Broj: Rev 1963/13

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. iz J., zastupane po punomoćnici N. H., odvjetnici u V., protiv tuženika E. o. d.d. Z., zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog ureda G. & P., odvjetnicima u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-2488/11-2 od 2. svibnja 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-3420/09-29 od 23. prosinca 2010., u sjednici održanoj 20. siječnja 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Prihvaća se revizija tuženika te se preinačavaju presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-3420/09-29 od 23. prosinca 2010. i presuda Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-2488/11-2 od 2. svibnja 2013. u dijelu odluke o tijeku zatezne kamate na iznos od 1.320,00 (pod I. izreke presude suda prvog stupnja) i sudi:

 

„Odbija se tužiteljica sa zahtjevom na isplatu zakonske zatezne kamate za vrijeme od 16. rujna 2008. do 23. prosinca 2010. na iznos glavnice od 1.320,00 kuna.“

 

II. Odbija se tužena sa zahtjevom za naknadu troškova sastava revizije.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

 

              „I/ Nalaže se tuženiku E. o. d.d. ulica ..., Z. da tužiteljici M. M. iz J., ..., isplati iznos od 21.240,86 kn (slovima: dvadesetjednutisućudvjestočetrdeset kuna i osamdesetšest lipa) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom

              - na iznos od 19.920,86 kn od dana 05.12.2009. godine pa do konačne isplate,

              - na iznos od 1.320,00 kn od dana 16.09.2008.g. pa do konačne isplate,

po stopi od 14 % godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, kao i da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 6.657,79 kn (slovima:šesttisućašestopedesetsedam kuna i sedamdesetdevet lipa), sve u roku od 15 dana.

 

              II/ Odbija se tužiteljica M. M. iz J., ..., sa dijelom tužbenog zahtjeva, koji prelazi iznos dosuđen pod točkom I ove presude, u iznosu od 11.389,14 kn.“

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena  je žalba tužitelja i tuženika te je potvrđena presuda suda prvog stupnja.

 

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju podnosi tuženik pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 - dalje: ZPP) ističući da odluka u ovom sporu ovisi o rješavanju materijalnopravnog pitanja važnog za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni koje glasi:

 

„Od kada teku zatezne kamate na naknadu za tuđu pomoć i njegu koju oštećenik nije plaćao trećim osobama i kada se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti visinu koje sud utvrđuje svojom odlukom.“

 

Kao razloge za važnost ovog pitanja tuženik ističe da odluka sudova nižeg stupnja glede početka tijeka zatezne kamate na iznos dosuđene odštete na ime troškova tuđe pomoći koju su tužitelju pružali članovi njegove obitelji i za koju pomoć nije izdvajao određene novčane iznose odstupa od pravnog shvaćanja o tom pravnom pitanju ovog suda izraženom u primjerice odlukama Rev-1193/2010 od 18.siječnja 2012. ili Rev-958/88 od 7. prosinca 1988.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je osnovana.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a. st. 2. ZPP-a kada je podnesena revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP-a ovaj sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja zbog kojeg je izjavljena.

 

Dakle, predmet revizijske kontrole pravilnosti presuda suda nižeg stupnja jest odluka o početku tijeka zatezne kamate na dosuđen i u ovoj fazi postupka nesporan iznos naknade za troškove tuđe pomoći i njege za vrijeme liječenja.

 

Nije sporno da su tužitelju tuđu pomoć pružali ukućani i da za te troškove nije izdvajao posebne novčane iznose te da je cijena sata tuđe pomoći u postupku utvrđena prema cijenama u vrijeme donošenja prvostupanjske presude.

 

Odredbom čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO) propisano je da se obveza naknade štete smatra dosjelom od trenutka kada je nastala.

 

Ova odredba posve je identična odredbi čl. 186. ranijeg Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/03, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO).

 

Slijedom navedenog pravilno tuženik ističe da tužitelju u ovakvoj pravnoj situaciji, kada se zahtjev na naknadu štete odnosi na potraživanja tzv. nenovčane imovinske štete i kada je visina štete utvrđena prema cijenama u vrijeme presuđenja, tužitelju pripada zatezna kamata na utvrđeni iznos štete od dana donošenja presude suda prvog stupnja (tako i ovaj sud primjerice u Rev-1193/2010 od 18. siječnja 2012.).

 

Slijedom navedenog kako odluke sudova nižeg stupnja pogrešno primjenjuju materijalno pravo valjalo je temeljem revizije tuženika preinačiti presude sudova nižeg stupnja u dijelu u kojem se one pobijaju revizijom i odlučiti kao u izreci u smislu odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a.

 

U ovoj pravnoj stvari slijedom revizije tuženika ovaj je uspio u sporu samo glede sporednog zahtjeva koji se odnosi na dio dosuđene zakonske zatezne kamate.

 

Stoga tuženiku nije dosuđen traženi trošak revizije (nagrada za sastav revizije) jer u revizijskom postupku nije uspio u pogledu glavnog zahtjeva, već samo u pogledu kamata na dosuđeni iznos parničnog troška. Prema odredbi čl. 35. ZPP-a kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva, dok se kamate ako ne čine glavni zahtjev ne uzimaju u obzir. Stoga okolnost da su nižestupanjske presude preinačene samo u pogledu zatezne kamate na dosuđene iznose naknade štete nema za obvezu tuženika da tužitelju naknadi zahtijevani iznos revizije, a u smislu čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. ZPP-s (tako i ovaj sud u Rev-436/95 od 28. travnja 1998.).

 

Slijedom svega gore navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 20. siječnja 2016.