Broj: Gž-171/13

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Joza Šoletića, kao predsjednika vijeća, te Marije Vetme kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, i Noemi Butorac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Đ. pok. J. iz C., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu J., M. i L. j.t.d. iz D., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u D. (Građansko-upravni odjel), radi naknade štete, odlučujući o tuženičinoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. 2 P-1732/07 od 12. lipnja 2012. godine, u sjednici održanoj dana 03. veljače 2016. godine

 

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o

 

              Žalba se djelomično uvažuje, a djelomično odbija kao neosnovana, tako da se u pobijanom dijelu (toč. I., II., III. i V. izreke) presuda Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. 2 P-1732/07 od 12. lipnja 2012. godine:

 

1. potvrđuje u toč. I. izreke;

 

2. ukida u toč. II., III. i V. izreke i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

 

"I. Dužna je tuženica isplatiti tužitelju, na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti, novčani iznos od 69.648,08 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 1. ožujka 2007.g. pa do isplate, koja se do 1. siječnja 2008.g. obračunava kao zakonska zatezna kamata, a nadalje polugodišnje 5% povećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje  prethodi polugodištu za koji se obračun vrši.

 

II. Dužna je tuženica na ime materijalne štete (izmakle dobiti) za razdoblje od 1. siječnja 2005.g. pa do 1. prosinca 2007.g. isplatiti tužitelju novčane iznose od po 2.000,00 kn mjesečno, sa zateznom kamatom koja na svaki takav pojedini mjesečni iznos teče od 15-og u narednom mjesecu za prethodni mjesec, a koja se do 1. siječnja 2008.g. obračunava kao zakonska zatezana kamata, a nadalje polugodišnje 5% povećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodi polugodištu za koje se obračun vrši te mu ubuduće, a od 1. prosinca 2007.g. unaprijed plaćati s iste osnove novčane iznose od po 2.000,00 kn mjesečno koji dospijevaju 15-og u narednom mjesecu za prethodi mjesec

 

III. Dužna je tuženica tužitelju na ime naknade za pretrpljenu materijalnu štetu (umanjenje imovine) isplatiti novčani iznos od 25.278,14 kn sa zateznom kamatom koje teku od

–na iznos od 92,85 kn od 15. svibnja 2004.g. pa do isplate,

–na iznos od 1.701,21 kn od 15. lipnja 2004.g. pa do isplate,

–na iznos od 1.639,22 kn od 15. srpnja 2004.g., pa do isplate,

–na iznos od 1639,22 kn od 15. kolovoza 2004.g. pa do isplate,

–na iznos od 1.639,22 kn od 15. rujna 2004.g., pa do isplate,

–na iznos od 1.506,38 kn od 15. listopada 2004.g. pa do isplate,

–na iznos od 1.515,23 kn od 15. studenog 2004.g. pa do isplate,

–na iznos od 1.444,38 kn od 15. prosinca 2004.g. pa do isplate,

–na iznos od 1.373,54 kn od 15. siječnja 2005.g. pa do isplate,

–na iznos od 1.444,68 kn od 15. veljače 2005.g. pa do isplate,

–na iznos od 5,41 kn od 15. kolovoza 2006.g. pa do isplate,

–na iznos od 756,39 kn od 15. rujna 2006.g. pa do isplate,

–na iznos od 952,28 kn od 15. listopada 2006.g. pa do isplate,

–na iznos od 854,33 kn od 15. studenog 2006.g. pa do isplate,

–na iznos od 854,33 kn od 15. prosinca 2006.g. pa do isplate,

–na iznos od 812,36 kn od 15. siječnja 2007.g. pa do isplate,

–na iznos od 434,57 kn od 15. veljače 2007.g. pa do isplate,

–na iznos od 770,38 kn od 15. ožujka 2007.g. pa do isplate,

–na iznos od 546,51 kn od 15. travnja 2007.g. pa do isplate,

–na iznos od 658,44 kn od 15. svibnja 2007.g. pa do isplate,

–na iznos od 425,74 kn od 15. lipnja 2007.g. pa do isplate,

–na iznos od 794,14 kn od 15. srpnja 2007.g. pa do isplate,

–na iznos od 854,33 kn od 15. kolovoza 2007.g. pa do isplate,

–na iznos od 756,39 kn od 15. rujna 2007.g. pa do isplate,

–na iznos od 1.050,22 kn od 15. listopada 2007.g. pa do isplate,

–na iznos od 756,39 kn od 15. studenog 2007.g. pa do isplate,

a koja zatezna kamata se do 1. siječnja 2008.g. obračunava kao zakonska zatezna kamata, a  nadalje polugodišnje 5 % povećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodi polugodištu za koji se obračun vrši.

