Broj: Pž-15/13

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Raoula Dubravca, predsjednika vijeća, Draženke Deladio, suca izvjestitelja i Josipa Turkalja, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C.-C. H. H. d.o.o., Z., S. , kojeg zastupa punomoćnik I. P., odvjetnik u O. društvu P. i Š., Z., protiv tuženika 1. B. O. iz I. B., I. P. , kojeg zastupa punomoćnik T. L., odvjetnik u O. društvu M.-L.-B.-T., Z., 2. G. M. d.o.o., I. B., I. P. , kojeg zastupa punomoćnica Ž. T., odvjetnica u O. društvu M.-L.-B.-T., Z., i 3. M. T. d.o.o., I. B., I. P. , kojeg zastupa punomoćnik G. S., odvjetnik u Z., radi isplate iznosa od 69.709,82 kn, odlučujući o žalbi 1. i 2. tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-4960/06 od 23. prosinca 2008., u sjednici vijeća održanoj 15. ožujka 2016.

 

r i j e š i o   j e

 

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-4960/06 od 23. prosinca 2008. u točki I. njene izreke u dijelu u kojem je naloženo 1. i 2. tuženiku solidarno platiti tužitelju iznos od 69.709,82 kn (šezdesetdevettisućasedamstodevet kuna i osamdeset-dvije lipe) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 27.883,93 kn od 1. studenog 2001. do isplate

-na iznos od 41.825,89 kn od 21. prosinca 2001. do isplate,

kao i iznos od 5.455,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 19. travnja 2004. do isplate i u točki II. izreke u dijelu u kojem je naloženo 1. i 2. tuženiku solidarno platiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 5.860,00 kn i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-4960/06 od 23. prosinca 2008. prihvaćen je tužbeni zahtjev kojim je naloženo 1., 2. i 3. tuženiku solidarno platiti tužitelju iznos od 69.709,82 kn s pripadajućim kamatama koje teku od dospijeća pojedinačnog iznosa pa do isplate (točka 1. izreke presude). Točkom 2. izreke presude odlučeno je da su 1., 2. i 3. tuženik dužni u roku od osam dana naknaditi trošak parničnog postupka tužitelju u iznos od 5.860,00 kn.

 

Prvostupanjski sud je tako odlučio nakon provedenog dokaznog postupka u kojem je pregledao isprave priložene u spis, te utvrdio da su 1., 2. i 3. tuženici dužni isplatiti tužitelju utuženi iznos. Odluka za 1. tuženika se temelji na odredbi čl. 10. st. 3. Zakon o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00 i 118/03; dalje: ZTD). Naime, prvostupanjski sud je ocijenio da je 1. tuženikovo ponašanje usmjereno na zlouporabu okolnosti da kao član uprave društva M. d.o.o. ne odgovara za obveze društva, odnosno da je takvo ponašanje 1. tuženika imalo za cilj izigravanje vjerovnika. Odluka za 2. tuženika se temelji na odredbi čl. 452. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01) budući da je prvostupanjski sud utvrdio da je u konkretnom slučaju došlo do prijenosa imovine i poslovanja društva M. d.o.o. na 2. tuženika. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13; dalje: ZPP).

 

Protiv navedene presude žalbu je podnio 1. tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, navodi da se bitne povrede odredaba parničnog postupka ogledaju u činjenici da obrazloženje prvostupanjske presude ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama na kojima se presuda temelji, kao i u činjenici što prvostupanjski sud nije savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno. Navodi kako se prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude nije osvrnuo na navode tuženika da su 2. i 3. tuženik osnovani 2003. i 2006. godine, dakle, znatno nakon razdoblja u odnosu na koje je tuženicima naložena dostava zatražene dokumentacije u svrhu provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, kao ni okolnost da je zatražena dokumentacija bila dostupna bilo kojoj zainteresiranoj strani putem postavljanja zahtjeva nadležnim tijelima. Slijedom navedenog 1. tuženik smatra da nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti za nalaganje tuženicima da navedenu dokumentaciju dostave, pa ni posljedično donošenje odluke na temelju odredbe čl. 233. st. 5. ZPP-a. Nadalje navodi da iz činjeničnog supstrata nije razvidno koja bi to konkretna radnja ukazivala da je 1. tuženik zlorabio položaj člana društva M. d.o.o., a iz čega bi proizlazila njegova osobna odgovornost za obveze društva M. d.o.o. Nadalje navodi da je prvostupanjski sud svoju odluku temeljio na pogrešno i netočno utvrđenoj činjenici da je 1. tuženik osnivao društva 2. i 3. tuženika, a koje je ponašanje potom prvostupanjski sud ocijenio kao ponašanje usmjereno na zlouporabu okolnosti da član društva ne odgovara za obveze društva i koje ponašanje za cilj ima izigravanje vjerovnika. Navodi da je na ovako pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje odluku o tužbenom zahtjevu donio uz pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predlaže da se uvaži žalba tuženika, pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, a podredno da se ukine pobijana presuda te predmet vrati na ponovan postupak. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 1.525,00 kn.

