Broj: P-545/2014

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

                            Općinski sud u Požegi, po sucu ovog suda Meliti Novak, kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužiteljice J. L. J. iz P.,  T. Z. i F. 3, OIB:…, zastupane po Z. odvjetničkom uredu D. R., M. B. & J. R. iz P. protiv tužene D. G., OIB:… iz B. 30, zastupane po punomoćniku I. D., odvjetniku iz P., radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, dana 16.veljače 2016.godine u nazočnosti stranaka i njihovih punomoćnika, a dana  4.ožujka 2016.godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

I                Tužiteljica J. L. J. iz P.,  T. Z. i F. 3, OIB:5…, u cijelosti se odbija s tužbom i tužbeni zahtjevom koji glasi:

 

              „Raskida se ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen 27.srpnja 2009.g. ovjeren kod Općinskog suda u Požegi pod br. R-II-76/09, 25.kolovoza 2009.g. koji su zaključili tužiteljica J. L. J. iz P. kao primateljica uzdržavanja i tužena D. G. iz B. kao davateljica uzdržavanja.“

 

 

II                Nalaže se tužiteljici J. L. J. iz P.,  T. Z. i F. 3, OIB:…, da tuženoj D. G., OIB:… iz B. 30, na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 11.260,00 kuna, u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

                            Tužiteljica  J. J. J. podnijela je tužbu protiv tužene D. G. radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju.

 

                            U tužbi je navela da je kao primateljica uzdržavanja s tuženom, svojom nećakinjom, zaključila ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim je tuženoj ostavila iza svoje smrti kč.br.1395 kuća, dvije zgrade, dvor i oranica od 993 m2 upisano u zk.ul.br.610 k.o.P. i sve svoje pokretnine uz obvezu tužene da joj doživotno uzdržava tako da joj u njezinoj starosti bolesti i nemoći osigura kompletnu njegu i podvorbu nabavu svih kućnih potrepština, prehranu, lijekova, po potrebi kuha održava čistoću stana i rublja, sprema i prati, a u slučaju bolesti osigura liječničku pomoć te po potrebi obavlja i sve  druge poslove u kući primateljice uzdržavanja, a sve s dužnom pažnjom i uvažavanjem. kako tužiteljica ima dostatna mirovinska primanja ista je sukladno ugovoru sama snosila troškove režija i sve druge troškove nabavki od prehrane do lijekova na način da je ovlastila tuženu kod banke da može podizati novac te istoj davala novac za nabavke. Navela je d je ovdje izgubila povjerenje u tuženu jer joj je ista to neuredno radila pa i zaračunavala više nego što stoje nabavke, te se uopće nije odnosila prema tužiteljici s poštovanjem i uvažavanjem, vikala je na nju vrijeđala je da je stara i tulava i da ništa ne zna. zbog navedenoga tužiteljica je predložila da sud donese presudu kojom će raskinuti ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen 27.srpnja 2009.godine i ovjeren kod Općinskog suda u Požegi pod borjem R2-76/09 od 25.kolovoza 2009.godien zaključen između tužiteljice J. L. J. kao primateljice uzdržavanja i tužene D. G. kao davateljice uzdržavanja.

 

                            U odgovoru na tužbu tužena je navela kako tužiteljica doista ima dostatna mirovinska primanja te je sama snosila troškove režija i ostaloga, ali su potpuno netočni i neistiniti navodi da je tužiteljica izgubila povjerenje u tuženu, da se tužena prema njoj nije odnosila s poštovanjem i uvažavanjem te da ju je vrijeđala i vikala na nju. Tužena ističe da su one, naprotiv, od trenutka sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju bile u korektnim i skladnim odnosima te je ona uredno prema tužiteljici izvršavala sve ugovorene obveze. Posebno napominje da je sentimentalno vezana uz tužiteljicu kao tetu te kuću u kojoj tužiteljica stanuje jer je riječ o kući njezinih pok. djeda i bake u kojoj je tužena odrasla. ističe da je cijeli svoj život i životne navike svoje i svoje obitelji podredila tužiteljici i njezinim potrebama te najmanje dva puta dnevno putovala iz B. u kojima živi u P. da bi skrbila  o tužiteljici i njezinim potrebama najmanje 4 sata dnevno i tako preko 5 godina. Tužiteljica je uvijek bila zadovoljna i nikad nije imala nikakvih primjedbi na njeno izvršavanje obveza sve do dana kada se u njihov život i odnos umiješao susjed tužiteljice S. N.. Tužena ističe da tužiteljica ima 88 godina nemoćna je i dementna i zbog takovog psihofizičkog stanja podložna da bude objekt manipuliranja što se u konkretnom slučaju i dogodilo jer je potpala pod svakodnevni utjecaj svoga susjeda S. N.. isti je iskoristio loše psihofizičko stanje tužiteljice, uvidio je da se istom može lako manipulirati, a u svrhu da bi se materijalno okoristio, ali mu je u tome smetnja bila tužena koja je kao nećakinja tužiteljice savjesno i odgovorna izvršavala svoju obvezu prema njoj. Ona nije mogla mirno gledati grubu zlouporabu od strane S. N. na štetu svoje tete te ga je prijavila državnim institucijama da bi zaštitila svoju tetu kao nemoćnu osobu. Istaknula je da ju je upravo S. N. dana 4.studenog 2014.godine fizički spriječio (zamijenivši bravu na vratima tužitelji) u izvršavanju njenih ugovornih obveza. Ističe da je S. N. sustavno, više mjeseci unatrag, izvlačio novac od tužiteljice, a posebno iznos od 6.000 eura dana 20.siječnja 2014.godine za koji si je kupio osobni automobil marke Peugeot 206 te i nadalje raspolaže novcem tužiteljice koja mu je u međuvremenu dala novac za podizanje gotovine. Tužena zbog toga smatra da S. N. u ovome postupku ne može biti vjerodostojan svjedok kao niti njegova bliska prijateljica G. Š. jer su osobno zainteresirani za ishod ovoga spora sve da bi tuženu udaljili od tužiteljice i dalje nesmetano mogli manipulirati tužiteljicom i izvlačiti njezin novac. Obzirom na navedeno tužena smatra da ne postoji niti jedan zakonski razlog propisan čl.583.Zakona obveznim odnosima za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju a pogotovo ne stoji tužbeni navod da je propustila izvršavati, pa makar ijednu obvezu iz toga ugovora. Tužena navodi kako pravo na raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju ne pripada stranci kod koje je krivnja za poremećenost odnosa upućuje na zlouporabu prava izazivanjem poremećenosti odnosa u namjeri da zajednički kontakti postanu nepodnošljivi i da se ugovor raskine. Tužena smatra da je to ovdje upravo slučaj na način daje tužiteljica, izmanipulirana od treće osobe, S. N., bez svoje volje sprečava tuženu da i nadalje uredno, savjesno i odgovorno, kao što je to činila i do sada, izvršava svoje ugovorne obveze prema tužiteljici. Također smatra da tužiteljica zbog svoga zdravstvenog stanja , nije svjesna posljedica vođenja ovoga spora te nema u vidu da je ugovor o doživotnom uzdržavanju strogo formalni, dvostrani i naplatni pravni posao slijedom svega tužena ima prema njoj dospjelu tražbinu, na ime usluge tuđe pomoći i njege koju joj je pružala kroz punih5 godina i 4mejseca, svakodnevno po 4 sata što iznosi najmanje 153.600,00 kuna. zbog svega navedenoga tužena se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu.

