Broj: Gž-3636/2015

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

             

              Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od suca ovoga suda Ivana Tironija kao predsjednika vijeće, te Katije Blaće članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marije Šimičić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R.H, Ministarstva, OIB…….., Z. zastupanog po O.d.o. S. (P-O-23/13),  , protiv tuženika pod 1) N. N. OIB……., N. L. zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda I. B. i P. B. i tuženika pod 2) A. N. OIB: ……P.c. S. zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda I. B. i P. B. radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba Imotski, broj 63 P-257/2015-3 od 16. rujna 2015. godine, u sjednici održanoj 20. travnja 2017. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba Imotski, broj 63 P-257/2015-3 od 16. rujna 2015. godine.

 

Obrazloženje

 

Presudom prvostupanjskog suda prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice, a koji glasi:

„I. Bez učinka je prema tužiteljici Ugovor o darovanju ovjeren u potpisu od strane H. D., javnog bilježnika u S. pod brojem OV-6069/12 od 25 rujna 2012 godine kojim je tuženik pod 1 N. N. prenio na tuženika pod 2 A. N. za cijelo nekretninu označenu kao čestica zemljišta …. u naravi kuća površine 100 m2, upisana u Z.U. …., te ½ dijela nekretnine označene kao čestica zemljišta …. u naravi garaža i dvorište, površine 502 m2 od čega garaža 45 m2, dvorište 457 m2 upisana u Z.U. …. obje nekretnine u K.O. L. i to bez učinka u dijelu koliko je potrebno za namirenje tužiteljičina potraživanja prema tuženom pod 1 N. N. u iznosu od 1.576.598,58 kuna, uvećano za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos do namirenja tužiteljice teku po stopi određenoj važećom odlukom o diskontnoj (eskontnoj) stopi H. n. b. koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5% poena i to na iznos:

-od 612.988,20 kuna počev od 29. 04. 2010.

-od 639.002,33 kuna počev od 28. 04. 2012.

-od  112.655, 31 kuna počev od 30. 04. 2012

-od 158.843,86 kuna počev od  31.05. 2012

-od 200,00 kuna počev od 30. 10. 2011.

-od 720,00 kuna počev od 30. 04. 2012.

-od 52. 178,88 kuna počev od 15. 02. 2010, slijedom čega su tuženici dužni trpjeti naplatu navedenog potraživanja tužiteljice prema tuženom pod 1 N. N., prodajom nekretnine označene kao čestica zemljišta … u naravi kuća površine 100 m2 upisane u Z.U. …. te ½ dijela nekretnina označena kao čestica zemljišta … u naravi garaža i dvorište površine 502 m2 od čega garaže 45 m2, dvorište 457 m2, upisane u Z.U. … obje nekretnine u K.O. L.“.

             

              Točkom II. izreke presude nalaženo je tuženiku da tuženoj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od  90.000,00 kuna, u roku od 8 dana sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

 

              Protiv presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01. 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se ista preinači na način da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Tužiteljica nije odgovorila na žalbu.

             

              Žalba tuženika nije osnovana.

 

Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice kao vjerovnika usmjeren na pobijanje pravne radnje tuženika pod 1) N. N. kao njenog dužnika, i to sklapanjem ugovora o darovanju sklopljenog između tuženika pod 1) N. N. kao darovatelja i tuženika pod 2) A. N. kao daroprimatelja, ovjerenog kod javnog bilježnika H. D. u Splitu dana 25. rujna 2012 godine pod poslovnim brojem OV-6069/12, u odnosu na nekretnine označene kao čestica zemljišta … Z.U. …K.O. L. i ½ nekretnine označene kao čestica zemljišta … Z.U. …. K.O. L., a sve u dijelu u kojem je to potrebno za namirenje potraživanja tužitelja prema tuženiku pod 1) N. N. po osnovu neplaćenog poreza i drugih javnih davanja u iznosu od 1.576,598,58 kuna sa zakonskim zateznim kamatama s nalogom tuženicima da su dužni trpjeti namirenje tražbine tužitelja iz predmetnih nekretnina.

 

              Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je prihvatio tako postavljeni tužbeni zahtjev, a za koje je prihvaćanje dao valjane razloge, koje prihvaća i ovaj žalbeni sud.

 

Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

 

              Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

             

              Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tuženika pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Prvostupanjski sud u provedenom postupku utvrdio je sljedeće odlučne činjenice:

- da su tuženik pod 1) N. N. i tuženik pod 2) A. N. sklopili ugovor o darovanju koji ugovor je ovjeren od strane javnog bilježnika H. D. pod poslovnim brojem OV-6069/12 dana 25. 09. 2012 godine a na samom ugovoru nije naznačen datum zaključenja ugovora,

- da navedenim ugovorom darovatelj N. N., otac daroprimatelja N. A. daruje svom sinu N. A. nekretnine označene kao čestica zemljišta …. Z.U. … K.O. L. i ½ nekretnine označene kao čestica zemljišta ….. Z.U. …. K.O. L. u naravi garaža i dvorište,

- da iz poreznih rješenja, prijave poreza na dodanu vrijednost te izvješća o primitcima o nesamostalnog rada proizlazi da tužiteljica ima potraživanje prema tuženiku pod 1) N. N. (vlasnik obrta) po osnovi neplaćenog poreza i drugih javnih davanja iznos od 1.576.598,58 kuna sa zakonskim zateznim kamatama,