 

Protiv navedene presude žalbu je podnio 2. tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi kako se prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude nije osvrnuo na navode tuženika da su 2. i 3. tuženik osnovani 2003. i 2006. godine, dakle, znatno nakon razdoblja u odnosu na koje je tuženicima naložena dostava zatražene dokumentacije u svrhu provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, kao ni okolnost da je zatražena dokumentacija bila dostupna bilo kojoj zainteresiranoj strani putem postavljanja zahtjeva nadležnim tijelima. Slijedom navedenog 2. tuženik smatra da nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti za nalaganje tuženicima da navedenu dokumentaciju dostave, pa ni posljedično donošenje odluke na temelju odredbe čl. 233. st. 5. ZPP-a. Nadalje navodi da iz činjeničnog supstrata nije razvidno koja bi to konkretna radnja ukazivala da je 1. tuženik zlorabio položaj člana društva M. d.o.o., pa da bi nekom konkretnom radnjom sa društva M. d.o.o. koje je tijekom 2003. godine palo u blokadu prešla neka imovina ili imovinska cjelina na 2. tuženika koji je osnovan tri godine kasnije. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo dosudivši tužitelju isplatu cjelokupnog tužbenog zahtjeva od strane 2. tuženika, iako nije bio u mogućnosti utvrditi vrijednost navodno prenesenog dijela imovine odnosno imovinske cjeline, već je takav tužbeni zahtjev valjalo odbiti. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo u odnosu na prigovor zastare budući da je tužbeni zahtjev u odnosu na 2. tuženika postavljen kao zahtjev za naknadu štete, a 2. tuženik smatra da ne postoji zakonska obveza odnosno odgovornost za dugove trećeg. Predlaže da se uvaži žalba tuženika, pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, a podredno da se ukine pobijana presuda te predmet vrati na ponovan postupak. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 1.525,00 kn.

 

Odgovor na žalbe nije podnesen.

              Žalbe 1. i 2. tuženika su osnovane.

Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbama čl. 365. ZPP-a, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. tog Zakona, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da prvostupanjska presuda nije pravilna i zakonita.

 

Uvodno se napominje da je 3. tuženik rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Tt-11/18034 od 31. srpnja 2012. brisan iz sudskog registra, te je rješenjem tog suda poslovni broj P-4960/06 od 6. studenog 2012. utvrđen prekid postupka u odnosu na 3. tuženika. Kako u skladu s odredbom čl. 215. st. 1. ZPP-a nije došlo do nastavka postupka u odnosu na 3. tuženika, a budući da tuženici u ovom predmetu nisu jedinstveni nužni suparničari, ovaj sud je odlučivao samo u odnosu na žalbe 1. i 2. tuženika.

 

Nadalje, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa pogrešno zaključio o nepostupanju tuženika po rješenju suda poslovni broj P-4960/06 od 18. travnja 2008., a kako bi se utvrdila činjenica da je 1. tuženik prenio poslovanje i dijelove imovine s društva M. d.o.o. na 2. i 3. tuženika.

 

Naime, iz stanja u spisu proizlazi sljedeće činjenično stanje koje je utvrdio i prvostupanjski sud:

 

- tužitelj je s društvom M. d.o.o. bio u poslovnom odnosu iz kojeg tužitelj ima potraživanje u iznosu od 69.709,82 kn na temelju presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-4488/09 od 19. travnja 2004.,

- tužitelju nije isplaćen navedeni iznos te je tužitelj pokrenuo ovrhu protiv društva M. d.o.o., u kojem postupku je doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-1203/04 od 30. studenog 2004. Isto rješenje nije provedeno zbog nepostojanja imovine društva M. d.o.o.,

- 1. tuženik je jedini član i jedini član uprave društva M. d.o.o.,

              - tužitelj tvrdi da je 1. tuženik prenio poslovanje i dijelove imovine s društva M. d.o.o. na 2. i 3. tuženika,

              - radi utvrđenja navedene činjenice određeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje koje nije provedeno budući da dokumentaciju zatraženu od strane vještaka 1. tuženik nije dostavio,

              - potom je vještak dopisom od 14. travnja 2008. (list 57. – 66. spisa) naveo koju točno dokumentaciju treba za provođenje vještačenja te je prvostupanjski sud rješenjem poslovni broj P-4960/06 od 18. travnja 2008. (list 67. spisa) pozvao 1., 2. i 3. tuženika da dostave zatraženu dokumentaciju. Navedeno rješenje su tuženici uredno zaprimili, međutim do zaključenja glavne rasprave nisu dostavili zatraženu dokumentaciju.

