Broj: P-1118/14

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Općinski sud u Slavonskom Brodu, u ime Republike Hrvatske, po sucu Renati Marić-Ivanović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice K. F. iz S. B., ..., OIB ..., zastupana po punomoćniku Z. H., odvjetniku iz S. B., protiv tuženika V. o. d.d., Z, ..., OIB ..., zastupan po O. d. R. i k. iz S. B., radi naknade štete, VPS. 30.000,00 kn, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 3. ožujka 2016. godine, u prisutnosti tužitelja osobno i njegovog punomoćnika, te zamjenika punomoćnika tuženika J. S., odvjetničkog vježbenika, temeljem odredbe čl.335.st.4. Zakona o parničnom postupku, dana 31. ožujka 2016. godine, 

 

p r e s u d i o   j e

 

I Nalaže se tuženiku V. o. d.d., Z., ..., da tužiteljici K. F. iz S. B., ..., na ime povrede prava osobnosti plati iznos od 18.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja tj.od 31.3.2016.g. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 % poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl.29. st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima u roku od 15 dana.

 

II Tužbeni zahtjev za iznos od 12.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama odbija kao neosnovan.

 

III Nalaže se tuženiku V. o. d.d., Z., ..., da plati tužiteljici K. F. iz S. B., ..., troškove parničnog postupka u iznosu od 1.320,00 kn u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 6.8.2014.g. pretrpila štetu na način da je ista u svojstvu posjetitelja A. h., ..., S. B., pala pred recepcijom hotela okliznuvši se na sklisku površinu poda, te na taj način zadobila tešku tjelesnu ozljedu prijeloma gornjeg kraja nadlaktične kosti nakon kojeg je upućena na operativni zahvat. H. A. je poslovna jedinica u sastavu trgovačkog društva S. d.o.o., ..., S. B., koja je osiguranik u osiguravajućem društvu V. o. d.d., ..., Z.. Tužiteljica je pokušala mirnim putem riješiti ovaj spor obrativši se tuženiku zahtjevom za naknadu štete temeljem opće izvanugovorne odgovornosti, odnosno odgovornosti organizatora priredbi sukladno čl.1081. Zakona o obveznim odnosima, no tuženik je istu odgovornost otklonio tvrdeći da je tužiteljica sama doprinijela nastanku štetnog događaja, te da je za isti isključivo sama kriva. U navedenom štetnom događaju tužiteljica je u svojstvu posjetitelja A. h. koji  je u svojim prostorijama organizirao besplatno mjerenje tlaka, te mjerenje razine krvnog šećera pala, okliznuvši se o sklisku površinu poda te je pretrpjela višedijelni impaktirani prijelom proksimalnog humerusa s manjom dislokacijom, nakon kojeg je odvezena na hitnu pomoć u S. B, te je nakon liječničkog pregleda upućena na operativni zahvat. Tužiteljica na ime povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje, tj. na ime neimovinske štete potražuje iznos od 30.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

 

U odgovoru na tužbu tuženik priznaje činjenicu da je dana 6.8.2014.g. tužiteljica pala u prostorijama A. h., ..., S. B. Tuženik ističe da su netočni navodi kojim tužiteljica navodi da je pala pred recepcijom hotela, naime tužiteljica je pala prilikom ulaska na sporedni ulaz u navedeni hotel iz Z. ulice. Isto tako tuženik navodi da su netočni navodi da je površina poda u navedenom hotelu bila skliska. Tužiteljica je u prostore navedenog hotela uslijed obilnih padalina ušla sa mokrom odjećom, obućom i kišobranom što je za posljedicu dovelo do pada tužiteljice. Tuženik posebno ističe da se prilikom ulaska u hotel nalaze otirači za noge i posude za kišobrane, te da je tužiteljica prilikom ulaska u hotel morala najprije obrisati obuću i ostaviti kišobran kako ne bi unosila vodu u prostorije hotela, odnosno kako upravo ne bi prouzrokovala mokar pod. Budući da je tužiteljica u prostor hotela uslijed obilnih padalina ušla sa mokrom odjećom, obućom i kišobranom što je prouzrokovalo mokar pod, tuženik ističe prigovor isključive, podredno podijeljene odgovornosti na strani tužiteljice. Dakle, propustivši pravilno obrisati obuću i ostaviti kišobran kako ne bi unosila vodu u prostorije hotela, odnosno kako upravo ne bi prouzrokovala mokar pod tužiteljica je isključivo odgovorna za nastanak štete. Tuženik smatra, a budući da je tužiteljica u prostore navedenog hotela uslijed obilnih padalina ušla s mokrom odjećom, obućom i kišobranom što je prouzrokovalo mokar pod, da je time tužiteljica sukladno zakonskim odredbama iz čl.1092. Zakona o obveznim odnosima pridonijela da nastane šteta, odnosno da šteta bude veća nego što bi inače bila. Zbog toga tuženik ističe prigovor isključive odgovornosti odnosno podredno podijeljene odgovornosti na stani tužiteljice.

