Baza je ažurirana 21.10.2024.
zaključno sa NN 102/24
EU 2024/2679
Broj: Gž-1260/2017
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji tog suda Ankici Matić, u pravnoj stvari tužitelja S. D. d.o.o. iz D., ..., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik J. K., odvjetnik iz C., protiv tuženika M. K. iz N. M., ..., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik iz D., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku broj Povrv-324/14-8 od 13. prosinca 2016. godine, dana 12. srpnja 2017. godine,
p r e s u d i o j e
Preinačava se presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj Povrv-324/14-8 od 13. prosinca 2016. godine u pobijanom dijelu pod točkom I., III. i IV. izreke presude na način da se sudi:
"I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice L. B. iz D., ... poslovni broj Ovrv-271/14 od 12. veljače 2014. godine u dijelu kojim je naloženo tuženiku, u roku od 8 dana, platiti tužitelju iznos od 5.610,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 425,00 kuna od 16. prosinca 2012. godine do isplate, na iznos od 85,00 kuna od 16. travnja 2013. godine do isplate, na iznos od 85,00 kuna od 16. svibnja 2013. godine do isplate, na iznos od 85,00 kuna od 16. lipnja 2013. godine do isplate, na iznos od 170,00 kuna od 16. srpnja 2013. godine do isplate, na iznos od 4.590,00 kuna od 16. srpnja 2013. godine do isplate, na iznos od 170,00 kuna od 16. kolovoza 2013. godine do isplate, te u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 8 dana platiti tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 200,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 12. veljače 2014. godine do isplate, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
II. Nalaže se tužitelju u roku od osam dana nadoknadi tuženiku trošak cjelokupnog parničnog postupka u iznosu od 1.571,88 kuna."
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice L. B. iz D., ... poslovni broj Ovrv-271/14 od 12. veljače 2014. godine u dijelu kojim se nalaže tuženiku, u roku od 8 dana, platiti tužitelju iznos od 5.610,00 kuna sa zateznim kamatama (točka I. izreke). Platni nalog ukinut je i tužbeni zahtjev odbijen je u dijelu kojim je naloženo tuženiku, u roku od 8 dana, platiti tužitelju zatezne kamate koje teku na iznos od 425,00 kuna od 1. kolovoza 2015. do isplate, na iznos od 85,00 kuna od 1. kolovoza 2015. do isplate, na iznos od 85,00 kuna od 1. kolovoza 2015. do isplate, na iznos od 85,00 kuna od 1. kolovoza 2015. do isplate, na iznos od 170,00 kuna od 1. kolovoza 2015. do isplate, na iznos od 4.590,00 kuna od 1. kolovoza 2015. do isplate, na iznos od 170,00 kuna od 1. kolovoza 2015. do isplate, te koje teku na iznos troškova ovršnog postupka u iznosu od 200,00 kuna od 1. kolovoza 2015. do isplate, kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku, u roku od 8 dana, platiti tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 95,00 kuna sa zateznim kamatama (točka II. izreke). Nadalje, tuženici je naloženo u roku od 8 dana, platiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 425,00 kuna od 1. kolovoza 2015. do isplate, na iznos od 85,00 kuna od 1. kolovoza 2015. do isplate, na iznos od 85,00 kuna od 1. kolovoza 2015. do isplate, na iznos od 85,00 kuna od 1. kolovoza 2015. do isplate, na iznos od 170,00 kuna od 1. kolovoza 2015. do isplate, na iznos od 4.590,00 kuna od 1. kolovoza 2015. do isplate, na iznos od 170,00 kuna od 1. kolovoza 2015. do isplate, na iznos od 200,00 kuna od 1. kolovoza 2015. do isplate, prema stopi koja do 31. prosinca 2015. iznosi 8,14 % godišnje, od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. 8,05% godišnje, od 1. srpnja 2016. nadalje 7,88 % godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (točka III. izreke), te je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.887,50 kuna u roku od 15 dana (točka IV. izreke).
Protiv presude pravovremeno se žali tuženik, zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka iz odredbe članka 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. u daljnjem tekstu: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 353. stavak 1. točka 3. ZPP-a), u dijelu pod točkom I., III. i IV. izreke presude, predlažući da drugostupanjski sud preinači presudu u pobijanom dijelu i tužbeni zahtjev odbije.
U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio navode tuženika.
Žalba tuženika je osnovana.
Predmet spora je zahtjev tužitelja spram tuženika za isplatu iznosa od 5.610,00 kuna na ime neplaćenih dnevnih parkirnih karata.
S obzirom na vrijednost predmeta spora – tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 5.610,00 kuna, radi se o sporu male vrijednosti, u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a, radi čega se prvostupanjska presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a sve prema odredbi članka 467. stavak 1. ZPP-a.
