- 1 -              Revr 127/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 127/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. B. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik K. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. Z., Z., kojeg zastupa punomoćnica S. A., odvjetnica u Z., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-454/2016-2 od 16. studenoga 2017. kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1231/15-14 od 7. lipnja 2016., u sjednici održanoj 13. studenoga 2019.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tužitelja A. B. odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I. Utvrđuje se da tužitelj A. B. kod tuženika H. Z., zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme počevši od dana 01.10.2011. za radno mjesto član baletnog ansambla, što je tuženik dužan priznati i vratiti ga na radno mjesto, u roku od osam dana.

 

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi ukupni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, u roku od osam dana od dana pravomoćnosti ove presude, uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku na navedeni iznos od dana donošenja presude 07.06.2016. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

 

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

"Prihvaća se kao osnovana žalba tuženika te se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-1231/15-14 od 7. lipnja 2016. godine preinačuje i sudi:

 

I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

Utvrđuje se da tužitelj A. B. kod tuženika H. Z., zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme počevši od dana 01.10.2011. za radno mjesto član baletnog ansambla, što je tuženik dužan priznati i vratiti ga na radno mjesto, u roku od osam dana.

 

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi ukupni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, u roku od osam dana od dana pravomoćnosti ove presude, uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku na navedeni iznos od dana donošenja presude 07.06.2016. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

 

II/ Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.050,00 kn,u roku 8 dana."

 

Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) koja je učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom, bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, preinači presudu suda drugog stupnja na način da se žalba tuženika odbije kao neosnovana i potvrdi presuda suda prvog stupnja, podredno ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje drugom vijeću drugostupanjskog suda.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija tužitelja nije osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je tužitelj kod tuženika zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme s danom 1. listopada 2011. za radno mjesto član baletnog ansambla, što je tuženik dužan priznati i vratiti ga na radno mjesto u roku od osam dana i zahtjev za naknadu troškova postupka.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Tužitelj u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP ukazuje da je drugostupanjska presuda nerazumljiva, da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni da su proturječni i nejasni kao i da drugostupanjski sud nije ocijenio žalbene navode od odlučnog značaja u smislu odredbe čl. 375. st. 1. ZPP čime da je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP.

 

U odnosu na navode revidenta kojima ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP valja odgovoriti da pobijana drugostupanjska presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnima za ovaj spor, koji su razlozi jasni i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presuda navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, obzirom da o svim odlučnim činjenicama drugostupanjska presuda sadrži razloge koji su u skladu sa izvedenim dokazima, sadržajem isprava i zapisnika u spisu, tako da ne postoje razlozi zbog kojih se ne bi mogla ispitati pravilnost i zakonitost pobijane presude zbog čega nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Nadalje, sud drugog stupnja u obrazloženju svoje presude u dovoljnoj je mjeri ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značaja u smislu odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP, dajući potpune, razumljive i jasne razloge za svoju ocjenu izvedenih dokaza i za činjenična utvrđenja, zbog čega nije učinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi sa čl. 375. st. 1. ZPP.

 

Navode tužitelja kojima drukčije ocjenjuje izvedene dokaze i daje drukčije zaključke od zaključaka drugostupanjskog suda iznesenih u obrazloženju presude, predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u ovom postupku. To stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

 

- da je tužitelj bio djelatnik tuženika zaposlen na radnom mjestu člana baletnog ansambla od 2003. na temelju Ugovora o radu na određeno vrijeme, a zadnji Ugovor o radu sklopljen je na određeno vrijeme od 1. listopada 2011. na rok od četiri godine, do 1. listopada 2015.,

 

- da je tuženik tužitelju pravovremeno uručio obavijest u smislu odredbe čl. 43. st. 3. Zakona o kazalištima da se s njime neće sklopiti novi ugovor o radu obzirom da prema navodima umjetničkog ravnatelja baleta tužitelj prema psihofizičkim i tjelesnim kriterijima ne ispunjava kriterije prema njegovom programu koji je odredio provesti.

