Broj: Rev 1258/13

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u S., kojeg zastupa punomoćnica V. Š., dipl. prav., protiv tuženice Š. U. iz S., koju zastupa punomoćnik T. V., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu br. Gžo-623/12 od 28. veljače 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu br. Pi-412/12 od 28. kolovoza 2012., u sjednici održanoj 22. prosinca 2015.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu br. Gžo-623/12 od 28. veljače 2013. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu br. Pi-412/12 odbija se kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e

 

Revizija tuženice protiv rješenja Županijskog suda u Splitu br. Gžo-623/12 od 28. veljače 2013. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu br. Pi-412/12 o odbacivanju prijedloga za oslobođenje od plaćanja sudske pristojbe odbacuje se kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženici da tužitelju a u korist Državnog proračuna isplati iznos od 238.015,16 kn, sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe 20. veljače 2012. do isplate. Ujedno je rješenjem odbačen zahtjev tuženice za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi.

 

Drugostupanjskom presudom i rješenjem odbijena je žalba tuženice i potvrđeni su prvostupanjska presuda i rješenje. Ujedno je odbijen zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Protiv presude suda drugoga stupnja tuženica je pravodobno podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se reviziju prihvatiti i pobijanu presudu preinačiti na način da se u cijelosti odbije zahtjev tužitelja, odnosno podredno da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija tuženice nije osnovana.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet ovog parničnog postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženica na ime neosnovano isplaćene mirovine isplati iznos od 238.015,16 kn sa zateznim kamatama od 20. veljače 2012. do isplate.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

-          da je tuženici u razdoblju od 28. ožujka 1989. do 31. prosinca 2010. isplaćivana obiteljska mirovina,

-          da je obiteljska mirovina tuženici priznata rješenjem prednika tužitelja od 21. prosinca 1989.,

-          da je konačnim rješenjem tužitelja od 27. prosinca 2010. poništeno rješenje kojim je tuženici priznato pravo na obiteljsku mirovinu,

-          da je rješenjem prednika tužitelja od 21. veljače 1961. tuženici priznato pravo na invalidsku mirovinu od 26. listopada 1961., time da je isplata navedene mirovine uspostavljena od 1. siječnja 1979.,

-          da je tuženici pravo na isplatu obiteljske mirovine prestalo s danom 28. ožujka 1989.

 

Nižestupanjski sudovi su udovoljili zahtjevu tužitelja i obvezali tuženicu na isplatu utuženog iznosa pozivajući se pri tom na odredbu čl. 164. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, br. 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02,. 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 79/07, 35/08, 40/10, 121/10 - dalje: ZMO). Prema toj odredbi osigurana osoba koja primi neko novčano davanje iz mirovinskog osiguranja koje joj ne pripada dužna je tako primljeni novčani iznos vratiti Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje. Kod toga prema st. 2. istog članka obveza vraćanja davanja stečenog bez osnove postoji u slučaju kada je pravo iz mirovinskog osiguranja ostvareno protivno ZMO, te kada je novčano davanje isplaćeno u svoti većoj od pripadajuće.

 

Kako je tužitelj konačnim rješenjem donesenim u upravnom postupku poništio pravo tužiteljice na isplatu obiteljske mirovine, a to iz razloga što ista u istom razdoblju nije mogla primati istovremeno dvije mirovine, obiteljsku i invalidsku mirovinu, u smislu citirane odredbe čl. 164. st. 1. i 2. ZMO postoji obveza vraćanja neosnovano primljene mirovine.

 

U reviziji tuženica prije svega osporava činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova u smislu da je spornu obiteljsku mirovinu tuženica primala za svoju maloljetnu djecu, a ne za sebe. Međutim, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja revizija se uopće ne može izjaviti (čl. 385. ZPP), pa su u tom dijelu neosnovani revizijski navodi koji upućuju na pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

 

Tuženica u reviziji ustraje kod prigovora zastare, koji su nižestupanjski sudovi pravilno ocijenili neosnovanim. Naime, u konkretnom slučaju tek je konačnim rješenjem tužitelja od 27. prosinca 2010. utvrđeno da tuženici ne pripada isplaćeno davanje, pa kako je tužba u ovom predmetu podnesena 20. veljače 2012., to je pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da nije istekao zastarni rok od pet godina iz čl. 371. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01 - dalje: ZOO), odnosno čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08 - dalje: novi ZOO), a koji rok se primjenjuje u slučaju potraživanja stečenog bez osnove.

 

S navedenim shvaćanjem u cijelosti je suglasan i ovaj sud, time da isto proizlazi i iz odredbe čl. 166. st. 2. ZMO prema kojem rokovi zastare utuženog potraživanja počinju teći od dana kada je u upravnom postupku postalo konačno rješenje kojim je utvrđeno da osiguraniku isplaćeno davanje ne pripada, a to je upravo 27. prosinac 2010.

 

Neosnovano tuženica u reviziji prigovara stvarnoj nadležnosti općinskog suda, budući se u konkretnom slučaju radi o imovinskom zahtjevu o kojem je nadležan općinski sud.

 

Radi navedenog nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, radi čega je valjalo reviziju tuženice protiv presude odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Iz sadržaja podnesene revizije vidljivo je da tuženica pobija i drugostupanjsko rješenje kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje o odbacivanju prijedloga za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi. Prema shvaćanju revizijskog suda navedeno rješenje nije rješenje kojim se postupak pravomoćno završava u smislu odredbe čl. 400. st. 1. ZPP, pa radi toga revizija tuženice protiv rješenja nije dopuštena. Stoga je valjalo u tom dijelu odbaciti reviziju tuženice kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi čl. 400. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 22. prosinca 2015.