Broj: P-495/12

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Draženki Ilak  u pravnoj stvari tužitelja S. Š. iz S. B., ... OIB: ... zastupanog po Odvjetničkom društvu S. & K.-K. iz S. B. protiv tuženika B. Đ. Đ. M. d.o.o. S. B.,..., OIB: ... zastupanog po punomoćniku M. T., dipl. pravniku, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika S. O. d.d. Z.,..., OIB: ... zastupanog po Odvjetničkom društvu  G. i partneri iz Z.,  radi naknade štete, nakon javno održane glavne rasprave zaključene dana 15. veljače 2016. godine, provedene u nazočnosti punomoćnice tužitelja R. K. K., odvjetnice u S. B., punomoćnika tuženika M. T., dipl. pravnika i punomoćnika umješača I. Š., odvjetnika dana 31. ožujka 2016. godine,  

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Nalaže se tuženiku B. Đ. Đ. M. d.o.o. iz S. B. da tužitelju S. Š. iz S. B. na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje isplati iznos od

 

66.000,00 kuna (slovima:šezdesetšesttisućakuna)

 

sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09. ožujka 2012. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja odgovara visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine  do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe. 

 

II. Nalaže se tuženiku B. Đ. Đ. M. d.o.o. iz S. B. da tužitelju S. Š. iz S. B. na ime  tuđe pomoći i njege za vremensko razdoblje od 28. svibnja 2009. godine do 1. veljače 2016. godine  isplati iznos od :

 

73.920,00 kuna ( slovima: sedamdesettritisućedevetstodvadesetkuna)

 

sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31. ožujka 2016. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe. 

 

              III. Nalaže se tuženiku B. Đ. Đ. M. d.o.o. iz S. B. da tužitelju S. Š. iz S. B. na ime  tuđe pomoći i njege isplaćuje mjesečni iznos od 900,00 kuna (slovima:devetstokuna) počevši od 31. ožujka 2016. godine pa nadalje, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti i to tako da dospjele obroke plati odjednom, a dospijevajuće najkasnije do 10-tog u  mjesecu za tekući mjesec sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako  polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe. 

 

IV. Odbija se tužitelj S. Š. iz  S. B. sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.190,00 kuna.

 

V. Nalaže se tuženiku B. Đ. Đ. M. d.o.o. iz S. B. da tužitelju S. Š. iz S. B. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 42.450,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31. ožujka 2016. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe. 

 

Obrazloženje

 

              Tužitelj u tužbi navodi da je bio zaposlen kod tuženika. Dana 27. svibnja 2009. godine je prilikom obavljanja radnih zadataka  pretrpio ozljedu na radu. Naime, tužitelj je obavljao poslove demontaže kanala ugljene prašine. Prilikom demontaže i rezanja kanala ugljene prašine autogenom rezačicom došlo je do pomjeranja kanala i uklještenja tužiteljeve ruke. Tužitelj je pretrpio teške tjelesne ozljede. Na ime pretrpljenih bolova potražuje 15.000,00 kuna, na ime pretrpljenog straha 10.000,00 kuna, na ime umanjenja opće životne  aktivnosti od 35% potražuje 38.500,00 kuna, na ime naruženosti 5.000,00 kuna, odnosno tužitelj na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje potražuje ukupno 68.500,00 kuna. Na ime tuđe pomoći i njege  tužitelj potražuje 28.800,00 kuna. Tužitelj potražuje i rentu na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 900,00 kuna mjesečno. 

 

              Tužitelj je tijekom postupka više puta uređivao tužbeni zahtjev. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom  od 1. veljače 2016. godine tužitelj na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje potražuje 66.000,00 kuna, na ime tuđe pomoći i njege za vremensko razdoblje od dana štetnog događaja do dana uređenja tužbenog zahtjeva potražuje 76.110,00 kuna, a potražuje i mjesečnu rentu na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 900,00 kuna.

 

              Tuženik u svom odgovoru na tužbu ne osporava da je tužitelj, kao radnik tuženika, dana 27. svibnja 2009. godine pretrpio ozljedu na radu na gradilištu tuženika u N.. Tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, dok se ne utvrde okolnosti nastanka ozljede na radu. Na ročištu održanom dana 6. lipnja 2013. godine punomoćnik tuženika istaknuo je i prigovor podijeljene odgovornosti.  Istaknuo je također da je tužitelj na ime naknade štete od tuženika dobio 35.000,00 kuna.  Tuženik je u svom odgovoru na tužbu predložio da sud kao umješača u ovom postupku na njegovoj strani pozove S. osiguranje d.d. Z., jer tuženik ima zaključenu policu osiguranja za sve zaposlenike kod navedenog osiguravajućeg društva. 

 

             

 

Sud je dopisom  od 25. svibnja 2012. godine pozvao S. osiguranje d.d. Z. da se očituje da li želi stupiti u parnicu kao umješač na strani tuženika, što je  S. osiguranje d.d. Z. prihvatilo, pa je Rješenjem ovog suda broj P-495/12-14 od 4. prosinca 2012. godine dopušteno sudjelovanje S. osiguranja d.d. kao umješača na strani tuženika  i to primjenom članka 206 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 148/11- pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14  dalje ZPP).

 

              Umješač se pridružio navodima tuženika iz odgovor na tužbu, te je istaknuo da tužbeni zahtjev smatra neosnovanim.

 

U provedenom dokaznom postupku izvršen je uvid u prijavu o ozljedi na radu od 8. lipnja 2009. godine, preslik medicinske dokumentacije, odštetni zahtjev, police za osiguranje od opće odgovornosti broj ... i ...., Rješenje Trgovačkog suda u Osijeku Stalna služba u Slavonskom Brodu broj Tt-12/2997-2 od 9. listopada 2012. godine, dopise Centra od 14. listopada 2013. godine i 14. prosinca 2015. godine, dopis Zavoda od 7. listopada  2013. godine, dopis Zavoda., od 5. studenog 2013. godine i Rješenje Centra od 14. prosinca 2015. godine. Saslušan je svjedok S. K., te tužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja. Izveden je  dokaz medicinskim vještačenjem po liječnicima vještacima Dr. Z. J. i Dr. D. R..