 

Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev ocjenjujući da u smislu odredbi Zakona o radu (čl. 12). ugovor o radu može se iznimno sklopiti na određeno vrijeme, za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja, a uzastopni takav ugovor može se sklopiti samo ako za to postoji opravdan razlog koji se mora navesti. Obvezu primjene navedene odredbe Zakona o radu sud prvog stupnja nalazi i u odredbi čl. 41. st. 1. Zakona o kazalištima prema kojoj kazališni umjetnici mogu zaključiti ugovor o radu na određeno i neodređeno vrijeme, te u odredbi čl. 43. st. 3. Zakona čija primjena omogućuje da s kazališnim umjetnicima koji čine kolektivna umjetnička tijela orkestra, zbora, baleta i plesa, nakon četverogodišnjeg ugovora može ponuditi ugovor o radu na neodređeno vrijeme, kao i u odredbi čl. 18. Pravilnika o radu kazališta od 5. srpnja 2010. Obzirom na to da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika od 2003. godine te da u konkretnom slučaju nije naveden niti jedan objektivan razlog za zasnivanje radnog odnosa na određeno vrijeme, a da je ravnatelj baleta iznio svoje subjektivno mišljenje da tužitelj nije udovoljavao kriterijima koje je on postavio, to je sud prvog stupnja imajući na umu odredbu čl. 9. Zakona o radu o primjeni povoljnijeg prava zaključio da je tužitelj kod tuženika zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme za radno mjesto člana baletnog ansambla.

 

Sud drugog stupnja prihvatio je žalbu tuženika, preinačio presudu suda prvog stupnja i odbio tužbeni zahtjev s obrazloženjem da je u vrijeme sklapanja ugovora o radu od 1. listopada 2011. na snazi bio raniji Zakon o radu ("Narodne novine", broj 149/09 i 61/11) koji je u čl. 10. st. 3. predvidio mogućnost izuzetka trajanja Ugovora o radu na određeno vrijeme ako je to potrebno zbog zamjene privremeno nenazočng radnika ili je zbog nekih drugih objektivnih razloga dopušteno Zakonom ili Kolektivnim ugovorom te da ti drugi objektivni razlozi proizlaze iz specifične djelatnosti kazališta, a posebno cijeneći rad baletnih umjetnika zahtijevaju posebno uređenje radnog odnosa, a kako je to propisano Zakonom o kazalištima sa svrhom uravnoteženosti između potrebe fleksibilnih radnih odnosa radi postizanja produktivnosti i konkurentnosti i socijalne sigurnosti zaposlenika. Sud drugog stupnja, nadalje, ocjenjuje da je Zakon o kazalištima ("Narodne novine", broj 71/06, 121/13 i 26/14) lex specialis u odnosu na Zakon o radu te da je u čl. 42. Zakona o kazalištima propisano da kazališni umjetnici koji čine kolektivna umjetnička tijela orkestra, baleta i plesa zasnivaju radni odnos zaključivanjem ugovora o radu na neodređeno ili određeno vrijeme uz uvjete uređene statutom te da im je nakon položene audicije i pokusnog rada ako zadovolje, intendant, odnosno ravnatelj dužan ponuditi ugovor o radu na četiri godine. Nakon isteka ugovorenog roka umjetniku se može ponuditi sklapanje novog ugovora bez raspisivanja natječaja. Ako se s umjetnikom neće zaključiti novi ugovor o radu nakon isteka ugovorenog roka on se mora o tome pisano obavijestiti najkasnije u roku od šest mjeseci prije ugovorenog roka. Baletnom i kazališnom umjetniku nakon 16 godina, a ostalim umjetnicima nakon 20 godina rada u kazalištu intendant, odnosno ravnatelj je dužan ponuditi ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Kako tužitelj uvjet duljine trajanja rada kod tuženika nije zadovoljio, to mu nije ponuđen novi ugovor o radu, zbog čega sud drugog stupnja ocjenjuje da tužitelj nije zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme kod tuženika.

