-1-              

                            Broj : FPž-309/2017

  

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI PREKRŠAJNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB	Broj : FPž – 309/2017

 

                                          U   I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

                                                               P R E S U D A 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Sanje Gospočić, kao predsjednice vijeća, te Mladena Genca i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe O. S. iz S. i okrivljenika B. N., kao odgovorne osobe, koje brani D. K., odvjetnik iz V., zbog prekršaja iz čl.124. toč.12. te čl.125. toč. 14. i 19. Zakona o proračunu (Narodne novine, broj : 87/08, 136/12 i 15/15), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe O. S. iz S. i okrivljenika B. N., kao odgovorne osobe, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Službe za prekršajni postupak, Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Sjeverna Hrvatska, od 8. ožujka 2017., broj - Klasa : UP/I-740-04/17-02/10, Ur.broj : 513-07-26-01/17-18, na sjednici vijeća održanoj dana 6. studeni 2019.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I.Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene pravne osobe O. S. iz S. i okrivljenika B. N., kao odgovorne osobe i potvrđuje pobijano rješenje. 

 

II. Ako okrivljena pravna osoba O. S. iz S. i okrivljenik B. N., kao odgovorna osoba, plate dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude, novčane kazne smatrat će se plaćenim u cijelosti.

 

              III. Okrivljenici su dužni platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka ovoga Suda u iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, svaki, u roku od 15 dana od primitka ove presude.

 

 

       Obrazloženje 

 

              Pobijanim rješenjem o prekršaju okrivljenici su proglašeni krivim i primjenom čl.37. Prekršajnog zakona kažnjeni: pravna osoba O. S. iz S. novčanom kaznom u iznosu od 200.000,00 (dvjestotisuća) kuna, a B. N., kao odgovorna osoba ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 40.000,00 (četrdesettisuća) kuna, zbog prekršaja iz čl.124. toč.12.  te čl.125. toč. 14. i 19. Zakona o proračunu, pobliže opisanih u izreci pobijanog rješenja.             

 

Za pojedine prekršaje okrivljeniku, odgovornoj osobi su utvrđene novčane kazne u iznosima od po 30.000,00 (tridesettisuća) kuna i 10.000,00 (desettisuća) kuna.

 

Istim su rješenjem okrivljenici obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, svaki.

 

Protiv tog rješenja okrivljenici su pravodobno putem branitelja podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni te u bitnome navode kako obrazloženje nema razloga o odlučnim činjenicama, da su poduzimali sve aktivne radnje, koje su bile efikasne i što se vidi iz uplata u proračun. Problematika je jedino pravodobnost naplate prije nastupa zastarnih rokova, ali nikako stavljanje na teret djela koja ne postoje i nisu obrazložena. Napominju kako računi po kojima su vršena plaćanja odvjetniku sadrže sve propisane elemente pa tako i one kojima se temeljem čl.8. st.3. toč.1.-7. Zakona o računovodstvu, definira knjigovodstvena isprava. Prigovaraju iznosima kazni i traže ublažavanje.

 

Žalitelji predlažu da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

 

Žalba nije osnovana.

 

Razmatrajući predmet i ispitujući prvostupanjsko rješenje u smislu odredbe čl.202. st.1. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj : 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl.195. st.1. toč.6. 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Žalitelji neosnovano poriču svoju prekršajnu odgovornost iz razloga što je Služba za prekršajni postupak, Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Sjeverna Hrvatska, u provedenom postupku neprijeporno utvrdila da su okrivljenici postupali protivno odredbama čl.47. st.1. te čl.54. st.1. Zakona o proračunu, na način opisan u izreci pobijanoga rješenja, a čime su počinili prekršaje iz čl.124. toč.12. te čl.125. toč. 14. i 19. istoga Zakona.

 

Okolnosti koje navode žalitelji, nisu u konkretnom slučaju takvog značaja da bi se okrivljenici mogli ekskulpirati za počinjene prekršaje. Dakle, budući žalitelji u žalbi ne iznose nikakve nove činjenice u smislu odredbe čl.193. st.5. Prekršajnog zakona, ničim se ne dovodi u sumnju pravilnost odluke Službe za prekršajni postupak, Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Sjeverna Hrvatska, koja je u obrazloženju pobijanog rješenja pravilno i točno utvrdila činjenično stanje uz isticanje dokaza temeljem kojih se pojedine činjenice imaju smatrati dokazanima i uz pravilnu primjenu materijalnih propisa.

