Broj: Gž-2852/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Zadru, po sutkinji Blanki Pervan, u pravnoj stvari tužitelja: 1) B. G., 2) M. V., 3) M. E., 4) I. N., 5) M. V., 6) Z. Š. 7) V. N., 8) S. K., 9) N. Š., 10) D. M., tužitelji od 1) do 10) iz Z., 11) M. R., 12) D. P., 13) A. P. – T., 14) M. K., 15) J. H., 16)  A. Č., 17) Z. Š., 18) V. G., tužitelji od 11) do 18) iz Z., 19) D. I., 20) K. P., 21) A. S., 22) N. K., 23) B. F., 24) M. D., 25) G. Đ., 26) N. K., 27) P. Z., 28) Š. B., 29) V. P., tužitelji od 19) do 29) iz Z., 30) M. C., 31) D. J., 32) N. A., 33) M. T., 34) M. M., 35) M. V., 36) L. Š., tužitelji od 31) do 36) iz Z., 37) Z. Z., 38) S. Ć., tužitelji  38) i 39) iz Z., 39) R. T., 40) D. R., tužitelji 39) i 40) iz Z., 41) L. G., 42) M. K., 43) L. T., tužitelji od 41) do 43) oboje iz Z., 44) M. C. 45) A. M., tužitelji 44) i 45) iz Z., 46) S. K., 47) V. M., tužitelji 46) i 47) iz Z., 48) D. B., iz Z., 49) A. L., 50) S. Ž., 51) I. V. 52) D. K., tužitelji od 49) do 52) iz Z., 53) A. P., 54) A. Ć., 55) S. G., 56) I. O. 57)  J. Ž., 58) A. G., tužitelji od 53) do 58) iz Z., 59) M. G., 60) G. B., 61) B. L., 62) D. K., 63) V. Š.,  64) D. J., 65) B. T., 66) G. K., tužitelji od 59) do 66) iz Z., 67) Đ. L., 68) E. V., 69) E. D., 70) V. I.,  71) N. T., 72) M. U.,  73) Z. P., tužitelji od 67) do 73) iz Z., 74) I. R., 75) K. I., 76) M. V., 77) M. K., 78) A. K., tužitelji od 74) do 78) iz Z., 79) B. B., 80) H. K., 81) D. B., 82) D. T., 83) A. R., 84) M. B., 85) E. B., 86)  M. M., 87) Đ. Š., tužitelji od 79) do 87) iz Z., 88) M. B., 89) V. U., 90) D. L., 91) S. B., 92) Z. B., 93) E. K., 94) Š. S., tužitelji od 88) do 94) iz Z., 95) L. K., 96) M. K., 97) L. M., 98) J. P., 99) R. Š., 100) M. T., tužitelji od 95) do 100) iz Z., 101) M. B., 102) T. J., 103) I. M., tužitelji od 101) do 103) iz Z., 104) V. D., 105) A. J., 106) G. R., tužitelji od 104) do 106) iz Z., 107) I. A., 108) M. N., 109) P. G., 110) N. L., 111) N. M., tužitelji od 107) do 111) iz Z., 112) K. B., 113) T. S., 114) T. Š., 115) A. Č., 116) V. L. P.,  117) S. B., tužitelji od 112) do 117) iz Z., 118) S. S., 119) Z. V., 120) M. H., 121) Z. A., tužitelji od 118) do 121) iz Z., 122) S. R., 123) Ž. K., 124) Ž. K., 125) B. B., 126) B. V., 127) S. K., tužitelji od 122) do 127) iz Z., 128) B. Š., 129) Ž. B., 130) K. S., 131) Z. F., 132) D. B., 133) Z. Š., tužitelji od 128) do 133) iz Z., 134) S. K., 135) N. F., 136) A. L., 137) L. M., 138) M. S., 139) I. F., tužitelji od 134) do 139) svi iz Z., 140) V. M., 141) Š. P., 142) K. M., 143) Š. G., 144) D. M., 145) S. Č., 146) V. C., tužitelji od 140) do 146) iz Z., 147) D. Ž., 148) N. P., 149) Z. P., 150) I. V., 