 

Među parničnim stankama nije sporna činjenica  da je  tužitelj kao zaposlenik tuženika dana 27. svibnja 2009. godine  prilikom obavljanja poslova rezanja limenih kanala na gradilištu tuženika u N. doživio ozljedu na radu, pri čemu je pretrpio teške tjelesne ozljede.

 

Dakle, među parničnim strankama nije sporan štetni događaj, kao ni činjenica  da je  tužitelj u štetnom događaju stradao kao zaposlenik tuženika.  Tuženik, međutim, smatra da nije odgovoran za štetu koja je nastala tužitelju. Tuženik podredno ističe i prigovor podijeljene odgovornosti, a osporava i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva.

 

Analizom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu sa člankom 8 ZPP-a   sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

 

U konkretnom slučaju radi se o odgovornosti tuženika za štetu po članku  103 stavak 1  Zakona o radu (Narodne novine 149/09, dalje ZR) prema kojoj ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi sa radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, zatim, prema odredbi članka 15 Zakona o zaštiti na radu ( Narodne novine 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08, 75/09 dalje ZZR), prema kojoj poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom  bolešću ili bolešću u svezi sa radom po načelu objektivne odgovornosti u svezi  sa člankom 1063 i 1064  Zakona o  obveznim odnosima ( Narodne novine 35/05, 41/08 i 78/15 dalje ZOO).

 

Tuženik se može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može ograničiti prema općim propisima obveznog prava u smislu odredbe članka 1067 ZOO, ako se radi o događajima nastalim zbog izvanrednih ili nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, na koje poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati i ako dokaže da je šteta nastala  isključivo radnjom radnika koju nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti odnosno da postoji doprinos tužitelja nastanku štete.

 

 

 

Saslušanjem tužitelja i svjedoka utvrđeno je da se štetni događaj dogodio na gradilištu tuženika u N.. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je za tuženika obavljao različite poslove montaže, demontaže i slično. Dana 27. svibnja  2009. godine radio je zajedno sa svojim radnim kolegama A. B. i S. K.. Završili su svoj dio posla, pa im je šef M. M. rekao da spakiraju svoj alat i da idu pomoći kolegama koji su radili na demontiranju čeličnih kanala. Poslušali su šefa i došli su do mjesta gdje su ostale radne kolege  obavljali svoj dio posla. Pogledali su kako to kolege rade i uočili su da oni čelične kanale "šnitaju" na manje dijelove radi lakšeg transporta ostataka kanala do lifta. Kada su vidjeli kako oni to rade, uzeli su svoje rezačice i krenuli raditi kao i oni. Posao su obavljali sve do pauze, odnosno otprilike 2 sata. Tužitelj navodi da mu je kolega S. K. rekao da privodi posao kraju jer će pauza. On mu je odgovorio da pričeka da završi jer je bio pri kraju  kanala. Navodi da se lijevom rukom držao za šinu koja se nalazila iznad njega, paralelno sa kanalom koji je rezao. U desnoj ruci držao je rezačicu i rezao, a lijevom rukom se pridržavao jer mu je trebao oslonac. Kada je odrezao kanal do kraja, donji dio je dobio "vagu" prema gore i njegova lijeva ruka je, s obzirom da je bila na tom dijelu, otišla zajedno sa kanalom prema gore i ukliještila se između dva kanala. Njegove radne kolege su vidjele što se dogodilo i odmah su mu priskočili u pomoć, podigli kanal i on je izvukao ruku. Odmah mu je pružena medicinska pomoć, te je nakon toga zadržan na bolničkom liječenju.

 

Suglasno kao tužitelj iskazao je i svjedok S. K..  I S. K. navodi da on i tužitelj inače nisu radili poslove na kojima se dogodio štetni događaj. Međutim, kako su oni svoj dio posla obavili šef im je rekao da idu pomoći drugim kolegama koji su rušili metalne kanale.  Kako svjedok navodi radilo se o metalnim, kvadratnim limenim kanalima koje je trebalo rezati autogenom rezačicom i spuštati dizalicama prema dolje. Kanali su bili iznimno velikih dužina, pa su rezani na sitnije dijelove kako bi se mogli nesmetano spuštati  prema dolje. Svjedok navodi da su posao obavljali na drugoj etaži koja je od tla bila udaljena između 7 i 8 metara.  Pristupili su obavljanju poslova na način kako im je to šef naložio. Svjedok K. štetni događaj opisuje na identičan način kao i tužitelj, navodeći da je tužitelj lijevu ruku držao iznad sebe držeći se za preostali dio kanala, a desnom rukom je vršio rezanje. Kada je odrezani dio otpao, drugi dio za koji se tužitelj držao, dobio je "vagu" prevagnuo se prema gore, a s obzirom da se  gore, odmah iznad nalazi drugi kanal sa šinom prema dolje, tužiteljeva lijeva ruka koja je bila na šini se ukliještila između donje i gornje šine slijedećeg kanala. Tužitelj više nije mogao izvući ruku, pa mu je svjedok pomogao da ju oslobodi.

 

I tužitelj i svjedok ističu da su na sebi imali kompletnu radnu opremu. Tužiteljeva lijeva ruka bila je u zaštitnoj rukavici, a kako tužitelj navodi rukavicu je skinuo tek kada je došla medicinska pomoć.

 

Prema odredbi članka 44 stavak 1 i 2 ZZR  poslodavac je dužan provesti potrebne mjere za zaštitu zdravlja i sigurnost radnika, uključujući planiranje, pripremu, provedbu radnih procesa, uvažavajući najvišu moguću razinu zaštite radnika i okoliša i uključujući zaštitu od profesionalnih opasnosti osiguravajući potrebnu zaštitu i tehnološke uvjete, a tamo gdje je potrebno, dužan je  izraditi  odgovarajuće upute na hrvatskom jeziku. Poslodavac treba skrbiti da su  radni postupci tako pripremljeni i organizirani, te da se provode na način da se njima ne utječe štetno  na sigurnost i zdravlje radnika.

 

Iz naprijed utvrđenog činjeničnog stanja nedvojbeno proizlazi da tuženik nije postupio prema odredbi članka 44 stavak 1 i  2 ZZR,  što su po ocjeni suda, propusti  poslodavca, odnosno tuženika u procesu organizacije rada. Naime, po ocjeni suda tužitelj nije bio

 

pripremljen i posao nije bio organiziran tako da se provede na način da se obavljanjem istoga ne utječe na sigurnost i zdravlje radnika.