 

Nadalje, tuženik ističe da u smislu čl.1081. Zakona o obveznim odnosima  u kojima se navodi "organizator okupljanja većeg broja ljudi u zatvorenom ili otvorenom prostoru odgovara za štetu nastalu smrću ili tjelesnom ozljedom koju netko pretrpi zbog izvanrednih okolnosti koje u takvim prilikama mogu nastati, kao što je neuobičajeno gibanje masa, opći nered i slično." Odgovornost organizatora priredbe ne postoji uvijek nego samo kada je šteta nastala zbog izvanrednih okolnosti (neuobičajeno gibanje masa, opći nered i slično). Tuženik smatra da u konkretnom slučaju nisu bile izvanredne okolnosti (padaline nisu izvanredne okolnosti), odnosno da mokar pod nije izvanredna okolnost pa da samim time nisu ispunjenje pretpostavke odgovornosti organizatora priredbe odnosno A. h. Nadalje, budući da je tužiteljica ulaskom u hotel sa mokrom odjećom, obućom i kišobranom učinila da površina bude mokra time je isključena bilo kakva odgovornost organizatora priredbe. Tuženik navodi da svaka povreda prava osobnosti ne znači i pravo oštećenika na pravičnu novčanu naknadu.

 

Nadalje tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije iz razloga što smatra da u konkretnom slučaju H. A. kao poslovna jedinica u sastavu trgovačkog društva S. d.o.o., ..., S. B., koja je osiguranik tuženika nije bio organizator priredbe sukladno čl.1081. Zakona o obveznim odnosima kako to u tužbi neosnovano navodi tužiteljica već je organizator priredbe bilo trgovačkog društvo L. g. j.d.o.o. Z., .... Navedeno trgovačko društvo L. g. j.d.o.o. Z. je u najmu imalo prostore H. A. od 4.8.2014.g do 10.8.2014.g. Budući da osiguranik tuženika nije bio organizator priredbe u kojoj je došlo do štetnog događaja nema niti odgovornosti osiguranika tuženika pa tako ni odgovornosti tuženika za nastalu štetu.

 

U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u odštetni zahtjev od 10.9.2014.g. (str.lista 5), podnesak tuženika od 6.8.2014.g., podnesak tužiteljica od 13.10.2014.g., podnesak tuženika od 20.10.2014.g., medicinsku dokumentaciju (str.lista 11-15), predračun (str.lista 21), ponuda za najam dvorane od 9.7.2014.g. (str.lista 22-24), zdravstveni karton za tužiteljicu, pismeni nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. D. R.

 

Osim toga sud je u svrhu dokazivanja saslušao tužiteljicu, svjedoke V. K., J. P., V. V., S. F., te medicinskog vještaka dr.D. R.

 

Među strankama je sporan prigovor podijeljene odgovornosti odnosno prigovor isključive odgovornosti tužiteljice, prigovor promašene pasivne legitimacije, te mjesto pada tužiteljice.

 

Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je ista 6.8.2014.g. išla u H. A. iz razloga što su je zvali telefonom da dođe na besplatno mjerenje tlaka i krvnih žila te je isto željela obaviti budući da je isto bilo besplatno. Toga dana padala je kiša, nosila je kišobran a pred ulaskom u hotel ga je otresla i obrisala obuću. Obuću je obrisala ispred ulaza jer tamo postoji gumeni otirač. Inače je 30 godina radila u hotelu kao konobarica. Jako dobro zna kakvi su uvjeti u hotelu. U hotelu su znali imati znakove ako je sklisko i tepih kako se ne bi klizalo. U hotelu A. nije bilo nikakvog natpisa niti upozorenja da je sklizak pod niti protukliznog tepiha, a ista je čim je ušla vidjela da je klisko. Kada joj se nesreća dogodila jedna gospođa joj je pričala da je njen unuk radio u hotelu te da je pričao da mora paziti kako se hoda jer je u hotelu klisko. Ušla je u hotel, a to se dogodilo negdje 30 cm pred recepcijom, a od ulaza do recepcije ima negdje 2-3 metra otprilike. Kada se okliznula pala je na desnu ruku, te je doživjela šok. Nije se mogla ustati pa su joj prišli konobar i jedna žena, on ju je podigao i posjeo. Zvali su joj taxi koji ju je odvezao kući. Nije mogla otvoriti vrata od taxija tako da joj je taxista otvorio vrata, a i njena kućna vrata je otvorio taxista. Kod kuće je imala jake bolove, došao je njen brat i odvezao ju u bolnicu, a odmah je zadržana u bolnici gdje su utvrdili da je ruka pukla na tri mjesta, te da se radi o desnoj ruci. Sutradan je išla na operaciju. Imala je ozljedu ligamenta, to je još uvijek boli. Boli ju desna ruka jer ima vijke unutra i pločicu, a to se neće uopće vaditi. Bolove u ruci ima kada napravi nekakav pokret. Već 8,5 mjeseci radi gimnastiku i razgibava ruku i još uvijek ne može podići ruku da uhvati iznad glave, još uvijek joj ta ruka drhti i trne tako da kada pije kavu ne može držati šalicu, a doktori su joj rekli da poštedi tu ruku i da ništa ne diže. Od kada je doživjela taj pad ima strah, boji se gdje će stati da ponovno ne padne. Inače ima 74 godine i nikada u životu nije imala lomove, niti je ikada pala ovako. Rez na desnoj ruci od ramena do lakta iznosi 25 cm i ružno izgleda tako da će ružno izgledati po ljeti kada bude nosila bluzu. Kada je ušla u hotel nigdje nije bilo koša u koji bi ostavila kišobran, te je zamolila konobara da uzme kišobran i da ga ostavi kako ga ne bi nosila na kat gdje je mjerenje. Ne nosi visoku petu, imala je cipelu sa petom 2-3 cm, a potpetice su bile kao na tenisicama hrapave.

