Broj: Rev 26/13-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. D. iz S. M., kojeg zastupa punomoćnica M. B., odvjetnica u S., protiv prvotuženice F. N. iz S., koju zastupa punomoćnik B. S., odvjetnik u S., i drugotuženika B. C. d.o.o. S., kojeg zastupa z.z. I. V., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžx-104/12 od 31. svibnja 2012., kojom je djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1716/06 od 20. lipnja 2011., u sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2016.

 

r i j e š i o   j e

 

              I. Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

 

              II. Podnesak tužitelja od 22. srpnja 2014. nazvan "Podnesak tužitelja u svezi izvanredne revizije od dana 19.09.2012.g." odbacuje se kao nepravovremeno podnesena revizija.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

»I. Odbija se glavni tužbeni zahtjev tužitelja pod toč. 1., 2. i podredni tužbeni zahtjev pod toč. 1. koji glase:

 

"Utvrđuje se da je raskinut Predugovor zaključen između prodavateljice N. F. i kupca D. Ž., 28. lipnja 2005. kojim se prodavateljica obvezala da će prodati nekretninu, anagrafske oznake …, II. kat, stan br. 5, koji je sagrađen na čest. zgr. 3688 ZU 3570 K. O. S., koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, WC-a, hodnika i lođe, stan ukupne površine 103,00 m2, dok se tužitelj obvezao platiti kupoprodajnu cijenu u iznosu 140.000,00 EUR protuvrijednosti u kunama po prodajnom tečaju HNB na dan isplate.

 

Tuženik pod 1. N. F. dužna je isplatiti tužitelju dvostruku kaparu u iznosu 28.000,00 EUR protuvrijednosti u kunama po prodajnom tečaju HNB na dan isplate zajedno sa zakonskim zateznim kamatama  računajući od 12. srpnja 2005. po stopi koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju i to sve do 31. prosinca 2005., a od 1. siječnja 2006. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena sve do 31. prosinca 2007. (15%), a od 1. siječnja 2008. nadalje prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena (14%), pa sve do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata opet prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve do isplate, te da mu nadoknadi parnične troškove, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

Tužena pod 1. N. F. dužna je vratiti primljeni iznos kapare i to iznos  14.000,00 EUR protuvrijednosti u kunama po prodajnom tečaju HNB na dan isplate, zajedno sa zateznim kamatama počevši od 12. srpnja 2005. po stopi koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju i to sve do 31. prosinca 2005., a od 1. siječnja 2006. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena sve do 31. prosinca 2007. (15%), a od 1. siječnja 2008. nadalje prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena (14%), pa sve do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata opet prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve do isplate, te da mu nadoknadi parnične troškove, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

 

II. Usvaja se djelomično pod toč. 2. glavnog tužbenog zahtjeva koji glasi:

 

Tuženik pod 2. B. C. d.o.o. dužan je isplatiti tužitelju iznos od 5.125,00 EUR protuvrijednosti u kunama po prodajnom tečaju HNB na dan isplate, zajedno sa zateznim kamatama počevši od 25. srpnja 2005. pa do 31. prosinca 2007. po stopi koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju, a od 1. siječnja 2008. pa do isplate, po stopi za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, dok se za više zatraženo tužbeni zahtjev pod toč. II. odbija kao neosnovan.

 

III. Dužan je tužitelj naknaditi tuženoj ad. 1. parnični trošak u iznosu 33.825,00 kn, a tuženik ad. 2. naknaditi parnični trošak tužitelju u iznosu 17.680,00 kn, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.«

 

              Drugostupanjskom presudom presuđeno je:

 

              »Prihvaća se žalba tuženika pod 2. B. C. d.o.o. S. i prvostupanjska presuda preinačuje u dijelu kojim je:

              - u odnosu na njega prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu 5.125,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju na dan isplate sa zateznim kamatama (toč. II. izreke presude), te

              - odlučeno o obvezi tuženika pod 2. na naknadu parničnog troška tužitelju (u iznosu 17.680,00 kn)

              na način da se taj dio tužbenog zahtjeva odbija kao neosnovan.«

 

              U ostalom dijelu je rješenjem ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Protiv drugostupanjske presude reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP) izjavio je tužitelj navodeći da reviziju podnosi jer odluka o sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana jer da je revizijski sud već o tome zauzeo shvaćanje, ali odluka drugostupanjskog suda nije utemeljena na tom shvaćanju.

 

              Predložio je da se ukine ili preinači pobijanu presudu.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

              Naknadno, i to tek 22. srpnja 2014., tužitelj je direktno Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dostavio podnesak pod nazivom "Podnesak tužitelja u svezi izvanredne revizije od dana 19.09.2012.g.", kojim je djelomično nadopunio revizijske navode iz prethodno podnesene revizije.

 

              Revizija nije dopuštena, a podnesak od 22. srpnja 2014. o nadopuni revizije nije pravovremen.

 

              Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. ovog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U takvoj tzv. izvanrednoj reviziji sukladno st. 3. navedene zakonske odredbe, stranka treba ne samo određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, već je dužna i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je dio prvostupanjske presude koji je pobijanom, drugostupanjskom presudom stekao svojstvo pravomoćnosti, a riječ je o novčanom zahtjevu 5.125,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti sa zateznim kamatama i troškovima postupka u iznosu 17.680,00 kn, a sve u odnosu na drugotuženika.

 

Navedeni zahtjevi su preinačavanjem prvostupanjske presude pobijanom drugostupanjskom presudom odbijeni i to u bitnome zato jer je drugotuženik kao posrednik posredovanjem glede sklapanja ugovora između tužitelja i prvotuženika stekao pravo na ugovorenu posredničku naknadu.

 

U reviziji tužitelj u vezi tog zaključka drugostupanjskog suda, pozivanjem na pogrešnu primjenu materijalnog prava, iznosi izvjesne neodređene prigovore vezane uz institut stjecanja bez osnove te se poziva na odredbu čl. 824. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj 35/05 -  dalje: ZOO/05), koji u predmetnom slučaju nije mjerodavan jer je sporan ugovor sklopljen po režimu Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 -  dalje: ZOO/91), a sama odredba čl. 824. ZOO/05 odnosi se na uređenje ugovora o trgovinskom zastupanju, a ne na ugovore o posredovanju.

 

Međutim, bez obzira na izloženo, nije riječ o jasno i određeno postavljenim pravnim pitanjima, već o izvjesnim materijalnopravnim prigovorima, dok podredno razmatrano reviziji također nedostaje obrazlaganje navodnog postojanja razloga važnosti.

 

Na osnovu rečenog revizija tužitelja od 19. rujna 2012., budući da ne ispunjava procesne pretpostavke, nije dopuštena.

 

Zbog toga je na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP reviziju tužitelja valjalo odbaciti kao nedopuštenu.

 

              Prema odredbi čl. 382. st. 4. ZPP revizija se podnosi u roku od 30 dana od dana dostave drugostupanjske presude.

 

              Podnesak tužitelja od 22. srpnja 2014. evidentno nije podnesen u navedenom prekluzivnom roku budući da je pobijana presuda tužitelju po punomoćniku dostavljena još 23. kolovoza 2012.

 

Na osnovu rečenog je navedeni podnesak na temelju odredbe čl. 392.b st. 1. u vezi čl. 389. st. 1. ZPP odbačen kao nepravovremeno podnesena dopuna revizije.

 

Zagreb, 20. siječnja 2016.