151) M. M., 152) D. R., tužitelji od 147) do 152) iz Z., 153) S. R., 154) I. M., 155) D. D., tužitelji od 153) do 155) iz Z., 156) M. T., 157) Ž. B., 158) F. M., tužitelji od 156) do 158) iz Z., 159) N. H., 160) Z. V., 161) K. T., 162) Z. Ž., 163) M. H., tužitelji od 159) do 163) iz Z., 164.) V. G., 165) M. F., 166) M. P.,  tužitelji od 164) do 166) iz Z., 167) D. V. iz Z., 168) M. Ć., 169) Š. G., 170) D. Š., 171) A. M., 172) A. B., tužitelji od 168) do 172) iz Z., 173) V. K., 174) M. K., 175) J. Č., 176) I. Š., 177) I. F., 178) M. C., 179) M. F.,  180) M. M., tužitelji od 173) do 180) iz Z., 181) V. Š., 182) J. K., 183) R. Ć., 184) A. U., tužitelji od 181) do 184) iz Z., 185) I. S., 186) I. K., 187) A. S., 188) M. M., 189) V. B., 190) I. J., 191) P. C., 192) M. F., 193) M. B., 194) V. R., tužitelji od 185) do 194) iz Z., 195) Ž. P., 196) L. P., 197) J. B., 198) Ž. M., tužitelji od 195) do 198) iz Z., 199) B. B., 200) I. M., 201) S. Š., tužitelji od 199) do 201) iz Z., 202) I. G., iz Z., 203) D. U., iz Z., 204) S. V.,  295) D. M., 206) V. M., tužitelji od 204) do 206) iz Z., 207) T. P., 208) M. K., 209) A. O., 210) J. B., 211) I. P., 212) B. L., 213) Z. M., 214) G. V., 215) D. V., tužitelji od 207) do 215) iz Z., 216) N. B., 217) J. S., 218) I. S., 219) M. M., 220) R. V., 221) G. F., 222) S. K., 223) S. S., 224) A. L., tužitelji od 216) do 224) iz Z., 225) Ž. P., 226) D. A., 227)  A. K., tužitelji od 225) do 227) iz Z., 228) M. M., 229) E. G., 230) K. Č., 231) D. P., 232) G. Ć., tužitelji od 228) do 232) iz Z., 233) I. K., 234) B. O., tužitelji 233) i 234) iz Z., 235) B. D., 236) I. M. 237) Z. J., 238) A. G. 239) M. M., 240) Z. K., 241) M. S., 242) N. T., 243) B. R.,  tužitelji od 235) do 243) iz Z., 244) M. B., 245) N. G., 246) B. K., 247) K. K., 248) J. K., 249) R. P., 250) L. G., tužitelji od 244) do 250) iz Z., 251) N. B., 252) D. M., 253) M. K., 254) Ž. P., 255) P. Ž., tužitelji od 251) do 255) iz Z., 256) Ž. D., 257) R. N., 258) Z. A., 259) I. V., tužitelji od 256) do 259) iz Z., , i svi tužitelji kao suvlasnici zgrada (vlasnici – korisnici) u naselju P. u Z., , zastupanih po članovima Povjerenstva sustava centralnog grijanja G. F. iz Z., , B. B. iz Z., i M. F. iz Z., , a ovi po punomoćniku F. B., odvjetniku iz Z., protiv tuženice S. Č. iz Z., , OIB: …, zastupane po punomoćniku T. G., odvjetnici iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Povrv-1254/11 od 30. rujna 2015. godine, dana 24. lipnja 2016. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja-suvlasnika zgrade pod 1) do 29) u naselju P. u Z. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Povrv-1254/11 od 30. rujna 2015. godine.

