Broj: Gž R-145/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Amare Trgo, predsjednice vijeća, Blaženke Rilov-Ćurin, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te mr. sc. Senije Ledić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. G. iz S., K., OIB: …, koji zastupaju odvjetnici iz Z. odvjetničkog ureda I. R., V. G. K. i B. I., S., protiv tuženika K. i-e dioničko društvo za unutarnju i vanjsku trgovinu, U. k. Z., S., OIB: …, radi sklapanja ugovora o radu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu broj Pr-76/13 od 10. travnja 2015. godine u sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2016. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Prihvaća se kao osnovana žalba tuženika, pa se preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-76/13 od 10. travnja 2015. godine i sudi:

 

              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

I.Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana sklopiti s tužiteljicom Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, za radno mjesto "kuhar", ili za drugo odgovarajuće radno mjesto, za pripadajuću mjesečnu plaću u iznosu od 5.400,00 kn, uz priznavanje kontinuiteta radnog staža od 16. lipnja 1982.godine, pa nadalje.

 

II. Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana na ime naknade plaće iz osnova izgubljene zarade isplatiti tužiteljici ukupan iznos od 118.918,80 kn za razdoblje od 1. siječnja 2013.godine do 30. studenog 2014.godine, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku na svaki pojedinačni mjesečni iznos od 15-og u mjesecu za prethodni mjesec, prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena i to:

 

-          na iznos od 5.405,40 kn od 15. veljače 2013.g. pa do isplate,

-          na iznos od 5.405,40 kn od 15. ožujka 2013.g. pa do isplate,

-          na iznos od 5.405,40 kn od 15. travnja 2013.g. pa do isplate,

-          na iznos od 5.405,40 kn od 15. svibnja 2013.g. pa do isplate,

-          na iznos od 5.405,40 kn od 15. lipnja 2013.g. pa do isplate,

-          na iznos od 5.405,40 kn od 15. srpnja 2013.g. pa do isplate,

-          na iznos od 5.405,40 kn od 15. kolovoza 2013.g. pa do isplate,

-          na iznos od 5.405,40 kn od 15. rujna 2013.g. pa do isplate,

-          na iznos od 5.405,40 kn od 15. listopada 2013.g. pa do isplate,

-          na iznos od 5.405,40 kn od 15. studenog 2013.g. pa do isplate,

-          na iznos od 5.405,40 kn od 15. prosinca 2013.g. pa do isplate,

-          na iznos od 5.405,40 kn od 15. siječnja 2014.g. pa do isplate,

-          na iznos od 5.405,40 kn od 15. veljače 2014.g. pa do isplate,

-          na iznos od 5.405,40 kn od 15. ožujka 2014.g. pa do isplate,

-          na iznos od 5.405,40 kn od 15. travnja 2014.g. pa do isplate,

-          na iznos od 5.405,40 kn od 15. svibnja 2014.g. pa do isplate,

-          na iznos od 5.405,40 kn od 15. lipnja 2014.g. pa do isplate,

-          na iznos od 5.405,40 kn od 15. srpnja 2014.g. pa do isplate,

-          na iznos od 5.405,40 kn od 15. kolovoza 2014.g. pa do isplate,

-          na iznos od 5.405,40 kn od 15. srpnja 2014.g. pa do isplate,

-          na iznos od 5.405,40 kn od 15. rujna 2014.g. pa do isplate,

-          na iznos od 5.405,40 kn od 15. listopada 2014.g. pa do isplate,

-          na iznos od 5.405,40 kn od 15. studenog 2014.g. pa do isplate.