 

Tužiteljica nadalje iskazuje da ne zna tko je organizirao mjerenje tlaka, nju su zvali neki doktori da dođe mjeriti tlak. To se održavalo na trećem katu hotela, a žena na recepciji joj je objasnila da mora sjesti i pričekati budući da na trećem katu to pripremaju. Kada je ušla u hotel bila je sama. Njen pad vidio je dečko kojem je dala kišobran koji je zaposlenik hotela. Nakon štetnog događaja u bolnici je ostala šest dana i osam mjeseci, a nakon štetnog događaja na terapiju ide ponekad. Inače na terapije treba ići autobusom, a budući da je u autobusu gužva boji se da ne bi pala tako da je zamolila doktore da ne ide često na terapije, zbog čega su preporučili da ide na bazen na plivanje, ali plivanje se plaća, a ona ima malu mirovinu. Tužiteljica je posebno istakla da je pala ispred recepcije nekih 20 cm ispred te da nije pala na nikakvom sporednom ulazu.

 

Saslušana svjedokinja V. K. je iskazala da je direktorica hotela, nije vidjela događaj, ali je od svojih zaposlenika čula što se dogodilo. Jedna od firmi koja je održavala prezentaciju zakupila je kod njih prostor na trećem katu hotela i uputila poziv građanima da dođu na medicinske pregleda u periodu od 9-10 sati, većina pozvanih je ulazila na glavni ulaz od recepcije i tu su se informirali. Inače na takav način funkcioniraju i rade. U konkretnom slučaju zaposlenici su je izvijestili da je tužiteljica ušla na sporedni ulaz iz Z. ulice u restoran, nije stupila u prostor recepcije. Tužiteljica je pala ispred šanka u restoranu, a to je vidio konobar J. P.. Tog dana padala je kiša i svi ulazi su bili mokri i na recepciji i na sporednom ulazu postoje posude za kišobran i otirač. Pod u tom restoranu koji se zove Zrinski nije mogao biti mokar, ljudi izvana ne ulaze u taj restoran, u taj restoran ulaze samo gosti hotela i iz soba koji su prenoćili. Taj pod čisti se jednom dnevno u posljepodnevnim satima. Tužiteljica je ušla na sporedni ulaz, to su jedna vrata kroz koja inače dobavljači dovoze hranu, piće, ali tu ne ulaze gosti, nije zabranjeno, ali ne ulaze. Svjedokinja misi da je tužiteljica ušla na sporedni ulaz jer je tog dana padala kiša, a restoran Z. je tik uz pješačku stazu. Ona je najprije ugledala taj ulaz i zbog toga ušla unutra. Radno vrijeme hotela je od 20-24 sata sedam dana, kada se to dogodilo svjedokinju su obavijestili te ih je uputila da pomognu gospođi.

 

Svjedok J. P. je kritičnog dana radio kao konobar u restoranu Z. U svom iskazu navodi da se sjeća da se kritični događaj zbio prije podne jer su posluživali doručak. Jedan stol je bio poslužen, a to su bili gosti hotela na doručku. Doručak je tek počeo. Svjedok navodi da je odmah primijetio da je tužiteljica ušla na sporedni ulaz u restoran Z. Na taj sporedni ulaz se može ući u restoran, na sporedni ulaz ulaze gosti hotela, mogu ući i drugi gosti, nije nužno da se ide na recepciju ako želite biti gost hotela Z. možete ući i na taj ulaz. Svjedok vodi da je zamijetio tužiteljicu čim je ušla, pozdravio je te je stajao na udaljenosti od njen 2-3 metra. Ona mu je rekla "dobro jutro" te ga pitala za taj skup koji se organizira. On joj je objašnjavao gdje se to nalazi. Dok joj je objašnjavao ona je ušla i stala, krenula je dva koraka i pala. Pod se smočio od mokre obuće i kišobrana, sjeća se kada je pala držala je u ruci kišobran. Nije ga pitala da joj odloži kišobran negdje. Sjeća se da je pod bio suh. U restoran su ulazili gosti hotela koji su bili po sobama, a ona je bila prva gošća koja je ušla u restoran. Pod se briše svaki dan prije radnog vremena, negdje oko 6,00 sati, a gospođa je došla kasnije. Svjedok navodi da kada je došao da se presvukao, te da mu se nije klizalo unutar restorana, te da nikada nije imao takvu situaciju da bi gosti koji bi ušli da bi se klizali. Kada je gospođa pala, s njim je bila V. V. koja je stajala između restorana Z. i recepcije budući je djelatnica recepcije, ona je vidjela kada je gospođa pala, a oni su je podigli, otpratili do recepcije na dvosjed, pozvali joj taxi te je sama otišla do taxija. Svjedok je posebno iskazao da na recepciji i u restoranu postoji znak "oprez klizav pod", to je žuti znak, žute boje, taj znak stoji kao i bilo koji cvijet stalno u restoranu. 40 cm je visine, na nožicama, i on tu stoji bez obzira na vremenske prilike. Znak se nalazi na recepciji kod ulaza u restoran, tako da to čovjek može vidjeti. Na podu su pločice koje čistačice brišu, a to su pločice za restoran. Taj dan je padala kiša, a on je došao autom na posao, nije imao kišobran, ušao je na glavni ulaz te se išao da se presvuče budući da i obuću presvlače. U hotelu ne radi od 1.11.2014.g. a sada radi u vojsci a prije toga je u hotelu radio tri godine i nikada se tako nešto nije dogodilo.

