Broj: Gž-526/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

                             

                              Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Dubravki Šimić, u pravnoj stvari tužitelja J. V. iz N. G., (OIB: …), zastupan po punomoćniku N. M. odvjetniku u N. G. i M. G. iz N. G.,  (OIB: …), zastupan po punomoćniku I. G. odvjetniku u N. G., protiv tuženika J. Z. iz D. A., . (OIB: …), Udruge iz S. B., (OIB: …), zastupana po O. d. R. i k. iz S. B., te R. P. d.o.o. N. G. iz N. G., (OIB: …) i Đ. A., sada S. iz N. G., (OIB: …) zastupani po punomoćniku N. N. odvjetniku u N. G., radi popravljanja štete, rješavajući žalbe tuženika protiv presude Općinskog suda u Novoj Gradiški od 19. siječnja 2015., broj P-444/14-5., 18. siječnja 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

                              I. Žalbe tuženika J. Z., Udruge S. B., R. P. d.o.o. R. N. G. i Đ. A., sada S., se prihvaćaju, te se presuda Općinskog suda u Novoj Gradiški od 19. siječnja 2015., broj P-444/14-5. preinačuje i sudi:

 

                            Tuženici Udruga iz S. B. i R. P. d.o.o. N. G. iz N. G. dužni su solidarno platiti tužiteljima J. V. i M. G. na ime naknade nematerijalne štete iznos od 15.000,00 kn svakome sa zakonskom zateznom kamatom od 15. siječnja 2013. do isplate i objaviti ispriku, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev u odnosu na navedene tuženike odbija.

 

                            II. Tužbeni zahtjev u odnosu na tuženike J. Z. i Đ. A., sada S., odbija se u cijelosti.

 

                            III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

Obrazloženje

 

                              Presudom suda prvog stupnja tuženicima je naloženo da solidarno plate tužiteljima na ime naknade nematerijalne štete iznos od 30.000,00 kn svakom sa zakonskom zateznom kamatom pobliže naznačenoj u izreci presude i da po pravomoćnosti presude objave ispriku tužiteljima i presudu u cijelosti i bez komentara na portalima tuženika Udruga i R. P. d.o.o. N. G., te da tužiteljima naknade parnični trošak i to tužitelju J. V. u iznosu od 4.225,00 kn, a tužitelju M. G. u iznosu od 6.412,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom pobliže naznačenoj u izreci presude; tužbeni zahtjev, da se tuženicima naloži da objave i ispriku na portalu I. H. i J. l. o svom trošku, je odbijen.

                           

                            Protiv presude žalbe su podnijeli tuženici zbog razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 – dalje: ZPP). Suglasno predlažu da se presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima. Traže trošak sastava žalbi.

 

                            Odgovori na žalbe nisu podneseni.

                                                       

                            Žalbe su djelomično osnovane.

 

                            Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, provedene dokaze prvostupanjski sud je ocijenio, te je postupio i po uputi iz odluke ovog suda od 16. listopada 2014., broj      Gž-1215/14-2., odnosno uklonio nedostatke koje se tiču dopuštenosti tužbe.

 

                            Naime, tužitelji su po punomoćniku, zahtjevom od 7. prosinca 2012. zatražili od tuženika ispriku zbog objavljenog članka 6. prosinca 2012. pod nazivom "Dno dna, Gradonačelnik djeci laže u oči ih gledajući ", zahtjev je potpisan od strane punomoćnika tužitelja koji su na njega stavili štambilj, a punomoćnici tužitelja su 15. siječnja 2013. prvostupanjskom sudu podnijeli tužbu protiv tuženika radi naknade štete pa se, unatoč toga što zahtjev za objavu isprike nisu potpisali tužitelji, i što uz taj zahtjev nije priložena punomoć, u pravnoj situaciji kao što je ovdje, kada su i sami tuženici saslušani kao stranke iskazali da su im se tužitelji obraćali radi isprike, može smatrati da je prije podnošenja tužbe proveden postupak propisan člankom 22. stavak 2. i člankom 40. stavak 3. Zakona o medijima ("Narodne novine" broj 59/04 – dalje: ZM), kako pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

 

                            Stoga u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1 u vezi sa člankom 8. i člankom 377. stavak 2. ZPP-a, te članka 354. stavak 2. točka 11. i 14. ZPP-a, na koje se neosnovano ukazuje žalbama, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točaka 2., 4., 8., 9. i 13. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema čl. 365. stavak 2. ZPP-a.