- da je Ministarstvo-P. ured S.  radi namire svog potraživanja dana 29. ožujka 2011. godine donijelo rješenje o ovrsi pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnina nad ovršenikom Nikolić Nedjeljkom (tuženik pod 1) broj klasa: ….., urbroj: ….., pravomoćno od dana 12. travnja 2011. godine, zahtijevajući naplatu potraživanja u ukupnom iznosu od 1.018.704, 27 kuna te da je naplata pljenidbom, procjenom i naplatom nekretnina ostala bezuspješna,

- da iz dopisa Porezne  od dana 22. listopada 2012. godine proizlazi da je prema  podacima agencije račun poslovnog subjekta tuženika pod 1) N. N. na dan 22. listopada 2012. godine u neprekidnoj blokadi 288 dana te da su evidentirane nepodmirene obveze poslovnog subjekta u očevidniku redoslijeda plaćanja u iznosu od 12.154,535,01 kuna,

- da iz dopisa Porezne  od 15 svibnja 2014 godine proizlazi da je prema podacima  agencije račun poslovnog subjekta tuženika pod 1) N. N. na dan 15 svibnja 2014 godine u neprekidnoj blokadi 848 dana te da su evidentirane nepodmirene obveze poslovnog subjekta u očevidnu redoslijeda plaćanja u iznosu od 20.192.257, 30 kuna.

 

Na temelju tako pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice kao osnovan.

 

Odredbom članka 66. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 dalje u tekstu ZOO) propisano je u stavku 1. da svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela na isplatu i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika, stavkom 2. propisano je da se smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine, stavkom 3. je propisano da se pod pravnom radnjom razumijeva i propuštanje zbog kojega je dužnik izgubio kakvo materijalno pravo ili kojem je za njega nastala kakva materijalna šteta.

 

              Nadalje odredbom članka 67. ZOO-a stavkom 1. propisano je da se naplatno raspolaganje može pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato, stavkom 2. propisano je ako je treća osoba dužnikov bračni drug, ili krvni srodnik u ravnoj liniji, ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, ili po tazbini do istog stupnja, smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako dokaže suprotno, stavkom 3. da kod besplatnih raspolaganja i s njim izjednačenih pravnih radni se smatra da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato, a stavkom 4. da se odricanje od nasljedstva smatra besplatnim raspolaganjem.

             

U svezi obrazloženja pobijane presude i žalbenih razloga tuženika za navesti je sljedeće.

Naime, za uspješno pobijanje pravnih radnji dužnika poduzetih na štetu vjerovnika moraju se steći određene pretpostavke. Tako se sukladno odredbama članka 66. ZOO-a moraju kumulativno ispuniti četiri opće pretpostavke te jedna od posebnih pretpostavki predviđenih odredbom članka 67. ZOO-a. Pored toga, razumljivo, sudionici u sporu moraju imati aktivnu odnosno pasivnu legitimaciju. U smislu odredbi članka 66. ZOO-a opće pretpostavke za pobijanje dužnikove pravne radnje su: a) dospjelost vjerovnikove tražbine, b) insolventnost dužnika, c) dužnikova pravna radnja, te d) postojanje oštećenja vjerovnika. Kao što je već navedeno za uspješno pobijanje moraju se te pretpostavke ispuniti kumulativno. Što se tiče pretpostavke pod b), insolventnost dužnika, za reći je kako ona znači da dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine (članak 66. stavak 2. ZOO-a). To ne znači da dužnik nema uopće imovine, nego da je bez sredstava koja omogućuju naplatu vjerovnikove tražbine. Vjerovnik, (tužitelj) mora dokazati insolventnost dužnika (u konkretnom slučaju tuženika pod 1) N. N., u odnosu na konkretnu tražbinu.

 

Upravo zbog svega navedenog, kao ispravan, ukazuje se zaključak prvostupanjskog suda kako je tijekom postupka tužiteljica dokazala dospjelost svoje tražbine, insolventnost tuženika (istome je račun dana 15. svibnja 2014. godine bio u neprekidnoj blokadi ukupno 848 dana a nepodmirene obveze su mu iznosile 20.192,257,30 kuna), da je tuženik poduzeo pravnu radnju na štetu tužiteljice na način da je sklopio ugovor o darovanju sa svojim krvnim srodnikom u pravoj liniji (sinom) i da je na taj način tužiteljica onemogućena u naplati svog potraživanja prema tuženiku pod 1). Prvostupanjski je sud o svemu navedenom dao valjane i logične razloge na koje se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje (članka 375. stavak 5. ZPP-a).

 

Inače, tuženik ni ostalim žalbenim navodima, ocjenu svih izvedenih dokaza ničim nije doveo u sumnju, osim što daje svoje viđenje ocjene izvedenih dokaza, a koje je prvostupanjski sud pravilno ocijenio primjenjujući odredbu članka 8. ZPP-a, pa se dalje radi nepotrebnog ponavljanja, tuženik upućuje na obrazloženje pobijane odluke, kojom je prvostupanjski sud dao jasne i valjane razloge o tome zašto je poklonio vjeru izvedenim dokazima a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

Odluka o troškovima postupka je pravilno utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a.

 

              Kako nisu ostvareni žalbeni navodi tuženika, a niti je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, na koje ovaj sud temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Splitu 20. travnja 2017. godine