         U dokaznom postupku sud je  izvršio uvidu ugovor o doživotnom uzdržavanju do 27.srpnja 2009.godine, u iskaze saslušanih svjedoka, u iskaze stranaka danih u svrhu dokazivanja, u nalaz vještaka dr.I. Z. od 25.siječnja 2016.godine, u nalaz i mišljenje psihologa dr.S. G. od 25.siječnja 2016.godine te u sve priloge i podneske u spisu.

                            Nakon ovako provedenog dokaznog postupka uz savjesnu i brižljivu ocijenu svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno sud je nedvojbeno utvrdio da su tužba i tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovani.

                            Svjedok dr.D. S. iskazao je da je  on već više od 20 godina liječnik tužiteljice. Tužiteljica je ranije k njemu dolazila u pratnji D. G. a zadnje vrijeme dolazi u pratnji S. N.. Ne može iskazati da li je eventualno netko mogao utjecati da bi tužiteljica promijenila odluku, odnosno podnijela tužbu radi nezadovoljstva doživotnim uzdržavanjem. Koliko je on mogao vidjeti tužena je dobro vodila brigu o tužiteljici, zvala ga je u kućne posjete kada je to bilo potrebno, dovodila ju je na preglede i nabavljala joj lijekove. Iskazao je da ne može odgovoriti na pitanje koliko je puta k njemu dolazila tužiteljica u ordinaciju ili koliko je on puta dolazio u kućne posjete od 2009.godine jer bi to morao provjeriti u kartonu. Misli da D. G. u zadnje oko 2 godine ne dovodi tužiteljicu u ordinaciju. Naveo je da mu se tužiteljica jednom ili možda dva puta nešto požalila na tuženu, ali ne sjeća se o čemu se radilo i misli da nije bilo ništa značajno te tom nije pridavao nikakvu pažnju. Misli da je to bilo prije 2013.godine. Iskazao je da je do 2012.godine tužiteljica bila prisebna, svjesna orijentirana i vrlo bistra za svoju dob, nadprosječno inteligentna, a početkom 2013.godine situacija se potpuno promijenila. Postala je dementna, zaboravljiva, neorijentirana, odbijala je hranu, počela je padati i on je sumnjao na moždani udar te je dva puta bila na bolnici ali nije bila hospitalizirana te je bila na neurologiji i na kardiologiji gdje je bila hospitalizirana. Postojala je i preporuka Strmca i uzimala je pelene. Međutim,  2014.godine situacija se promijenila i liječnik se sam iznenadio. Ona više nije bila dementna, unatoč tome što u slučaju demencije demencija može samo napredovati ako je psihički uzrokovana i ako su neke organske promjene koje napreduju na mozgu. I danas mu nije jasno što se dogodilo 2012. na 2013.godinu, ali situacija je danas takva da je ona obzirom na dob vrlo bistra. On tužiteljicu vidi samo kada mu dođe u ordinaciju ili kada joj on dođe u kućnu posjetu. Tužena mu je jednom prilikom rekla da tužiteljica zna popiti, ali on nikada nije vidio tužiteljicu u alkoholiziranom stanju niti je za vrijeme pregleda osjetio zadah alkohola. Prije oko 6 do 7 mjeseci rekao je tužiteljici da je ona druga osoba te se jako iznenadio da se njezino stanje poboljšalo.

                            Svjedokinja M. D. iskazala je da je ona  radila  kao geronto domaćica te je do unazad godinu i pol jednom tjedno obilazila tužiteljicu. Kod tužiteljice je dolazila oko 5 godina. U početku je dolazila ujutro i kada bih došla tamo je uglavnom bila gđa. G., ali bi uglavnom došla dok bi ona bila tamo te bi dala tužiteljici lijekove. Budući tužiteljici nije odgovaralo ujutro kasnije je dolazila oko podne. U međuvremenu bi tužena tužiteljici skuhala ručak i dala lijekove i za vrijeme dok je bila kod tužiteljice dala bi joj ručak koji je tužena skuhala. Viđala je automobil tužene pred kućom tužiteljice i predvečer. U to vrijeme dok je dolazila odnos između tužiteljice i tužene je bio dobar. Kod tužiteljice je bila jedan puta tjedno po sat i pol i oprala bi joj prozore, zavjese, pospremala kuću, a plaćao ju je Grad P.. Tužena bi skuhala ručak i ostavila ga tužiteljici, a ona bi joj ga dala kada bi došla  u podne, a kada je tužena bila kod nje u podne onda bi joj ručak dala tužena. Tužiteljica je u početku bila dobrog zdravlja, a onda bi se znalo dogoditi da padne zbog bolesti. Ne zna da li je u to vrijeme tužiteljica koristila alkohol.