 

i

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja-suvlasnika zgrade  pod 1) do 29) u naselju P. u Z. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Povrv-1254/11 od 30. rujna 2015. godine.

 

Obrazloženje

 

              Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi Javnog bilježnika D. M. iz Z.,  pod poslovnim brojem: Ovrv-3415/2011 od 04. studenoga 2011. godine te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.“

Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

„I Smatra se da je tužbeni zahtjev povučen u dijelu koji se odnosi na potraživanje u ukupnom iznosu od 7.660,80 kn.

II Nalaže se tužiteljima da naknade tuženici na ime naknade parničnog troška iznos od 7.500,00 kn (slovima: sedamtisućapetstokuna), dok se kao neosnovan odbija zatraženi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn (slovima: dvijetisućepetstokuna) preko dosuđenog.“

Protiv citirane presude i rješenja žalbu su izjavili tužitelji pobijajući ih zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti, te obveže tuženicu da im naknadi prouzročeni parnični trošak, kao i trošak  sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu. Tvrde da iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je sud prvog stupnja prihvatio pravni stav iznesen u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev-x-670/11-2 od 10. studenoga 2011. godine, iako smatraju da izražena sudska praksa nije primjenjiva u predmetnoj pravnoj stvari i da se odredbe obveznog prava ovdje ne mogu primijeniti. Isti pristup nije moguć u slučaju sustava centralnog grijanja naselja P., jer tužitelji imaju zaključen Međuvlasnički ugovor u odnosu na samostalnu uporabnu cjelinu, zajednički sustav centralnog grijanja i taj je Ugovor zaključen dana 20. prosinca 2005. godine, kao i aneks od 11. travnja 2007. godine, te kasnije 1. listopada 2007. godine, pod nazivom Ugovor o upravljanju zajedničkim sustavom centralnog grijanja zgrade, koji su potpisali suvlasnici koji predstavljaju preko 50% suvlasničkih dijelova zgrade. Iz spomenute presude je razvidno da je taj sud zauzeo stav da se ne radi o sporu između suvlasnika zgrade, već o sporu u kojem je potrebno odlučiti primjenom općih propisa obveznog prava. Suprotno tome, iz Zapisnika sa sastanka predstavnika suvlasnika i Povjerenstva za centralno grijanje naselja P. u Z. od 13. listopada 2005. godine, proizlazi da je na tom sastanku donesena odluka da svako samovoljno isključivanje iz zajedničkog sustava grijanja u naselju P. nije dopušteno i smatra se nezakonitim, koja je odluka donesena prije tuženičinog isključenja iz sustava centralnog grijanja, kada je bio na snazi Ugovor o upravljanju sustavom centralnog grijanja od 20. prosinca 2005. godine. Zbog navedenog se na konkretan slučaj imaju primijeniti odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 i 81/15 – dalje: ZVDSP), unatoč činjenici što prvostupanjski sud u obrazloženju presude navodi da u Ugovoru od 20. prosinca 2005. godine, a ni aneksu broj 1, nema odredbi o isključenju iz sustava centralnog grijanja, pri čemu je ignoriran sadržaj odluke iz Zapisnika sa sastanka predstavnika suvlasnika i Povjerenstva za centralno grijanje od 13. listopada 2005. godine. Prvostupanjski je sud u nizu odluka zauzeo pravni stav da je izdvajanje iz sustava centralnog grijanja posao izvanredne uprave i može se poduzeti samo uz prethodnu suglasnost svih suvlasnika, kako je to propisano odredbom čl. 41. ZVDSP. Tuženica je poduzela samovlasnu radnju isključenja iz sustava na način da je demontirala radijatore, a dovodne cijevi zatvorila, što joj omogućuje da se u svakom trenutku priključi na sustav. Ukoliko je prvostupanjski sud zauzeo stav da navedena odluka ne obvezuje pojedinog suvlasnika, za takav je stav trebalo dati konkretne razloge i navesti propise prema kojima je tuženica bila ovlaštena isključiti se iz sustava centralnog grijanja, pri čemu napominju da su sudskim putem, ali ne i samoinicijativno, neki vlasnici stanova ishodili trajno isključenje iz zajedničkog sustava centralnog grijanja zbog problema u opskrbi toplinskom energijom, dok su neki ishodili plaćanje 50%-og iznosa naknade troškova upravljanja zajedničkog sustava centralnog grijanja zgrada zbog nedovoljne kvalitete grijanja. U konkretnom se slučaju ne radi o sporu koji je pokrenulo trgovačko društvo, odnosno, pružatelj javne usluge, proizvodnje i distribucije toplinske energije, niti se tuženica iz zajedničkog sustava centralnog grijanja izdvojila na zakoniti način i nije fizički odvojila odvojke toplovoda od vertikale, a nakon toga pismeno obavijestila ostale suvlasnike o izdvajanju iz sustava.

