Broj: Gž-1512/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Dubravki Vinceković kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja H. Z. Z. Z. O., OIB:…, P. ured Z., , protiv tuženice K. R., OIB:…, iz Z., zastupane po punomoćniku Z. B., odvjetniku u Z., radi isplate, a povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 25. studenog 2014. g. br. 114 Povrv-11139/13-17, dana 08. siječnja 2016. g.

 

p r e s u d i o   j e

 

Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. 114 Povrv-11139/13-17 od 25. studenog 2014. g. u pobijanom odbijajućem dijelu u toč. II. izreke, kao i u odluci o troškovima postupka u toč. III. izreke.

 

              U nepobijanom dosuđujućem dijelu u toč. I. izreke navedena presuda ostaje neizmijenjena.

 

              Trošak odgovora na žalbu tuženici se ne dosuđuje.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom presudom u toč. I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice V. K. iz Z. br. Ovrv-296/12 od 21. prosinca 2012. g.              u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 390,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose pobliže navedene u izreci tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kao i naknaditi mu trošak ovršnog postupka u iznosu od 200,00 kn.

 

              Istom presudom u toč. II. izreke ukinut je isti platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 2.730,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose navedene u izreci tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate i u dijelu kojim je tuženici naloženo naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 75,00 kn.

 

              Toč. III. izreke pobijane presude naloženo je tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.349,00 kn.

 

              Pravodobno izjavljenom žalbom tužitelj pobija navedenu presudu u odbijajućem dijelu u toč. II. izreke i u odluci o troškovima postupka u toč. III. izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijani dio prvostupanjske presude preinači u skladu sa žalbenim navodima, odnosno ukine i predmet vrati istom sudu na ponovni postupak.

 

              U odgovoru na žalbu tuženica osporava žalbene navode tužitelja i predlaže da se njegova žalba kao neosnovana odbije.

 

              Žalba tužitelja nije osnovana.

 

              Obrazlažući pobijanu presudu prvostupanjski sud navodi da je radi prisilnog namirenja novčane tražbine u iznosu od 3.120,00 kn tužitelj podnio ovršni prijedlog povodom kojeg je javna bilježnica donijela rješenje o ovrsi 21. prosinca 2012. g. protiv kojeg je tuženica podnijela prigovor povodom kojeg je prvostupanjski sud rješenjem od 17. svibnja 2013. g. rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo je provedene radnje, a postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

 

              Prvostupanjski sud ističe slijedeće, tijekom postupka nesporne činjenice – da je 25. travnja 2010. g. sklopljena polica dopunskog zdravstvenog osiguranja i da tuženica nije podmirila niti jednu premiju po sklopljenom ugovoru, citirajući sadržaj odredaba čl. 11. i čl. 12. Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju (NN.85/06,150/08 i 71/10) i čl. VIII. i čl. X. st. 2. Općih uvjeta ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju (NN.118/09 – dalje: Opći uvjeti).

             

 

Rukovodeći se sadržajem odredbe čl. XI. st. 1. Općih uvjeta prvostupanjski sud je zaključio da je predmetni ugovor o osiguranju prestao istekom roka od 90 dana od dospijeća prve neplaćene premije (26. travnja 2010. g.) i da se 25. srpnja 2010. g. ugasila obveza tuženice u pogledu plaćanja premija osiguranja, pa tužitelj nema pravo na premije koje se odnose na razdoblje nakon raskida ugovora već samo na premije koje su dospjele za vrijeme trajanja ugovora, zbog čega je primjenom odredbe čl. 921. Zakona o obveznim odnosima (NN.35/05; 41/08; 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO) utvrdio obvezu tuženice na isplatu iznosa od 390,00 kn s osnove nepodmirenih premija osiguranja i u tom dijelu je održao na snazi platni nalog sadržan u javnobilježničkom rješenju o ovrsi, dok je u preostalom dijelu ukinuo platni nalog primjenom odredbe čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku (NN.53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03, 88/05; 2/07; 84/08; 96/08; 123/08; 57/11; 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP).

