Broj: Pi-981/14

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Ani Marović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice D. J. iz O. G., , OIB…, zastupane po punomoćnici J. M., odvjetnici u S., protiv tuženika T.T. d.o.o. za trgovinu i usluge, u stečaju, S.,  OIB …, zastupanog po stečajnoj upraviteljici S. M., a ova po punomoćniku B. R., odvjetniku u S., radi isplate, nakon održane usmene, glavne i javne rasprave, zaključene dana 25. siječnja 2016.g. u nazočnosti punomoćnice tužiteljice, te zamjenika punomoćnika tuženika D. P., odvj. vježbenika, dana 25. veljače 2016.godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

I.Utvrđuje se da je osnovana tražbina tužiteljice D. J., koju je u svojstvu vjerovnika drugog višeg isplatnog reda, prijavila prema tuženiku u stečajnom postupku br. 4 St- 416/2013 u iznosu od 1.031.882,64 kune, dok se za više traženo u iznosu od 683.938,20 kuna, tužbeni zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

 

r i j e š i o   j e

 

I.Utvrđuje se da je tužiteljica povukla tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na utvrđenje da je osnovana tražbina tužiteljice u iznosu od 245.288,00 kuna.

 

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 76.622,50 kuna i to sve sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja 25. veljače 2016.god. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

 

Obrazloženje

 

              U tužbi podnesenoj dana 18.07.2011.g. navodi se da je između parničnih stranaka dana 21.07.2005.g. sklopljen Ugovor o kupoprodaji stana anagrafskih oznaka u S. za kupoprodajnu cijenu od 103.500,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja, koji je iznos tužiteljica u cijelosti isplatila tuženiku dana 28.06.2005.g. U čl. 1. toč.f. citiranog Ugovora navedeno je kako je pred Županijskim sudu u Splitu u tijeku postupak pod poslovnim brojem Gž-269/05 po žalbi N. T. protiv rješenja Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Z-2480/98. Čl. 3. istog Ugovora ugovoreno je i to da prodavatelj (tuženik) jamči kupcu (tužitelju) da je on isključivi vlasnik stana koji je predmet kupoprodaje te da isti nije opterećen nikakvim uknjiženim ili neuknjiženim teretima izuzev plombe navedene u čl. 1. toč.f. Ugovora. No, dana 24.05.2006.g. Općinski sud u Splitu je, na temelju rješenja Županijskog suda u Splitu br. Gž-269/05 donio rješenje br. Z-7192/06 kojim se poništava upis prava vlasništva na predmetnom stanu na ime Š.s.d. d.o.o. kao i na ime parničnih stranaka te kojim se pravo vlasništva ovog stana vraća na ime N. T.. Iako je nakon donošenja citiranog rješenja ovog suda tuženik podnio tužbu protiv RH i N. T. radi utvrđenja prava vlasništva na predmetnom stanu i predaje tabularne isprave (koji se postupak pred ovim sudom vodio pod posl.br. IIP-1246/06) tužbeni zahtjev mu je u cijelosti odbijen presudom ovog suda koja je postala pravomoćna dana 22.11.2007.g. Tužiteljica smatra da je tuženik povrijedio odredbu čl. 3. citiranog Ugovora o kupoprodaji stana, radi čega se tužiteljica ne može uknjižiti kao vlasnik stana kojeg je kupila od tuženika dana 21.07.2005.g. i za koji stan je u potpunosti isplatila tuženiku kupoprodajnu cijenu. Ovo stoga što je kao vlasnik predmetnog stana uknjižena treća osoba – N. T.. S obzirom na navedeno tužiteljica traži da se obveže tuženika isplatiti tužiteljici iznos od 103.500,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja na ime povrata kupoprodajne cijene ( s obzirom da je Ugovor o kupoprodaji sklopljen između stranaka ex lege raskinut) kao i daljnji iznos od 32.360,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja na ime naknade štete. Ovo stoga što je tužiteljica pozajmila od svoje kćerke novčani iznos potreban za podmirenje tuženiku kupoprodajne cijene stana, a koja je pak u tu svrhu sklopila ugovor o kreditu s bankom H. A.-A.- B. d.d. za iznos od 185.000,00 CHF što je u vrijeme podizanja kredita odgovaralo upravo protuvrijednosti iznosa kupoprodajne cijene. No, imajući u vidu da se od sklapanja ugovora o kreditu do dana utuženja promijenio tečaj CHF na način da je isti postao nepovoljniji od EUR-a, to tužiteljica trpi materijalnu štetu u iznosu od 32.360,00 EUR-a na ime razlike tečaja između EUR i CHF do sada plaćenih rata kredita banci. Uz ovako postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljica ujedno traži i nadoknadu troškova postupka od strane tuženika.

