Broj: Gž-2124/2015

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

                                                                                                                             

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankici Malnar, u pravnoj stvari tužitelja I. H. d.o.o, O., OIB:…, zastupanog po punomoćniku J. M., odvjetniku iz O., protiv tuženika J. P. iz Z., , OIB:…, zastupanog po punomoćniku M. Z., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci posl. br. Povrv-3805/2013-7 od 17. prosinca 2014. god., 17. lipnja 2016. god.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Uvaženjem žalbe tuženika p r e i n a č u j e  se presuda Općinskog suda u Rijeci posl. br. Povrv-3805/2013-7 od 17. prosinca 2014. god. u usvajajućem dijelu toč. 1. izreke te u toč. 2. izreke te sudi:

 

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, javnog bilježnika M. B. iz O., posl.br. Ovrv-7425/12 od 14. svibnja 2012. godine, u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da isplati tužitelju iznos od 1.169,37 kn, uvećan za zatezne kamatama po stopi koju propisuje čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koje kamate teku na iznos od:

 

-          254,44 kn od 26.11.2011. g. do isplate,

-          116,78 kn od 26.12.2011. g. do isplate,

-          227,63 kn od 26.01.2012. g. do isplate,

-          340,24 kn od 21.02.2012. g. do isplate,

-          230,28 kn od 21.03.2012. g. do isplate,

-           

te da mu naknadi  trošak ovršnog postupka u iznosu od  450,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od dana 14.05.2012. god. do konačnog namirenja, po kamatnoj stopi obračunatoj primjenom uvećanja eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-tnih poena, sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

 

Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom troškova parničnog postupka u iznosu od 1.037,50 kn sa zateznom kamatom u visini uvećane eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-tnih poena.

 

Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove prvostupanjskog i žalbenog postupka u iznosu od 1.371,90 kn u roku od osam dana dok se odbija zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka u preostalom iznosu od 356,22 kn, kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Presudom općinskog suda u Rijeci 1. toč. 1. izreke djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, javnog bilježnika M. B. iz O., posl. br. Ovrv-7425/12 od 14. svibnja 2012. god. u dijelu u kojemu je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 1.169,37 kn sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose u visini i s tijekom, kao u tom dijelu izreke, te troškovima ovršnog postupka u iznosu od 450,00 kn sa zateznim kamatama. U preostalom dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 53,85 kn sa zateznim kamatama te ovršnim troškom iznad dosuđenog iznosa ukinut je platni nalog i zahtjev tužitelja odbijen. Toč. 2. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.037,50 kn.

 

Protiv usvajajućeg dijela te presude žali se tuženik zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („N.N.“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 25/13, u daljnjem tekstu ZPP), koji se primjenjuje na temelju odredbe čl. 457. ZPP-a.

 

              U podnesenoj žalbi u bitnome tvrdi da se iz provedenih dokaza nije mogao izvesti zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva jer da tužitelj, na kojemu je teret dokaza, nije dokazao da bi mu predmetna tražbina bila ustupljena.

 

              Predlaže uvaženje žalbe.

 

              Odgovor na žalbu nije dostavljen.

 

              Žalba je osnovana.

 

Ispitujući pobijanu presudu u predmetnom sporu male vrijednosti, a pazeći po službenoj dužnosti, u okviru odredbe iz čl. 365. st. 2. i čl. 467. st. 1. ZPP-a na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka propisanih čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio da je donošenjem pobijane presude ostvarena neka od naprijed navedenih bitnih povreda.

 

Nije povrijeđena ni odredba čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a na koju se poziva tuženik u žalbi. Sud je dostavu poziva za ročište zakazano za dan 14. studenog 2014. god. pogrešno izvršio osobno tuženiku, umjesto njegovom punomoćniku, što je protivno odredbe čl. 138. ZPP-a jer ukoliko stranka ima punomoćnika dostava se obavlja punomoćniku. Međutim, takvim postupanjem suda nije tuženiku onemogućeno raspravljanje jer iz predmeta proizlazi da je punomoćnik tuženika znao za ročište, da se podneskom koji je sud uzeo u razmatranje očitovao na tijek postupka i predložio da se ročište održi u njegovoj odsutnosti.

 

Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik potpisivanjem zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa, u smislu odredbe čl. 8. Pravilnika o načinu i uvjetima obavljanja djelatnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga (u daljnjem tekstu Pravilnika) te čl. 7. toč. 7. 1. 2. Općih uvjeta poslovanja T. (u daljnjem tekstu Općih uvjeta), zasnovao pretplatnički odnos s trgovačkim društvom T. 2 d.o.o. Nastavno je utvrdio da je temeljem Ugovora o cesiji od dana 14. ožujka 2012. god. između T. d.o.o. i ovdje tužitelja, sklopljen Ugovor o cesiji,  kojim je T. d.o.o. ustupilo tužitelju svoja nenaplaćena potraživanja koja ima prema svojim dužnicima s osnova pruženih telekomunikacijskih usluga te da, u smislu odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a, primatelj ima prema dužniku ista prava koja je do ustupanja imao ustupatelj. Zaključak je suda da obavijest dužniku nije pretpostavka valjanosti ugovora o ustupu tražbine (cesije). Utvrdio je da tuženik nije podmirio predmetnu tražbinu te da je trgovačko društvo T. d.o.o raskinulo pretplatnički ugovor s tuženikom i predmetnu dospjelu tražbinu ustupilo tužitelju. Sud smatra da su obavijesti o raskidu ugovora i obavijest o ustupu tražbine pismena koja se dostavljaju običnom pošiljkom te da je tuženik morao biti upoznat sa svojom obvezom podmirenja mjesečnih naknada za korištenje usluga T. d.o.o., zbog čega taj prigovor utvrđuje irelevantnim. Stoga zaključuje da je tužitelj aktivno legitimiran za podnošenje predmetne tužbe.

 

              Pogrešno je prvostupanjski sud iz utvrđenog činjeničnog stanja izveo zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

 

              Tužitelj nije dokazao da bi sporna tražbina Ugovorom o ustupu bila prenesena na njega, a teret dokaza te tvrdnje je na njemu.

 

Naime, iz sadržaja čl. 1. Ugovor o cesiji F-1/12 sklopljenog između I.. HR d.o.o. i T. d.o.o. od 14. ožujka 2012. god., proizlazi da je tim ugovorom reguliran ustup nenaplaćenih potraživanja T. na I., ali u tom Ugovoru, kako pravilno navodi žalitelj, nije navedeno da bi predmetna potraživanja bila prenesena na ovdje tužitelja.

 

Iz odredbe čl. 2. toč.1. Ugovora o cesiji u kojoj je navedeno da sva svoja pojedinačna potraživanja iz čl. 1. Ugovora koja „T. 2“ d.o.o. odluči prenijeti na I. da će prenijeti nakon raskida pretplatničkog odnosa, proizlazi da na tužitelja tim ugovorom nisu prenesena sva nenaplaćena potraživanja nakon raskida pretplatničkog odnosa ve se njime uređuju odnosi između popisnika ugovora oko ustupa nenaplaćenih potraživanja za koja će trgovačko društva „T.“ tek odlučiti da li će ih prenijeti na ovdje tužitelja.

 

To bi značilo da bi u posebnoj odluci ili dopisu trgovačkog društva „T.“ d.o.o. trebalo biti navedeno koja nenaplaćena potraživanja prenosi na tužitelja.

 

Budući da tužitelj, na kojemu je teret dokaza te tvrdnje, nije dokazao da bi potraživanja koja su predmetom ovog tužbenog zahtjeva bila prenesena na njega, sadržajnom primjenom odredbe čl. 7. i 221. a ZPP-a trebalo je utvrditi tužbeni zahtjev neosnovanim.

 

Kako je prvostupanjski sud iz činjeničnog utvrđenja izveo pogrešan zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva valjalo je preinačiti usvajajući dio pobijane presude te odbiti tužbeni zahtjev iz naprijed navedenih razloga.

 

Tuženiku, koji je u ovoj žalbenoj fazi postupka uspio u sporu, primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 166. st. 2. ZPP-a, dosuđeni su opravdani troškovi prvostupanjskog i žalbenog postupka (čl. 155. ZPP-a). Tuženiku su priznati troškovi zastupanja, primjenom odredbe Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („N.N.“ 142/12, 103/14 i 118/14, u daljnjem tekstu Tarife) koja je bila u primjeni u vrijeme poduzimanja pojedine parničnih radnji i to za zastupanja na ročištu 19. ožujka 2013. god., primjenom tbr. 9. toč. 1. ZPP-a, uvećano za PDV po stopi od 25%, iznos od po 312,50 kn, za sastav podnesaka od 13. studenog 2014. god., po tbr. 8. toč. 1. Tarife, uvećano za PDV, iznos od 312,50 kn, sastav žalbe na rješenje, iz tbr. 10. toč. 5. Tarife, uvećano za PDV, iznos od 156,25 kn, sastav žalbe na presudu iz tbr. 10. toč. 1. Tarife, uvećan za PDV, iznos od 390,62, te trošak sudske pristojbe na žalbu iznos od 200,00 kn, što sveukupno iznosi 1.371,90 kn.

 

Ostali troškovi prvostupanjskog postupka koje potražuje tuženik, a koji se odnose na pristup ročištu za objavu presude i isplatu sudske pristojbe na odgovor na tužbu i presudu, u iznosu od 356,22 kn, nisu mu priznati jer nisu ni nastali.

 

Sukladno tom utvrđenju, primjenom odredbe čl. 373. st. 1. toč. 3. ZPP-a u vezi sa čl. 457. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

 

              Presuda suda prvog stupnja u nepobijanom, odbijajućem dijelu toč. 1. izreke, ostaje neizmijenjena.

 

U Rijeci, 17. lipnja 2016. god.