                            Tužiteljica joj se nikada nije žalila na tuženu i nikada nije vidjela da bi tužena vikala na tužiteljicu niti su se bilo kada jedna prema drugoj odnosile nekim pogrdnim riječima te se nije nikada protivila što ona dolazi u kuću nego je to baš tužiteljica htjela. Dok je obilazila tužiteljicu tamo je znao dolaziti i S. N., ne zna u kojemu svojstvu i zašto je dolazio, ali je  znao šefovati. Jednom prilikom joj je on nešto htio šefovati, a ona mu je rekla da  on nema ništa s time te da joj može reći samo gđa D. i gđa tužiteljica, na što joj je on odgovorio da će pronaći neku drugu ženu umjesto nje. Ne zna da li je bilo kakvog sukoba između gđe D. i g. a. T. joj je rekla da je kupila automobil za svoje potrebe i za potrebe gosp. N. da  je on može odvesti kad to bude bilo potrebno. Vidjela je automobil  ispred stana gosp. N., ali ne i u dvorištu gđe. J..

                            Svjedokinja M. K. P. iskazala je da dugi godina poznaje tužiteljicu jer joj je ona bila razrednica u školi. U zadnje vrijeme ne dolazi kod tužiteljice jer je S. N. rekao da ju je tužiteljica optužila da joj je ukrala nekakve pidžame, ali da joj ne kaže te da joj je on to rekao. Na to mu je ona rekla kako je tužiteljica rekla da je njemu pozajmila 6.000 eura kada mu je supruga umrla i da joj nikada nije vratio, a on je rekao da to nije istina. Dugo godina se družila s tužiteljicom i pomagala joj kada je došla iz doma 2013.godine i tražila je da joj dolazi pomagati kako ne bi sve palo na D. te joj je ujutro mijenjala pelenu, dala joj doručak, kuhala ručak, sve što je ona tražila da radi. Od kada je gosp. N. promijenio brave ni D. više ne može tamo doći. S. N. je tužiteljičin susjed i ona ne zna što je on radio kod nje, ali je znala vidjeti da navečer izlazi iz njezine kuće i kada ga je pitala što tamo radi rekao je da joj se poremetio televizor. Jednom prilikom je mislila da joj nije dobro jer se zanosila dok je hodala i tada joj je N. pokazao da ima bocu travarice koju je kupila za njega, a ona je pije. Jednom prilikom je tužiteljica govorila kako izbjeglice sjede pod njezinim orahom pa ju je odvela do oraha da se sama uvjeri da pod orahom nema nikoga. Tužiteljica i tužena su stalno bile u dobrim odnosima, a tužiteljica je tuženu zvala moja D. i neposredno prije nego što je promijenjena brava na tužiteljičinim vratima nije bilo nikakvog govora o tome da su odnosi bili narušeni. Kod tužiteljice je prestala raditi kada je tužiteljica rekla da nema novaca da bi je plaćala, a i D. se obavezala da će joj kuhati te je nakon toga svako jutro viđala D. auto ispred tužiteljičine kuće i  u trgovini. Nakon tužiteljičinog povratka iz Doma 6 tjedana je dolazila k njoj i radila kod nje, a dolazila je i prije kada je brigu o njoj vodila njezina sestra iz Z.. Za to što je radila kod nje tužiteljica joj je platila. Dolazila je i prije nego što je ona otišla u Dom te je dolazila i kada god bi je zvala. Kosila je, peglala, donosila drva i sve što je tražila te joj je za sve platila. Nakon što je tužiteljica bila u Domu u E. znalo se dogoditi da je ne prepozna kada se sretnu na ulici. U tih 6 tjedana dok je radila kod tužiteljice svaki dan je dolazio N. i sjedio na terasi te  je pričao više s njom nego s tužiteljicom. Ne zna zašto je dolazio. Nije  čula da je tužiteljica kupila gosp. N. automobil.  Tužiteljica joj je rekla da je dala N. 6.000 eura kada mu je umrla supruga te da joj nije vratio. Od kada  tužena više ne dolazi kod tužiteljice a tužiteljicu više ne viđa kako šeta, eventualno je vidi kako gleda kroz prozor, ali ne zna da li je poznaje jer kada je pozdravi, a ona joj ne odgovori.

                            Svjedokinja S. J. iskazala je da je dolazila kod tužiteljice u vrijeme dok je tužena vodila brigu o njoj i kada bi je tužiteljica pozvala nešto napraviti, a radilo se o nekim sitnim stvarima peglanju ili rezanju noktiju i ona bih to obavila za pola sata. Za peglanje bi joj platila, ali najviše je s njom pričala. Zadnji puta je kod nje bila kada ju je tužena zvala da dođe s njom i kada su zajedno došle kod tužiteljice, tužiteljica joj je rekla da njih dvije nemaju što zajedno pričati te da tužena može doći kada želi da ju posjeti. Tada je došao gosp. N. koji je rekao da su sve rekle što imaju za reći, da više tamo nemaju što tražiti, niti tužena niti ona. Slijedeći dan ju je tužena pozvala da dođe vidjeti da je  promijenjena brava te da ona više ne može ući. Znala je s tužiteljicom pričati o svačemu, ali joj se ona nikada nije žalila na tuženu. Tužena je dolazila svaki dan i to ujutro i popodne.  Kuhala joj je ručak, davala tablete, vodila je liječniku, išla u trgovinu  i sl. Često puta ju je znala pozvati na kavu, ali je ona uvijek odbijala jer je uvijek morala nešto obaviti za tužiteljicu. Gosp.N. stalno dolazi, ali on ništa ne radi, a tuženu je često viđala da vješa ili kupi veš i ona je stalno bila kod tužiteljice te je njezin automobil stalno viđala. S. N. joj je rekao da je išao u Gospić i da je tužiteljici kupio automobil od njezinih novaca. Automobil je vidjela da stoji na parkiralištu ispred zgrade u kojoj živi. Nikada nije čula niti vidjela da bi tužena vikala i  pogrdnim riječima nazivala tužiteljicu, a tužiteljica joj se nikada nije žalila na D..