 

Autogena rezačica  predstavlja po svojoj funkciji i načinu rada  opasnu stvar, dok rad na  podestu na visini između 7 i 8 metara od tla predstavlja opasnu djelatnost.

 

Treba nadalje istaknuti da iz suglasnih iskaza tužitelja i svjedoka nesporno proizlazi da tužitelj nikada nije, do trenutka ozljeđivanja, na tom radilištu vršio rezanje limenih kanala-cjevovoda autogenom rezačicom. Od poslovođe nije dobio upute kako i na koji način  obavljati  navedeni posao, već je po uputi nadređenoga pogledao kako to drugi rade i pristupio izvršavanju radnog zadatka. I u prijavi o ozljedi na radu proizlazi da je uzrok ozljede tijesni prostor u kojemu se obavljao radni zadatak.

 

Po ocjeni suda odgovornost tuženika temelji se dakle na odredbi članka 1063 i 1064 ZOO. Nije osnovan niti prigovor podijeljene odgovornosti kojega je istaknuo punomoćnik tuženika na ročištu održanom dana 6. lipnja 2013. godine, jer po ocjeni suda ne postoji doprinos tužitelja nastanku niti visini štete.  

 

Visinu štete sud je utvrdio izvođenjem dokaza medicinskim vještačenjem. Vještačenje je  provedeno po liječnicima vještacima Dr. Z. J. i Dr. D. R..

 

Iz nalaza i mišljenja vještaka Dr. Z. J. proizlazi da je tužitelj u nezgodi koja se dogodila dana 27. svibnja 2009. godine pretrpio tešku tjelesnu ozljedu i to otvoreni prijelom druge, četvrte i pete kosti lijevog zapešća, oguljotinu kože lijeve šake, zgnječenje lijeve šake, otrgnuće ligamenata između druge, treće, četvrte i pete kosti zapešća, te ozljedu tetiva mišića ispružača za drugi i četvrti prst lijeve ruke. Zbog navedene ozljede tužitelj je stacionarno liječen u bolnici u N. gdje je isti dan operiran. Učinjena su mu rtg snimanja kostiju lijeve šake. Nađeni su višedijelni prijelomi druge, četvrte i pete kosti lijevog zapešća uz pomak i angulaciju koštanih ulomaka. Postojala je ozljede tetiva mišića ispružača za drugi i četvrti prst lijeve ruke  i oguljotina kože na lijevoj šaci. Odmah je pristupljeno prije operativnoj obradi za opću endotrahealnu anesteziju.  Učinjena je operacija u blijedoj stazi (privremeno zaustavljanje krvotoka u lijevoj ruci). Nakon povratka u mjesto stanovanja javio se u O. bolnicu u S. B. gdje je pod stalnim nadzorom kirurga. Prema preporuci operatera iz N. odstranjene su žice iz lijeve šake i to dana 28. srpnja 2009. godine.  Sa ranom aktivnom fizikalnom terapijom započeo je 14. kolovoza 2009. godine.  U vremenskom periodu od godinu dana ukupno je 20 puta pregledan po specijalisti fizijataru. Dana 30. lipnja 2010. godine na pregledu specijalist fizijatar smatra da je stanje stacionarno i nalaz definitivan. Prema nalazu i mišljenju vještaka  prsti lijeve šake su u kontrakturi i polusavijeni. Nisu u pokretljivosti normalnog stanja.  Ne pokreću se u metakarpofalangealnim  zglobovima, niti gornjim niti u donjim u interfalangealnim zglobovima. Ne postoji hvat lijevom šakom. Ne izvodi abdukciju palca lijeve ruke. Opozicija palca je minimalna. Ne dodiruje drugi, treći, četvrti i peti prst.  Volarnu fleksiju izvodi od 0-20 stupnjeva ( normalno 0-90 stupnjeva), a dorzalnu fleksiju izvodi od 0-15 stupnjeva (normalno 0-80 stupnjeva). Postoji umanjena pokretljivost lijevog ručnog zgloba u jakom stupnju. Pokrete izvodi u opsegu manjem od 20% normalnih kretnji.  Prema nalazu i mišljenju vještaka tužitelj je pretrpio bolove jakog intenziteta 5 dana, srednjeg intenziteta 45 dana i slabog intenziteta 60 dana. Pretrpio je kratkotrajni primarni strah. Trpio je sekundarni strah jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 30 dana i slabog intenziteta 60 dana. Kasnije ima povremene zabrinutosti za konačno zdravstveno stanje. Zabrinut je zbog možebitnog pogoršanja.  Prema nalazu i

 

mišljenju vještaka  kod tužitelja je opća životna aktivnost umanjena u visini od 30%. Vještak navodi da tužitelj zbog navedenih smetnji nije u stanju izvesti pojedine radnje koje izvode zdravi ljudi njegove dobi i spola, pa mora ulagati dodatne napore da  bi mogao obavljati sve ono što je obavljao prije ozljeđivanja. Tužitelj ne može obavljati sve radnje za koje je potrebna upotreba  obje ruke.  Tu se misli na svakodnevne poslove u kući i oko kuće, kao što su svakodnevni kućanski poslovi, uređenje kućnog okoliša i vrta (nije u stanju zakucati čavao u dasku, popraviti vrtni alat, niti ga upotrijebiti), čuvanje unučadi, odijevanje, obuvanje, kuhanje, samostalna ishrana i slično. Isto se odnosi i na sportske aktivnosti rekreativnog tipa na primjer obavljanje hobija primjerenih dobi, obrazovanju i navikama (vožnja automobila, motor kotača, bicikla, ribolov, i sve radnje za koje su potrebne obje ruke). Prema nalazu i mišljenju vještaka tuđa njega i pomoć su tužitelju bili potrebni u prva dva  mjeseca po četiri sata dnevno po izlasku iz bolnice što iznosi ukupno 240 sati, a u daljnjem tijeku po 3 sata dnevno. Tuđa pomoć i njega od tri sata dnevno potrebni su mu trajno i to zato što postoji potreba za radnjama koje sadašnje stanje lijeve šake ne dopušta izvesti na primjer pokreti kod higijenskih potreba (skidanje i oblačenje hlača, skidanje i oblačenje donjeg rublja, tuširanje, pranje kose i slično) odijevanje (oblačenje čarapa, zakopčavanje dugmadi, vezivanje kravate), obuvanje (vezivanje vezica na cipelama i slično). Tuđa pomoć mu je potrebna i kod samostalne ishrane, jer nije u stanju u cijelosti se služiti priborom za jelo, pa tako na primjer ne može nositi tacnu, ne može otvoriti bocu i slično. Prema nalazu i mišljenju vještaka kod tužitelja postoji naruženje lakog stupnja koje je vidljivo u socijalnom kontaktu sa drugim osobama.  