 

                            Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbi, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

                            Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu nematerijalne štete i objavu isprike i presude od strane tuženika J. Z. i Đ. A., sada S., kao urednika i Udruge i R. P. d.o.o. N. G. kao nakladnika za koju tvrde da im je nanesena člankom objavljenim 6. studenog 2012. pod nazivom "Dno dna, Gradonačelnik djeci laže u oči ih gledajući ". 

 

                            U prvostupanjskom postupku je utvrđeno da su tuženici i to J. Z., kao urednik tuženika Udruge i Đ. A., sada S., kao urednica tuženika R. P. d.o.o. N. G., objavili dana 6. prosinca 2012. članak "Dno dna, Gradonačelnik djeci laže u oči ih gledajući" u kojem su tužitelje nazvali "prepotentni poluinteligentni karikaturalni provincijski despoti, nikogovići, političke štetočine, lažovi i krivotvoritelji", kao i da bi zbog njih trebalo "otvoriti oči, a zatvoriti nos, da su oni lokalnu jedinicu doveli u čemer i da su učinili sve svinjarije koje se učiniti mogu".

 

                            Prvostupanjski sud je zaključio da su objavljenim člankom povrijeđeni dostojanstvo, čast i ugled tužitelja, te da postoji osnova za naknadu nematerijalne štete, a taj zaključak temelji na utvrđenju da je u tom članku uvredljivo pisano o tužiteljima, te na iskazima tužitelja saslušanih kao stranaka, iz kojih proizlazi da su tim pisanjem bili pogođeni, pogoršalo im se zdravstveno stanje – povećan im je krvni tlak i šećer, a imali su i neugodnosti u kontaktu sa poslovnim partnerima.

 

                            Obzirom da se povreda osobnih nematerijalnih vrijednosti manifestira kroz osjećaj povrijeđenosti, nezadovoljstva, nelagode prema drugima, što je sve obuhvaćeno pod pojmom duševnih bolova, suprotno žalbenim navodima, radi utvrđenja postojanja duševnih bolova nije bilo potrebno medicinsko vještačenje.

                           

                            Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda, a obzirom na navedeni sadržaj članka "Dno dna, Gradonačelnik djeci laže u oči ih gledajući", da se radi o uvredljivom pisanju s ciljem omalovažavanja tužitelja, te da su tužitelji očito trpjeli duševne bolove zbog povrede ugleda i časti u sredini u kojoj žive.

 

                            Tuženici u žalbi iznose da su u članku iznesene točne činjenice i da iznesene tvrdnje predstavljaju vrijednosne sudove.

 

                            Ti žalbeni navodi ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijane presude jer ukoliko bi se i radilo o vrijednosnom sudu, ako je on izrečen na uvredljiv način, kao što je ovdje slučaj, nakladnik se ne oslobađa odgovornosti za štetu u smislu članka 21. stavak 1. ZM.

 

                            Iz činjenica utvrđenih u prvostupanjskom postupku proizlazi da su tužitelji trpjeli duševne bolove zbog objavljivanja navedenog članka, pa postoji uzročna veza između štetne radnje i nematerijalne štete koju tužitelji trpe.

 

                            Štetu su tužiteljima dužni solidarno naknaditi tuženici Udruga i R. P. d.o.o. N. G. kao nakladnici, sukladno članku 21. stavak 1. ZM, a ne i tuženici J. Z. i Đ. A., sada S., kao glavni urednici obzirom da prema odredbi članka 21. stavak 7. ZM za postojanje solidarne odgovornosti glavnog urednika i nakladnika moraju biti kumulativno ispunjene pretpostavke iz navedene zakonske odredbe, a to su da je informacija autorizirana, da pojedini dijelovi informacije sadrže očevidne uvrede i klevete, te da nakladnik i glavni urednik nisu postupali u dobroj vjeri.