 

IV.Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu preko dosuđenog i to za iznos 3.051,92 kn na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti.

 

V. Dužna je tužena naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 30.625,00 kn zajedno sa zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate koja se za sve vrijeme tečenja povećava polugodišnje 5% povećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodi polugodištu za koje se obračun vrši."

 

              Protiv navedene presude pravodobnu žalbu izjavila je tuženica u dijelu u kojem nije uspjela u sporu. Tuženica pobija presudu u toč. I., II., III. i V. izreke i to zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se toč. II. izreke preinači i odbije tužbeni zahtjev, a da se ukine toč. I., III. i V. izreke i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Na žalbu nije odgovoreno.

 

              Žalba je djelomično osnovana.

 

            Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za naknadu materijalne, odnosno imovinske, te nematerijalne, odnosno neimovinske, štete koju trpi iz štetnog događaja 11.ožujka 1997. godine kada je kao pričuvni policajac, prilikom plovidbe službenim policijskim gliserom, pri gonjenju švercerskog plovila koje je ilegalno prešlo državnu granicu, a zbog manevra službenog plovila, doživio tjelesnu ozljedu.

 

             

              O toč. I. izreke

 

              Tužitelj je u tužbi (list 1.-3. spisa) zahtijevao naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u novčanom iznosu od 88.700,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01. ožujka 2007. godine pa do dana plaćanja.

 

              Tuženica je u odgovoru na tužbu, osporivši visinu štete po ovoj osnovi, ukazala i na činjenicu da je temeljem rješenja Ministarstva unutarnjih poslova broj 511-01-63-84449/1-98 od 29. prosinca 1998. godine, a temeljem Uredbe o jednokratnoj novčanoj pomoći ("Narodne novine", broj 31/92) tužitelju isplatila jednokratnu novčanu pomoć u iznosu od 12 prosječnih mjesečnih plaća ostvarenih u gospodarstvu Republike Hrvatske u mjesecu studenom 1998. godine uvećanih za 20%, koji iznos, prema shvaćanju tuženice, treba odbiti od utvrđene visine naknade štete. Također je ukazala da je temeljem rješenja Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja, Područne službe D., broj IN-12973 od 07. prosinca 1998. godine, priznato tužitelju pravo na mjesečnu naknadu za tjelesno oštećenje što također treba uzeti u obzir pri određivanju naknade neimovinske štete koju trpi tužitelj zbog duševnih boli zbog smanjenje životnih aktivnosti.

 

              Tužitelj je na ročištu 14. veljače 2012. godine (list 95. spisa) predao podnesak kojim smanjuje tužbeni zahtjev za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na svotu od 72.700,00 kn s obrazloženjem da se razlika od traženog u tužbi, a to je razlika od 16.000,00 kn, odnosi na primljenu naknadu od strane HZMO-a s obzirom na shvaćanje izraženo u sudskoj praksi da se primljeni iznosi od mirovinskog osiguranja iz osnove tjelesnog oštećenja imaju uzeti u obzir prilikom određivanja iznosa naknade imovinske štete.

 

              Prvostupanjski je sud iz nalaza i mišljenja vještaka dr. I. B. 01. veljače 2010. godine, koji je i usmeno dao nalaz i mišljenje, utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju, koji se dogodio 11. ožujka 1997. godine, zadobio trimaleolarni prijelom desne potkoljenice i prednje iščašenje skočnog zgloba, a kao komplikacija ozljeđivanja došlo je do razvoja postraumatske hondromalacije i kroničnog sinovitisa desnog skočnog zgloba, a usprkos poduzetom liječenju razvila se teška artroza zgloba, te je dana 16.06.2006. godine izvršeno operativno ukočenje desnog skočnog zgloba, da bi naknadno urađeno bilo djelomično odstranjenje meniska lijevog koljena koje je moguće uzročno posljedično povezati s predmetnom ozljedom te njenim posljedicama. Prvostupanjski je sud utvrdio da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta 2-3 tjedna, srednjeg intenziteta 1,5-2 mjeseca, slabog intenziteta i trajnog karaktera 4-6 mjeseci, te strah jakog intenziteta, primarnog karaktera, koliko je bilo samo ozljeđivanje, da bi prešlo u zabrinutost za ishod liječenja što ima karakter sekundarnog straha koji je bio jakog intenziteta oko 3 tjedna, srednjeg oko 2 mjeseca i slabog intenziteta 6 mjeseci. Prvostupanjski je sud utvrdio također da su nakon liječenja zaostale trajne posljedice artroze i potpunog ukočenja desnog skočnog zgloba, umanjenje pokretljivosti lijevog koljena, hipotrofija mišića potkoljenice, otežano hodanje i stajanje, nefiziološki hod i šepanje, kao i povremeni bolovi tako da kod tužitelja postoji smanjenje životne aktivnosti od 30% izraženo u postotku, radi čega trpi duševnu bol.