 

Umješač je istaknuo primjedbe i prigovore na nalaz i mišljenje vještaka prigovarajući u prvom redu da je smanjenje opće životne aktivnosti previsoko ocijenjeno, a isto je tako smatrao da ne postoji trajna potreba za tuđom pomoći i njegom.

 

Očitujući se na primjedbe punomoćnika umješača liječnik vještak Dr. Z. J. istaknuo je da se prilikom vještačenja  vodio načelom  da se na umanjenje životne aktivnosti koje je uzrokovano fizičkim ozljedama i njihovim posljedicama, moraju neizostavno primijeniti medicinski kriteriji široko prihvaćeni u sudskim postupcima, koje su izradili medicinski stručnjaci na čelu sa prof. dr. J. Š. i prof. dr. D. Z..   U izradi navedenih medicinskih kriterija sudjelovali su  stručnjaci. Odgovarajući na primjedbe punomoćnika umješača liječnik vještak, je kako navodi u odgovoru na istaknute prigovore, ponovno pregledao tužitelja i to dana 16. lipnja 2013. godine. Ponovnim pregledom utvrdio je identičan nalaz kao i za vrijeme prvog pregleda obavljenog 8. ožujka 2013. godine.  Istaknuo je  da je umješač previdio činjenicu da kod tužitelja postoji umanjenost pokretljivosti lijevo ručnog zgloba u jakom stupnju, zbog kojih tužitelj pokrete izvodi u opsegu manjem od 20% normalnih kretnji. Istaknuo je  također da je uzeo u obzir i činjenicu da nije ozlijeđena dominantna ruka, te da je umanjenje životne aktivnosti u visini od 30% primjereno. Vještak je odbacio istaknute prigovore vezano za ocjenu pretrpljenih bolova i straha. Ocjena potrebe za tuđom pomoći i njegom je prema očitovanju vještaka dana nakon detaljne anamneze i fizikalnog pregleda tužitelja. Opis svakodnevnih potreba koje navodi tužitelj je prema nalazu i mišljenju vještaka realan. Za takve potrebe tužitelj mora imati svakodnevnu tuđu pomoć. Postoje radnje koje tužitelj zbog posljedica navedene ozljede  objektivno nije u stanju učiniti, već mu je za to potrebna tuđa pomoć.

 

Punomoćnik umješača i dalje je ostao kod istaknutih prigovora, a prigovorima umješača pridružio se i punomoćnik tuženika zbog čega je sud odredio izvođenje dokaza novim vještačenjem po liječniku vještaku Dr. D. R..

 

Iz nalaza i mišljenja liječnika vještak Dr. D. R. proizlazi da je tužitelj stradao  prilikom priklještenja lijeve ruke dana  27. svibnja 2009. godine, te da je tom prilikom zadobio slijedeće ozljede: teško nagnječenje lijeve šake, otvoreni prijelomi druge, četvrte i pete kosti doručja (MCP) lijeve šake, ozljedu tetive ispružača drugog i četvrtog prsta lijeve šake, puknuće intermetakarpalnih  ligamenata 2/3, 3/4, 4/5 i oguljotinu kože lijeve šake.  Vještak je ozljedu kvalificirao kao tešku tjelesnu ozljedu. Kao i liječnik vještak Dr. Z. J. u svom je nalazu i mišljenju opisao tijek liječenja tužitelja  ističući na kraju da je po zadnjem nalazu fizijatra od 30. srpnja 2010. godine i kirurga od 9. rujna 2010. godine utvrđeno da je nalaz definitivan. Vještak je izvršio i klinički pregled tužitelja te je u svom nalazu i mišljenju istaknuo da tužitelj ne formira lijevu šaku (ne dovodi prste u dlan). Hvat šake nije izvediv. Prsti su u ekstenzijskoj kontrakturi (ukočeni u ispruženom položaju), prvenstveno u MCP zglobovima, dok su u interfalangealnim zglobovima blago savijeni. Vidljiva je atrofija mišića šake koja je uočljiva na prvi pogled pri usporedbi sa desnom šakom. Pri pokušaju formiranja šake jagodice prstiju su 7 cm, a malog prsta 6 cm od točke formiranja šake koja je u visini  MCP zgloba palca. Vještak dalje navodi da tužitelj opoziciju palca ne izvodi, dok je fleksija u IP zglobu palca moguća do 50 stupnjeva uz krepitacije u zglobu, a MP zgloba do 15 stupnjeva, te ograničenje pokreta u bazalnom zglobu palca. Tužitelj nije u mogućnosti dodirnuti palcem niti jedan od ostalih prstiju što je bitno za hvat. U lijevom radiokarpalnom (ručnom) zglobu vještak je utvrdio ograničen opseg pokreta i to  volarna fleksija od 0-30 stupnjeva (normalna 0-90), dorzalna fleksija od 0-20 (normalna 0-80). Vještak također ističe da je u sadržaju razgovora sa tužiteljem bio snažan naglasak na osjećaj nedostatnosti za obavljanje jednostavnih svakodnevnih poslova. Tužitelj je tjeskoban i depresivan. Sakupljanje sitnih predmeta nije u mogućnosti izvesti, ne može vezati vezice na cipelama. Radi oslabljenog osjeta predmeti mu često ispadaju iz lijeve ruke. Tužitelj je naveo da je dešnjak. Vještak je dalje u svom nalazu i mišljenju istaknuo da  tužitelj radi zadobivenih teških tjelesnih ozljeda i posljedičnog stanja nije u mogućnosti formirati lijevu šaku, uslijed čega je narušena i trajno oštećena osnovna funkcija šake – hvat. S obzirom na oslabljen osjet i grubu motornu snagu lijeve šake, ukočenost prstiju radi ankiloze (ukočenje zglobova), te ograničenje pokreta u lijevom ručnom zglobu, nije u mogućnosti obavljati teže fizičke poslove i aktivnosti (nošenje i dizanje tereta, pospremanje i čišćenje, penjanje uz ljestve), kao niti poslove i aktivnosti koje zahtijevaju fine i koordinirane pokrete šake i prstiju (vožnja automobila, vezanje vezica, rezanje nožem, rad sa alatima pri zavrtanju vijaka, kopčanje gumba odjeće i slično). Mišljenje je vještaka da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta kroz 5 dana nakon ozljede i operacije, bolove srednjeg intenziteta do 40 dana računajući i drugi operativni  zahvat prilikom odstranjivanja osteosintetskog materijala), slabog intenziteta oko 60 dana. Pretrpio je primarni strah jakog intenziteta u trenutku događaja u trajanju od 2 do 3 minute, sekundarni strah jakog intenziteta nakon nezgode u trajanju do 3 dana, potom strah srednjeg intenziteta kroz 20 dana i slabog intenziteta kroz 60 dana. Mišljenje je vještaka da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega nakon ozljede i operacije po izlasku iz bolnice i to kroz 4 sata dnevno u trajanju od 60 dana za obavljanje svakodnevnih potreba i aktivnosti, zatim u trajanju od 3 sata dnevno 120 dana za vrijeme trajanja liječenja i odlazaka na fizikalnu terapiju. Mišljenje je vještaka da je tužitelju tuđa pomoć i njega  potrebna trajno u svakodnevnom životu i radu u trajanju od dva sata dnevno, jer je trajno smanjena radna sposobnost i mogućnost samostalnog obavljanja svakodnevnih obaveza. Vještak smatra da tužitelju nije potrebna stručna tuđa pomoć, već se radi o laičkoj pomoći koja se sastoji od pomaganja u uobičajenim poslovima i životnim aktivnostima koje tužitelj nije u stanju sam obaviti (na primjer prijevoz automobilom, obavljanje kućanskih poslova koji zahtijevaju fizičku snagu, te poslova koji zahtijevaju finu motoriku obje ruke). Uzevši u obzir dob, spol i zanimanje, vještak smatra da kod tužitelja postoji trajno umanjenje opće životne aktivnosti u