                            Svjedok I. J. iskazao je da je i ranije znao dolaziti kod tužiteljice kada bi joj nešto trebalo popraviti, složiti drva i sl. i ako bi se  radilo o većim stvarala plaćala mu je, a ako bi bilo sitno onda ne. Za vrijeme dok je tužena vodila brigu o tužiteljici dolazila je svaki dan i ujutro i poslije podne i viđao je njen automobil. Tužiteljica mu se nikada nije žalila na tuženu niti bi govorila da ima nekih problema ili da ne vodi brigu o njoj. U zadnje vrijeme više ne dolazi kod tužiteljice jer mu je jednom prilikom gosp. N. nije dopustio da je posjeti, ali ne zna iz kojega razloga. Vrata su zaključana te više tamo nema pristupa tako da u zadnje vrijeme više tamo ne ide niti da je obiđe niti da joj nešto napravi. Iskazao je kako se priča da je tužiteljica gosp. N. kupila automobil i još puno toga, a on mu je rekao da je digao kredit i da je kupio automobil. N. ga je pitao da bi napravio neki spomenik u Lici za tužiteljičinu sestru i kada mu je rekao za cijenu od toga nije bilo ništa.             

                            I. S., kćerka tužene, iskazala je da je tijekom 2009.godine čistila kod tužiteljice za što joj je tužiteljica plaćala. U to vrijeme njena majka je dolazila tužiteljici navečer davati lijekove, presvlačila ju i stavljala u krevet. U početku je tužiteljica mogla sama doručkovati i ručati, a poslije je mama dolazila i ujutro i navečer. Misli da je mama kuhala, a ona je dolazila petkom navečer ili subotom ujutro te joj je tužiteljica plaćala za to što je radila. U početku je tužiteljica sama prala rublje, vješala i peglala, a kasnije je mama sve to radila. Grad Pleternica je angažirao žene da dolaze pomagati starijim osobama te je tužiteljici dolazila jedna žena jedan puta tjedno. Tužiteljica se nikada nije žalila na njenu majku. Od 2011.godine više nije dolazila kod tužiteljice raditi. U vrijeme dok  je dolazila gosp. N. je bio nekoliko puta, sjeo bi, popričao i otišao. Majka joj se žalila da ju je jednom prilikom gosp. N. napao u kuhinji jer je on htio da tužiteljica prekine ugovor s njenom majkom i da zaključi s njim. Tada je bila i policija i napravili su zapisnik. Svjedokinja I. W. je iskazala da  je susjeda tužene te je znala navraćati kod tužiteljice u vrijeme dok je o njoj tužena vodila brigu, dolazila je dva puta godišnje. Nikada nije bilo povišenih tonova i tužiteljica se nikada nije žalila na tuženu. Dok je tužena vodila brigu o tužiteljici viđala je gosp. N. da dolazi kod tužene i nakon što bi tužena otišla. N. i tužiteljica su susjedi, a nisu nikakva rodbina. Od kada tužena više ne vodi brigu o tužiteljici ona više ne ide kod tužiteljice, a i ostali susjedi jer tamo dolazi S. N.. Čula je da je tužiteljica kupila automobil gosp. N., ali o tome ne zna nikakve detalje.

                            Svjedokinja G. Š. je iskazala da je tužiteljicu služila 20 godina, odnosno prije tužene, a počela je još prije rata tj. od kraja  l980-ih godina. Nakon što je odselila iz zgrade u kojoj je živjela u blizini tužiteljice znala ju je povremeno obići. Ne zna ništa o njezinom odnosu sa tuženom. Dok je radila za tužiteljicu uredno joj je plaćala. Tužiteljica ju je zvala da joj pokaže kako u njezinom ormaru nema ničega, a prije su ormari  bili puni krevetnina, ručnika, zavjesa,a sada nije bilo ničega. Rekla joj je da joj je  sve nestalo, ali nije  rekla gdje. Gosp. N. je preko nje i njenog supruga upoznao tužiteljicu jer je bio njihov susjed. Kada su odselili N. im je pričao kada je vozio tužiteljicu liječniku, kada ju je vozio na bolnicu i sl. Vozio ju je liječniku i u vrijeme kada ju je služila D. G.. Vozio ju je i u Brod  i to svojim automobilom, ne zna koje marke. Ne zna da li je tko vodio brigu o tužiteljici  u razdoblju između nje i gospođe G.. Ona se prestala brinuti za gđu J. prije 10 godina.

                            Svjedok S. N. je iskazao da mu je tužiteljica bila učiteljica te je već dugo poznaje, a od 2005.godine stalno dolazi kod nje kako bih joj pomagao. Ona ga svaki puta zove kada treba pomoć. Pozvala bi ga telefonom da joj upali televizor, podigne je i sl., a pomagali su joj i drugi susjedi. Promijenio je bravu na njezinim ulaznim vratima po naputku odvjetnika jer tužiteljica želi raskinuti ugovor o doživotnom uzdržavanju. U zadnje vrijeme, nakon što bi tužena otišla od tužiteljice, tužiteljica bi ga zvala i plakala da je dobila "jezikovu juhu", a osim toga morala bi plaćati za sve što bi joj se u kući napravilo, a po uputi liječnika s njom mora netko biti svakodnevno. Stoga je raskinula ugovor o doživotnom uzdržavanju sa gđom G., a zaposlila je gđu B. i ona dođe oko 8,00 - 8,30 sati  i bude s njom do14 sati, te ponovno dođe oko 17 sati i bude s njom do navečer. Tužiteljica joj za to plaća 2.000,00 kuna. Tužiteljica njemu ništa ne plaća što vodim brigu o njoj. Tužiteljica je sebi kupila automobil Peugeot star 11 godina, koji je platila 3.000,00 eura, ali se on vodi kao njegov vlasnik.  On je inicirao da tužiteljica napravila ugovor o doživotnom uzdržavanju s tuženom međutim one više nisu mogle zajedno. Osnovni problem između tužiteljice i tužene bio taj što je tužena podizala novac bez njezinog znanja. Sada je tužiteljica prebacila punomoć na njega. Tužiteljičina mirovina je 260 eura, a mirovina  njezinog pok.supruga  iznosi 270 eura. Također ima suprugovu mirovinu iz Bosne od 166 eura te svoju mirovinu u Hrvatskoj od 1.450,00 kuna. Sve što se kupovalo tužiteljica je plaćala svojim novcem. Dok je tužena vodila brigu o tužiteljici ona je dolazila ujutro pa je bila do 9 ili pola 10 i skuhala ručak, a kasnije je ostajala do 12 sati te bi dolazila ponovno predvečer i spremila je za spavanje. Zadnjih 10 mjeseci gđa B. je s tužiteljicom i s njom provodi zapravo cijeli dan. Dr.S. je tuženoj rekao da tužiteljica ne može sama međutim nakon toga  tužena je s tužiteljicom ostajala do 12 sati.