 

              U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost tužbenog zahtjeva ističući kako u konkretnom slučaju uopće nisu ispunjene zakonske pretpostavke da bi tuženik odgovarao tužiteljici za pravne nedostatke kupljenog stana iz prostog razloga što je tužiteljica u trenutku sklapanja Ugovora o kupoprodaji bila upoznata s činjenicom da je pred Županijskim sudom u Splitu u tijeku postupak povodom žalbe N. T. protiv rješenja Općinskog suda u Splitu br. Z-2480/98 kojim je na temelju Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva nekretnine, Š. s.d. d.o.o. upisana kao fiducijalni vlasnik predmetnog stana. Naime, upravo takva klauzula bila je sastavni dio spomenutog Ugovora o kupoprodaji kojeg su parnične stranke sklopile dana 21.07.2005.g. te kojeg je tužiteljica nedvojbeno potpisala. Uzgred se navodi i to da se tužiteljica uostalom i uknjižila kao vlasnik predmetnog stana upravo na temelju citiranog Ugovora o kupoprodaji.

 

              Po provedenom postupku sud je dana 20. veljače 2012. g. pod posl. br. Pi-766/11 donio presudu i rješenje kojom je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, smatrajući pozivom na odredbu čl. 515 Zakona o obveznim odnosima (NN RH br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje ZOO), koji da se primjenjuje u ovom predmetu temeljem odredbe čl. 1163 st.1 Zakona o obveznim odnosima (NN RH br. 35/05, 41/08), da je zahtjev tužiteljice za povrat kupoprodajne cijene i naknadu štete zastario, odnosno da je tužiteljica prekludirana u svom pravu na povrat kupoprodajne cijene i naknadu štete.

 

              Odlučujući po izjavljenoj žalbi Županijski sud u Splitu je dana 14. lipnja 2013 g. donio rješenje pod posl. br. Gžo-194/12 kojim je ukinuo presudu suda prvog stupnja i predmet vratio sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

 

              Iz obrazloženja ukidnog rješenja razvidno je da sud drugog stupnja smatra da je prvostupanjski sud zauzeo pogrešan pravni pristup u primjeni materijalnog prava, jer imajući u vidu nesporne činjenice smatra da bi tužiteljici pripadalo pravo tražiti povrat iznosa koje je isplatila tuženiku u ispunjenju ugovorne obveza, a prema pravilima o stečenom bez osnove, odnosno na temelju osnove koja je kasnije otpala.

 

              Podneskom od 9. svibnja 2014. g. tuženik je obavijestio ovaj sud da je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu pod posl. br. 18 St-416/2013 otvoren stečaj nad tuženikom T. T. d. o. o. S. te da je za stečajnu upraviteljicu imenovana S. M.. Predlaže da sud temeljem odredbe čl. 212 st. 5 Zakona o parničnom postupku donese rješenje o prekidu predmetnog postupka.

 

              Rješenjem suda od 30. svibnja 2014. g. pod posl. br. Pi-702/13 doneseno je rješenje o prekidu postupka.

 

              Podneskom od 20. lipnja 2014. g. tužiteljica je predložila sudu da se pozove stečajna upraviteljica na preuzimanje postupka u ovoj pravnoj stvari, te se dostavom rješenja stečajnoj upraviteljici postupak po sili zakona smatra nastavljenim te se sada isti vodi pod gornjim poslovnim brojem.

 

              Podneskom od 06. studenog 2014.g. tužiteljica je navela da je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu br. 4 St-416/2013 od 20. listopada 2014.g. osporena tražbina tužiteljice u drugom višem isplatnom redu u iznosu od 1.961.108,84 kune te je tužiteljica upućena da u roku od 8 dana od dostave rješenja o osporavanju, predloži nastavak već započete parnice. Slijedom navedenog tužiteljica podneskom uređuje tužbenih zahtjev te predlaže da sud donese presudu kojom bi utvrdio da je osnovana tražbina tužiteljica u iznosu od 1.961.108,84 kune.