 

Pobijano rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama, oni nisu nejasni niti u znatnoj mjeri proturječni. U obrazloženju je korektno naveden sadržaj obrane te pisane dokumentacije u spisu predmeta, zatim dala se ocjena svih relevantnih dokaza i iznijeti su zaključci o utvrđenim činjenicama, naročito glede odlučnih činjenica, uz zaključak o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika.

 

Neprihvatljiv je i žalbeni navod kako predmetna ponašanja nisu djela prekršaja kada je jasno i pravilno pozivanje Službe za prekršajni postupak, Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Sjeverna Hrvatska kako su opisanim načinom iz izreke pobijanog rješenja povrijeđene materijalne odredbe čl.47. st.1. te čl.54. st.1. Zakona o proračunu, a zbog čega su proglašeni krivim i kažnjeni po čl.124. toč.12. te čl.125. toč. 14. i 19. istoga Zakona.

 

Bit utvrđenja njihove prekršajne odgovornosti u odnosu na djelo pod toč 1) je što nisu poduzimali mjere naplate dospjelih potraživanja u skladu s odredbama Ovršnog zakona već su slali opomene i to samo za potraživanja za prihode od komunalnih doprinosa koje ne predstavljaju propisane mjere naplate dospjelih nenaplaćenih potraživanja. što se pak tiče djela pod toč 2) valja žaliteljima reći kako predmetnim računima nije priložena popratna dokumentacija iz koje bi se nedvosmisleno moglo utvrditi da su fakturirane usluge obavljene (nema specifikacije obavljenih usluga, evidencija o vrsti i količini utrošenih radnih sati i sl.), a sami računi kojima su fakturirane predmetne usluge ne predstavljaju urednu i vjerodostojnu dokumentaciju iz koje se može zaključiti da su fakturirane usluge obavljene. Naime, rashodi ostvareni po tim računima nisu vjerodostojno dokumentirani, odnosno da se ne temelje na urednoj knjigovodstvenoj ispravi iz koje bi se nedvosmisleno moglo utvrditi da su fakturirane usluge zaista obavljene, a što je u duhu propisa čl.8. i čl.9. Zakona o računovodstvu.

 

Također nema povrede zakona na štetu okrivljenika ni u dijelu izrečenih novčanih kazni. Vidljivo je kako su novčane kazne pravilno odmjerene unutar zakonom propisanih okvira, uz dužno uvažavanje svih odlučnih okolnosti prema odredbi čl.36. Prekršajnog zakona, koje je Služba za prekršajni postupak, Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Sjeverna Hrvatska pravilno utvrdila. Budući su sve izrečene novčane kazne primjenom čl.37. Prekršajnog zakona, instituta ublažavanja, izrečene u iznosima znatno ispod zakonom propisanih minimuma, ovaj Sud iste smatra razmjernima težini počinjenih prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika i ne nalaze se dodatni razlozi za njihovim preinakama na blaže kazne od izrečenih.

 

Svakako treba naglasiti da je prema odredbi čl.152. st.3. Prekršajnog zakona, propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ako okrivljenici u roku od 15 dana od primitka ove presude plate dvije trećine ukupne novčane kazne izrečene pobijanim prvostupanjskim rješenjem, novčane kazne smatrat će se plaćenim u cijelosti.

 

              Odluka o troškovima postupka također je utemeljena na zakonu.

 

Kako je ovaj Sud donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, to su temeljem odredbe čl.138. st.2. toč.3c. Prekršajnog zakona, okrivljenici dužni naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka ovoga Suda u iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, svaki, u roku od 15 dana od primitka ove presude. Visina troškova je odmjerena sukladno odredbi čl.138. st.3. Prekršajnog zakona, obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka te imovno stanje okrivljenika.

 

Zbog izloženih razloga, temeljeno na čl.205. Prekršajnog zakona, presuđeno je kao u izreci ove presude.

 

                                                       U Zagrebu, 6. studeni 2019.

 

 

Zapisničarka:		Predsjednica vijeća :
Sanja Radeljak, v.r.		Sanja Gospočić, v.r.

 

 

 

 

Presuda se dostavlja Službi za prekršajni postupak, Porezne uprave, Područnom uredu Sjeverna Hrvatska u 6 otpravaka : za spis, okrivljenike, branitelja i podnositelja optužnog prijedloga.