 

III. Nalaže se  tuženiku u roku od 8 dana naknaditi tužiteljici troškove ovog postupka u iznosu od 16.875,00 kn uvećane za zakonske zatezne kamate koje teku od pravomoćnosti ove presude pa do isplate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena. "

 

Obrazloženje

 

              Presudom prvostupanjskog suda naloženo je tuženiku da u roku od 8 dana sklopi s tužiteljicom Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, za radno mjesto "kuhar" ili za drugo odgovarajuće radno mjesto, za pripadajuću mjesečnu plaću u iznosu od 5.400,00 kuna uz priznavanje kontinuiteta radnog staža od 16. lipnja 1982. godine pa nadalje, dok je odbijen kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva  kojim je tužiteljica predlagala da presuda zamjeni taj Ugovor o radu (točka I. izreke).

 

              Istom presudom naloženo je tuženiku da u roku od 8 dana na ime naknade plaće iz osnove izgubljene zarade isplati tužiteljici ukupan iznos od 118.918,80 kuna za razdoblje od 1. siječnja 2013. godine do 30. studenoga 2014. godine, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku na svaki pojedinačni mjesečni iznos od 5.405,40 kuna od 15. u mjesecu za protekli mjesec prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, dok je za više zatraženi iznos od 7.581,20 kuna tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka II. izreke).

 

              Odlukom o parničnom trošku naloženo je tuženiku da u roku od 8 dana naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 16.875,00 kuna uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od pravomoćnosti presude pa do isplate, prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena (točka III. izreke).

 

              Protiv dosuđujućeg dijela te presude žalio se tuženik, pobijajući istu zbog svih žalbenih razlog iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP), s prijedlogom da se u napadnutom dijelu preinači presuda prvostupanjskog suda i odbije tužbeni zahtjev, a podredno, da se ista u tom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Tužiteljica je odgovorila na žalbu tuženika i predložila odbijanje iste kao neosnovane, uz potvrdu pobijane presude.

 

              Žalba je osnovana.

 

              Ispitujući pobijanu presudu, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. istog Zakona, a na ostale žalba i ne upućuje iako je i iz ovog razlog izjavljena.

 

              Tužiteljica je u ovoj parnici zatražila da se naloži tuženiku da s njom zaključi ugovor o radu na neodređeno vrijeme, za radno mjesto "kuhar" ili drugo odgovarajuće radno mjesto, za pripadajuću mjesečnu plaću u iznosu od 5.400,00 kuna, uz priznanje kontinuiteta radnog staža od 16. lipnja 1982. godine pa nadalje (koji ugovor će, u protivnom, zamijeniti presuda, ali je u ovom potanjem dijelu tužbeni zahtjev pravomoćno odbijen). Nadalje je zatražila da se tuženika obveže na isplatu naknade plaće za razdoblje od 1. siječnja 2013. do 30. studenoga 2014. godina uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate.

 

Naima, tužiteljica je bila radnica tuženika od 1982. godina, zaposlena na radnom mjestu kuhara. Tuženik je 17. prosinca 2002. godina s tvrtkom T. d.o.o. sklopio Ugovor o zakupu za poslovni kompleks u S., Z., S. put 23, na rok od 10 godina. Tim Ugovorom tvrtka T. d.o.o. kao zakupnik se obvezala preuzeti u radni odnos 15 radnika tuženika koji su u to vrijeme, kao radnici tuženika radili u poslovnom kompleksu koji je predmet Ugovora o zakupu, time da se na zakupnika prenose svi ugovori o radu radnika koji se preuzimaju. Istim Ugovorom je dogovoreno da istekom Ugovora o zakupu, te u slučaju raskida toga Ugovora, radnicima prestaje radni odnos kod zakupnika te se isti vračaju na rad u K. d.d. (članak 7. stavak 2.). Tvrtka T. d.o.o. je s radnicima tuženika koji su radili u poslovnom kompleksu koji je bio predmetom zakupa, među kojima je bila i tužiteljica, zaključila ugovore o radu na neodređeno vrijeme, a dana 31. prosinca 2012. godine otkazani su ti ugovori o radu, radi isteka zakupa. Tužiteljica se potom (14. siječnja 2013. godine) obratila tuženiku sa zahtjevom za zaštitu prava, a nakon toga je podnijela tužbu kojom je pokrenuta ova parnica.