Tuženica je u odgovoru na žalbu navela da se prvostupanjski sud u obrazloženju presude nije pozivao na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, već konkretne odredbe Zakona o obveznim odnosima, što tužitelji nisu komentirali. Pozivanje tužitelja na Zaključak sastanka predstavnika i suvlasnika i Povjerenstva za centralno grijanje od 13. listopada 2015. godine, neosnovano je, jer na sastanku nisu nazočili valjano izabrani predstavnici stanara, a osobe na sastanku nisu imale ovlast zastupati stanare. Ugovor za stambeno naselje potpisale su tri osobe nečitkog potpisa, kao članovi Povjerenstva za centralno grijanje, koje nije bilo ovlašteno za potpis Ugovora. Obrt E. u. faktično je u 2006. godini upravljao kotlovnicom, iako nije bio registriran, niti imao ovlasti za obavljanje isporuke toplinske energije, pa čak i da je većina vlasnika potpisala Ugovor o upravljanju sustavom od 20. prosinca 2005. godine, radilo bi se o Ugovoru s obrtom, a ne o Međuvlasničkom ugovoru vlasnika etažnih jedinica. Upravo su Ugovorom od 10. listopada 2007. godine vlasnici stambenih jedinica po prvi put sklopili Ugovor o upravljanju zajedničkim sustavom centralnog grijanja, pa tuženica, koja se iz sustava isključila prethodne godine, nije bila u sustavu centralnog grijanja, niti je se može obvezivati. Tvrdi da tužitelji nemaju aktivnu legitimaciju i nisu valjano zastupani, niti je vjerodostojna isprava u postupku zakonita, u skladu s odredbom čl. 31. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12 i 93/14 – dalje: OZ). Tvrdi da je tužba neuredna, te da tužitelji nisu bili uredno zastupani po punomoćniku, jer su se dvije osobe s dva nečitka potpisa potpisale na punomoć. Tužitelji su u ovom postupku konkretne fizičke osobe i ne radi se o obliku udruživanja tužitelja prema kojem bi se prihvatio njegov "ius standi in iudicio". Ističe da je tijekom postupka ukazivala na to da je kao vjerodostojna isprava upotrijebljena isprava koja ne zadovoljava zakonske uvjete jer N. P. nisu pravna osoba i smatra da građanin koji nije poduzetnik ne može ispisati dokument i nazvati ga "kartica kupca", te ga snabdjeti pečatom nepostojeće pravne osobe i upotrijebiti kao vjerodostojnu ispravu. Predlaže žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

Žalba nije osnovana.

              Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP.

              Predmet spora je, nakon djelomičnog povlačenja tužbe, zahtjev za isplatom iznosa od 14.616,00 kuna s osnove naknade troškova organizacije centralnog grijanja za razdoblje od lipnja 2009. godine do srpnja 2011. godine.

              Prvostupanjski je sud tijekom postupka utvrdio sljedeće:

              - da je tuženica vlasnica posebnog dijela nekretnine, stana u zgradi na adresi u Z.,

              - da iz Ugovora o upravljanju sustavom centralnog grijanja naselja P. u Z. od 20. prosinca 2005. godine, zaključenog između obrta E. u. i Stambenog naselja P. u Z., po Povjerenstvu za sustav centralnog grijanja naselja, s primjenom od 1. siječnja 2006. godine do 31. srpnja 2009. godine, s tim da je dogovoreno da svaka od ugovornih strana može jednostrano raskinuti ugovor pismenim putem, uz poštivanje otkaznog roka od 30 dana (l.s. 135-137),

              - da su suvlasnici zgrade u naselju P. sklopili novi ugovor o upravljanju zajedničkim sustavom centralnog grijanja zgrada, dana 1. listopada 2007. godine, koji je ugovor potpisan od strane suvlasnika koji predstavljaju 59,11% suvlasničkih dijelova i obvezuje sve suvlasnike u naselju (l.s. 25-29),

              - da se tuženica isključila iz sustava centralnog grijanja prije utuženog razdoblja, odnosno 2006. godine i zbog razloga neodgovarajuće isporuke toplinske energije.

              - da za svoje isključenje tuženica nije ishodila suglasnost svih suvlasnika zgrade, ali se pismenim putem obraćala obrtu E. u., sa zahtjevom za izdvajanjem iz zajedničkog sustava grijanja, u rujnu i listopadu 2006. godine, kao i Hrvatskoj energetskoj regulatornoj agenciji (dalje - HERA) radi izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava (l.s. 36 i 37).