 

visini od 30%. Radi ukočenosti  i ožiljaka šake postoji naruženost lakog stupnja na otkrivenom dijelu tijela stalno vidljiva trećim osobama. S obzirom na tip ozljede, način liječenja, i vrijeme proteklo od ozljede prema mišljenju vještaka stanje se može smatrati definitivnim, a liječenje završenim.

 

Punomoćnik tužitelja u cijelosti je prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka Dr. D. R., te je tužbu uredio  u skladu sa nalazom i mišljenjem.

 

Punomoćnik umješača, kojemu se pridružio i punomoćnik tuženika, i dalje su isticali iste prigovore i primjedbe, kao i na nalaz i mišljenje vještaka Dr. Z. J..

 

Vještak dr. D. R. na sve se primjedbe i prigovore očitovao na ročištu održanom dana 7. listopada  2014. godine, pa je tako  istaknuo da je trajnu tuđu pomoć  u trajanju od dva sata dnevno utvrdio imajući u vidu činjenicu da je prema nalazu ortopeda, kirurga i specijalista fizikalne terapije stanje kod tužitelje definitivno, te da se njegovo stanje nikakvim operativnim, niti medicinskim zahvatima ne može popraviti. Vještak je istaknuo da je na osnovu kliničkog pregleda i anamneze sam utvrdio da tužitelj ne može obavljati neke radnje samostalno i da mu je zbog toga potrebna u svakodnevnom životu tuđa pomoć. Vještak je ponovno naveo da se sam uvjerio da tužitelj ne može zakopčati gumb, nema stisak lijeve šake, isto tako ne može se samostalno služiti priborom za jelo na način da drži vilicu i istovremeno nož u drugoj ruci. Ne može si sam narezati kruh i slično. U razgovoru sa tužiteljem došao je do saznanja da tužitelj ne vozi automobil. Po procjeni vještaka  navodi tužitelja su točni, jer  tužitelj ima oslabljen osjet u lijevoj šaci i zbog toga automobil  ne bi mogao voziti. Vještak je također naveo da tužitelj u ovom štetnom događaju nije zadobio direktnu ozljedu zgloba, već je zadobio ozljedu šake, a indirektno i ozljedu zgloba, jer je to posljedica ozljede šake lijeve ruke. Isto tako tužitelj nije direktno zadobio ozljedu palca, ali se funkcija šake ne može promatrati pojedinačno za svaki prst, nego zajedno. Činjenica je da uslijed zadobivene ozljede tužitelj palcem ne može dodirnuti niti jedan prst, što čini sveukupnost funkcije šake. Vještak je također istaknuo da bi se zbrajanjem dobilo više od 30% umanjenja opće životne aktivnosti. On međutim, nije vršio zbrajanje već je prilikom ocjene umanjenja opće životne aktivnosti imao u vidu činjenicu da je tužitelju za 2/3 smanjena gibljivost šake, što samo po sebi može iznositi 30% umanjenja životne aktivnosti, ali je pri tome isto tako imao u vidu da mu gibljivost nije u potpunosti smanjena i  da se radi o nedominantnoj ruci. Međutim, isto je tako uzeo u obzir i ozljedu sva četiri prsta, što onda sveukupno čini 30% umanjenja životne aktivnosti. 

