Broj: Rev 1819/13

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. J. iz Đ., kojeg zastupa punomoćnik K. Š., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Z., protiv tuženika A. Z. d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnica S. T., odvjetnica u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Zlataru poslovni broj Gž-813/11-4 od 5. prosinca 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Krapini poslovni broj P-490/08-22 od 15. lipnja 2009. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-490/08-25 od 14. rujna 2009., u sjednici održanoj 9. ožujka 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se revizija tuženika A. Z. d.d.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja ispravljenom rješenjem istog suda pod stavkom I izreke naloženo je tuženiku da tužitelju na ime neimovinske i imovinske štete plati iznos od 614.220,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 28. srpnja 2008. do isplate, po stopi pobliže naznačenoj u izreci presude, u roku od 15 dana, na ime tuđe pomoći i njege plaća mjesečnu rentu počevši od 1. rujna 2008. pa ubuduće u iznosu od 1.800,00 kuna mjesečno do svakog petog u mjesecu, a dospjele obroke plati odjednom s pripadajućom zateznom kamatom na dospjele, a neisplaćene mjesečne obroke tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog obroka do isplate, po stopi pobliže naznačenoj u izreci presude, u roku od 15 dana, na ime dopunskog osiguranja putnika u vozilu plati iznos od 4.800,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 12. kolovoza 2008. do isplate, po stopi pobliže naznačenoj u izreci presude, u roku od 15 dana, na ime obračunate zatezne kamate na iznos zakašnjelog plaćanja po osnovu dopunskog osiguranja putnika u vozilu i izražene u apsolutnom iznosu plati iznos od 3.588,90 kuna sa zateznom kamatom od 7. studenoga 2008. do isplate, po stopi pobliže naznačenoj u izreci presude, u roku od 15 dana, na ime troškova liječenja isplati iznos od 452,02 kuna sa zateznom kamatom na iznos od 9,00 kuna tekućom od 13. prosinca 2007., na iznos od 221,51 kuna tekućom od 14. prosinca 2007. i na iznos od 221,51 kuna od 21. siječnja 2008. do isplate, po stopi pobliže naznačenoj u izreci presude, u roku od 15 dana. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za isplatom iznosa od 2.031,80 kuna s pripadajućom zateznom kamatom. Stavkom II izreke naloženo je tuženiku da tužitelju na ime troškova postupka plati iznos od 73.576,40 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 15. lipnja 2009. do isplate, po stopi pobliže naznačenoj u izreci presude, sve u roku od 15 dana.

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

 

Protiv navedene presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske uvaži reviziju tuženika, preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Traži trošak sastava revizije.

 

Tužitelj u odgovoru na reviziju predlaže reviziju odbaciti, podredno odbiti kao neosnovanu. Traži trošak sastava odgovora na reviziju.

 

Revizija je neosnovana.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Iako tuženik u reviziji navodi da ju podnosi iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, iz sadržaja revizije razvidno je da tuženik određeno ne ističe niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka koja bi eventualno bila počinjena pred sudovima nižeg stupnja i u čemu bi se ista sastojala.

 

Tuženik u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava ukazuje da je sud prvog stupnja nakon dopunskog očitovanja liječnika vještaka neopravdano odbio prijedlog tuženika za provođenjem novog medicinskog vještačenja obzirom da iz dokumentacije priložene spise ne proizlazi da tužitelj ne bio uopće radno sposoban te da bi kod tužitelja uslijed zadobivenih ozljeda došlo do trajnog smanjenja životne i radne sposobnosti u omjeru od 95%. Nadalje, tuženik ukazuje da je prvostupanjski sud neosnovano tužitelju dosudio naknadu za tuđu pomoć i njegu koju su mu pružali članovi njegove obitelji, a da činjenicu pružanja pomoći i njege sud prvog stupnja nije uopće utvrđivao niti je ista nesporna između stranaka.

 

Na navode tuženika valja odgovoriti da prigovori koji se odnose na pravilnost ocjene izvedenih dokaza te kojima se preocjenjuju izvedeni dokazi i prigovara ocjeni nalaza i mišljenja liječnika vještaka od strane suda te osporava postojanje materijalne štete s naslova tuđe pomoći i njege predstavljaju prigovore pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja zbog kojih se prema odredbi čl. 385. ZPP-a revizija ne može podnijeti, a imajući na umu da ovaj sud odlučuje na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u postupku pred nižestupanjskim sudovima.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za pretrpljenu imovinsku štetu u vidu troškova tuđe pomoći i njege, troškova liječenja i dopunskog osiguranja putnika za pretrpljeni invaliditet uslijed ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi od 28. studenoga 2007. s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.