                            Između njega i gđe G. nije nikada došlo do sukoba jedino  jednom prilikom kada je tužiteljica rekla da želi raskinuti ugovor o doživotnom uzdržavanju tužena je nazvala policiju i rekla da je on napada. Prije oko godinu i pol tužiteljica je podigla novac za kupnju automobila na njegovo ime. Tada je podigla 6.000 eura i  nešto više do 3.000 eura je plaćen automobil, a ostatak novca je podignut za grob njezinog brata, ali ta grobnica još nije napravljen, a novac se nalazi kod njega. On sada imam punomoć na svim njezinim računima.  Danas je na njezinom računu 20.000 eura. Nije nikada prisustvovao svađama tužiteljice i tužene. Imao je ključ jer tužiteljica nije mogla sama, a tužena nije bila stalno s njom i kada bi trebalo uskočiti u pomoć zvala bi njega. On nemam namjeru zaključiti ugovor o doživotnom uzdržavanju s tužiteljicom. Samo je dva puta čuo da je tužena odgovorila tužiteljici da to nije njezina stvar i da je se to ne tiče. Tužiteljica je sačinila oporuku kojom je tuženoj ostavila kuću u P. Može je posjetiti svatko tko hoće, može pozvoniti i gđa B. će im otvoriti. Tužiteljica je bila dva puta u bolnici i nitko je nije dolazio posjetiti. Tužena slobodno može doći kod tužiteljice. Ne zna da je tužena dolazila i zvonila, a da joj nitko joj nije otvorio.

                            Tužiteljica J. L. J. u svome iskaznom danom u svrhu dokazivanje iskazala da je kada je vidjela da više ne može voditi brigu o sebi, odnosno da ne može kuhati i spremati pa je pitala D. da ona vodi brigu o njoj. Ona prvo to nije pristala međutim muž ju je nagovorio te su tada zaključili ugovor o doživotnom uzdržavanju.  Dubravka je dolazila k njoj i ona joj je davala 500,00 kuna mjesečno za gorivo jer ona ima 12 km od svoje kuće do nje. Kada bi ujutro došla dala bi joj doručak i skuhala ručak. Za oko sat i pol bila bi gotova i tada bi joj rekla da je ručak u frižideru i ona bi po tri dana jela isti ručak. 2003.godine je imala  infarkt te mora paziti na prehranu i nije dobro da joj tri dana podgrijava ručak. D. bi kada bi došla sjela u kuhinju i dok se ručak kuha rješavala bi križaljke, a nije je ni pitala kako je. Za lijekove bi nazvala liječnika, a ona je godinama imala ženu koja joj je subotom spremala kuću i za to joj je plaćala. Bilo joj je previše plaćati toj ženi, a onda joj je D. kćerka rekla da će joj ona spremati tako da je jedno vrijeme plaćala njoj. Kada je ona ostala trudna zamijenio ju je njezin muž, a onda su se smijali da joj muškarac sprema kuću tako da mu je rekla da neće da joj on više sprema. I D. je nekada usisala i spremila, a ona je smatrala da D. sama mora vidjeti što treba spremiti. Vidjela je da njihova kuća nije ofrajkana pa ih je pitala da li imaju majstora i neka urede tu fasadu, a onda je majstoru platila 14.000,00 kuna. Poslije je D. platila auto školu. Tada je shvatila da je s njom samo zato što joj daje novac, a novac je čuvala da ima od čega živjeti, a htjela je i napraviti fasadu na svojoj kući. D. ju je vodila liječniku, ali joj je rekla nakon što je bila s njom u Zagrebu u bolnici da joj je to zadnji puta da ide s njom u Z.. Točno je da je kupila automobil, ali se isti ne vodi na njoj jer nije htjela da se vodi na njoj, nego se vodi na susjedu S. N.. Kupila je automobil jer je inače plaćala drugima da je voze u bolnicu u P.. S. ide s njom i u bolnicu u Z.. Odveze ih automobilom do K., a onda idu vlakom do Z., a do bolnice idu taksijem. Za to mu ne plaća nego mu samo plati vlak i taksi u Z.. Sada o njoj brigu vodi V. B. i ona cijeli dan bude s njom i za to joj plaća. Ona joj kuha, sprema, pere, pegla. Za to joj plaća 2.000,00 kuna mjesečno. S. je promijenio bravu jer su počele dolaziti žene koje su htjele voditi brigu o njoj, ali ona nije htjela da itko dolazi i tada joj je odvjetnik rekao da promijeni bravu. D. nije dala ključ od nove brave jer nije htjela da joj dolazi. D. je davala novac jer joj je bilo žao, ali je vidjela sam da od nje žele samo novac. Kada bi otišla u trgovinu nešto kupiti nikada joj ne bi vratila kusur. D. nije ništa zapovjedila niti prigovarala. Samo joj je rekla da ne smije pušiti u kući.

                            S.joj je rekao da napravi ugovor s D. jer je ona kćer njenog brata. Dok je mogla sama je podizala mirovinu, a kada to nije mogla dala je punomoć D.. Jednom prilikom, kada je bila s njom u banci,  stizala je njena mirovina i mirovina njenog pok.supruga, a u knjižici je bila upisana samo jedna mirovina dok je drugu D. podigla. Isto tako imala je knjižicu na kojoj je imala položene eure i na njoj je dobivala neku kamatu. Tražila je D. da joj donese knjižice, ali ona nije htjela, a kada ih je donijela  vidjela je da su podignute kamate. D. je rekla da je podigla 150 eura i dala ih joj, a 150 eura S., ali to nije točno. Kada je vidjela da joj D. ne vraća  kusur kada ode u trgovinu tražila je da joj donese i račun i kusur. Kada sam jednom prilikom odbila D. dati 2.000 eura koje je tražila onda je tražila socijalnog radnika da je proglase ludom i počela ju je ogovarati po P.. Nije joj htjela dati tih 2.000 eura jer je skupljala novce za fasadu svoje kuće. Nakon što je zaključila ugovor s D. ona ju je vozila stalno kod doktora u P., a dva puta je platila prijevoz nekome drugom. Bravu je promijenila nakon što je D. napravila kraj, stavila torbu na rame i otišla. Koji god je novac našla u kući D. je uzela.

