Broj: Gž-3123/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Dubravki Vinceković kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice S. Š., OIB:… iz Z., zastupane po punomoćniku V. Š., odvjetniku u Z. M. G. &  V. Š. u Z., protiv tuženika H. O. K., OIB:… Z., zastupanog po punomoćnicima iz ZOU Ž. O., I. P., F. O., odvjetnicima u Z., radi naknade štete, a povodom žalbi tužiteljice i tuženika izjavljenih protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 26. veljače 2015. g. br. 30 Pn-4377/12-23, dana 17. veljače 2016. g.

 

p r e s u d i o   i   r i j e š i o   j e

 

              Žalbe tužiteljice i tuženika odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. 30 Pn-4377/12-23 od 26. veljače 2015. g. u pobijanom odbijajućem dijelu u toč. II. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate na iznos od 5.159,37 kn za razdoblje od 23. travnja 2008. g. do 26. travnja 2011. g. i u odluci o troškovima postupka u toč. III. izreke.

 

              U nepobijanom dosuđujućem dijelu u toč. I. izreke i odbijajućem dijelu u toč. II. izreke kojom je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate na iznos od 1.800,00 kn za razdoblje od 09. srpnja 2007. g. do 10. srpnja 2007. g. navedena presuda ostaje neizmijenjena.

 

              Trošak odgovora na žalbu tužiteljici se ne dosuđuje.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom presudom u toč. I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 10.459,37 kn sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose pobliže navedene u izreci tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, dok je u toč. II. izreke odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice.

 

              Istom presudom u toč. III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 10.175,00 kn.

 

              Pravodobno izjavljenom žalbom tužiteljica pobija navedenu presudu u odbijajućem dijelu u toč. II. izreke u odnosu na zahtjev za plaćanje zatezne kamate na iznos od 5.159,37 kn za razdoblje od 23. travnja 2008. do 26. travnja 2011. g., zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda u tom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda.

 

              Navedenu presudu pobija i tuženik u odluci o troškovima postupka u toč. III. izreke iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. – 3. Zakona o parničnom postupku (NN.53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03, 88/05; 2/07; 84/08; 96/08; 123/08; 57/11; 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se odluka o troškovima postupka preinači u skladu sa žalbenim navodima, odnosno ukine i predmet vrati istom sudu na ponovni postupak.

 

              U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava sve žalbene navode tuženika i predlaže da se njegova žalba kao neosnovana odbije.

 

              Žalbe tužiteljice i tuženika nisu osnovane.

 

              Osporavajući odbijajući dio prvostupanjske presude u odnosu na isplatu zatezne kamate na iznos od 5.159,37 kn tužiteljica ističe u žalbi da taj iznos predstavlja parnični trošak dosuđen protivniku tužiteljičinog prednika u postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Dugom Selu br. P-146/07 rješenjem od 23. travnja 2008. g., da prema odredbama Ovršnog zakona zatezne kamate na trošak postupka teku od dana donošenja odluke, da je navedeni iznos sa zateznom kamatom tužiteljica podmirila M. B. (tuženiku u predmetu br. P-146/07) izjavom o prijeboju od 11. lipnja 2013. g. koju je dostavila u spis, da se u smislu odredbe čl. 196. Zakona o obveznim odnosima nakon izjave o prijeboju smatra da je učinak prijeboja nastao onog trenutka kad su se ispunile pretpostavke za to, znači 23. travnja 2008. g., pa se ima smatrati da je tog dana navedeni iznos tužiteljica platila M. B. Kako je tužiteljica svoju obvezu po rješenju od 23. travnja 2008. g. ispunila istog dana jer je svoju imovinu umanjila za navedeni iznos troškova postupka, šteta joj je tada i nastala, sukladno odredbi čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima, zbog čega smatra da joj pripada pravo na zatezne kamate na isplaćeni iznos od 23. travnja 2008. g.

 

              Žalbeni navodi tužiteljice ne mogu se prihvatiti osnovanim.

 

              Točno je da je u predmetu br. P-146/07 koji se vodio kod Općinskog suda u Dugom Selu rješenjem od 23. travnja 2008. g. prednik tužiteljice (B. Š.) obvezan naknaditi protivnoj stranci (M. B.) trošak postupka u iznosu od 5.159,37 kn.

 

              Iz dokumentacije u spisu proizlazi da je tužiteljica vodila postupak protiv M. B. kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod br. P-3273/12 i da je tijekom tog postupka punomoćnik tužiteljice uputio dopis punomoćniku tuženika (list 56 spisa) sa izjavom o prijeboju od 11. lipnja 2013. g. (list 57) iz sadržaja koje je razvidno da se radi o građanskopravnom prijeboju. Točno je da u smislu odredbe čl. 196. Zakona o obveznim odnosima (NN.35/05; 41/08; 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO) prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to, nego tek izjavom o prijeboju, a nakon izjave o prijeboju smatra se da je učinak prijeboja nastao onoga trenutka kad su se ispunile pretpostavke za to. Prema žalbenoj tvrdnji tužiteljice pretpostavke za prijeboj ispunile su se 23. travnja 2008. g. i tada joj je šteta nastala.

