Broj: Rev 1283/12

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. K., M. K. i G. K., svi iz B., zastupani po punomoćnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda Ž. R. i k., odvjetnicima u S. B., protiv tuženika E. o. d.d. Z., zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva G. i p. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-154/2011-2 od 16. studenog 2011., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-1456/07-15 od 5. siječnja 2009., u sjednici održanoj 27. travnja 2016.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbacuje se revizija tuženika E. o. d.d.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

 

              „Nalaže se tuženiku E. O. d.d., ..., O., da tužiteljima K. J. i K. M. oboje iz B., ..., s osnova naknade neimovinske i imovinske štete svakom isplatiti po 68.800,00 kuna (šezdesetosamtisućaosmastokuna) sa z.z. kamatom po stopi od 15% godišnje počev od 04. svibnja 2007. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. godine pa do isplate sa z.z. kamatom koja se utvrđuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u roku od 15 dana.

              Nalaže se tuženiku da tužiteljima K. J. i K. M. oboje iz B., ..., isplati z.z. kamatu na iznos od 308.000,00 kuna sa z.z. kamatom po stopi od 15% godišnje počev od 04. svibnja 2007. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. godine pa do 18. studenog 2008. godine sa z.z. kamatom koja po stopi od 15% godišnje počev od 04. svibnja 2007. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. godine pa do 18. studenog 2008. godine sa z.z. kamatom koja se utvrđuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u roku od 15 dana.

              Nalaže se tuženiku da tužiteljima K. J. i K. M., oboje iz B., ..., naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 33.791,00 kuna, sa z.z. kamatom koja se utvrđuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena počev od 05. siječnja 2009. godine pa do isplate, a u roku od 15 dana.

 

              S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelji K. J. i K. M. se o d b i j a j u .

 

              Tužitelj K. G. iz B., ...,   o d b i j a   s e   s tužbenim zahtjevom koji glasi:

 

              „Nalaže se tuženiku E. O. d.d., ..., O., da tužiteljima K. G. na ime naknade štete isplati iznos od 75.000,00 kuna, sa z.z. kamatama koje na navedeni iznos teku od 04. svibnja 2007. godine do 31. prosinca 2007. godine, po godišnjoj kamatnoj stopi od 15 %, a od 01. siječnja 2008. godine do konačne isplate po godišnjoj kamatnoj stopi od 14 %, a i da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka, sa z.z. kamatom od presuđenja pa do isplate, po godišnjoj kamatnoj stopi od 14 % i to sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

 

Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:

 

              „Žalba III. tužitelja se uvažuje te se preinačuje prvostupanjska presuda Općinskog suda u Požegi broj P-1456/07-15 od 5. siječnja 2009. godine, u dijelu kojim je tužitelj K. G. odbijen s tužbenim zahtjevom (stavak 5. izreke), tako da sada glasi:

 

              „Nalaže se tuženiku E. o. d.d., ..., O., da tužitelju K. G. na ime naknade štete isplati iznos od 75.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 15% tekućom od 4. svibnja 2007. godine do 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008. godine do konačne isplate sa zakonskom zateznom kamatom koja se utvrđuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i naknaditi parnični trošak svim tužiteljima u iznosu od 20.294,40 kuna, u roku od 15 dana.“

 

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju podnosi tuženik pozivajući se na odredbu čl. 382. st. 2. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) ističući da odluka u ovom sporu ovisi o rješavanju materijalnopravnog i procesnopravnog pitanja koja glase:

 

              „1. Pitanje ocjene postojanja trajnije zajednice života u smislu nužnih pretpostavki za dosuđenje pravične novčane naknade prema odredbi čl. 1101. st. 2. ZOO tj. koje su to nužne pretpostavke i što se ima smatrati trajnijom zajednicom života da bi se mogla dosuditi pravična novčana naknada u smislu odredbe čl. 1101. st. 2. ZOO?“

 

              „2. Kada se radi o subjektivnoj kumulaciji tj. tužbi više različitih tužitelja da li se vrijednost predmeta spora određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva (čl. 37. st. 2. ZPP-a) ili je u takvom slučaju dopušteno zbrajanje svih tužbenih zahtjeva, te onda dodatno uvećanje troška obzirom na broj tužitelja i odredbe Odvjetničke tarife - čl. 36?“

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije dopuštena.

 

Prema ocjeni ovog suda pitanje pod 1. ne udovoljava uvjetima da bi se radilo o pitanju važnom za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni jer se na sporno pitanje postojanja trajne zajednice života u svakom pojedinim slučaju mora odgovoriti s obzirom na okolnosti svakog pojedinog slučaja, pa samim time ne radi se o pitanju važnom za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

 

Da je tome tako ukazuje i ovosudna odluka Rev-765/88 od 25. svibnja 1988. gdje je rečeno „Iznimno, naknada se može dosuditi i bratu odnosno sestri ako je između njih i umrlog postojala trajnija zajednica života (zajedničko kućanstvo), a zajednica može pod određenim uvjetima postojati i ako se svaki od njih koristio svojim stanom.“

 

Dakle, poravni standard iz članka 1101. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 - dalje: ZOO) „trajnija zajednica života“ mora se ocjenjivati od slučaja do slučaja i ocjena suda o tome je li ostvaren taj uvjet da bi brat imao pravo na naknadu neimovinske štete ovisit će o svim specifičnim okolnostima pa se stoga ne može raditi o načelnom pitanju koje se može uvijek i u svakoj situaciji cijeniti na isti način.

 

Glede drugog postavljenog pitanja, koje se odnosi na odluku suda o troškovima postupka revizija također nije dopuštena.

 

Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet - meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP-a odnosi samo na rješenje kojim prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta (merituma) spora, te da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) pa odluka o troškovima postupka nema značaj rješenja kojima se završava postupak i u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz čl. 400. st. 1. ZPP-a (tako i revizijski sud u odluci broj Rev-1353/11 od 17. studenoga 2015.).

 

Na osnovu izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. i  odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a reviziju tužitelja odbaciti kao nedopuštenu i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 27. travnja 2016.