 

              Na temelju ovakvog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je nepravilnom primjenom odredbe čl. 233. st. 1. i 5. ZPP-a pogrešno cijenio postupanje tuženika, što je u nastavku rezultiralo pogrešnim zaključkom prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

 

Naime, odredbom čl. 233. st. 1. ZPP-a propisano je da kada se jedna stranka poziva na ispravu i tvrdi da se ona nalazi kod druge stranke, sud će tu stranku pozvati da podnese ispravu, ostavljajući joj za to određeni rok. Međutim, u konkretnom slučaju tužitelj nije tvrdio da se točno određena isprava nalazi kod tuženika, već je vještak dopisom sudu zatražio točno određenu dokumentaciju. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud nije mogao na temelju zahtjeva vještaka pozvati tuženike da dostave navedenu dokumentaciju, već jedino na temelju zahtjeva stranke, odnosno u konkretnom slučaju tužitelja. Kako se takav zahtjev tužitelja ne nalazi u spisu, nije bilo osnove da se donese rješenje na temelju čl. 233. st. 1. ZPP-a kojim se poziva tuženike da dostave određenu dokumentaciju.

 

Nadalje, s obzirom na to da nije bilo osnove za pozivanje tuženika za podnošenjem dokumentacije na temelju čl. 233. st. 1. ZPP-a, prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju pogrešno cijenio postupanje tuženika na temelju čl. 233. st. 5. ZPP-a te utvrdio postojećom činjenicu miješanja i prijenosa imovine i poslovanja društva M. d.o.o. Navedeno je rezultiralo pogrešnim zaključkom prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva, kako u odnosu na 1. tuženika primjenom čl. 10. st. 3. ZTD-a, tako i u odnosu na 2. tuženika na temelju čl. 452. ZOO-a.

 

Dakle, nepravilna primjena navedenih odredaba Zakona o parničnom postupku bila je od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke pa je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, a koja povreda predstavlja razlog za ukidanje pobijane presude.

 

Nadalje, prvostupanjska presuda zahvaćena je bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Naime, u obrazloženju prvostupanjski sud navodi da ponašanje 1. tuženika (osnivanje novih društava s djelomično identičnom tvrtkom, na istoj adresi) ocjenjuje kao ponašanje usmjereno na zlouporabu okolnosti da član uprave ne odgovara za obveze društva, odnosno ponašanje koje ima za cilj izigravanje vjerovnika te da je slijedom navedenog osnovanost tužbenog zahtjeva u odnosu na 1. tuženika utvrđena primjenom odredbe čl. 10. st. 3. ZTD-a. Međutim, član uprave koji povrijedi svoju obvezu može odgovarati društvu za štetu, ako povrijedi svoje obveze kao član uprave, sukladno čl. 252. st. 2. ZTD-a društvu ili po čl. 252. st. 5. ZTD-a vjerovnicima društva, ali ne može odgovarati za obveze društva kao član uprave, već jedino kao član društva sukladno čl. 10. ZTD-a. Slijedom navedenog, pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati budući da su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni čime je ostvaren žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

 

Nadalje, prvostupanjski sud je odlučio da je 2. tuženik odgovoran za obveze društva M. d.o.o. na temelju odredbe čl. 452. ZOO-a.

 

Međutim, pogrešno je takvo pravno stajalište prvostupanjskog suda.

 

Naime, odredbom čl. 452. ZOO-a regulirano je pristupanje dugu u slučaju primanja neke imovinske cjeline kao odgovornost osobe na koju prijeđe na temelju ugovora neka imovinska cjelina pojedinca ili građanske pravne osobe. Međutim, navedenim člankom je izričito navedena zanatska radnja pojedinca ili građanske pravne osobe, tako da se isti članak ne može primjenjivati na imovinsku cjelinu trgovačkih društava. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je zbog pogrešnog pravnog pristupa pogrešno primijenio materijalno pravo u odnosu na 2. tuženika čime je ostvaren žalbeni razlog iz čl. 356. ZPP-a.

 

Slijedom iznesenog, žalbu 1. i 2. tuženika je valjalo prihvatiti i sukladno odredbi čl. 369. ZPP-a predmetnu prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

Odluka iz točke II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

U nastavku postupka sud prvog stupnja će otkloniti navedene povrede odredaba parničnog postupka na koje je ukazao ovaj sud, te će donijeti novu pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

 

U Zagrebu 15. ožujka 2016.