 

                            Naime, iz činjenica utvrđenih u prvostupanjskom postupku proizlazi da sporni članak, odnosno informacija nije autorizirana, pa sukladno navedenoj zakonskoj odredbi nema solidarne odgovornosti za štetu tuženika J. Z. i Đ. A., kao glavnih urednika.

                           

                            Pravilnom primjenom materijalnog prava tuženici Udruga i R. P. d.o.o. N. G. kao nakladnici dužni su naknaditi ne štetu tužiteljima, te objaviti ispriku zbog objave informacije, sukladno članku 22. stavak 2. ZM.

 

                            Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je visinu štete u iznosu od 30.000,00 kn za svakog tužitelja utvrdio u previsokom iznosu.

 

                            Imajući u vidu da su uvredljive tvrdnje iznesene na lokalnom portalu, po ocjeni ovog suda, primjerena naknada iznosi 15.000,00 kn za svakog tužitelja.

 

                            Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je na ispriku obvezao i tuženike J. Z. i Đ. A., sada S., kao glavne urednike, obzirom da su oni sukladno odredbama članka 40. stavak 1. ZM obavezani objaviti ispravak informacije, dok je ispriku obvezan objaviti nakladnik.

 

                            Također prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo kada je sve tuženike obvezao na objavu presude.

 

                            Prema odredbi članka 22. stavak 1. ZM proizlazi da se nematerijalna šteta u pravilu naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika, te isplatom naknade, sukladno općim propisima obveznog prava.

 

                            Odredbom iz članka 21. ZM uređena je odgovornost nakladnika za prouzročenu štetu, koja može biti imovinske i neimovinska, te se propisuje dužnost nakladnika za naknadu štete koju drugome prouzroči informacijom objavljenom u mediju, a na postupak za utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuju se propisi o obveznim odnosima, ako Zakon o medijima ne propisuje drugačije.

 

                            Slijedom navedenog, odredbe Zakona o medijima o odgovornosti za štetu učinjenu u medijima, prema tom Zakonu, ne uključuju i reparaciju i vidu objavljivanja presude, kako to tužitelji traže tužbenim zahtjevom.

 

                            Odredbom članka 1099. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 149/09, 61/11 – dalje: ZOO) propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti oštećenik može zahtijevati, na trošak štetnika, objavljivanje presude, odnosno ispravka, povlačenjem izjave kojom je povreda učinjena, ili što drugo čime se može ostvariti svrha koja se postiže pravičnom naknadom.

 

                            Navedena odredba ZOO opća je odredba po kojoj oštećenik može zahtijevati objavljivanje presude, odnosno ispravka ili povlačenja izjave kojom je povreda učinjena, kada povreda prava osobnosti nije učinjena u medijima. Ako je pak ta povreda učinjena u medijima, tada se pravo oštećenika u odnosu na ispravak mora prosuđivati po posebnom propisu, a to je za konkretni slučaj članak 22. ZM, a ti posebni propisi, odnosno odredbe Zakona o medijima, ne uključuju i objavljivanje presude kako to traže tužitelji.

 

                            Prema tome, samo se postupak utvrđivanja odgovornosti nakladnika za neimovinsku štetu prosuđuje primjenom općih propisa obveznog prava, ali se reparacija vrši po posebnom propisu i na način propisan odredbama Zakona o medijima, što ne uključuje i objavu presude kojom je utvrđena neimovinska šteta i dosuđen odgovarajući iznos novčane satisfakcije.

 

                            Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev za objavu presude u odnosu na sve tuženike trebalo odbiti.

                           

                            Slijedom navedenog, žalbe su djelomično prihvaćene i prvostupanjska presuda preinačena, sukladno članku 373. točka 3. ZPP-a, te je odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

                            Nakon preinake prvostupanjske presude tužitelji i tuženici su djelomično uspjeli u parnici, pa je, obzirom da su tuženici J. Z. i Udruga zastupani po istom punomoćniku kao i tuženici Đ. A., sada S., i R. P. d.o.o. N. G. također zastupani po istom punomoćniku, o troškovima odlučeno primjenom članka 154. stavak 2. ZPP-a.

 

Slavonski Brod, 18. siječanj 2016.