              Prvostupanjski je sud u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika D. M. iz Z., broj Ovrv-3415/11 od 4. studenog 2011. godine i odbio postavljeni tužbeni zahtjev kao neosnovan te obvezao tužitelje da tuženici naknade prouzročeni parnični trošak, jer je zaključio da je tuženica tijekom važenja Ugovora o upravljanju sustavom centralnog grijanja od 20. prosinca 2005. godine uklonila radijatore iz stana i izolirala sve cijevi zajedničkog sustava centralnog grijanja i u utuženom periodu joj nije bila pružena usluga grijanja, niti je to bilo moguće, jer se iz sustava isključila prije sklapanja Ugovora od 1. listopada 2007. godine, zajedno sa stanarima: B. M. i N. Z.. Prvostupanjski sud smatra da se pravna valjanost isključenja tuženice iz sustava ne može ocjenjivati sukladno odredbama Ugovora o upravljanju zajedničkim sustavom centralnim grijanjem od 1. listopada 2007. godine i da tuženici nije bila potrebna suglasnost svih suvlasnika. Isto tako smatra da njezino isključenje iz sustava grijanja nije prouzročilo nedostatak u funkcioniranju grijanja u odnosu na preostale korisnike, jer se isključila iz sustava uklanjanjem radijatora iz stana i toplinskim izoliranjem cijevi sustava koji prolazi kroz njezin stan, pa su u sustavu, po ocjeni suda prvog stupnja, postojali tehnički uvjeti za tuženičino isključenje iz sustava zajedničkog centralnog grijanja.

              Tuženica, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u situaciji kada nije koristila niti joj je pružena usluga centralnog grijanja, jer se zbog problema u isporuci toplinske energije isključila iz sustava centralnog grijanja, nije u takvom ugovornom odnosu s tužiteljima iz kojeg bi bila dužna platiti utuženu naknadu, niti bi tužitelji po tom osnovu imali pravo na naplatu.

              U konkretnome se radi o sporu iz obveznopravnog odnosa ispunjenja dvostrano-obveznih ugovora, te odredbi ranije važećeg Zakona o proizvodnji, distribuciji i opskrbi toplinskom energijom („Narodne novine“, broj 42/05 i 20/10) i čl. 32. Općih uvjeta za opskrbu toplinskom energijom („Narodne novine“, broj 129/06), a sada Zakona o tržištu toplinske energije („Narodne novine“, broj 80/13, 14/14 i 102/14) i čl. 4. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije („Narodne novine“, broj 35/14).

              Tuženici nije isporučena usluga centralnog grijanja u utuženom razdoblju, odnosno nije je ni koristila što je posljedica činjenice da se izdvojila iz sustava zajedničkog centralnog grijanja, ona više nije u takvom ugovornom odnosu iz kojeg bi bila dužna platiti utuženu naknadu, a tužitelji po tom osnovu imali pravo na naplatu.

Prvostupanjski je sud, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno odlučio kada je odbio postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u konkretnom slučaju. Naime, okolnost da se tuženica isključila iz zajedničkog sustava centralnog grijanja može biti osnova za njezinu eventualnu odštetnu odgovornost prema tužiteljima kao suvlasnicima, ali u slučaju da dokažu pretpostavke odgovornosti za štetu, ali se ne može zaključiti da bi taj iznos odgovarao cijeni grijanja u utuženom periodu, pri čemu se ukazuje i na sudsku praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske (U-III/2774/03), prema kojoj samim isključenjem iz sustava zajedničkog centralnog grijanja nije povrijeđeno pravo suvlasnika zgrada u naselju, niti su povećani troškovi njihovog centralnog grijanja. Prema odredbi čl. 7. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 78/15 – dalje ZOO), pri sklapanju naplatnih pravnih poslova, sudionici u obveznim odnosima polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih činidbi. Kako u konkretnom slučaju usluga organizacije centralnog grijanja i opskrbe toplinskom energijom tuženici u utuženom periodu nije bila pružena, niti je Ugovorom o upravljanju zajedničkim sustavom centralnog grijanja naselja P. u Z., zaključenim s E. u., bio predviđen način isključenja iz sustava centralnog grijanja, niti je sadržavao odredbu kojom je isključenje suvlasnika vezano uz posebne uvjete, to je prvostupanjski sud pravilno odlučio kada je, temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP, platni nalog, sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, ukinuo u dijelu kojim se tuženici nalaže plaćanje usluge centralnog grijanja u utuženom periodu, i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan te slijedom toga obvezao tužitelje na naknadu prouzročenih parničnih troškova, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP.

Na osnovi iznesenog, trebalo je odbiti žalbu tužitelja i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja po čl. 368. st. 1. ZPP, kao i rješenje suda prvog stupnja po čl. 380. toč. 2. ZPP.

 

U Zadru, dana 24. lipnja 2016. godine.