Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Kž-Us 39/16 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Kž-Us 39/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te dr. sc. Branka Brkića i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. I. B. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 337. stavka 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 110/97., 27/98., 50/00. 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57111. - dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika i opt. I. R. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 10. ožujka 2016. broj Kv-Us-6/16, u sjednici održanoj dana 19. svibnja 2016.,

 

r i j e š i o   j e

 

Žalbe državnog odvjetnika i opt. I. R. odbijaju se kao neosnovane.

 

Obrazloženje

 

Rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Kv-us-6/2016 od 10. ožujka 2016. godine prihvaćen je prijedlog opt. I. R., te je ukinuta privremena mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi određena rješenjem suca istrage Županijskog suda u Osijeku broj Kir-us-46/11 od 3. kolovoza 2011. godine (toč. I. izreke).

 

Pod točkom II. izreke pobijanog rješenja prihvaćen je prijedlog oštećene Općine Sibinj te je na temelju čl. 160. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14-dalje: ZKP/08) i čl. 345. st. 1. toč. 3. i 5. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12,25/13 I 93/14) određena privremena mjera osiguranja imovinskopravnog zahtjeva oštećene Općine Sibinj za iznos od 23.733.158,00 kuna, zabranom otuđenja ili opterećenja nekretnina, te zabranom odnosno uskratom isplate i raspolaganja novčanim sredstvima na računima kod R. b., koja privremena mjera se određuje do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka ili drugačije odluke suda.

 

Protiv tog rješenja žale se državni odvjetnik i opt. I. R., po branitelju V. M., odvjetniku u Z., koji je podnio i dopunu žalbe.

 

Državni odvjetnik žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i predlaže pobijano rješenje preinačiti te odrediti privremenu mjeru radi osiguranja imovinskopravnog zahtjeva oštećene Općine Sibilj na iznos od 58.231.929,00 kn.

 

Opt. I. R., po navedenom branitelju predlaže pobijano rješenje preinačiti, te odbiti prijedlog Općine Sibinj za donošenje privremene mjere osiguranja imovinskopravnog zahtjeva ili isto ukinuti pod točkom II. i III. izreke i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na razgledavanje Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske te je isti vraćen uz podnesak broj KŽ-DO-421/2016 od 20. travnja 2016. godine.

 

Žalbe državnog odvjetnika i opt. I. R. nisu osnovane.

 

Osim što državni odvjetnik nema pravnog interesa žaliti se u korist oštećenika (čl. 30. i dalje Zakona o državnom odvjetništvu ("Narodne novine", broj 76/09, 153/09, 116/10, 145/10, 57/11, 130/11, 72/13, 148/13, 33/15, 82/15), valja primijetiti da je njegova žalba neosnovana, jer djelatnošću koju je pod točkom 1. alineja 1. izreke optužnice, odnosno ukinute prvostupanjske presude počinio opt. I. R., Općina Sibinj oštećena je za 23.733.158,00 kuna, pa je prvostupanjski sud upravo za taj iznos osigurao ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva Općine Sibinj prema navedenom okrivljeniku.

 

Pritom državni odvjetnik pogrešno smatra da bi prema opt. I. R. trebalo osigurati imovinskopravni zahtjev na iznos od ukupnih 58.231.929,00 kuna, jer prema čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) tko drugom uzrokuje štetu dužan ju je nadoknaditi ukoliko ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. U konkretnom slučaju opt. I. R. ne može odgovarati za onu štetu koju su svojom inkriminiranom djelatnošću počinili ostali suoptuženici, a u kojim radnjama prema sadržaju optužnice on nije sudjelovao.

 

Stoga je žalba državnog odvjetnika u cijelosti neosnovana.

 

Neosnovana je i žalba opt. I. R., koju je ovaj podnio po branitelju V. M., pri čemu žalba čitavo vrijeme polazi od toga da je riječ o privremenoj mjeri radi osiguranja oduzimanja imovinske koristi, pa se tvrdi da opt. I. R. nikakvu imovinsku korist nije stekao jer da je imovinska korist stečena trgovačkom društvu I. d.o.o. u iznosu od 23.733.158,00 kuna.

 

Međutim, u ovom slučaju prvostupanjski sud pobijanom privremenom mjerom nije osigurao oduzimanje imovinske koristi, nego je osigurao ostvarivanje odštetnog zahtjeva, dakle, imovinskopravnog zahtjeva oštećene Općine Sibinj, koju je ova podnijela prema svim optuženicima.

 

Prvostupanjski sud je s pravom prema ovom optuženiku – žalitelju I. R. osigurao naknadu štete koju je ovaj svojim inkriminiranim radnjama prouzročio.

 

Isto tako, žalitelj I. R. u dopuni žalbe neosnovano se poziva na pogrešnu primjenu materijalnog prava i nastupjelu zastaru, jer tijekom kaznenog postupka prema čl. 231. st. 1. Zakona o obveznim odnosima zastara ostvarivanja odštetnog zahtjeva ne može nastupiti dok ne nastupi zastara kaznenog progona, neovisno o tome što je prema čl. 225. Zakona o obveznim odnosima opći zastarni rok 5 godina, a subjektivni rok 3 godine od dana kada je oštećenik doznao za štetu i osobu koja ju je učinila.

 

Žalitelj I. R. po navedenom branitelju neposredno polemizira sa nadležnošću suda koji je donio pobijanu odluku, jer je riječ o odluci koja je donesena izvan glavne rasprave, pa ja je s pravom o istoj po čl. 19. d. st. 3. ZKP/08 nadležno odlučivati izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Osijeku, pri čemu žalba nepotrebno upire na one situacije kada privremenu mjeru donosi sudac pojedinac prvostupanjskog suda, odnosno u drugom stupnju sudac pojedinac Vrhovnog suda.

 

Naime, kada bi ove privremene mjere bile određene po Zakonu o postupku oduzimanju imovinske koristi ostvarene kaznenim dijelom i prekršajem, u tom slučaju bi u prethodnom postupku bila nadležnost suca istrage, a nakon podizanja optužnice nadležnost optužnog vijeća, odnosno suda pred kojim se vodi postupak, a u drugom stupnju suca pojedinca Vrhovnog suda Republike Hrvatske (čl. 11. st. 3. Zakonu o postupku oduzimanju imovinske koristi ostvarene kaznenim dijelom i prekršajem). Stoga je ovom slučaju s pravom u prvom stupnju postupalo izvanraspravno vijeće.

 

Stoga, nalazeći da žalbe državnog odvjetnika i opt. I. R. u cijelosti nisu osnovane, valjalo je o istima, temeljem odredbe čl. 498. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 19. svibnja 2016.

Copyright © Ante Borić