Broj: Gž-862/17 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Prosenici, u pravnoj stvari tužitelja D. M. iz L., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima iz Z. o. u. J. D., P. M., N. P. i B. D. iz G., protiv tuženika S. S. iz S. S., OIB: …, zastupanog po punomoćniku S. B., odvjetniku iz K., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Kutini poslovni broj Pn-354/15 od 10. svibnja 2017. godine, dana 4. rujna 2017. godine,

  p r e s u d i o   j e

              Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja D. M. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Kutini poslovni broj Pn-354/15 od 10. svibnja 2017. godine.

Obrazloženje

Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

              "I Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:

              ''Nalaže se tuženiku S. S. iz S. S. da tužitelju D. M. iz L., na ime naknade štete  plati iznos od 18.255,35 kn, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12 % godišnje počam od 06.10.2014. g., a u slučaju promjene zatezne kamate prema eskontnoj stopi H. n. b. koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do isplate,  u roku 15 dana.

Nalaže se tuženiku S. S. iz S. S. da  tužitelju D. M. iz L., nadoknadi troškove postupka osiguranja dokaza u iznosu od 4.843,00 kn, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12 % godišnje počam od 22.01.2015. g., a u slučaju promjene zatezne kamate prema eskontnoj stopi H. n. b. koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do isplate,  u roku 15 dana.

Nalaže se tuženiku S. S. iz S. S. da  tužitelju D. M. iz L., nadoknadi parnični trošak ovog postupka, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12 % godišnje počam od 10.05.2017. g., a u slučaju promjene zatezne kamate prema eskontnoj stopi H. n. b. koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do isplate,  u roku 15 dana.''

              II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 5.530,00 kn, u roku 15 dana.

Protiv navedene presude žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

U žalbi ističe da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka stoga što su razlozi pobijane presude proturječni sami sebi zbog čega se presuda ne može ispitati. Pogrešan da je pravni pristup prvostupanjskog suda radi čega su i odlučne činjenice pogrešno utvrđene. Neutemeljenost stava prvostupanjskog suda proizlazi iz činjenice što sud pogrešno smatra kako je iskaz svjedoka M. i A. P. pristran budući da ničim nije utvrđeno kako su oni u rodbinskim odnosima s tužiteljem pa nije jasno kako je sud do tog zaključka došao. Iz njihovih iskaza jasno je da je tužitelj bio u vezi s majkom svjedoka koja je zajednica prestala. Postojanje takve prijašnje veze ne čini rodbinsku vezu te stoga ti svjedoci nemaju biti razloga pristrani. Osim toga, njihovi iskazi su suglasni i uvjerljivi te utemeljeni na neposrednom opažanju jer su bili prisutni samom događaju. U odnosu na iskaz svjedoka D. P. istaći je da je taj iskaz kontradiktoran jer navodi da je tuženik samo oštetio veći traktor, ali da on i ostali policijski službenici nisu pregledavali traktore budući da je bio mrak a na licu mjesta nije bilo osvjetljenja osim svjetala na traktoru tuženika. Stoga da se postavlja logično pitanje kako je svjedok P. znao da na drugom traktoru nema oštećenja. Nadalje, svjedok M. M. ističe da su na manjem traktoru bila razbijena desna vrata, a da je moguće da su oštećenja bila i na većem traktoru pa je ovaj iskaz u kontradiktornosti s iskazom svjedoka P.. Z. G. u svom iskazu navodi da se ne sjeća na kojem je traktoru bilo razbijeno vjetrobransko staklo i to sve radi proteka vremena. S druge strane, svjedok M. P. izjavljuje da je tuženik oštetio desno bočno staklo na vratima većeg traktora koji je iskaz u tom dijelu kontradiktoran iskazima drugih svjedoka. Predlaže stoga da mu se obistini trošak sastava žalbe. 

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući prvostupanjsku presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da navedena presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati budući da izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, u obrazloženju iste navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ili proturječni te nisu u suprotnosti sa sadržajem isprava priloženih spisu radi čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), a na koju ukazuje žalba tužitelja.

Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

Stoga žalba tužitelja zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi imovinsku štetu u iznosu od 18.255,35 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom zbog oštećenja traktora u vlasništvu tužitelja marke Z., tip …., godina proizvodnje ..., reg. oznake … te traktora marke N. H., tip …, broj šasije …., godina proizvodnje ..., reg. oznake ….

