Broj: Rev 943/13

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. A. iz SR Njemačke, M., koju zastupa punomoćnik M. J., odvjetnik u P., protiv tuženika M. M. iz R., kojeg zastupa punomoćnik R. S., odvjetnik u P., radi isplate, odlučujući o revizijama stranaka protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1285/11-3 od 21. siječnja 2013., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-245/08-39 od 10. svibnja 2010., u sjednici održanoj 27. siječnja 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se revizija tuženika M. M.

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbacuje se revizija tužiteljice I. A.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

 

„I. Prihvaća se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„Tuženik M. M. dužan je tužiteljici I. A. isplatiti iznos od 60.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, zajedno sa zateznim kamatama koje banka u mjestu ispunjenja isplaćuje na štedne uloge po viđenju počevši od 23. ožujka 2008. pa do isplate.“

II Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi prouzročeni parnični trošak isplatom iznosa od 60.901,00 kn, u roku od 15 dana.“

 

Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:

 

„Preinačava se presuda Općinskog suda u Rovinju-Rovigno posl. br. P-245/08-39 od 10. svibnja 2010.g. te se sudi:

 

I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 45.000,00 eura (četrdesetpettisućaeura) u kunskoj protuvrijednosti prema srednju tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan isplate, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koju u mjestu ispunjenja plaćaju banke na štedne uloge po viđenju a koja teče od 23. ožujka 2008. g. do isplate, kao i da joj nadoknadi parnični trošak od 45.675,75 kuna, sve u roku od 15 dana.

 

II. U dijelu iznad dosuđenog, za zatraženi daljnji iznos od 15.000,00 eura, i kao i veći iznos postupovnog troška, tužbeni zahtjev se odbija.“

 

Protiv dijela presude suda drugog stupnja pod stavkom I. izreke reviziju je izjavio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, ukine presude nižestupanjskih sudova u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

Protiv dijela presude suda drugog stupnja pod stavkom II. izreke reviziju je izjavila tužiteljica pozivom na odredbu čl. 385. st. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) te pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP-a. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske uvaži reviziju, ukine presudu drugostupanjskog suda i predmet vrati istom sudu na ponovno postupanje uz naknadu troškova sastava revizije.

 

Na revizije nije odgovoreno.

 

Revizija tuženika nije osnovana dok revizija tužiteljice nije dopuštena.

 

U odnosu na reviziju tuženika.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik na temelju zaključenog predugovora o kupoprodaji nekretnine od 22. ožujka 2008., a koji je raskinut obzirom na to da u predugovorom određenom roku nije došlo do zaključenja ugovora krivnjom tuženika, vrati dvostruki iznos kapare s pripadajućim kamatama i troškovima postupka.

 

Na navode revizije kojima tuženik ukazuje da sud prilikom donošenja svoje odluke mora utvrditi sve relevantne činjenice, a time i stvarnu volju stranaka prilikom sklapanja predugovora kao i kontekst događaja u trenutku sklapanja predugovora te iznosi svoje neslaganje s utvrđenjem drugostupanjskog suda valja odgovoriti da ti navodi predstavljaju činjenične prigovore koje ovaj sud nije ni razmatrao obzirom na to da je odredbom čl. 385. st. 1. ZPP-a propisano da reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Glede istaknutog prigovora pogrešne primjene materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud kao revizijski sud, u cijelosti prihvaća pravni stav i razloge iznesene u odluci suda drugog stupnja da je tuženik u situaciji kada nije ispunio svoju obvezu iz predugovora o kupoprodaji nekretnine prezentiranjem pravomoćne uporabne dozvole u ugovorenom roku, zbog čega je predugovor raskinut, dužan tužiteljici vratiti iznos dvostruke kapare (čl. 304. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08) te se upućuje na iznesene razloge suda drugog stupnja sukladno odredbi čl. 396.a st. 1. ZPP-a.

 

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP-a propisano je da revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP-a umjesto posebnog obrazloženja pozvati se na razloge prvostupanjske presude odnosno drugostupanjske presude ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP-a u slučaju iz stavka 1. ovog članka revizijski sud je dužan uz svoju presudu na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

S obzirom da ovaj sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava tuženik se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu ranije navedene odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP-a, upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude koja će se na temelju odredbe st. 2. navedenog članka objaviti na internetskim stranicama.

 

Zbog navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a valjalo je odbiti reviziju tuženika.

 

U odnosu na reviziju tužiteljice.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

 

1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi iznos od 200.000,00 kuna,

              2. ako je presuda donesena u sporu protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa te

              3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP-a.

 

              Pobijana drugostupanjska presuda nije donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP-a, a ne radi se niti o presudi donesenoj u sporu protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, pa je za dopuštenost redovne revizije mjerodavan vrijednosni kriterij.

 

Pobijanom drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda i odbijen tužbeni zahtjev za isplatom novčanog iznosa od 15.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan isplate te stoga pobijani dio drugostupanjske presude predstavlja novčani iznos od 15.000,00 eura.

Obzirom na to da je za dopuštenost revizije u ovom predmetu mjerodavna kunska protuvrijednost strane valute, ona se utvrđuje prema tečaju na dan podnošenja tužbe.

 

Na dan podnošenja tužbe 24. srpnja 2008. kunska protuvrijednost iznosa od 15.000,00 eura, po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke od 7,217053 za 1 euro iznosila je 108.255,79 kuna.

 

Kako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela drugostupanjske presude ne prelazi iznos od 200.000,00 kuna te stoga nije ispunjen vrijednosni kriterij za dopuštenost revizije u ovoj pravnoj stvari u smislu odredbe čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP-a, valjalo jer reviziju tužiteljice odbaciti na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a.

 

Nadalje, prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi st. 1. tog članka (tzv. redovna revizija) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Da bi revizija u smislu čl. 382. st. 2. ZPP-a bila dopuštena revident mora, a da bi revizija bila potpuna i da bi se po njoj moglo postupati, sukladno odredbi čl. 382. st. 3. ZPP-a u reviziji:

 

a) određeno navesti (definirati) pitanje koje smatra važnim radi osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni,

 

b) izložiti razloge zbog kojih smatra da je navedeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Iz navoda revizije razvidno je da tužiteljica nije niti određeno postavila procesnopravno ili materijalnopravno pitanje koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a time nije niti dala razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

 

Stoga takva revizija ukazuje se nedopuštenom, zbog čega ju je trebalo odbaciti i odlučiti kao u izreci, sve na temelju odredbe čl. 392.b st. 1. i st. 2. ZPP-a.

 

Zagreb, 27. siječnja 2016.