 

              Podneskom koji je predan na ročištu 17. studenog 2015.god. tužiteljica ističe, a imajući u vidu činjenicu da je nad tuženikom otvoren stečajni postupak, da je čl. 77 Stečajnog zakona određeno da se tražbine izražene u stranoj valuti ili u obračunskoj jedinici obračunavaju u valutu RH po tečaju mjerodavnom za mjesto plaćanja u vrijeme otvaranja stečajnog postupka, stoga da je tužiteljica sukladno navedenoj odredbi u stečajnom postupku prijavila tražbinu u iznosu od 1.961.108,84 kune i to baš:

-          iznos od 784.530,00 kuna na ime glavnice potraživanja iz toč. I tužbenog zahtjeva (protuvrijednost iznosa od 103.500,00 Eur-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan otvaranja stečajnog postupka);

-          iznos od 931.290,84 kune na ime zakonske zatezne kamate koja na iznos glavnice potraživanja iz toč. 1. tužbenog zahtjeva teče od dospijeća 28., lipnja 2005.g. do dana otvaranja stečajnog postupka;

-          iznos od 245.288,00 kuna na ime glavnice potraživanja iz točke 2. tužbenog zahtjeva (protuvrijednosti iznos od 32.360,00 Eur-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan otvaranja stečajnog postupka).

 

Kako je u stečajnom postupku nad tuženikom rješenjem od 20. listopada 2014.god. osporena tražbina tužiteljice ona da je u ovom postupku uredila tužbeni zahtjev sukladno odredbi čl. 180 Stečajnog zakona, time da povlači tužbeni zahtjev za iznos od 245.288,00 kuna koji je traženi na ime naknade štete zbog promjene tečaja CHF od podizanja kredita do utuženja, stoga sada potražuje iznos od 1.715.820,84 kune.

 

              Slijedom navedenog, a kako se tuženik nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe  sud je riješio kao u toč. I izreke rješenja temeljem odredbe čl. 193 st.2 Zakona o parničnom postupku (NN RH br.53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst) i 25/13, dalje ZPP-a).

 

              U postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem Ugovora o kupoprodaji stana sklopljenog dana 21.07.2005.g. između parničnih stranaka, preslike spisa ovog suda broj Z-2480/98, presude ovog suda broj IIP-1246/06 od 18.10.2007.g., zk izvatka za predmetnu nekretninu, rješenja Trgovačkog suda u Splitu pod posl. br. 18 St-416/2013 od 4. 3. 2014. g.,

rješenja Trgovačkog suda u Splitu pod posl. br. 4 St-416/2013 od 20. 10. 2014. g., prijave tražbine tužiteljice upućene tuženiku dana 13. svibnja 2014. g. sa povratnicom, pregledom obračuna kamata na glavnicu od 784.530,00 kuna za razdoblje od isplate kupoprodajne cijene do otvaranja stečajnog postupka 04.03.2014.god., te od podnošenja tužbe do otvaranja stečajnog postupka. Izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice i svjedoka D. J. i Z. T. te je sud ocjenom svih izvedenih dokaza kako svakog zasebno tako i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka temeljem odredbe čl. 8 ZPP-a donio presudu kao u izreci.

 

              Tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično je osnovan.

 

              Stranke su postavile zahtjev za naknadu troškova postupka.

 

              Između parničnih stranaka u ovoj fazi postupku nije sporno, a tako proizlazi i iz materijalnih dokaza priloženih u spis, kako slijedi:

 

-          da je tužiteljica kao kupac sa tuženikom kao prodavateljem zaključila ugovor o kupoprodaji stana dana 21.07.2005.g. prema kojem je tužiteljica kupila stan anagrafske oznake u S. položen u zgradi označenoj kao čest. zgr. 72/7 I zk. tijelo, ZU 3879 K.O. S.,

-          da je tužiteljica isplatila kupoprodajnu cijenu stana u iznosu od 103.500 Eur-a plativo u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja,

           -              da je prvotno vlasnik spornog stana bio N. T.,

       -                            da je na temelju rješenja ovog suda broj Z-2480/98 od 02.02.2000.g. kao fiducijalni vlasnik predmetnog stana u zemljišnoj knjizi upisana Š. S.d. d.o.o. (čiji je pravni slijednik B. s.d. d.d.); titulus-pravni temelj ovog upisa bio je Ugovor o kratkoročnom kreditu 08-0367 od 24.03.1998.g. i Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva predmetnog stana od 24.03.1998.g. solemniziran od strane javnog bilježnika pod brojem OU-69/98 od 24.03.1998.g.,