 

Punomoćnik umješača, čijim se navodima pridružio punomoćnik tuženika, ostao je kod istaknutih prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, te je predložio izvođenje dokaza novim medicinskim vještačenjem po medicinskoj ustanovi. Sud je ovaj prijedlog punomoćnika umješača i tuženika odbio, jer je po ocjeni suda  isto nepotrebno.  Naime,  oba vještaka  utvrdila su da je tužitelj u štetnom događaju od 27. svibnja 2009. godine zadobio tešku tjelesnu ozljedu, oba vještaka navode da je tužitelj zadobio  otvoreni prijelom druge, četvrte i pete kosti lijeve šake, teško nagnječenje lijeve šake, oguljotine kože lijeve šake, puknuće intermetakarpalnih ligamenata 2/3, 3/4, 4/5, te ozljedu tetiva ispružala za drugi i četvrti prst  lijeve ruke. Dakle, oba vještaka navode iste tjelesne ozljede koje je zadobio tužitelj. Oba vještaka ocijenila su umanjenje opće životne aktivnosti u visini od 30%, te oba vještaka smatraju da je kod tužitelja zaostala naruženost u lakom stupnju. Njihovi nalazi i mišljenja neznatno se razlikuju u ocjeni bolova i straha i to samo na način da je vještak Dr. Z. J. bolove srednjeg intenziteta ocijenio u trajanju od 45 dana, a vještak Dr. D. R. u trajanju od 40 dana,

 

dok je strah srednjeg intenziteta vještak Dr. Z. J. ocijenio u trajanju od 30 dana, a vještak Dr. D. R. u trajanju od 20 dana.  U pogledu tuđe pomoći i njege oba vještaka smatraju da je tužitelju bila potrebna  tuđa pomoć i njega  u trajanju od 4 sata dnevno tijekom 60 dana. Vještak Dr. D. R. smatra da je nakon toga tužitelju tuđa pomoć bila potrebna 3 sata dnevno  u trajanju od 120 dana i nakon toga mu je potrebna trajna tuđa pomoć u trajanju od 2 sata dnevno, dok je vještak Dr. Z. J. trajnu tuđu pomoć ocijenio u trajanju od 3 sata.

 

Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Dr. D. R., čiji nalaz smatra stručnim, detaljnim i objektivnim. U bitnome se nalazi i mišljenja vještaka  ne razlikuju. I tužitelj je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Dr. D. R. i u skladu sa istim uredio tužbeni zahtjev, zbog čega sud nije izvodio dokaz usuglašavanjem njihovih nalaza i mišljenja. Sud smatra da izvođenje daljnjih dokaza vještačenjem po medicinskoj  ustanovi nije svrhovito  jer se u bitnome  nalazi i mišljenja vještaka  ne razlikuju. Zbog navedenog je prijedlog za izvođenjem daljnjih dokaza odbijen kao neosnovan.

 

Dakle, iz nalaza i  mišljenja stalnog sudskog vještaka Dr. D. R. proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio teške tjelesne ozljede. Sud smatra da je zbog navedene ozljede povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje čime mu je nastala neimovinska šteta (članak 19 stavak 2 u vezi sa člankom 1046 ZOO) . Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu u smislu članka 1100 stavak 1 ZOO. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti,  kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje,  za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene  oblike neimovinske štete. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: fizičke bolove, strah, naruženost i duševne bolove za smanjenje opće životne aktivnosti.  One su u smislu članka 1100 stavak 2 ZOO kriterij odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

 

Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir ponajprije  jačinu fizičkih bolova kako su opisani u nalazu i mišljenju vještaka, a tim vještačenjem utvrđeno je da su jaki bolovi kod tužitelja trajali 5 dana, srednje jaki bolovi  40 dana, a slabi 60 dana. Sud je imao na umu i druge okolnosti slučaja i težinu povrede. Tako na visinu naknade utječe

i okolnost da je tužitelj operiran zbog čega je bio u općoj anesteziji, da su mu vršena previjanja rane, te da je bio podvrgnut rtg obradi, a provodio je i fizikalnu terapiju. Bolovi su posljedica prijeloma, nošenja žica kojima su fiksirani ulomci, primarne operacije, operacije prilikom uklanjanja žica i fizikalne terapije, kao i pojačane  osjetljivosti živaca što je uobičajeno nakon takvih ozljeda, te bolovi pri pokušaju gibanja ukočenim zglobovima. Sve te okolnosti u smislu članka 1100 stavak 1 i 2 ZOO daju podlogu za zaključiti  da bi  pravična novčana naknada zbog fizičkih bolova koje je pretrpio tužitelj iznosila 16.000,00 kuna.

 

Vještačenjem je utvrđeno da je tužitelj pretrpio primarni strah jakog intenziteta kratko u trenutku događaja u trajanju od 2 do 3 minute, te potom sekundarni jaki strah u trajanju od 3 dana, srednje jaki strah 20 dana, te lakši strah oko 60 dana. Tužitelj je strahovao od eventualnih posljedica.  Bio je zabrinut za svoje zdravlje i ishod liječenja, te moguće komplikacije na koje je upozoren. Bio je zabrinuti i zbog svakodnevnih medicinskih procedura prilikom provođenja fizikalne terapije. Pored toga kod tužitelja je postojao visoki stupanj zabrinutosti za ishod liječenja, profesionalne i osobne budućnosti (trajnih posljedica i invalidnosti), mogućnosti ponovne ozljede i slično. Nedvojbeno je da je kod tužitelja došlo do

 

razvoja trajnih posljedica na njegovo zdravlje zbog ovog ozljeđivanja. Iz navedenih razloga, a u skladu sa odredbom članka 1100 stavak 1 i 2 ZOO sud tužitelju  po toj osnovi utvrđuje pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 12.000,00 kuna.

 

Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da  radi ukočenosti i radi  ožiljaka šake kod tužitelja postoji naruženost lakog stupnja na otkrivenom dijelu tijela koja je stalno vidljiva trećim osobama.  Ožiljak je vidljiv na hrbatu lijeve šake, a radi se o ožiljku od oguljotine. Ožiljak je u razini kože i normokoloriran. Vidljiv je kožni ožiljak u projekciji koštanog grebena lijeve crijevne kosti odakle je uzimana kost za spongioplastiku. Uvažavajući postojeću sudsku praksu sud je tužitelju za ovaj vid štete  priznao iznos od 5.000,00 kuna.