 

Iz iskaza svjedokinje V. V. proizlazi da je ista kritičnog dana radila na recepciji, a kada je gospođa ušla u restoran ona je bila u restoranu i pričala sa J. P. koji je bio konobar. Kada se gosti pozivaju u kongresnu dvoranu uvijek se kaže da se jave na recepciji, sjeća se da je tog dana padala kiša. Kada je tužiteljica ušla pitala je gdje da se javi na treći kat, a oni su joj objašnjavali. Sjeća se da je imala kišobran iz kojeg je curila voda. Objašnjavali su joj gdje treba ići, gledali je u oči, kada je krenula pala je. Svjedokinja navodi da je vidjela lokvu od vode sa kišobrana gdje je curila voda. Sjeća se i da su joj i nogavice bile mokre, a i sama je komentirala kako pada kiša. Na ulazu postoji koš u koji se odlažu kišobrani. Kada je tužiteljica pala rekla je da ne može ustati da ju ostavimo malo da leži. Nakon toga su joj pomogli da ustane, te su je ispod jedne i druge ruke odvezli do recepcije, bila je nekih 20-tak minuta i pitali su je da li da pozovu hitnu ili nekog drugog, što je ista odbila. Tražila je da pozovu taxi što su i učinili. U hotelu radi od 15.11.2011.g. i nikada se nije dogodilo da je netko pao. Na ulazu u recepciju imaju tepih i otirače. Pod restorana se čisti jednom dnevno. Taj restoran koristi se samo za goste restorana, nikada se ne čisti ujutro, dok gosti sjede, nikada se ne čisti. Taj restoran radi od 15,00 sati i taj ulaz je zatvoren poslije podne. Kada je tužiteljica ušla u restoran to je moglo biti negdje između 9,30 i 10 sati. Svjedokinja radi ujutro od 7,00 sati. Do dolaska tužiteljice u restoran su ulazili samo gosti hotela, koji spavaju u hotelu i silaze na doručak. Ako se dogodi da se nešto prolije u restoranu, sobarica odmah počisti suhom krpom, jer pod ne smije biti mokar budući da konobari tu rade. 

 

Iz iskaza svjedoka S. F. proizlazi da je isti brat tužiteljice, te da je odvezao tužiteljicu kritičnog dana na hitnu jer ju jako boli ruka. Tužiteljica mu je rekla da je pala u hotelu A. ispred recepcije te zna da nije imala nikakvu ozljedu prije toga. Odvezao ju je na hitnu. Kako živi sama obilazio ju je u bolnicu a kada je izašla iz bolnice obilazio ju je, nosio ručak kući i obilazili su je neki od susjeda.

 

Na raspravi dana 23.4.2015.g punomoćnik tužiteljice navodi da tužiteljica nije znala tko je organizator priredbe a danas se utvrdilo mjesto pada iskazom tužiteljice i svjedoka, dok je organizacija priredbe bila na trećem katu zbog čega tužiteljica po punomoćniku navodi da se radi izvanugovornoj odgovornosti hotela a sud nije vezan pravnom osnovom koja je navedena u tužbi.

 

Temeljem takvih iskaza svjedoka sud je utvrdio da je tužiteljica dana 6.8.2014.g. krenula u hotel A. radi besplatnog mjerenja tlaka i krvnih žila, a istu su pozvali telefonom. Kritičnog dana je padala kiša, ista je nosila kišobran, te je bila mokra. Tužiteljica u iskazu navodi da je ušla u hotel te da je pala 30 cm pred recepcijom, a od ulaza do recepcije ima negdje 2-3 metra. Navodi kako je žena na recepciji objasnila da mora sjesti i pričekati budući da se to mjerenje odvija na trećem katu i da to pripremaju. Kada je došla u hotel bila je sama, a njen pad vidio je dečko kojem je dala kišobran koji je bio zaposlenik hotela. Suprotno takvim navodima tužiteljice očevici događaja svjedok J. P. navodi da je tužiteljica ušla na sporedni ulaz u restoran Z. na koji gosti inače mogu ući, da ga je upitala gdje se taj skup organizira, te joj je isti objašnjavao gdje se to nalazi, da je napravila dva koraka od ulaza te pala. Svjedokinja V. V. navodi da je kritičnog dana bila u restoranu i pričala sa J. P. koji je konobar u tom restoranu, te da je gospođa ušla na sporedni ulaz, kada je pitala gdje da se javi, oni su joj objašnjavali, gledali je u oči, a kada je krenula, pala je. 

 

Sud prihvaća iskaze J. P., konobara u restoranu Z. i svjedokinje V. V. koja je kritičnog dana bila u restoranu i pričala sa J. P. kada je tužiteljica ušla na sporedni ulaz kao istinite, suglasne i uvjerljive.

 

Svjedok J. P. nije zaposlenik hotela od 1.11.2014.g. zbog čega nije imao interesa svjedočiti u korist hotela. Njegov iskaz u pogledu mjesta pada tužiteljice je istovjetan iskazu V. V. koja je kritičnog dana radila na recepciji, a kad je tužiteljica ušla u restoran, svjedokinja je bila u restoranu i pričala sa J. P.