        -                            da je protiv citiranog rješenja ovog suda broj Z-2480/98 od 02.02.2000.g. žalbu podnio N. T., a ta je činjenica podnošenja žalbe zabilježena u zemljišnoj knjizi pod brojem Z-1331/00, što je sud utvrdio pregledom spisa ovog suda broj Z-2480/98 (čija preslika prileži spisu),

        -                            da je na temelju rješenja ovog suda broj Z-5080/99 od 13.04.2000.g. kao punopravni vlasnik predmetnog stana uknjižena Š. s.d. d.o.o.; titulus ovog upisa bio je Zapisnik s potvrdom javnog bilježnika broj OU-44/99 od 16.06.1999.g.,

        -                            da je protiv citiranog rješenja N. T. podnio žalbu, koja je odbijena rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Gž-3198/00 od 13.06.2003.g.,

         -                            da je na temelju rješenja ovog suda broj Z-14002/04 od 07.04.2005.g. kao vlasnik predmetnog stana uknjižen tuženik u ovom postupku društvo T.T. d.o.o. S., uz brisanje prava vlasništva na tom stanu na ime Š. s.d. d.o.o.; titulus tog upisa bio je Kupoprodajni ugovor sklopljen dana 03.12.2004.g. između društva T.T. d.o.o. S. kao kupca i B. s.d. kao prodavatelja,

         -                            da je na temelju rješenja ovog suda broj Z-9620/05 kao vlasnik predmetnog stana uknjižena tužiteljica u ovom postupku; titulus ovog upisa je Ugovor o kupoprodaji sklopljen između parničnih stranaka u ovom postupku dana 21.07.2005.g.te ovjeren kod javnog bilježnika pod br.Ov-8425/05,

        -                            da je dana 28.04.2006.g. Županijski sud u Splitu, odlučujući povodom žalbe protivnika predlagatelja upisa N. T. protiv rješenja ovog suda br. Z-2480/98 od 02.02.2000.g. (kojim je  Š. s.d. d.o.o. uknjižena kao fiducijalni vlasnik ovog stana) donio rješenje kojim prihvaća žalbu N. T. te preinačuje pobijano rješenje prvostupanjskog suda na način da odbija prijedlog Š. s.d. d.o.o. za uknjižbu fiducijalnog prava vlasništva predmetnog stana, nalaže brisanje upisa određenog na temelju pobijanog rješenja i uspostavu prijašnjeg zemljišno knjižnog stanja (ovo je sud utvrdio pregledom rješenja Županijskog suda u Splitu br. Gž-269/05 od 28.04.2006.g. koje prileži spisu ovog suda broj Z-2480/98 čija preslika prileži spisu),

       -                            da je u provedbi gore naznačenog drugostupanjskog rješenja br. Gž-269/05 ovaj sud donio rješenje br. Z-7192/06 od 24.05.2006.g. kojim poništava upis prava vlasništva predmetnog stana na ime Š. s.d. d.o.o. (pod br. Z-2480/98), na ime tuženika u ovom postupku (pod br. Z-14002/04) i na ime tužiteljice u ovom postupku (pod br. Z-9620/05) te se pravo vlasništva istog stana vraća na ime N. T. (ovo je sud utvrdio pregledom citiranog rješenja koje se nalazi u spisu ovog suda br. Z-2480/98, čija preslika prileži ovom spisu),

        -                            da je citirano rješenje ovog suda br. Z-7192/06 od 24.05.2006.g. baš kao i drugostupanjsko rješenje br. Gž-269/05 dostavljeno, između ostalih, i tužiteljici u ovom postupku, a iz dostavnice koja prileži spisu ovog suda broj Z-2480/98 proizlazi da ga je ista zaprimila 30.05.2006.g. (ovo je sud utvrdio pregledom dostavnice koja prileži preslici spisa Z-2480/98 koji prileži ovom spisu).

 

              Dakle, nije sporno da je u trenutku zaključenog ugovora o kupoprodaji tuženik bio upisan kao vlasnik predmetnog stana, a da je sada pravomoćnom sudskom odlukom tuženiku osporeno pravo vlasništva, na koji način nema mogućnosti ostvarenja svrhe zaključenog ugovora o kupoprodaji u smislu odredbe čl. 115 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne Novine RH br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09-dalje ZV).