 

Prvostupanjski sud je utvrdio da tuženik tužiteljicu nije vratio na rad, nakon što je T. d.o.o. otkazao ugovor o radu istoj. Time da tuženik nije ispunio preuzetu ugovornu obvezu iz članka 7. stavka 2. Ugovora o zakupu od 17. prosinca 2002. godine, prema kojoj da je ugovorio za tužiteljicu određenu korist, te se isti obvezao vratiti je na rad. Stoga je prvostupanjski sud zaključio da je osnovan tužbeni zahtjev kojim traži da se tuženika obveže na zaključenje Ugovora o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto kuhara ili drugo odgovarajuće radno mjesto, uz mjesečnu plaću od 5.400,00 kuna, te priznanje kontinuiteta radnog staža od 16. lipnja 1982. godina pa nadalje. Sukladno tome, tužiteljica da ima pravo i na naknadu izmakle koristi u visini plaće koju da bi ostvarila radeći kod tuženika, pa je tužbeni zahtjev prihvaćen za isplatu iznosa od 118.918,80 kuna sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom.

 

I po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, u tumačenju odredbe članka 6. i članka 7. Ugovora o zakupu od 17. prosinca 2002. godine, pravilo je prvostupanjski sud smatrao da je tuženik s tvrtkom T. d.o.o. kao zakupnikom, u korist tužiteljice ugovorio njezino zaposlenje kod zakupnika, te je istovremeno na sebe preuzeo obvezu ponovno zaposliti tužiteljicu za slučaj raskida Ugovora o zakupu od 17. prosinca 2002. godine ili po isteku ugovorenog zakupa.

 

Nije sporno da je zakupnik s tužiteljicom zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme te da je taj ugovor otkazan iz poslovno uvjetovanih razloga s danom 31. prosinca 2012. godine, a da nakon toga tuženik tužiteljicu nije vratio na posao, a radi čega je tužiteljica ustala tužbom u ovoj parnici.

 

Prema odredbi članka 248. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 79/15) ako je netko po zakonu obvezan sklopiti ugovor, zainteresirana osoba može zahtijevati da se takav ugovor bez odgađanja sklopi.

 

Sklapanje takvih ugovora, odnosno donošenje presude koja zamjenjuje ugovor propisano je u dva slučaja i to u Zakonu o prodaji stanova na kojim postoji stanarsko pravo ("Narodno novine" broj 27/91, 33/92, 43/92 – pročišćeni tekst 69/92, 25/93, 48/93, 2/94, 29/94, 44/94, 47/94, 58/95, 11/96, 68/98, 96/99, 120/00, 94/01 i 78/02) te u Zakonu o najmu stanova ("Narodne novine" broj 91/96, 48/98 i 22/06).

 

Iz naprijed izloženog činjeničnog stanja koji nije ni sporan među strankama, proizlazi da je tuženik ugovorom preuzeo obvezu vratiti tužiteljicu na rad, nakon isteka zakupnog odnosa s tvrtkom T. d.o.o., što znači, da za tuženika nema zakonske obveze da s tužiteljicom zaključi ugovor o radu, pa tužiteljica ne može tražiti donošenje presude kojom bi se tuženiku naložilo sklapanje ugovora o radu, uz uvjete kako je to naloženo tuženiku pod točkom I. izreke pobijane presude.

 

Kraj takvog, pogrešno stiliziranog tužbenog zahtjeva (tužiteljica je trebala tražiti utvrđenje da je u radnom odnosu s tuženikom), kojeg treba odbiti, nije osnovan ni tužbeni zahtjev za isplatu naknade plaće. Zato je, temeljem odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a žalba tuženika prihvaćena i preinačena presuda prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu, na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

Odluka o parničnom trošku je izostala, jer ga tuženik nije zatražio.

 

Stoga je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

U Splitu, 26. veljače 2016. godine