                            Prije D. imala je ugovor o doživotnom uzdržavanju sa svojom sestrom. Ugovor je raskinula zato što je ona odbila doći k njoj kada ju je zamolila da bude s njom kada je došla iz bolnice, a ona je rekla da ne može doći jer mora pomoći kćeri u Z.. D. je dolazila k njoj ujutro i navečer. Navečer je bila jedan sat i dala joj večeru. S. je dolazio kod nje i kada je bila D.. On je bio kod nje više nego rođeni sin. U početku su se njih dvoje slagali, ali joj je kasnije prigovorio da se ona ne može  tako ponašati jer ju je ostavljala samu u sobi, a ona je sjedila u  kuhinji. Trebala je s njom  razgovarati.  Kupila je automobil i platila ga 3.000 eura, a na pitanje zašto je podigla 6.000 eura iskazala je da ih je podigla za sebe. Taj ostatak od 3.000 eura je potrošila i nadomjestila ga drugim novcem. D. se bunila što je S. kupila auto. Ona je inzistirala da navedeni auto bude na ime S. N. jer joj on pomaže i zato je htjela da mu ostane taj automobil jer nakon njene smrti njemu ne bi inače ništa ostalo. Ima ušteđevinu na deviznom računu, ali ne želi reći koliko. Gosp. N. ima punomoć na njenom računu, ali nema punomoć za devizni račun. Nema saznanja da je on nešto dizao kamata s tih računa. Nije bilo ništa kamata jer je ostalo 300 eura. Oporukom je ostavila D. kuću jer je mislila da će biti pametnija međutim ona ju je ogovarala po P. da su je ljudi zaustavljali po ulici i bilo je vrlo neugodno. Nakon što je podigla  protiv nje tužbu čula je da je ogovara po P.. Navodi da ona nije podnijela tužbu protiv D., ali  traži da se Ugovor o doživotnom uzdržavanju raskine. Kada su je stavili u Dom u E. 4 mjeseca nije izlazila van jer je nisu puštali van i zbog toga je plakala jer se osjećala kao zatvorenik. Tada je rekla da hoće ići u svoju kuću i kako joj Bog da. I šef Doma u E. je rekao da njena nećakinja i njezina familija svašta pričaju o njoj i da je ne vole. U Dom u E. smjestili su je D. i njezin muž. Ne bih htjela  razgovarati o tome kako je bilo kada se vratila  kući.

                            Tužena D. G. je u svome iskazu danom u svrhu dokazivanja iskazala da njezin suprug nije imao ništa sa zaključenjem ugovora o doživotnom uzdržavanju. Kada ju je teta pitala da li će zaključiti ugovor o doživotnom uzdržavanju ona je pristala jer nije bila zaposlena. Njen suprug je zaposlen u O. i od proljeća do jeseni po cijeli dan radi te je tada bio problem sa odlaženjem u S. B., P. i drugdje jer  nije imala položen vozački ispit te ih je on morao voziti. Tada joj je teta rekla da će joj platiti vozački ispit kako ne bi morale čekati njenog supruga. Kada je položila vozački ispit vozila je tetu kuda god je trebalo. 10-ak puta je odlazila  s njom u Z. i tada bi ih njen suprug ostavio u K. ili bi ih ona dovezla do K. te su išle vlakom do Z.. U Z. su išle kod dr.G., a on je privatnik tako da mu je tužiteljica platila sigurno 20.000,00  kuna, ali nije bilo nikakvog poboljšanja nego joj je čak bilo gore te joj je rekla da  nema poboljšanja te da nema svrhe ići u Z. jer samo baca novac. Govorila je da joj netko krade stvari te je jednom rekla da joj je netko  ukrao neke ručnike. Kada ih je pronašla u ormaru ona je rekla da to nisu njezini ručnici. Isto tako je govorila za zavjese i sl. Povremeno joj je slagala ormare te je znala gdje što stoji. Osim nje  ključ je imao i S. N., a on je imao ključ i prije nego što ga ja dobila, a tetina kuća ima takav raspored da se u dvije sobe do ulice može ući bez da to primijeti osoba koja je u dnevnoj sobi ili kuhinji. Ističe da je jednom prilikom, nakon što je otišla u trgovinu, po povratku čula  S. N. kako teti govori da je išla u Centar ogovarati je i grditi, a tko zna što je sve  govorio kada nije čula. Teti je dolazila svaki dan. Došla bi ujutro oko pola 9,  naložila je vatru te joj dala doručak. Nakon toga bi kuhala ručak. Kuhala je svaki dan, kuhinja je u ključ, a teta je rekla da bude s njom ali joj je ona rekla da dok kuha moram biti u kuhinji jer ništa neće biti od ručka, a kada bi  skuhala onda je bila s njom. Teta slabo čuje tako da bi morala viknuti da ona čuje, a onda je ona rekla da viče na nju. Kod nje bi ostajala do 12, a nekada do 1 sat ovisno o tome koliko bi bilo posla. Otišla bi u trgovinu, po lijekove, kosila je dvorište i sl. Ponovno bi došla oko 6 ili pola sedam.  Dala bi joj večeru, namjestila krevet. Ona je ležala stalno, ali bi se ujutro krevet spremio i ona bi ležala na spremljenom. Svaki dan bi je pitala što želi jesti. Često puta joj je znala reći neka ide podići novce. Neki puta bi je pitala zar je već potrošila, a znala je naručivati iz Top Shopa, a često joj je znala reći da daje  S.. To je bilo dosta često, a radilo se o iznosima do 1.000,00 kuna, ali joj nije ništa rekla jer se radilo o njezinim novcima. Novce koji su bili oročeni  kasnije je oročavala i dodavane su kamate tim glavnicama i ponovno oročavane. Često joj je govorila da upiše mirovinu i da dignem novce te je u banci bilo jednostavnije da jednu mirovinu upišu, a drugu da joj predaju.