 

Iskaz tužiteljice koja navodi da se mjerenje tlaka održavalo na trećom katu hotela, da joj je to objasnila žena na recepciji, da mora pričekati jer da to na trećem katu pripremaju, sud nije prihvatio kao vjerodostojan, ista navodi da kada je ušla u hotel bila je sama, da je njen pad vidio dečko kojem je dala kišobran koji je bio zaposlenik hotela, ali misli da to nije bio svjedok J. P., sjeća se da je njen pad vidjela i svjedokinja koja radi na recepciji jer je ona pozvali taxi da dođe po nju. Takav iskaz tužiteljice je kontradiktoran iskazu svjedoka J. P. i V. V. u dijelu u kojem tužiteljica navodi da kada je ušla u hotel bila je sama, da joj je žena na recepciji rekla da mora sjesti i pričekati, te da je pad vidio dečko kojem je dala kišobran koji je zaposlenik hotela.

 

Tužiteljica najprije navodi da je pala 30 cm pred recepcijom, kasnije navodi da je pala 20 cm pred recepcijom. Navodi da je bila sama kada je ušla u hotel. Žena na recepciji joj je rekla da mora sjesti i pričekati, pad je vidio zaposlenik hotela.

 

U daljnjem iskazu navodi da je čim je ušla u hotel zamolila konobara da uzme kišobran, iz čega proizlazi da nije bila sama kad je ušla u hotel.

 

Kako je iskaz kontradiktoran, sud nije povjerovao u iskaz tužiteljice.

 

Suprotno takvom iskazu svjedok J. P. koji je kritičnog dana radio u restoranu Z. uvjerljivo iskazuje da je tužiteljica ušla na sporedni ulaz u restoran Z. S njim je bila i V. V. koja je stajala između restorana Z. i recepcije. Pozdravio je tužiteljicu, a ista ga je nakon pozdrava upitala gdje se skup organizira. Dok joj je objašnjavao ušla je i stala, krenula dva koraka i pala. V. V. potvrđuje takav iskaz svjedoka, iskazuje da je pričala u restoranu sa J. P. a tužiteljica je ušla na sporedni ulaz, upitala gdje da se javi, objašnjavali su joj, a onda je krenula i pala.

 

Iskaze svjedoka sud ocjenjuje uvjerljivim i istinitim. Direktorica hotela V. K. iskazuje da su joj zaposlenici ispričali upravu takvu priču, a ista ocjenjuje da je tužiteljica ušla na sporedni ulaz jer je padala kiša, restoran Zrinski je tik uz pješačku stazu, tužiteljica je ugledala taj ulaz i odmah ušla unutra.

 

Tužiteljica je ušla na sporedni ulaz u restoran Z. na koji prema iskazu svjedoka J. P. mogu ući gosti hotela ali i drugi gosti, tako da nije nužno da se ide na recepciju ako se želi biti gost hotela.

 

Svjedokinja V. V. navodi da se pod restorana čisti jednom dnevno, a kako je taj restoran samo za goste restorana nikada se ne čisti ujutro. Kada je tužiteljica ušla bilo ne negdje između 9,30 i 10 sati. Suprotno takvom iskazu svjedokinje svjedok J. P. koji radi u restoranu Z. navodi da se pod briše svaki dan prije radnog vremena negdje oko 10,00 sati, gospođa je došla kasnije. Tužiteljica navodi da u hotelu A. nije bilo nikakvog upozorenja da je sklizak pod, niti protukliznog tepiha, isto tako nije bio nigdje koš da bi ostavila kišobran te je zamolila konobara da uzme kišobran. Da se pod čisti jednom dnevno posvjedočila je i svjedokinja V. K., međutim ista navodi suprotno iskazu J. P. i V. v. da je ulaz kroz koji je ušla tužiteljica sporedni ulaz, da su to jedna vrata kroz koji inače dostavljači dovoze hranu, da tu ne ulaze gosti, da misli da je tužiteljica ušla na sporedni ulaz jer je tog dana padala kiša a restoran Z. je tik uz pješačku stazu. Sud prihvaća kao istinit iskaz da je tužiteljica ušla na sporedni ulaz u hotel tik uz pješačku stazu budući da je tužiteljica starija osoba koja ulazi sa kišobranom, koja navodi da je kišobran otresla i obrisala obuću, međutim ne prihvaća kao istinit iskaz svjedokinje V. K. koja navodi da je to sporedan ulaz kroz koji dobavljači dovoze hranu ali tu ne ulaze gosti budući je taj iskaz u suprotnosti sa iskazom J. P. koji navodi da i na taj ulaz mogu ući gosti te nije nužno da se ulazi na recepciju ako se želi biti gost hotela Z.

 

Svjedok J. P. navodi da na recepciji kod ulaza na restoran postoji znak "oprez klizav pod" žuti znak, žute boje koji stoji kao i bilo koji cvijet u restoranu i 40 cm je na nožicama i stoji bez obzira na vremenske prilike.

 

Svjedokinja V. V. navodi da na ulazu u recepciju imaju tepih i otirače međutim iz iskaza svjedoka je očigledno da na tom sporednom ulazu u restoran Zrinski ne postoji vidljivo označen znak oprez klizav pod, niti postoji vidljivo označen koš za kišobrane, niti protuklizni tepisi.