 

Sud je na temelju medicinsko - sudskog vještačenja utvrdio 30% trajnog smanjenja opće životne aktivnosti kod tužitelja. Radi zadobivenih teških tjelesnih ozljeda i posljedičnog stanja tužitelj nije u mogućnosti formirati lijevu šaku uslijed čega  je narušena i trajno oštećena osnovna funkcija šake hvat. Obzirom na oslabljen osjet i grubu motornu snagu lijeve šake, ukočenost prstiju radi ankiloze (ukočenja zglobova), te ograničenje pokreta u lijevom ručnom zglobu tužitelj nije u mogućnosti obavljati teže fizičke poslove i aktivnosti kao što su nošenje i dizanje tereta, penjanje uz ljestve, pospremanje i čišćenje. Nije u mogućnosti obavljati niti poslove koji  zahtijevaju fine i koordinirane pokrete šake i prstiju, kao što su vožnja automobilom, vezanje vezica, rezanje nožem i slično. Vještak je također istaknuo da je pri ocjeni umanjenja opće životne aktivnosti imao u vidu ne samo smanjenje gibljivosti šake, već i ozljedu sva četiri prsta. Istaknuo je da je stanje kod tužitelja definitivno i nema mogućnosti poboljšanja zdravstvenog stanja. Tužitelj je   osoba starije   životne dobi jer je u trenutku ozljeđivanja imao 59 godina. Sada je umirovljenik. Imajući u vidu postavljeni tužbeni zahtjev, te sudsku praksu sud je tužitelju za duševne boli zbog smanjenja opće životne aktivnosti utvrdio traženi iznos od 33.000,00 kuna.

 

Vodeći računa o svim okolnostima, sud je na temelju članka 1100 stavak 1 i 2 ZOO utvrdio tužitelju pravičnu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti u iznosu od 66.000,00 kuna.

 

Kako je člankom 1103 ZOO propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva s danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe,  osim ako je šteta nastala nakon toga, sud smatra da tužitelju  naknada štete zbog povrede prava osobnosti  na tjelesno i duševno zdravlje  pripada od  trenutka  podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od dana 9. ožujka 2012. godine, kako je to  tužitelj i tražio.    

 

Prema nalazu i mišljenju liječnika vještaka tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega nakon ozljede i operacije po izlasku iz bolnice i to četiri sata dnevno u trajanju od 60 dana za obavljanje svakodnevnih potreba i aktivnosti, zatim u trajanju od 3 sata dnevno 120 dana za vrijeme trajanja liječenja i odlazaka na fizikalnu terapiju. Tuđa pomoć mu je potrebna trajno u svakodnevnom životu i radu u trajanju od 2 sata dnevno, jer je trajno smanjena radna sposobnost i mogućnost samostalnog obavljanja svakodnevnih obveza.  Mišljenje je vještaka da tužitelju nije potrebna nikakva stručna tuđa pomoć, već da se radi o laičkoj pomoći koja se sastoji od pomaganja u uobičajenim svakodnevnim poslovima i životnim aktivnostima koje tužitelj nije sam u stanju obaviti, kao što su na primjer obavljanje kućanskih poslova koji zahtijevaju fizičku snagu, te obavljanje poslova koji zahtijevaju finu motoriku obje ruke, kao što su na primjer vezanje vezica, zakopčavanje dugmadi odjeće, rezanje nožem, držanje pribora za jelu, rad sa alatima pri zavrtanju vijaka, zakopčavanje remena i slično.

 

         Postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj za vremensko razdoblje od dana ozljeđivanja do 1. veljače 2016. godine, odnosno do dana uređenja tužbenog zahtjeva potražuje ukupan iznos od 76.110,00 kuna, dok na ime rente za tuđu njegu i pomoć potražuje iznos od 900,00 kuna mjesečno počevši od presuđenja, pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

 

         Uvažavajući opseg potrebne tuđe pomoći i njege koju je ocijenio vještak, činjenicu da je jedan sat tuđe pomoći i njege računat po 15,00 kuna, te vremensko razdoblje za koje se tuđa pomoć i njega traži (28. svibnja  2009. godine do 1. veljače 2016. godine) sud je tužitelju za ovaj vid štete dosudio iznos od 73.920,00 kuna. 

 

         Naime, ukupno razdoblje od 28. svibnja  2009. godine do 1. veljače 2016. godine predstavlja razdoblje od 80 mjeseci i 4 dana. Prema nalazu vještaka tuđa pomoć i njega tužitelju je bila potrebna kroz 60 dana po četiri sata dnevno ( 4 sata x 15 kuna= 60,00 kuna x 60 dana = 3.600,00 kuna) zatim, kroz 120 dana po tri sata dnevno ( 3 sata x 15 kuna= 45,00 kunax 120 dana = 5.400,00 kuna), te potom preostalih 72 mjeseca   i 4 dana  po 2 sata dnevno ( 72 mjeseca= 2160 dana + 4 dana= 2164 dana; 1 sat = 15 kuna; 2 sata x 15,00 kuna= 30 kuna; 2164 dana x 30,00 kuna = 64.920,00 kuna). Ukupno bi po ocjeni suda tužitelju pripadalo pravo na iznos od 73.920,00 kuna (64.920,00 kn+ 5.400,00 kn+3.600,00 kn) na ime tuđe pomoći i njege za vremensko razdoblje od trenutka ozljeđivanja  do uređenja tužbenog zahtjeva odnosno do dana 1. veljače 2016. godine. Ova odluka suda temelji se na odredbi članka 1095 stavak 1 ZOO.

 

              Za naknadu štete po osnovi tuđe pomoći i njege tužitelju  su dosuđene i zakonske zatezne kamate  od dana presuđenja do isplate, jer je  visina naknade štete za tuđu pomoć određena  prema  cijenama  u vrijeme donošenja sudske odluke ( članak 1089 stavak 2 ZOO).

 

              Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.190,00 kuna na ime tuđe pomoći i njege tužitelj je odbijen, jer je u tom dijelu tužbeni zahtjev previsoko postavljen.

 

Osnovan je, po ocjeni suda, i dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje isplatu rente na ime trajne tuđe pomoći i njege u iznosu od 900,00 kuna mjesečno. Naime, prema nalazu i mišljenju vještaka tužitelju je potrebna trajna  tuđa pomoć  zbog nemogućnosti obavljanja svakodnevnih  obveza. Pomoć mu je potrebna  prilikom podizanja i nošenja

svakog tereta, pa i najlakšeg, prilikom obavljanja higijene (tužitelj je istaknuo da se ne može samostalno razodjenuti, niti odjenuti), pomoć mu je potrebna jer se ne može samostalno služiti priborom za jelo na način da istovremeno drži nož i vilicu, ne može narezati kruh, ne može otkopčati gumbe, vezati vezice, i slično.  Tužitelju pomoć pruža  supruga.  Uvažavajući naprijed navedeno, a računajući 1 sat tuđe pomoći u iznosu od 15,00 kuna, sud je tužitelju na ime rente za ovaj vid štete dosudio iznos od 900,00 kuna mjesečno ( 1 sat = 15 kuna; 2 sata x 15,00 kuna =30,00 kuna; 30 kuna x 30 dana = 900,00 kuna).