 

              Kao sporno trebalo je raspraviti je li tužiteljici pripada pravo tražiti povrat kupoprodajne cijene, odnosno sada imajući u vidu činjenicu da je nad tuženikom otvoren stečajni postupak trebalo je utvrditi osnovanost tražbine tužiteljice prema tuženiku u visini kupoprodajne cijene stana i pripadajuće kamate (koju tužiteljica potražuje od 28.06.2005.g. do otvaranja stečajnog postupka.), time da nije sporno da iznos od 103.500,00 Eur-a na dan otvaranja stečajnog postupku 04.03.2014.god. predstavlja iznos od 784.530,00 kuna, a nije sporan ni obračun kamate, jer tuženik u tom dijelu nije prigovarao postavljenom tužbenom zahtjevu.

 

              Odredbom čl. 137 st. 1 ZOO-a je propisano da kad je ispunjenje obveze jedne strane u dvostranom ugovoru postalo nemoguće zbog događaja za koji nije odgovorna ni jedna ni druga strana, gasi se i obveza druge strane, a ako je ova nešto ispunila od svoje obveze, može zahtijevati vraćanje po pravilima o vraćanju stečenog bez osnove.

 

              Tužiteljica saslušana u ovom postupku navodi da se njena kćerka u to vrijeme prije 10-tak godina vratila iz I. i tražila je neki stan u S.. Majka da je u to vrijeme bila u dobi od 94. g. te je stanovala u blizini ovog spornog stana na adresi u S.. U potrazi za stanom da su došli do jedne agencije koja je prodavala upravo ovaj sporni stan. U toj agenciji da im je rečeno da je vlasništvo stana uredno, nedvojbeno, pokazali su im neki papir iz kojeg je postojala vidljiva zabilježba, ali kao laike da su ih djelatnica iz agencije i Z. T. koja je radila kod tuženika, uvjeravali da je to beznačajno, da se zbog toga ne trebaju ništa bojati, da će to sve biti riješeno i da neće imati nikakvih problema. Također da su im rekli da ako bilo što sumnjaju da idu provjeriti kod Predsjednika Županijskog suda tada g. B..

 

              Najavila se kod g. B. i on je pogledao papire koje je imala i da joj je rekao da je to jedna beznačajna plomba i da će stan nedvojbeno biti njihov i da tu nema problema. Najviše da je vjerovala g. B. i kad je on potvrdio da neće biti problema da su pristali kupiti predmetni stan. Inače u ugovoru da je samo formalno navedena kao kupac tog stana, a sve poslove oko kupoprodaje da je radila njena kći D. J.. U svrhu uplate kupoprodajne cijene da je podignula kredit kod H. b. u švicarskim francima kojeg treba otplaćivati još dugi niz godina, plaćena je kupoprodajna cijena koja nije sporna, a sjeća se da je cijena bila protuvrijednost od 103.500,00 EURA. Nakon što su isplatili kupoprodajnu cijenu da su stupili u posjed predmetnog stana i danas se nalaze u posjedu stana u S. Stan da je površine oko 70-tak kvadrata.

 

              U 5. mj. 2006. g. da su dobili rješenje da gube vlasništvo nad stanom i da je N. T. vlasnik stana. Tada da se njena kći obratila odvj. L.. Međutim on da ju je dugo zavlačio i na kraju nije napravio ništa. Tada da se obratila odvj. I. L. koja je kći od S. L., a koji je u to vrijeme bio njen poslodavac.

 

              Konačno i to sada da nije sporno izgubljeno je vlasništvo tog stana. Vlasnik stana da je postao g. N. T. i tada se g. S. L. dogovorio sa N. T. i S. L. je kupio ovaj stan od T. i sada je on upisan kao vlasnik i dalje ne zna odnose između svoje kćeri i njega u pogledu ovog stana, ali može potvrditi da se nalaze u posjedu stana i da plaćaju sve režije koje terete stan.

 

              Iskaz tužiteljice je u bitnom istovjetan i sa iskazom svjedokinje njene kćeri D. J., kao i svjedokinje Z. T. čijim iskazima sud u cijelosti priklanja vjeru jer su istiniti i uvjerljivi, te su u skladu sa materijalnim dokazima priloženim u spis. Sud ne prihvaća iskaz svjedokinje Z. T. u kojem ista navodi da su tužiteljici nudili povrat kupoprodajne cijene, jer je iskaz nelogičan, nije u skladu sa navodima odgovora na tužbu, te ne postoji razloga zbog čega tužiteljica ne bi prihvatila povrat kupoprodajne cijene, ukoliko je upravo kupoprodajna cijena i bila dio tužbenog traženja tužiteljice.