          U mjesecu siječnju 2014.godine, nakon što je ponovno oročila tetine novce, nakon nekoliko dana u banci su joj rekli da je službenica iz banke išla u tetinu kuću. Nije joj bilo jasno o čemu se radi, a kasnije joj je teta rekla da je digla 6.000 eura te da je dala S. da joj kupi auto. Vidjela je taj auto i kada je pitala zašto ga je kupila rekla je da je S. to kupio da je može svugdje voditi. Pitala ju je zašto kada je ona vozi liječniku, na manikuru, pedikuru, frizeru u trgovačke centre i dr. Pitala je S. na kome se vodi auto i on je rekao na njemu. Teti je rekla da je to onda S. auto, a ne njezin, a ona joj je kasnije rekla da joj je S. rekao da je auto na njemu jer bi ona morala platiti veći porez. Tada je shvatila da joj S. puni glavu svačim. S. je tvrdio kako taj automobil koristi samo za tetine potrebe što ona ne vjeruje jer je auto viđala uvijek na drugom mjestu. Pitala je tetu zašto automobil nije u njezinoj garaži ako je njezin, a  teta je rekla da joj je S. rekao da  se boji da će  auto oštetili na stupiće na kapiji. Smatra da ju je  S. prevario i što se tiče cijene automobila jer je njena kćerka isti takav automobil kupila i s registracijom ga platila 15.000,00 kuna. S. joj  je još  u prvom mjesecu 2014.rekao da će ona iz te kuće letiti van.

          Teta je 4 mjeseca je bila u Domu u E. i to je bilo preko zime u vrijeme dok joj je bilo loše, kada je nije čak ni prepoznavala, a povremeno nije znala niti tko je ona i gdje se nalazi te ju je nekoliko puta ujutro pronašla kako je otišla u drugu negrijanu sobu samo u potkošulji. Tada je vidjela da je ne može ostaviti samu te su je smjestili u Dom samo da prezimi.

                            Nije točno da nije vraćala kusur nego bi svaki puta kada bi otišla u trgovinu rekla teti koliko je novca uzela, što je kupila i koliko je platila. Nema naviku uzimati račun, ali kada je to od nje tražila uzimala je račun, ali kako ga ona nije mogla pročitati jer loše vidi ona joj je pročitala što piše. Nije točno da joj je teta platila fasadu. Dogovorili su se da će oni platiti materijal, a ona majstore i to fasadu na dvije strane kuće, a kada je trebalo platiti majstore nije imala novaca.

 

                            S. N. je stalno dolazio kod tete, a dolazio je i prije nego što su zaključili ugovor, a može biti da  ju je on i nagovorio da s njom zaključi ugovor, ali smatra da je to zbog njegovog interesa  da ona preuzme obaveze, a on prava.

         Zadnje 2,5 godine je teti isključivo čistila, spremala, prala a prije toga su to radile druge žene jer joj je vjerojatno teta htjela olakšati, međutim kasnije je pitala da li ona to može te je pristala. Ložila je, cijepala drva, a drvorezač bi drva izrezao i složio u šupu. Išla je u Centar za soc. skrb jer je vidjela da S. teti stalno nešto laže i izvlači novce, ali nije znala da je itko dolazio iz Centra. Kod tete je prestala dolaziti 4.studenog 2014.godine jer je tada našla promijenjenu bravu i nije mogla ući. Do tada je imala punomoć u banci, a nakon toga je teta skinula punomoć, a u banci su joj rekli da joj je S. rekao da to napravi. Dva dana prije nego što je promijenjena brava u kuhinji je kuhala ručak, a teta je bila u sobi, kada joj je došao S. i rekao da ona nema pravo biti u kući i neka ide, a ona mu rekla da on nema pravo nju tjerati iz kuće te da joj on nije ništa. Tada ju je izvrijeđao i tada je zvala policiju.

                            Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka psihologa do.dr.sc.S. G., specijaliste kliničke psihologije od 25.siječnja 2016.godine sud je utvrdio da su po mišljenju vještaka intelektualne funkcije tužiteljice J. L. J. na razini dobrog prosjeka. nešto je niže mentalne fleksibilnosti (što je očekivano u odnosu na dob), uz znakove za smanjeno postignuće na zadacima mehaničkog pamćenja brojeva i numeričkog rezoniranja. U menstičkim funkcijama ima odstupanja kao i u verbalnoj fluentnosti, što je posljedica organske cerebralne disfunkcije. Obrazac odstupanja i očuvanih funkcija  te određen stupanj uvida pokazuju da se  ne može govoriti o generaliziranom oštećenju kognitivnih i izvršnih funkcija koje bi se očekivalo uz demenciju.

                            Iz nalaza i mišljenje psihijatrijskog vještaka I. Z., dr.med.spec.spihijatrije od 25.siječnaj 2016.godine proizlazi da vještakinja razmatrajući raspoložive podatke dostupne u sudskom spisu vještačenje kliničkog psihologa te osnovnim pregledom tužiteljice utvrđuje da se radi o incipijentnom (početnom) psihoorganskom sindromu, aterosklerotske etiologije, uz somatske bolesti. Somatske bolesti tužiteljicu ograničavaju u svakodnevnom funkcioniranju, poglavito glede pokretljivosti, a kognitivne smetnje  nisu takvog intenziteta da bi kompromitirale kognitivno funkcioniranje u takvom obimu da bi sposobnost rasuđivanja i shvaćanja značenja svoga čina bila kompromitirana.

                            Prema tome iz nalaza i mišljenja vještaka psihologa i i psihijatra ne proizlazi da  tužiteljica zbog svoga zdravstvenog stanja nije svjesna posljedica vođenja ovog spora.

              Provedenim postupkom nedvojbeno je utvrđeno da su tužiteljica kao primateljica uzdržavanja i  tužena kao davateljica uzdržavanja dana 27.srpnja 2009.g. zaključile ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je ovjeren pred općinskim sudom u Požegi pod brojem RII-76/09 dana 25.kolovoza 2009.g.