Prvostupanjski sud je pobijanim dijelom presude održao na snazi citirani platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika, kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplatiti iznos od 5.610,00 kuna, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka u iznosu od 200,00 kuna sa zateznim kamatama, nakon što je utvrdio:
- da je tuženik M. K. vlasnik vozila registarske oznake ...,
- da je vozilo registarske oznake ..., u vlasništvu tuženika bilo parkirano na javnom parkiralištu s naplatom,
- da je tuženik u obvezi tužitelju platiti cijenu dnevne parkirališne karte u ukupnom iznosu od 5.610,00 kuna za razdoblje od listopada 2012. godine do lipnja 2013. godine.
Prvostupanjski sud je na temelju utvrđenog činjeničnog stanja u pobijanom dijelu presude održao na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi primjenjujući Odluku o organizaciji i načinu naplate i kontrole parkiranja u Gradu Dubrovniku ("Službeni glasnik Grada Dubrovnika" broj 12/2009, u daljnjem tekstu: Odluka), odnosno odredbu članka 7. Odluke kojom je propisano da zaustavljanjem ili parkiranjem vozila na javnom parkiralištu s naplatom vozač odnosno vlasnik vozila sklapa s organizatorom parkiranja ugovor o korištenju javnog parkirališta s naplatom uz korištenje dnevne parkirališne karte prihvaćajući opće uvjete ugovora o korištenju javnih parkirališta s naplatom propisanih Odlukom, u svezi s odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO) koja propisuje da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršavati svoju obvezu te su odgovorni za njezino ispunjenje.
Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na ukazanu bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da ista nije ostvarena, budući da presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, pa se ista može ispitati.
Međutim, ovaj sud utvrđuje kako je prvostupanjski sud primjenjujući navedenu Odluku pogrešno primijenio materijalno pravo, budući da je ista ukinuta presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usoz-125/2012-6 od 30. svibnja 2014. godine.
Naime, prvostupanjski sud obrazlaže kako presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske nema pravni učinak na ugovorne odnose nastale prije ukidanja Odluke odnosno prije objave presude u Narodnim novinama (18. lipnja 2014. godine), odnosno da nezakonitost Odluke ne utječe na predmetni pravni odnos, jer je predmet spora obveza nastala u razdoblju od listopada 2012. godine do lipnja 2013. godine, dakle, prije ukidanja Odluke.
Suprotno stavu prvostupanjskog suda, Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-1673/2015 od 25. svibnja 2017. godine navodi da se pravno pravilo iz odredbe članka 58. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 99/99, 29/02 i 49/02 - pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), koje razrađuje sredstva i uvjete pravne zaštite za osobe čija su prava povrijeđena pravomoćnim pojedinačnim aktom, koji je donesen na temelju zakona (ili drugog propisa) ukinutog odlukom Ustavnog suda, mutatis mutandis primjenjuje i na slučajeve kada je propis ukinut presudom Visokog upravnog suda.
Odredbom članka 58. stavak 5. Ustavnog zakona propisano je da postupcima u kojima o pravnoj stvari, do dana stupanja na snagu odluke Ustavnog suda kojom se ukida zakon, odnosno poništava ili ukida drugi propis ili pojedina njihova odredba, nije pravomoćno odlučeno, a taj se zakon, odnosno drugi propis neposredno primjenjuje u toj pravnoj stvari, ukinuti zakon, odnosno poništeni ili ukinuti drugi propis ili njihova ukinuta ili poništena odredba neće se primjenjivati od dana stupanja na snagu odluke Ustavnog suda.
Stoga, u konkretnom slučaju, budući da je u trenutku stupanja na snagu presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske predmetni parnični postupak bio u tijeku, to prilikom odlučivanja o predmetu spora nije bilo mjesta primjeni ukinute Odluke, kako osnovano navodi tuženik u žalbi.
Slijedom navedenog, budući da tužitelj u utuženom razdoblju nije imao pravni osnov niti aktivnu legitimaciju za naplatu dnevnih parkirališnih karata na javnom parkiralištu, kako je to bilo propisano ukinutom Odlukom, to njegov tužbeni zahtjev nije osnovan, pa je valjalo presudu u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a preinačiti te sukladno odredbi članka 451. stavak 3. ZPP-a ukinuti platni nalog iz rješenja o ovrsi i tužbeni zahtjev odbiti, kao u točki I. izreke ove presude.
Prema odredbi članka 166. stavak 2. ZPP-a, kada sud preinači odluku protiv koje je podnesen pravni lijek ili ukine tu odluku i odbaci tužbu, odlučit će o troškovima cijelog postupka jednom odlukom.
Tuženik, koji je u cijelosti uspio u sporu, trošak prvostupanjskog suda nije tražio, dok mu u drugostupanjskom postupku pripada trošak za sastav žalbe na presudu prema Tbr. 10. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, i 118/14 - u daljnjem tekstu: Tarifa) u iznosu od 937,50 kuna s pripadajućim PDV-om od 25 % (1.171,78 kn) te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 400,00 kuna, ukupno 1.571,88 kuna, zbog čega je na temelju odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a u svezi s odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.
U Splitu 12. srpnja 2017. godine
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.