Iz činjeničnog supstrata tužbe slijedi da tužitelj tvrdi kako mu je tuženik počinio imovinsku štetu na traktoru marke Z. koji je njegovo vlasništvo te na traktoru marke N. H. kojeg je posjedovao temeljem Ugovora o najmu zaključenog s vlasnicom R. Š..

U odnosu na traktor marke N. H. u ovoj fazi postupka nije prijeporno da je isti vlasništvo R. Š. te da je u trenutku štetnog događaja bio u posjedu tužitelja.

              Pozivajući se na odredbu čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje ZOO), a koja odredba propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta), sud prvog stupnja utvrđuje da je pretpostavka odgovornosti za štetu da ista mora nastati na strani oštećenika, da je u konkretnom slučaju to vlasnica traktora marke N. H. R. Š. te da posljedično tome tužitelj nije oštećenik jer njemu nije ni nastala šteta pa da isti nije aktivno legitimiran.

              Ovaj drugostupanjski sud u navedenom dijelu u cijelosti prihvaća činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i pravilnu primjenu materijalnog prava radi čega se žalitelj u smislu odredbe čl. 375. st. 5. ZPP upućuje na isto.

              Naime, šteta se definira kao štetnom radnjom prouzročena povreda nečijeg subjektivnog prava ili interesa pa kako iz činjeničnog supstrata tužbe te provedenog dokaznog postupka nedvojbeno slijedi da na strani tužitelja u odnosu na traktor marke N. H. nije došlo do nastanka štete u vidu oštećenja stakla na desnim vratima to je prvostupanjski sud u tom dijelu pravilno zaključio kako tužitelj nije aktivno legitimiran.

              Nadalje, iz žalbe tužitelja proizlazi da isti preocjenjuje iskaze saslušanih svjedoka iako je ocjena dokaza sukladno odredbi čl. 8. ZPP rezervirana isključivo za sud, a ne i za druge sudionike u postupku.

              Bez obzira na činjenicu odstupanja u iskazima saslušanih svjedoka pravilno prvostupanjski sud utvrđuje i zaključuje da je najrelevantniji dokaz u pogledu oštećenja na traktoru marke Z. (koji je vlasništvo tužitelja) fotodokumentacija očevida u spisu Općinskog državnog odvjetništva u Sisku poslovni broj KDO-239/14 gdje je vidljivo da je na traktoru marke N. H. razbijeno staklo na desnim vratima dok na traktoru marke Z. nisu vidljiva nikakva oštećenja a niti su ista konstatirana od strane kriminalističkog tehničara.

              Upravo navedeni dokazi na jasan i nedvojben način opovrgavaju iskaze svjedoka koji tvrde da je na traktoru marke Z. također postojala oštećenja pa stoga sud prvog stupnja s pravom prihvaća iskaze svjedoka Z. G., M. P., D. P. i M. M. koji su sukladni priloženoj fotodokumentaciji očevida. Pritom valja istaći da se žalbeni navodi u pogledu kvalitete iskaza svjedoka koje je sud prvog stupnja s pravom prihvatio iscrpljuju samo u tome što se ti iskazi sagledavaju fragmentarno, a ne u njihovoj cjelini kao što je to učinio prvostupanjski sud.

              Kraj takvog stanja stvari nije pravno odlučno da li su svjedoci M. i A. P. s tužiteljem u rodbinskim odnosima ili ne budući da njihove iskaze opovrgava prethodno navedena fotodokumentacija.

              Kako je prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, to znači da tužitelj u konkretnom slučaju glede oštećenja na traktoru marke Z. nije dokazao odlučne činjenice u ovom sporu (iako je na njemu teret dokaza), a to je da su na njegovom traktoru nastala oštećenja, pa je stoga sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 1046. ZOO kada je i u odnosu na ovaj dio tužbenog zahtjeva odlučio kao u izreci pobijane prvostupanjske presude.

              Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP (jer se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi smatra rješenjem – čl. 129. st. 5. istog Zakona) odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu kako u pogledu merituma, tako i u pogledu odluke o troškovima postupka budući da je i u navedenom dijelu sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP te Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/14) kada je obvezao tužitelja da tuženiku na ime zastupanja po punomoćniku iz redova odvjetnika te putnih troškova za svjedoke naknadi parnični trošak u visini od 5.530,00 kuna.         

U Zadru, 4. rujna 2017. godine