Broj: Rev 1511/12

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Željka Šarića, Aleksandra Peruzovića i Darka Milkovića članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz V., zastupanog po punomoćniku I. P., odvjetniku u V., protiv tuženice Republike Hrvatske – Ministarstvo ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u V., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenu protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-2706/10-3 od 19. ožujka 2012., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Vukovaru broj P-870/09-14 od 15. listopada 2010., u sjednici održanoj 4. svibnja 2016.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja odlučeno je kako slijedi:

 

              „Tužena Republika Hrvatska Ministarstvo ... dužna je isplatiti tužitelju M. B. iz V., .na ime naknade neimovinske štete zbog neutemeljenog uhićenja iznos od 215.500,00 kuna (slovima: dvjestopetnaesttisućapetstokuna), sa zakonskom zateznom kamatom po godišnjoj stopi od 17%, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanu za 8 postotnih poena od dana 02.07.2009. godine do isplate.

              Tuženik je dužan tužitelju na ime neimovinske štete – zbog povrede prava osobnosti isplatiti novčani iznos od 150.000,00 kuna (slovima: stopedesettisućakuna), sa zakonskom zateznom kamatom po godišnjoj stopi od 17%, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi HNB, koja je vrijedila zadnji dan polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 8 postotnih poena, od dana 02.07.2009. godine do isplate.

              Tuženik je dužan tužitelju isplatiti novčani iznos od 46.627,36 kuna (slovima: četrdesetišesttisućačestodvadesetsedamkunaitridesetšestlipa), sa zakonskom zateznom kamatom po godišnjoj stopi od 17%, a u slučaju promjene stope zatezne kamate prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnji dan polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 8 postotnih poena, od dana 19.07.2007. godine do isplate.

 

              ODBIJA SE tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 328.872,64 kune (slovima: tristodvadesetosamtisućaosamstosedamdesetdvijekuneišezdesetčetirilipe).“

 

              Presudom suda drugog stupnja djelomično je preinačena gore navedena presuda suda prvog stupnja, pa je presuđeno kako slijedi:

 

„Žalbe se uvažavaju, presuda prvostupanjskog suda preinačuje se te se sudi:

              1. Tuženica Republike Hrvatska dužna je isplatiti tužitelju M. B. iz V., na ime naknade neimovinske štete iznos od 146.540,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 02. srpnja 2009. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanjem za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

              2. U preostalom dijelu tužbeni zahtjevi za naknadu neimovinske štete zbog neutemeljenog uhićenja i za naknadu neimovinske štete zbog povrjede prava osobnosti odbijaju se.

              3. Tuženica je dužna tužitelju na ime izgubljene zarade za razdoblje od 15. svibnja 2006. godine do 19. srpnja 2007. godine isplatiti ukupno 72.937,01 kuna sa zakonskom zateznom kamatom kako slijedi:

              - na iznos od 800,00 kuna od 15. prosinca 2006. godine do isplate

              - na iznos od 800,00 kuna od 15. travnja 2007. godine do isplate

              - na iznos od 1.000,00 kuna od 15. lipnja 2007. godine do isplate

              - na iznos od 215,51 kuna od 15. kolovoza 2006. godine do isplate

              - na iznos od 6.311,67 kuna od 15. rujna 2006. godine do isplate

              - na iznos od 7.851,03 kuna od 15. listopada 2006. godine do isplate

              - na iznos od 8.054,88 kuna od 15. studenoga 2006. godine do isplate

              - na iznos od 6.032,00 kuna od 15. prosinca 2006. godine do isplate

              - na iznos od 5.304,68 kuna od 15. siječnja 2007. godine do isplate

              - na iznos od 6.522,61 kuna od 15. veljače 2007. godine do isplate

              - na iznos od 4.610,11 kuna od 15. ožujka 2007. godine do isplate

              - na iznos od 5.310,63 kuna od 15. travnja 2007. godine do isplate

              - na iznos od 5.233,75 kuna od 15. svibnja 2007. godine do isplate

              - na iznos od 5.355,31 kuna od 15. lipnja 2007. godine do isplate

              - na iznos od 5.940,15 kuna od 15. srpnja 2007. godine do isplate

              - na iznos od 3.594,68 kuna od 15. kolovoza 2007. godine do isplate

              po stopi od 15% od dospijeća do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. godine do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

              4. Tužitelj je dužan tuženici naknaditi parnični trošak u iznosu od 8.226,69 kuna u roku od 15 dana.“

 

              Protiv navedene presude suda drugog stupnja reviziju podnosi tužitelj, pa se poziva na pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači. Traži i trošak postupka.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

              Revizija nije osnovana.

 

              Revizijski je sud ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi iz čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 – dalje ZPP) u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u okviru određeno navedenih revizijskih razloga.

 

Ispitujući na takav način pobijanu presudu ne nalazi se da bi u njenom donošenju bilo pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

 

Naime, predmet spora u ovoj revizijskoj fazi postupka predstavlja zahtjev tužitelja za naknadu mu neimovinske štete zbog neosnovanog uhićenja i zadržavanja u pritvoru.

 

U postupku suda prvog stupnja je utvrđeno, a od tih je utvrđenja pošao i sud drugog stupnja da je tužitelj uhićen zbog sumnje na počinjenje ratnog zločina 15. svibnja 2006. i nalazio se u pritvoru do 19. srpnja 2007., kada je pritvor ukinut i tužitelj oslobođen od optužbe presudom Županijskog suda u Vukovaru broj K-41/07.

 

Slijedom takvih utvrđenja, pravilan je zaključak iz pobijane presude da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti (povrede ugleda) radi neosnovanog oduzimanja slobode, sukladno odredbi iz čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 – dalje ZOO), jer se u pritvoru nalazio od 15. svibnja 2006. do 19. srpnja 2007.

 

              Drugostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo i u onom dijelu kada je smatrao da zbog neosnovanog oduzimanja slobode tužitelju pripada jedan oblik obeštećenja zbog povrede prava osobnosti, kao što je i pravilan zaključak o visini tog obeštećenja u iznosu od 340,00 kn po danu.

 

              Revizijskim navodima stoga odluka suda ničim nije dovedena u sumnju, zbog čega je reviziju valjalo odbiti i tako odlučiti kao u izreci ove presude, pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 4. svibnja 2016.