              Navedenim ugovorom tužiteljica je iza svoje smrti ostavila tuženoj svu svoju imovinu kako pokretnine, tako i nekretnine i to k.č.br. 1395 kuća, dvije zgrade, dvorište i oranicu od 993 m2, dok se tužena obvezala tužiteljicu uzdržavati na način da joj osigura u starosti, nemoći i bolesti, kompletnu njegu i podvorbu. Nabavu svih kućnih potrepština, prehrane i lijekova, po potrebi kuhati, održavati čistoću stana i rublja, spremati i prati, u slučaju bolesti osigurati liječničku pomoć, te po potrebi obavljati i sve druge kućne poslove u kući tužiteljice, a sve s dužnom pažnjom i uvažavanjem.Za slučaj da primateljica uzdržavanja uslijed starosti ili bolesti postane nepokretna, sporazumjele su se da će primateljicu

uzdržavanja smjestiti u odgovarajući dom za stare i nemoćne, a davateljica uzdržavanja će voditi brigu o njoj, redovito je posjećivati u domu te joj nabavljati osobne potrepštine. Također je ugovoreno da će primateljica uzdržavanja, koja ima svoja imovinska primanja, koja su joj dostatna za pokriće svih novčanih potreba, kako režija za kuću tako i za uzdržavanje,  kao i do zaključenja ugovora ovo pokrivati, a  ako bude smještena u dom tada će od svojih primanja platiti dom, a davateljica uzdržavanja će novčano doprinositi ako se primanja primateljice uzdržavanja ukažu nedostatnima za pokriće njezinih novčanih troškova.

              Provedenim postupkom iz iskaza brojnih svjedoka nedvojbeno je dokazano da je tužena, sve dok nije promijenjena brava na kući tužiteljice, čime je tužena spriječena  ući u kuću tužiteljice, dolazila u kuću tužiteljice i ispunjavala svoje obveze koje je preuzela navedenim Ugovorom. Naime tužena je svakodnevno dva puta dnevno dolazila u kuću tužiteljice  davala joj doručak i lijekove, kuhala ručak, te ponovno dolazila navečer kako bi joj dala lijekove i spremila je na spavanje. Također je odlazila u trgovinu kupiti što je bilo potrebno, vodila je tužiteljicu liječniku kako u P., tako i u P. i u Z.. Tužiteljici je jedno vrijeme, svojom voljom, plaćala žene koje su joj dolazile jednom tjedno spremati kuću, jedno vrijeme joj je spremala geronto domaćica koju je plaćao grad P., a kasnije je i to obavljala tužena. U vrijeme kada je zdravstveno stanje tužiteljice bilo takvo da je tužena nije mogla samu ostavljati u kući  tužiteljica je smještena u Dom za starije osobe u E.a, a kada se njeno zdravstveno stanje popravilo ona se vratila u svoju kuću u P.. Iz iskaza kako tužene, tako i same tužiteljice tužiteljica je svojevoljno tuženoj platila polaganje vozačkog ispita, a sve kakao bi joj bilo jednostavnije dolaziti k noj i voziti je kada  to bude potrebno. Niti iz jednog iskaza saslušanog svjedoka ne proizlazi da tužena nije ispunjavala svoje obveze iz Ugovora, niti da se nije odnosila prema tužiteljici s poštovanjem i uvažavanjem, vikala na nju i vrijeđala je. Naprotiv svjedoci iskazuju da je tužena redovito, svakodnevno dolazila kod tužiteljice i vodila brigu o njoj, te da su se dobro slagale.

                       Ugovor o doživotnom uzdržavanju dvostrano je obvezni, naplatni i strogo formalni ugovor. Predmet obveze uzdržavanja primatelja uzdržavanja mogu biti nekretnine, pokretnine ili neko prenosivo imovinsko pravo, dok se obveza davatelja uzdržavanja sastoji u raznim davanjima i činjenju radi uzdržavanja primatelja uzdržavanja.

                       Prema odredbi čl. 583.st.3. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05 i 41/08) svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze.

              Ako bi zbog izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, a koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, ispunjenje obveze za jednu ugovornu stranu postalo je pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano veliki gubitak, ona može zahtijevati da se ugovor izmjeni ili čak raskine.

           Ugovor o doživotnom uzdržavanju stranke mogu sporazumno raskinuti i nakon što je počelo njegovo ispunjavanje, a raskid je moguć jednostrano kod stranaka koje prema ugovoru o doživotnom uzdržavanju žive zajedno pa se njihovi odnosi toliko poremete da zajednički život postane nepodnošljiv. To bi značilo da su stranke u lošim odnosima, ne podnose se, u svađi su ili tome slično.

              Tužiteljica ne navodi da tužena ne ispunjava svoje obveze prema njoj koje je preuzela navedenim ugovorom nego da je nije poštovala, uvažavala, vikala je na nju i vrijeđala je iako isto ne proizlazi niti iz jednog provedenog dokaza. Tužiteljica također navodi

da joj tužena nije vraćala ostatak od novca koji joj je davala da joj u trgovini kupi kućne potrepštine, ali tužena isto osporava te također nema nikakvog dokaza za navode tužiteljice.

              Susjed tužiteljice S. N. je promijenio bravu na kući tužiteljice te je na taj način onemogućio tuženu u izvršavanju ugovornih obveza prema tužiteljici, a tužiteljica mu je kupila automobil kojim sada on vozi tužiteljicu liječniku i sl., a angažirana je osoba kojoj tužiteljica plaća 2.000,00 kuna mjesečno da vodi brigu o njoj.

Iz svega navedenoga, po mišljenju suda  proizlazi da se tužiteljica predomislila te da više ne želi da njena nećakinja vodi brigu o njoj te stoga želi raskinuti postojeći ugovor,a  ne zato što postoje za to zakonom predviđeni razlozi.

Budući sud nije utvrdio da je nastupio niti jedan od razloga zbog kojega bi se mogao jednostrano raskinuti ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je zaključen između stranaka sud je tužiteljicu odbio s tužbenim zahtjevom i temeljem članak 154.stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11; 148/11 i 25/13) te joj je naložio da tuženoj na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 11.260,00 kuna, koji trošak se odnosi na sastav odgovora na tužbu (1.000,00 kuna), pristup na ročišta 1.12.2014.g., 17.12.2014.g. i 1.10.2015.g. (3x250,00 kuna), zastupanje na 4 ročišta i ročištu za objavu presude (4x1.000,00 kuna, 1x 500,00 kuna), sastav dva podneska (1x500,00 kuna, 1x1.000,00 kuna), trošak psihološkog vještačenja (1.500,00 kuna), trošak psihijatrijskog vještačenja (1.950,00 kuna).

Zbog svega navedenoga odlučeno je ako u izreci presude.

 

U Požegi 4.ožujka 2016.godine