 

              Prvostupanjski je sud propustio utvrditi činjenicu odlučnu za ocjenu visine štete povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje zbog naruženosti za koju tužitelj također traži naknadu štete, a iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je i tu činjenicu sud uzeo u obzir pri donošenju odluke o naknadi štete zbog povrede prava osobnosti.

 

              Stoga ovaj sud utvrđuje tu činjenicu iz nalaza i mišljenja vještaka pa utvrđuje da kod tužitelja postoji naruženost slabog do srednjeg stupnja zbog vidljivih ožiljaka i šepanja.

 

              Ovaj sud također utvrđuje i činjenicu da je tuženica tužitelju isplatila jednokratnu novčanu pomoć u iznosu od 12.121,92 kn, a koji iznos je predstavljao 12 prosječnih mjesečnih plaća ostvarenih u gospodarstvu RH uvećanih za 20%, koje pravo su temeljem Uredbe o jednokratnoj novčanoj pomoći ("Narodne novine", broj 31/92) ostvarivale osobe koje su obavljale službu ili djelatnost u vezi službe u pričuvnom ili djelatnom sastavu MUP-a, te tom prilikom bile bez svoje krivnje ranjene, povrijeđene ili ozlijeđene, ako je zbog toga kod njih nastupilo tjelesno oštećenje najmanje 20%.

 

              Ovaj sud je također utvrdio, temeljem isprava koja prileži na listu 58. spisa, da je tužitelju isplaćeno iz osnove tjelesnog oštećenja 178,91 kn 1997. godine, 467,78 kn 1998. godine, 1.027,38 kn 1999. godine, 1.092,30 kn 2000. godine, 1.154,76 kn 2001. godine, 1.195,50 kn 2002. godine, 1.243,80 kn 2003. godine, 1.301,76 kn 2004. godine, 1.372,56 kn 2005. godine, 1.432,50 kn 2006. godine, 1.667,86 kn 2007. godine, 2.110,56 kn 2008. godine, 2.216,64 kn 2009. godine i 1.673,64 kn 2010. godine, što ukupno iznosi 18.131,95 kn pa je taj iznos (a ne iznos od 16.000,00 kn kako je to naveo tužitelj), valjalo uzeti u obzir kada se utvrđivala činjenica odlučna za ocjenu intenziteta duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, odnosno naknadna neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti.

 

              Protivno poimanju žaliteljice, novčani iznos naknade neimovinske štete nije trebalo umanjivati za 12.121,92 kn, koji iznos je tužitelju pripao kao novčana pomoć temeljem Uredbe o jednokratnoj novčanoj pomoći ("Narodne novine", broj 31/92), jer se prema poimanju ovog suda, radi o pomoći stradalom tužitelju, a ne o  naknadi štete.

 

              S pravom žalitelj ukazuje na bitnu povredu odredaba procesnog prava iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u odluci o visini naknade neimovinske štete. Prvostupanjski je sud naime dosudio tužitelju naknadu od 69.648,08 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od podnošenja zahtjeva 01. ožujka 2007. godine do dana plaćanja, iako se iz utvrđenih činjenica ne može zaključiti kako je tu svotu sud izračunao. Naime, zbroj iznosa kojima obrazlaže pojedine povrede prava osobnosti (na duševno i tjelesno zdravlje), a označava ih prema ranijem važećem Zakonu o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01) kao naknadu od 31.770,00 kn (valjda za fizičke bolove), 10.000,00 kn za strah, 33.000,00 kn za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti i 7.000,00 za naruženost, ne predstavlja svotu od 69.648,08 kn. Ovaj je sud dodatno utvrdio i ostale činjenice odlučne za ocjenu visine neimovinske štete, pa je na temelju utvrđenog činjeničnog stanja zaključio da odlukom iz toč. I. izreke nije povrijeđeno materijalno pravo na štetu žaliteljice. Imajući u vidu težinu ozljede koju je tužitelj pretrpio 11. ožujka 1997. godine, tijek bolesti, pogoršanje bolesti, a što sve proizlazi iz medicinske dokumentacije koju je i vještak naveo u svom nalazu, komplikacije ozljeđivanja zbog kojih je došlo do razvoja postraumatske hondromalacije i kroničnog sinovitisa desnog skočnog zgloba pa se usprkos liječenju razvila teška artroza zgloba radi čega je 16.06.2006. godine izvršeno operativno ukočenje desnog skočnog zgloba, a naknadno i djelomično odstranjenje meniska lijevog koljena koje je moguće uzročno posljedično povezati s predmetnom ozljedom i njezinim posljedicama, te uzimajući u obzir bolove, strah, smanjenje životnih aktivnosti i naruženost, a sve te elemente je utvrdio prvostupanjski i ovaj sud, zaključiti je da šteta u zatraženom iznosu od 88.700,00 kn za povredu prava osobnosti pripada tužitelju. Kada se od tog iznosa oduzme svota od 18.131,95 kn, koliko je tužitelj primio naknade za tjelesno oštećenje i koja se uzima u obzir kod određivanja naknade neimovinske štete iz osnove povrede prava osobnosti koja se očituje u duševnoj boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, dosuđenom svotom od 69.648,08 kn nije povrijeđeno materijalno pravo na štetu žaliteljice.