             

Ova odluka suda temelji se na odredbi članka 1095 stavak 2 ZOO.  Trajna tuđa pomoć i njega dosuđena je od presuđenja kako je i zatraženo uređenim tužbenim zahtjevom.

 

              Na zahtjev punomoćnika umješača sud je pribavio i podatke Centra te je utvrdio da se tužitelj obratio Centru radi priznavanja prava na doplatak za pomoć i njegu.  Zahtjev tužitelja je odbijen Rješenjem Centra od 14. prosinca 2015. godine.  Iz obrazloženja rješenja proizlazi da kod tužitelja postoji tjelesno oštećenje – oštećenje funkcionalnih sposobnosti stupanj II, ne postoji teški niti teži invaliditet, ali postoje trajne promjene u zdravstvenom stanju i postoji 

 

prijeka potreba trajne pomoći i njege  u smanjenom opsegu prema Uredbi o metodologijama vještačenja.  Tužitelju međutim, pravo nije priznato, jer isti nije ispunjavao ostale uvjete potrebne za priznavanje tog prava, budući je utvrđeno da prosječni mjesečni prihod po članu kućanstva prelazi iznos od 200% osnovice iz članka 27 stavak 2 Zakona o socijalnoj skrbi. Zbog navedenog sud nije mogao izvršiti uračunavanje primitaka po osnovi trajne pomoći kako je to predložio punomoćnik umješača.

 

              Na ročištu održanom dana 15. veljače 2016. godine punomoćnik umješača istaknuo je da se naknada štete koju će tužitelj ostvariti treba umanjiti za iznos od 60.000,00 kuna koji je tužitelj dobio od tuženika na ime otpremnine, te za danjih 35.000,00 kuna koje je tužitelj dobio na ime pomoći od tuženika. Umješač je stava da tužitelj ne bi dobio niti otpremninu da nije bilo nezgode.

 

              Punomoćnik tužitelja protivio se zahtjevu umješača  posebno u dijelu u kojem se navodi da je tužitelj dobio 35.000,00 kuna na ime naknade štete.

 

              Iz iskaza tužitelja proizlazi da se nalazi u mirovini. Nije mu poznat točan razlog njegova umirovljena, ali u vrijeme kada je on odlazio u mirovinu 17 radnika tuženika je umirovljeno, jer su imali godina radnog staža potrebne za  ostvarenje prava na mirovinu, a isto tako i duže vremena su bili na bolovanju.  Tužitelj ne osporava da je ukupno od tuženika dobio 95.000,00 kuna.  Prema njegovim saznanjima navodno je 60.000,00 kuna dobio na ime otpremnine 20.000,00 kuna na ime pomoći zato što je stradao u štetnom događaju, te mu je dodatno još i direktor tuženika dao 15.000,00 kuna.

 

              Uvidom u izjavu od  24. kolovoza 2010. godine koju je tužitelj dostavio u sudski spis proizlazi da je tužitelj  navedenom izjavom prihvatio odluku o otkazu ugovora o radu, prestanak radnog odnosa kod tuženika, te isplatu otpremnine u iznosu od 95.000,00 kuna. 

 

              Punomoćnik tuženika nije osporio izjavu koju je tužitelj dostavio u sudski spis uz podnesak od 9. rujna 2013. godine.

 

Iz navedenog dakle proizlazi da tužitelj nije primio naknadu štete  u iznosu od 95.000,00 kuna, već je navedeni iznos otpremnina koju je  poslodavac u skladu sa odredbama Zakona o radu dužan isplatiti radniku u slučaju  prestanka ugovora o radu.  Zbog naprijed navedenog sud zahtjev umješača da se primljeni iznos na ime otpremnine uračuna  u iznos štete koja tužitelju pripada po osnovi ovog štetnog događaja u cijelosti smatra neosnovanim.

 

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154 stavak 3 ZPP-a. Tužitelj nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva zbog čega nisu nastali posebni troškovi, pa je sud troškove tužitelja priznao u cijelosti.  Trošak tužitelja  odmjeren je u skladu sa vrijednosti predmeta spora, te u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine 142/12,103/14 i 118/14 dalje OT). Trošak tužitelja sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 2.500,00 kuna ( Tbr. 7 točka 1 OT), troška zastupanja po punomoćniku na ročištima održanim 12. veljače 2013. godine, 17. rujna 2013. godine, 7. listopada 2014. godine, 7. prosinca 2015. godine i 15. veljače 2016. godine u iznosu od po 2.500,00 kuna svako ( Tbr. 9 točka 1 OT), troška zastupanja po punomoćniku na ročištima održanim 4. prosinca 2012. godine, 6. lipnja  2013. godine, 3. ožujka 2014. godine i 5. veljače  2015. godine, u iznosu od po 1.250,00 kuna ( Tbr. 9 točka 2 OT), troška sastava četiri podneska u iznosu od 2.500,00 kuna svaki ( Tbr. 8 točka 1 OT), troška zastupanja po

 

punomoćniku na ročištu za objavu presude u iznosu od 500,00 kuna (Tbr. 9 točka 3 OT), troška sastava odštetnog  zahtjeva u iznosu od 2.500,00 kuna (Tbr. 28 OT), troška PDV-a u iznosu od 8.250,00 kuna  ( Tbr. 42 OT) i troška medicinskog vještačenja u iznosu od 1.200,00 kuna ili ukupno 42.450,00 kuna.  U trošak postupka sud tužitelju nije priznao zastupanje po punomoćniku na ročištu od 04. siječnja 2013. godine, jer se radilo o saslušanju svjedoka izvan ročišta za glavnu raspravu na kojemu nisu bili nazočni punomoćnici parničnih stranaka. Nije priznat niti trošak provizije banci u iznosu od 9,60 kuna, jer u sudski spis  nije dostavljana uplatnica iz koje bi bila utvrđena visina navedenog troška.

 

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

 

U Slavonskom Brodu, 31. ožujka 2016. godine.