 

              Tužitelj u žalbi osporava zaključak prvostupanjskog suda da je ugovor o osiguranju raskinut navodeći da neplaćanje premije daje ovlaštenje osiguratelju zahtijevati od ugovaratelja osiguranja ispunjenje obveze ili izjaviti da raskida ugovor, a ako odluči raskinuti ugovor mora se pridržavati, pored općih odredaba o raskidu ugovora iz čl. 362. ZOO i posebnog postupka predviđenog čl. XI. Općih uvjeta i preporučenim pismom izvijestiti ugovaratelja osiguranja o dospijeću premije i dati mu naknadni primjereni rok za plaćanje premije. Kako u konkretnom slučaju nije dokazano da je osiguratelj dostavio ugovaratelju osiguranja opomenu znači da nije želio raskid ugovora, što znači da ugovor nije raskinut.

 

              Žalbeni navodi tužitelja očigledno su rezultat pogrešnog tumačenja odredbe čl. XI. st. 1. Općih uvjeta. Tom odredbom je propisano da ako ugovaratelj ne plati dospjelu premiju do ugovorenog roka, niti to učini koja druga zainteresirana osoba, Zavod raskida ugovor nakon isteka 30.-og dana od dana kada je ugovaratelju uručeno preporučeno pismo Zavoda kojim ga se opominje da plati dospjelu premiju. Taj rok ne može isteći prije nego što protekne 60 dana od dospijeća premije. U svakom slučaju, ugovor se raskida ako premija nije plaćena u roku od 90 dana nakon njezina dospijeća.

 

              Prema sadržaju citirane odredbe Općih uvjeta u slučaju neplaćanja premije tužitelj može raskinuti ugovor uz propisane uvjete i pridržavajući se zadanih rokova. Međutim, ukoliko premija nije plaćena u roku od 90 dana nakon njezina dospijeća ugovor se u svakom slučaju raskida, pa raskid ugovora nastupa temeljem citirane odredbe Općih uvjeta, neovisno o dispoziciji osiguratelja. Drugim riječima, u takvom slučaju raskid ugovora ne ovisi o volji osiguratelja.

 

              Imajući u vidu sadržaj odredbe čl. XI. st. 1. Općih uvjeta koja je potpuno jasna i razumljiva stajalište izraženo u sudskoj odluci priloženoj uz žalbu tužitelja ne može utjecati na odluku o tužbenom zahtjevu tužitelja, niti dovesti u pitanje pravilnost primjene materijalnog prava u konkretnom sporu.

 

              Obzirom na nespornu činjenicu da tuženica nije podmirila niti jednu premiju osiguranja, a prva neplaćena premija je dospjela 26. travnja 2010. g., istekom roka od 90 dana, dakle, 26. srpnja 2010. g. ugovor je raskinut temeljem odredbe čl. XI. st. 1. Općih uvjeta.

 

              Odredbom čl. 368. st. 1. ZOO određeno je da su raskidom ugovora obje strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete. Imajući u vidu da je ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju u smislu odredbe čl. XI. st. 1. Općih uvjeta raskinut istekom 90 dana od dospijeća prve neplaćene premije i to s danom 26. srpnja 2010. g. prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tuženica nije u obvezi platiti premije osiguranja nakon raskida ugovora i osnovano je u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 2.730,00 kn ukinuo platni nalog sadržan u javnobilježničkom rješenju o ovrsi, pravilno primijenivši materijalno pravo.

 

              Ujedno valja ukazati na pogrešno prvostupanjsko tumačenje st. 2. odredbe čl. XI. Općih uvjeta kojom je izričito propisano da je u slučaju raskida ugovora ugovaratelj obvezan platiti ugovornu kaznu u visini iznosa premije pripadajuće nerealiziranom dijelu osiguravateljnog razdoblja. Kako u konkretnom slučaju tužitelj ne traži isplatu ugovorne kazne nego plaćanje nepodmirenih iznosa premije za razdoblje nakon raskida ugovora, primjena odredbe čl. XI. st. 2. Općih uvjeta ne dolazi u obzir.

 

              Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužitelja kao neosnovanu odbiti i potvrditi presudu prvostupanjskog suda u pobijanom odbijajućem dijelu u toč. II. izreke temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, uključujući i odluku o troškovima postupka u toč. III. izreke koju je prvostupanjski sud pravilno temeljio na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a utvrdivši nužan i opravdani trošak tuženice koji je tužitelj u obvezi naknaditi razmjerno njezinom uspjehu u sporu.

 

              U nepobijanom dosuđujućem dijelu u toč. I. izreke prvostupanjska presuda ostala je neizmijenjena.

 

              Trošak odgovora na žalbu tuženici nije dosuđen jer se radi o nepotrebnom trošku u parničnom postupku u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

 

U Varaždinu, 08. siječnja 2016. godine