 

Suprotno navodima tužitelja nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

U okolnostima konkretnog slučaja kada je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu člana baletnog ansambla prema ugovorima o radu na određeno vrijeme od 2003. godine, a zadnji ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen je na razdoblje od četiri godine s time da je šest mjeseci prije isteka navedenog ugovora o radu tuženik pisano obavijestio tužitelja da s njim neće sklopiti novi ugovor o radu, a odredbom čl. 43. st. 2. Zakona o kazalištima koji se u ovom slučaju primjenjuje kao lex specialis propisano je da baletnom i kazališnom umjetniku nakon 16 godina, intendant odnosno ravnatelj dužan je ponuditi ugovor o radu na neodređeno vrijeme, pravilno je i prema ocjeni ovog suda, drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je kod tuženika zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme za člana baletnog ansambla te se suprotna izlaganja u reviziji ne mogu prihvatiti.

 

Naime, odredbom čl. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14) propisano je da se tim Zakonom uređuju radni odnosi u Republici Hrvatskoj, ako drugim zakonom ili međunarodnim ugovorom, koji je sklopljen i potvrđen u skladu s Ustavom te objavljen, a koji je na snazi, nije drukčije određeno. Dakle, Zakon o radu je po svojoj pravnoj prirodi opći propis i ne primjenjuje se u situaciji kada je drugim zakonom (lex specialis) drukčije određeno (tako i ovaj sud u odluci poslovni broj Revr-398/06 od 12. srpnja 2006.).

 

Odredbom čl. 1. Zakona o kazalištima ("Narodne novine", broj 71/06, 121/13 i 26/14) propisano je da se tim Zakonom uređuje obavljanje kazališne djelatnosti, a osobito osnivanje kazališta i kazališnih družina, ustrojstvo i upravljanje kazalištem, položaj kazališnih umjetnika i radnika te pitanja od značenja za kazališnu djelatnost. Dakle, tim zakonom uređuju se i radni odnosi koji zasnivaju kazališni umjetnici i drugi kazališni radnici sa kazalištima i kazališnim družinama, te navedeni zakon predstavlja lex specialis u odnosu na Zakon o radu jer uređuje, između ostalih, i uvjete o zasnivanju radnih odnosa kako na određeno tako i na neodređeno vrijeme između kazališta i kazališnih družina kao poslodavca i kazališnih umjetnika i drugih kazališnih radnika kao radnika. Stoga, kako je odredbama čl. 41. - 43. Zakona o kazalištima pobliže uređen način zasnivanja radnog odnosa kazališnih umjetnika sa kazalištem i to kako radnog odnosa na određeno vrijeme, a tako i radnog odnosa na neodređeno vrijeme, neosnovano tužitelj ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava. Obzirom na to da je u postupku utvrđeno da je tužitelj obavljao kod tuženika poslove plesača baleta od 2003. godine odnosno poslove kazališnog umjetnika u neprekidnom razdoblju od dvanaest godina, a da je odredbom čl. 43. st. 2. Zakona o kazalištima propisano da kazališnom umjetniku nakon šesnaest godina, a ostalim umjetnicima nakon dvadeset godina u kazalištu i kazališnoj družini intendant odnosno ravnatelj je dužan ponuditi ugovor o radu na neodređeno vrijeme, dakle, da nije proteklo potrebno vrijeme od šesnaest godina rada kod tuženika za obvezno zasnivanje radnog odnosa na neodređeno vrijeme, to je pravilno drugostupanjski sud ocijenio da tužitelj nije zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme kod tuženika. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev odbijen.

 

Kako nisu osnovani razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja i odlučiti kao u izreci presude.

 

Zagreb, 13. studenoga 2019.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.