 

Sud smatra kako postoji odgovornost tuženika kao vlasnika nekretnine za pretrpljenu štetnu na strani tužiteljice jer pod u restoranu Z. u uvjetima kada pada kiše i kada se unosi mokrom obućom voda u restoran predstavlja opasnu stvar.

 

Naime, odredbom čl.1063. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05) propisuje da je šteta nastala u vezi s opasnom stvari odnosno s opasnom djelatnošću se smatra da potječe od te stvari odnosno djelatnosti osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Šteta je tužiteljici nastala zbog mokrog poda u hotelu A., odnosno u restoranu hotela Z., te zbog činjenice da i na tom sporednom ulazu u hotel kroz koji inače ulaze gosti nije odmah nakon ulaska bio postavljen protuklizni tepih, koš za odlaganje kišobrana kao niti vidljivo označen znak, oprez klizav pod. Opasna stvar je ona čiji položaj ili uporaba, čije svojstvo ili samo postojanje predstavljaju određenu opasnost za okolinu tako da mora biti nadgledana ili upotrebljavana sa posebnom pažnjom. Pod restorana Z. u koji je moguće ući sa sporednog ulaza bilo je potrebno nadgledati, posebno označiti sa znakom oprez klizav pod, te staviti poseban tepih, te koš za kišobran, a također i pojačano brisati. Svjedok J. P. navodi da se pod briše svaki dan prije radnog vremena, negdje oko 6,00 sati, dok direktorica hotela V. K. navodi da se pod čisti jednom dnevno u popodnevnim satima kao i svjedokinja V. V. koja navodi da se pod nikada ne čisti ujutro. Vremenski uvjeti u kojima pada kiša te u kojima se održava priredba na trećem katu hotela, te činjenica da gosti mogu ući i kroz sporedni ulaz zahtijevali su pojačano brisanje poda, vidljivo označavanje opasnosti klizanja na podu, potrebe odlaganja kišobrana na samom ulazu te postavljanje koševa i protukliznih tepiha na sam ulaz.

 

Pod u restoranu Z. obljepljen pločicama na kojima ima unesene vode na obući predstavlja opasnu stvar.

 

Okolnost da tužiteljica u tužbi nije navela odgovarajuću pravnu osnovu tužbenog zahtjeva bez utjecaja je na odluku suda. Naime, odredba čl.186.st.3. Zakona o parničnom postupku propisuje da sud nije vezan za pravnu osnovu koju je tužitelj naveo u svom zahtjevu. 

 

Sud smatra kako je doprinos tužiteljice nastanku štetnog događaja prisutan u visini od 10%. Tužiteljica sama navodi da je radila kao konobarica 30 godina u hotelu, da jako dobro zna kakvi su uvjeti u hotelu, međutim usprkos navedenom ona ulazi mokra i sa kišobranom sa kojeg curi voda na sporedni ulaz u restoran Z., pristupa konobaru sa kišobranom sa kojeg curi voda, te se na taj način oklizne i padne. Da je ista ušla na glavni ulaz hotela gdje je postavljen znak oprez klizav pod i gdje se nalazi tepih i vidljivo postavljen koš za odlaganje kišobrana, te pažljivije hodala, navedeni štetni događaj vjerojatno se ne bi ni dogodio.

 

Odredba čl. 1092. st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05) propisuje da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo na razmjerno sniženu naknadu.

 

Nesporno je utvrđeno da je tužiteljica prilikom štetnog događaja pretrpjela prijelom gornjeg dijela nadlaktične kosti te ulegnuće i oteklinu lijevog skočnog zgloba. Imenovana je dana 6.8.2014.g. zadobila navedene ozljede, pregledana je u kirurškoj službi istog dana radi bolova u području desnog ramena i lijevog skočnog zgloba te joj je učinjena radiološka obrada kojom se verificira višeiverni impaktirani prijelom gornjeg dijela nadlaktične kosti s manjim pomakom ulomaka, rtg lijevog skočnog zgloba bez znakova koštano zglobne traume. Tužiteljica je operirana, te hospitalizirana od 6.8.-11.8.2014.g. Otpuštena je na kućni oporavaka s imobilizacijom sa Desautovim zavojem uz preporuku mirovanja. Naručena je na kontrolni pregled ortopeda 22.8.2014.g. radi vađenja šavova. Po preporuci fizijatra upućena je na fizikalnu terapiju na koju je išla 10-11 mj.2014.g. Medicinski vještak dr.D. R.je izvršio pregled tužiteljice 30.10.2014.g. te je dao svoj pismeni nalaz i mišljenje, te je na raspravi dana 3.3.2016.g. odgovorio na sva sporna pitanja tuženika. Vještak je posebno iskazao da je tužiteljica pretrpjela tešku tjelesnu ozljedu koja se može uzročno posljedično povezati sa spornom nezgodom.

 

Vještak navodi da je tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta kroz tri dana nakon ozljede za vrijeme čekanja operativnog zahvata i postoperativnog, bolove srednjeg intenziteta trajanja do 14 dana, slabog intenziteta kontinuirano u trajanju od 20 dana, slabijeg intenziteta i povremenog karaktera kroz 30 dana prilikom ulaska u napore slomljenom rukom i pri provođenju fizikalne terapije te i sada povremeno prilikom podizanja i nošenja tereta desnom rukom što je uzeto u obzir prilikom procjene umanjenja opće životne i radne aktivnosti.

