj je kao vrijednost predmeta spora naznačio iznos od 101.000,00 kuna.

 

Budući da vrijednost revizijom pobijanog dijela presude u ovom postupku ne prelazi iznos od 200.000,00 kuna to revizija tuženika nije dopuštena prema vrijednosnom kriteriju iz odredbe čl. 382. st. 1. točka 1. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točkama 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP propisano je da stranka u izvanrednoj reviziji treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija ispunjava slijedeće pretpostavke: određeno naznačeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu, da se radi o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni  te da u reviziji budu određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Kad u reviziji izostane bilo koja od navedenih zakonskih pretpostavki za dopuštenost revizije, koje moraju biti kumulativno ispunjene, izvanredna revizija nije dopuštena u smislu čl. 382. st. 3. ZPP pa se posljedično tome, revizijski sud ne može upustiti u razmatranje osnovanosti izvanredne revizije.

 

U predmetnoj reviziji revidenti su naveli da reviziju podnose zbog materijalnopravnog pitanja: „Dovodi li nedostatak propisane forme kod sklapanja ugovora o darovanju bez prave predaje (čl. 53. st. 1. točka 2. Zakona o javnom bilježništvu) uvijek i beziznimno do ništetnosti pravnog posla?“.

 

Obrazlažući razloge važnosti postavljenog materijalnopravnog pitanja revidenti su se pozvali na presude Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž-3276/92 od 14. srpnja 1992., broj Gž-11112/01 od 15. siječnja 2002., broj Gž-944/87 od 24. veljače 1987. te na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-983/01 od 22. siječnja 2002.

 

Odlučujući o dopuštenosti revizije tuženika u ovoj pravnoj stvari ovaj sud je ocijenio da revizija nije dopuštena u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP.

 

Iako su revidenti u reviziji postavili određeno materijalnopravno pitanje za koje tvrde da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni prema ocjeni revizijskog suda revidenti u reviziji nisu određeno izložili razloge zbog kojih smatraju da je to pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Naime, pozivanje tuženika na odluke koje prilažu uz reviziju (presude Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž-3276/92 od 14. srpnja 1992., broj Gž-11112/01 od 15. siječnja 2002., broj Gž-944/87 od 24. veljače 1987. te na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-983/01 od 22. siječnja 2002.) ne može se smatrati određenim navođenjem razloga važnosti postavljenog pravnog pitanja jer se u navedenim odlukama ne radi o istoj pravnoj i činjeničnoj situaciji kao u ovom predmetu. To stoga što je odluka u ovoj pravnoj stvari donesena primjenom odredbe čl. 482. st. 2. ZOO i čl. 322. st. 1. ZOO, koji se primjenjuje od 1. siječnja 2006., a odluke na koje se revidenti pozivaju donesene su po ranijim propisima.

 

Osim toga, čak i kad bi se uzelo da su revidenti u reviziji određeno izložili razloge zbog kojih smatraju da je postavljeno materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni postavljeno pravno pitanje prema ocjeni revizijskog suda nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U ovoj pravnoj stvari sudovi su, odlučujući o postavljenom materijalnopravnom pitanju zauzeli pravno shvaćanje da u slučaju sklapanja ugovora o darovanju bez prave predaje, takav ugovor mora biti zaključen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave sukladno odredbama čl. 53. st. 1. točka 2. ZJB i čl. 482. st. 2. ZOO. Identično pravno shvaćanje bilo je zauzeo već i prema ranije važećim propisima u revizijskim odlukama broj: Rev-955/2009 od 6. svibnja 2010., Rev-995/2004 od 4. listopada 2005., Rev-880/05 od 19. listopada 2005., Rev-2593/00 od 16. prosinca 2003. kao i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/892/2006 od 2. prosinca 2009.

 

Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske odredbe čl. 482. st. 2. ZOO i čl. 53. st. 1. točka 2. ZJB prisilne su naravi i ne trpe nikakve iznimke zbog čega je  ugovor o darovanju bez predaje stvari u posjed, koji ugovor nije zaključen u obliku propisanom odredbom čl. 482. st. 2. ZOO, ništetan neovisno o činjenici da je na temelju takvog ugovora na obdarenika izvršen upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama.

 

Budući da je shvaćanje nižestupanjskih sudova o postavljenom materijalnopravnom pitanju podudarno sa shvaćanjem revizijskog suda to postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP i čl. 392.b st. 2. i st. 3. ZPP odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.

 

Zagreb, 15. prosinca 2015.