 

              Imajući u vidu navedene dokaze pozivom na odredbu čl. 137 st.1 i čl. 210 ZOO-a zahtjev tužiteljice za povrat iznosa koje je isplatila tuženiku u ispunjenju ugovorne obveze, odnosno kupovne cijene je osnovan, te je u tom smislu trebalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice za iznos od 784.530,00.

 

              Odredbom čl. 214 ZOO-a je propisano da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata i to ako je stjecalac nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

 

              Iz izvedenih dokaza razvidno je da je tuženik bio savjestan, jer je u trenutku prodaje stana bio vlasnik stana ( bio je uvjeren da će tako i ostati, kako su to iskazale i tužiteljica i svjedokinje), stoga prema stavu ovog suda tužiteljici pripada pravo na tijek kamate od dana podnošenja zahtjeva, odnosno tužbe18.07.2011.g. do otvaranja stečajnog postupka 04.03.2014.g. u iznosu od 247.352,64 kune kako je tužiteljica u spis dostavila obračun, kojem obračunu tuženik nije prigovarao te ga je sud prihvatio jer se radi o obračunu kamatne stope u skladu sa čl. 29 ZOO-a/05 prema eskontnoj stopi uvećanoj za 5% poena.

 

Slijedom navedenog sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice u iznosu od 1.031.882,64 kune (784.530,00 kuna na ime kupovne cijene i 247.352,64 kune na ime obračunate kamate od dana podnošenja tužbe do otvaranja stečajnog postupka) dok je za više traženo u pogledu obračunate kamate od 28.06.2005.g. do 17.07.2011.g. u iznosu od 683.938,20 sud zahtjev tužiteljice odbio kao neosnovan u smislu odredbe čl. 214 ZOO-a.

 

           Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155 ZPP-a, te na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, dalje: OT), te priloženim zahtjevom za naknadu troška.

 

              Tužiteljici je obistinjen trošak sastava tužbe 9.850,00 kuna, zastupanja na ročištima 02.02.2012. god., 14.01.2014. god., 16.03.2015. god., 12.05.2015. god., 09.09.2015.god., 17.11.2015.god. i 25.01.2016.god.  svako po  9.850,00 kuna, pristup na ročište 30.05.2014.god. 4.925,00 kuna, sastav žalbe 01.03.2012.god. 12.312,50 kuna, sastav dva obrazložena podneska od 06.11.2014.g. i 16.11.2015.g. svaki po 9.850,00 kuna, što sveukupno zbrojeno daje iznos od 115.737,50 kuna.

 

              Tužiteljici nije obistinjen trošak PDV-a jer pun. nije u sustavu PDV-a. Tužiteljica nije dostavila dokaz da je prethodna odvjetnica, koja je zastupala tužiteljicu bila u sustavu PDV-a. Sud nije obistinio tužiteljici ni trošak sastava podnesak od 02.02.2012.god. jer smatra da isti nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe čl. 155 ZPP-a.

 

              Tužiteljica je u ovom postupku u pogledu osnova i visine uspjela ukupno sa 80%  svog zahtjeva to joj od ukupnog troška pripada iznos od 92.590 kuna.

             

           Tuženiku je priznat trošak zastupanja na ročištima 16.03.2015.god., 12.05.2015.god. i 09.09.2015.god.  svako po  9.850,00 kuna, zastupanje na ročištima 17.11.2015.god. i 25.01.2016.god. svako po 17.160,00 kuna, što sveukupno zbrojeno i uvećano za 25% PDV-a daje iznos od 79.837,50 kuna.

              Kako je tuženik u ovom postupku uspio 20% to mu od ukupnog troška pripada iznos od 15.967,50 kuna.

 

              Kada se troškovi stranaka prebiju proizlazi da je tuženik dužan naknaditi tužiteljici trošak u iznosu od 76.622,50 kuna, koliko je sud tužiteljici i dosudio u toč. II izreke rješenja i to sve sa kamatom od presuđenja u smislu odredbe čl. 29 ZOO-a/05.

 

U Splitu, 25. veljače 2016. godine