 

Na raspravi 3.3.2016.g. vještak navodi kako kompletne medicinske dokumentacije u spisu nije bilo zbog čega je prilikom davanja pismenog nalaza i mišljenja izvršio uvid u bolnički informatički sustav, te je utvrdio da nakon zadnjeg nalaza u sudskom spisu postoji još osam nalaza ortopeda i traumatologa od kojih je zadnji 6.2.2015.g., osam nalaza fizijatara od kojih je zadnji 27.3.2015.g. U zadnjem nalazu fizijatra i traumatologa postoji kontraktura (ograničenje pokreta desnog ramenog zgloba). Obzirom da je liječenje trajalo skoro godinu dana, a i na osnovu kliničkog pregleda tužiteljice stanje se može smatrati trajno.

 

Vještak je posebno naveo da je na osnovu cjelokupne medicinske dokumentacije ocijenio trajanje bolova. Na prigovor o trajanju boli slabijeg intenziteta kroz 30 dana smatra da se ista treba promatrati kroz situaciju da je tužiteljica u tom vremenskom roku, pa čak i duže bila na kontinuiranoj fizikalnoj terapiji. Radi se o vježbama koje su svakodnevne, tako da je i povremena bol svakodnevna za razliku od diskontinuirane boli koju je uzeo u obzir i procjeni umanjenja, a koja se događala i još uvijek se događa nakon završene fizikalne terapije prilikom napora i rada cijelom rukom. Za ovaj vid štete u pogledu fizičkih bolova sud je tužiteljici dosudio iznos od 7.000,00 kn smatrajući da je isti iznos odgovara težini povrede i težini fizičkih bolova koje je tužiteljica pretrpjela.

 

Iz nalaza vještaka proizlazi da je imenovana pretrpjela primarni strah jakog intenziteta kratkotrajno u trenutku događaja, sekundarni strah jakog intenziteta nakon nezgode trajanja do dva dana za vrijeme dijagnostičkih pretraga i do operativnog zahvata, potom strah srednjeg intenziteta kroz pet dana, slabog intenziteta kroz 10 dana, a sve zbog zabrinutosti za zdravlje i ishod liječenja. Na prigovor o ocjeni trajanja straha vještak je na raspravi 3.3.2016.g. istakao da se radi o običnoj teškoj tjelesnoj ozljedi ali se operacija ne može smatrati rutinskom jer se radi o traumi. Prijelom nadlaktice je trauma koja nije prvi red hitnoće, te se ne mora operirati isti dan, ali je neophodno liječenje. Za ovaj vid štete sud je tužiteljici dosudio iznos od 3.000,00 kn koji iznos smatra primjerenim trajanju i jačini pretrpljenog straha.

 

Iz nalaza vještaka proizlazi da je tužiteljica pretrpjela naruženje lakog stupnja u smislu postoperativnog ožiljka na desnoj nadlaktici povremeno vidljivo trećim osobama prilikom nošenja majice kratkih rukava i na plaži. Posebno obrazlažući vještak na raspravi dana 3.3.2016.g. na prigovor o ocjeni naruženja navodi kako smatra da tužiteljica ima ožiljak na desnoj nadlaktici duljine 20 cm koji se prilikom nošenja garderobe kratkih rukava vidi trećina. Obzirom na dob tužiteljice vještak smatra da isti predstavlja lako naruženje, te navodi da je ožiljak trajan. Imajući u vidu životnu dob tužiteljice, lokaciju ozljede, te orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade, a prvenstveno imajući u vidu nalaze vještaka koji navodi da se radi o naruženju lakog stupnja povremeno vidljivo trećim osobama sud je dosudio tužiteljici iznos od 2.500,00 kn smatrajući da je isti iznos primjeren navedenom naruženju.

 

Iz nalaza vještaka proizlazi da kod imenovane postoji trajno umanjenje opće životne i radne aktivnosti u visini od 10 % radi ograničenja pokreta dominantne ruke i bolova koji se javljaju diskontinuirano.

 

Na raspravi dana 3.3.2016.g. vještak iskazuje kako smatra da kod ograničenja pokreta desne ruke tužiteljica ima problem i da mora ulagati dodatne napore prilikom radnji koje zahtijevaju podizanje ruku iznad glave kao što je dizanje tereta, penjanje uz ljestve u visine te kod bavljenja aktivnosti koje zahtijevaju rotacijske pokrete ruke u ramenu kao što su npr.sportske aktivnosti a prilikom nalaza je uzeo u obzir dob tužiteljice, te je procjena umanjenja napravljena uzimajući u obzir i ograničenje pokreta i povremene bolove (bolove koje tužiteljica trpi).  Vještak je posebno naveo da u slučaju da se radi o osobi mlađe dobi procjena umanjenja bi bila veća. Za ovaj vid štete sud je uzimajući u obzir nalaz vještaka i orijentacijske kriterije tužiteljici dosudio iznos od 7.500,00 kn smatrajući da isti iznos opravdava umanjenje opće životne aktivnosti od 10%.

 

Prigovor tuženika da je vještak pri izradi nalaza i mišljenja postupio izvan rješenja suda, te je pri davanju nalaza i mišljenja uobzirio i daljnju medicinsku dokumentaciju, sud smatra neosnovanim. Vještak je iskazao kao je pregledao radiološke snimke prijeloma, te je smatrao kako pri nalazu treba uzeti u obzir kompletnu medicinsku dokumentaciju. Tužba je podnesena 2014.g. sa medicinskom dokumentacijom do podnošenja tužbe. Tužitelj je predložio pribavu medicinske dokumentacije od Opće bolnice, koji dokaz je sud prihvatio, a vještak izvršio uvid u kompletnu medicinsku dokumentaciju.