 

U ovoj fazi postupka i nadalje je sporno je li tužitelj pristankom na vožnju sa vozačem pod utjecajem alkohola doprinio nastanku štete koju trpi uslijed zadobivenih ozljeda.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima, u bitnom, je utvrđeno:

 

- da je tužitelj stradao u prometnoj nezgodi 28. studenoga 2007. kao putnik u osobnom automobilu, kod mjesta G. M., kojim je upravljao M. K. koji je uslijed nepravilne i nepropisne vožnje sletio s kolnika,

 

- da je vozač automobila, u kojem se nalazio tužitelj kritične zgode, bio pod utjecajem alkohola u krvi u omjeru od 1,08 g/kg,

 

- da tužitelj ulazeći u osobni automobil kojim je upravljao M. K. nije mogao uočiti njegovu alkoholiziranost obzirom da nije pokazivao vanjske manifestacije alkoholiziranosti (koje se očituju u kretnjama, izraženoj govorljivosti te iste mogu biti uočljive ukoliko se osoba ne ponaša kao većina prosječnih ljudi) zbog čega tužitelj nije doprinio nastanku štete,

 

- da je tužitelj u štetnom događaju zadobio tjelesne povrede koje se sastoje u prijelomu desne sljepoočne kosti s utisnućem, prijelom desne orbite, prijelom frontalnog i etmoidalnog sinusa, prijelom desnog maksilarnog sinusa sa krvarenjem u sinus, traumatski krvni podljev iznad tvrde moždane ovojnice, a ispod desne sljepoočne kosti, nagnječenje mozga, posttratumatski psihoorganski sindrom frontalnog tipa, posttraumatsku encefalopatiju i posttraumatsko oštećenje desnog vidnog živca s kompletnim gubitkom vida na desnom oku,

 

- da je tužitelj uslijed navedenih ozljeda trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od deset dana, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od trideset dana te povremene bolove slabog intenziteta u trajanju od četiri mjeseca, zatim je pretrpio primarni i sekundarni strah, a koji je zbog zadobivenih ozljeda trajao jačeg intenziteta mjesec dana, srednjeg intenziteta dva mjeseca nakon čega se nastavilo stanje tzv. kasnog straha kroz sljedeća tri mjeseca,

 

- da je kod tužitelja došlo do smanjenja životne i radne aktivnosti tužitelja u omjeru od 95 % trajno u kojem postoji potreba za ulaganjem pojačanih napora,

 

- da je kod tužitelja uslijed zadobivenih ozljeda zaostalo naruženje hiperkeloidnog ožiljka na desnoj strani čela u udubljenje mekog oglavka u predjelu desne sljepoočne i dijela desne čeone regije stalno vidljivo trećim osobama što dovodi do naruženja srednjeg stupnja,

 

- da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i skrb dok je trajalo intenzivno liječenje komplicirano upalnom desne orbite, upalnog frontalnog etmoidealnog i maksilarnog sinusa te dok je bio adinamičan i visoko febrilan u punom opsegu od osam sati dnevno kroz dva mjeseca dok mu je i nadalje potrebna tuđa pomoć i njega druge osobe trajno u opsegu od četiri sata dnevno.

 

Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja nižestupanjski sudovi su ocijenili, a koju ocjenu prihvaća i ovaj sud, jer proizlazi iz dokaza provedenih u postupku, da tužitelj ulazeći u osobni automobil kojim je upravljao M. K. nije mogao uočiti njegovu alkoholiziranost zbog čega nema doprinosa tužitelja kao oštećenika nastanku vlastite štete.

 

Stoga neosnovano tuženik ukazuje na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava jer su nižestupanjski sudovi u provedenom postupku pravilno primijenili materijalno pravo iz čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046., 1095. i čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08) kada su tužitelju uslijed pretrpljene neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za pretrpljenu imovinsku štetu u vidu troškova tuđe pomoći i njege i troškova liječenja dosudili pravičnu novčanu naknadu koju je tuženik dužan u cijelosti naknaditi.

 

Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tuženika.

 

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a jer troškovi sastava odgovora na reviziju nisu bili potrebni radi vođenja postupka.

 

Zagreb, 9. ožujka 2016.