 

Iako je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik zahtjev za mirno rješenje spora (list spisa 4.) primio 01. travnja 2007. godine, iz dostavnice proizlazi da ga je primio 01. ožujka 2007. godine, pa je početak tijeka zateznih kamata pravilno određen  od dana kada je tuženica primila zahtjev za naknadu štete.

 

              Kako, dakle, žalba nema opravdanja u dijelu kojim se pobija toč. I. izreke, odlučeno je kao u toč. a. izreke ove drugostupanjske presude temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

 

 

              O toč. II., III. i V. izreke

             

              Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je i materijalna odnosno imovinska šteta koju je tuženik pretrpio, a koja prema tužbenim navodima predstavlja mjesečne novčane svote od po 2.000,00 kn za razdoblje od 01. siječnja 2005. godine do 01. prosinca 2007. godine, te naknada materijalne odnosno imovinske štete koju je prema tužbenim navodima pretrpio tužitelj, a koja predstavlja razliku naknade za bolovanje i naknade plaće za razdoblje od svibnja 2004. godine do listopada 2007. godine.

 

              Dakle, za razdoblje od 01. siječnja 2005. godine do 01. prosinca 2007. godine tužitelj traži i razliku naknade koju je ostvario zbog bolovanja i plaće koju bi ostvarivao, kao i naknadu izmakle dobiti od 2.000,00 kn koju bi u tom razdoblju tužitelj ostvario izvan radnog vremena ("u fušu").

 

              Prvostupanjski je sud iz potvrde ANBO d.o.o. (list spisa 100.), te izjave LUMISS (list spisa 101.) utvrdio da u slučaju rada radnika elektroinstalaterske struke po ugovoru o djelu se isplaćuje 50,00 kn neto po satu, a iz dopisa HZMO 15. listopada 2010. godine utvrdio je da je tužitelju uspostavljena redovita isplata mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad od listopada 2007. godine, mirovina 454,90 kn, te dodatak 113,27 kn, a nalogom od 29. listopada 2007. godine izvršena isplata razlike mirovine od 05. kolovoza 2007. godine do 30. rujna 2007. godine u iznosu od 849,06 kn, isplata dodatka na mirovinu je počela 01. listopada 2007. godine.

 

              Na temelju tih utvrđenja, te reproduciranja iskaza stranaka i svjedoka, sud je prihvatio tužbeni zahtjev u toč. II. i III. izreke uz slijedeće obrazloženje:

"Izmakla dobit dosuđena je sukladno čl. 189. st. 3. ZOO-a, naravno uzimajući u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom tijeku stvari, a čije je ostvarenje spriječeno štetnom radnjom. Sud se rukovodio iskazima svjedoka, koji iskazi se smatraju nepristranima i zaprimljenim potvrdama ANBO d.o.o. i LUMISS.

Iznos zatražen za razliku plaće dosuđen je temeljem financijskog vještva, koji vještak je saslušan i na ročištu, gdje je iskazivao kao u pismenom vještvu."

 

              Pobijana presuda u toč. II. i III. ima toliko nedostataka da se ne može ispitati, pa je zbog ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. odlučeno kao u toč. b. izreke ovog drugostupanjskog rješenja, temeljem čl. 369. St. 1. ZPP-a, a kako odluka o parničnim troškovima ovisi o konačnom završetku spora to je i odluku o parničnim troškovima valjalo ukinuti temeljem odredbe čl. 166. ZPP-a.

 

              U nastavku postupka, imajući u vidu i žalbene navode, sud će utvrditi sve činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva za naknadu materijalne odnosno imovinske štete o kojima je odlučeno u toč. II. i III. izreke.

 

U Dubrovniku, 03. veljače 2016. godine