 

              Međutim, valja ukazati da je prijeboj (kompenzacija) način prestanka obveze obračunavanjem tražbine s protutražbinom, pa okolnost da je učinak prijeboja nastao kad su se ispunile pretpostavke za prijeboj (23. travnja 2008. g.) znači da je tim trenutkom podmirena tražbina M. B., odnosno da je prestala obveza tužiteljice na isplatu iznosa od 5.159,37 kn. Protivno tvrdnji tužiteljice nije podmirena i zatezna kamata na dosuđeni iznos troškova postupka iako prema odredbi čl. 27. st. 2. Ovršnog zakona (NN. 57/96; 29/99; 42/00-odluka US RH; 173/03; 194/03 – ispr., 151/04, 88/05, 121/05, 67/08 – dalje: OZ) važećeg u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka ovrhovoditelju pripada pravo na zateznu kamatu po propisanoj stopi od donošenja odluke. Takav zaključak proizlazi iz sadržaja pisane izjave o prijeboju (list 57 spisa) prema kojoj je tužiteljica svoju tražbinu prema M. B. umanjila samo za iznos troškova postupka od 5.159,37 kn, bez zatezne kamate.

 

              Ne može se prihvatiti žalbena tvrdnja tužiteljice da joj je šteta nastala 23. travnja 2008. g. i da joj od tog datuma pripada pravo na zateznu kamatu. Naime, imovinsku štetu u smislu odredbe čl. 1046. ZOO predstavlja umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprječavanje njezinog povećanja (izmakla korist). Imovina tužiteljice nije umanjena 23. travnja 2008. g. (donošenjem odluke o troškovima postupka) nego tek 11. lipnja 2013. g. kada je izjavom o prijeboju umanjila svoje potraživanje prema M. B. temeljem ugovora o zajmu sklopljenog s prednikom tužiteljice za iznos od 5.159,37 kn, pa je tužiteljici šteta tek tada nastala. Kako se obveza naknade štete prema odredbi čl. 1086. ZOO smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, a u konkretnom slučaju je tužiteljici šteta nastala 11. lipnja 2013. g., žalbeno osporavanje odbijajućeg dijela presude u toč. II. izreke u odnosu na zahtjev za plaćanje zatezne kamate na iznos od 5.159,37 kn za razdoblje od 23. travnja 2008. g. do 23. travnja 2011. g. bez ikakve je pravne osnove, pa je žalbu tužiteljice kao neosnovanu valjalo odbiti i potvrditi pobijani dio prvostupanjske presude u toč. II. izreke temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

 

              Žalba tuženika odnosi se isključivo na osporavanje odluke o troškovima postupka, pa se radi o žalbi na rješenje u smislu odredbe čl. 167. st. 1. ZPP-a. Tuženik ističe žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a isključivo citiranjem zakonskog teksta te odredbe, bez ikakvog obrazloženja, pa takav sadržaj žalbe ukazuje na neosnovanost istaknutog žalbenog razloga.

 

              Tuženik prigovara dosuđenom iznosu troškova postupka tužiteljici uz tvrdnju da prvostupanjski sud krši odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika dosuđujući tužiteljici uz sastav dopisa tuženiku u tzv. mirnom postupku i sastav tužbe i trošak sastava podnesaka od 13. lipnja 2013. i 14. siječnja 2014. g. ocjenjujući odluku prvostupanjskog suda zastrašujućom(?!). Također smatra da je prvostupanjski sud zanemario odredbu čl. 155. ZPP-a osporavajući tužiteljici pravo na trošak sastava odštetnog zahtjeva.

 

              Neosnovano tuženik osporava trošak sastava podneska tužiteljice zaprimljenog 13. lipnja 2013. g. jer je rješenjem od 06. svibnja 2013. g. prvostupanjski sud pozvao obje stranke u postupku da se u roku od 15 dana pismeno izjasne o eventualnim daljnjim dokaznim prijedlozima, pa je trošak sastava tog podneska prvostupanjski sud osnovano priznao primjenom Tbr. 8. toč. 1. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN.142/12; 103/14 i 118/14; dalje: Tarifa). Trošak sastava podneska zaprimljenog 14. siječnja 2014. g. prvostupanjski sud je također osnovano priznao primjenom Tbr. 8. toč. 3. i Tbr. 42. Tarife jer je tužiteljica postupala po nalogu prvostupanjskog suda od 23. prosinca 2013. g. dostavljajući uz navedeni podnesak presliku spisa br. P-3273/12, pa je i trošak sastava tog podneska prema ocjeni ovoga suda bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

 

              Neosnovana je i tvrdnja tuženika da tužiteljici ne pripada pravo na trošak sastava odštetnog zahtjeva, pri čemu valja napomenuti da  tuženik u prilog svojih navoda u žalbi citira sadržaj odredbe čl. 151. st. 1. ZPP-a, ali samo djelomično, budući da parnične troškove ne čine samo izdaci učinjeni u tijeku postupka, nego i izdaci učinjeni u povodu postupka, a trošak sastava odštetnog zahtjeva predstavlja upravo takav trošak jer je upućen tuženiku prije pokretanja sudskog postupka povodom kojeg je tuženik reagirao ponudom za sklapanje nagodbe koju tužiteljica nije prihvatila, pa se i taj trošak kojeg je prvostupanjski sud pravilno honorirao primjenom Tbr. 28. Tarife mora smatrati potrebnim u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

 

              Stoga je valjalo žalbu tuženika kao neosnovanu odbiti i potvrditi odluku o troškovima postupka u toč. III. izreke temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

 

              U nepobijanom dosuđujućem dijelu u toč. I. izreke i odbijajućem dijelu u toč. II. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate na iznos od 1.800,00 kn od 09. srpnja 2007. g. do 10. srpnja 2007. g. prvostupanjska presuda ostala je neizmijenjena.

 

              Trošak odgovora na žalbu tužiteljici nije dosuđen jer se radi o nepotrebnom trošku u žalbenom postupku u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

 

U Varaždinu, 17. veljače 2016. godine