 

Sukladno odredbi čl.1100. Zakona o obveznim odnosima (NN br.35/05), te imajući u vidu tužbeni zahtjev tužitelja sud je tužiteljici dosudio iznos od 20.000,00 kn na ime pravične novčane naknade za povredu prava osobnosti smatrajući da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu istog iznosa. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud je vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i svrhom.

 

Kako je sud doprinos tužiteljice ocijenio sa iznosom od 10%, sud je dosuđeni iznos umanjio sa doprinosom te naložio tuženiku da plati tužiteljici iznos od 18.000,00 kn, a odbio tužiteljicu sa iznosom od 12.000,00 kn iz razloga što težina povrede u pogledu duševnog i tjelesnog zdravlja ne opravdava dosudu istog iznosa.

 

Zakonska zatezna kamata određena je sukladno odredbi čl.29.st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05 i 78/15), te je određena od donošenja presude sukladno zahtjevu tužiteljice.

 

Tužitelj je predložio da sud naloži tuženiku da plati tužiteljici na ime neimovinske štete tj. povrede prava na duševno i tjelesno zdravlje iznos od 30.000,00 kn. Iz nalaza vještaka proizlazi da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega osam sati dnevno kroz 21 dan, te tri sata dnevno kroz 30 dana iz čega proizlazi da bi ista imala pravo i na imovinsku štetu u pogledu tuđe pomoći i njege. Međutim kako je tužitelj utužio samo neimovinsku štetu, a nakon nalaza vještaka nije specificirao tužbeni zahtjev i zatražio imovinsku štetu, sud nema zakonskog osnova da tužiteljici dosudi i imovinsku štetu. 

 

Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl.154.st.2. Zakona o parničnom postupku. 

 

Troškovi parničnog postupka usklađeni su sa Odvjetničkom tarifom, vrijednosti predmeta spora u svakom trenutku postupka, uspjehom stranaka u postupku  i u skladu sa stvarno potrebnim troškovima za vođenje ove parnice.

 

Tužiteljica je uspjela sa 60 % tužbenog zahtjeva, a tuženi sa 40 % tužbenog zahtjeva.

 

Troškovi tužiteljice odnose se na trošak sastava tužbe (Tbr.7.st.1. OT) u iznosu od 1.000,00 kn, trošak zastupanja na raspravi 23.4.2016.g. (Tbr.9.st.1. OT) u iznosu od 1.000,00 kn, trošak zastupanja na raspravi 3.3.2016.g. (Tbr.9.st.1. OT) u iznosu od 1.000,00 kn, trošak zastupanja na ročištu za objavu presude 31.3.2016.g. (Tbr.9.st.3. OT) u iznosu od 500,00 kn, trošak sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 1.000,00 kn, što ukupno iznosi 4.500,00 kn.

 

Budući da je tužiteljica uspjela sa 60 % tužbenog zahtjeva sud je priznao trošak postupka u iznosu od 2.700,00 kn, dok joj je u cijelosti priznao trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 1.000,00 kn, tako da ukupni troškovi tužiteljice iznose 3.700,00 kn.

 

Ostale zatražene troškove sud nije priznao tužiteljici iz razloga što je podnesak tužiteljice od 17.12.2015.g. nepotreban i ne obavještava sud ništa što tužiteljica ne može izvijestiti na raspravi 3.3.2015.g., a zatraženi trošak zastupanja na raspravi dana 18.9.2015.g. nije opravdan budući da se tog dana nije održavala rasprava.

 

Troškovi tuženika odnose se na trošak pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 325,00 kn, trošak zastupanja na ročištu 18.2.2015.g. (Tbr.9.st.1. OT) u iznosu od 1.000,00 kn, trošak zastupanja na ročištu 23.4.2015.g. (Tbr.9.st.1. OT) u iznosu od 1.000,00 kn, trošak zastupanja na ročištu 3.3.2016.g. (Tbr.9.st.1. OT) u iznosu od 1.000,00 kn, trošak zastupanja na ročištu za objavu presude 31.3.2016.g. (Tbr.9.st.3. OT) u iznosu od 500,00 kn, trošak sastava podneska od 21.12.2015.g. (Tbr.8.st.1. OT) u iznosu od 1.000,00 kn, trošak pdv-a u iznosu od 1.125,00 kn, što ukupno iznosi 5.950,00 kn.

 

Kako je tuženi uspio sa 40% tužbenog zahtjeva, sud mu je priznao trošak postupka u iznosu od 2.380,00 kn. Ostale zatražene troškove sud nije priznao tuženika iz razloga što su isti neosnovani i nepotrebni za vođenje ovog postupka. Zatraženi trošak pristojbe na presudu nije za sada osnovan, jer tužiteljica još nije oslobođena od obveze plaćanja pristojbe.

 

Nakon prijeboja obaju priznatih troškova preostane iznos od 1.320,00 kn, koji iznos je sud naložio tuženiku da plati tužiteljici.

 

Radi iznijetog odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Slavonskom Brodu, 31. ožujka 2016. godine