Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Gž-1107/2016 Županijski sud u Splitu
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Gž-1107/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, po sucu toga suda Denis Pancirov Parcen kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja u pravnoj stvari tužitelja pod 1. J. M., OIB: … iz S., T. 4, pod 2. Ž. K. OIB: …, iz S., Š. 54, pod 3. J. J. OIB: … iz S., K. prilaz IV br. 1, pod 4. T. V., OIB: … iz S., R. 37, pod 5. G. M., OIB: … iz P., V. 16, pod 6. J. D. OIB: …iz S., P. 23, pod 7. M. B. OIB: … iz S., K. 11, pod 8. D. B. OIB: 12011467353 iz S., P. 16, pod 9. O. M. OIB: … iz S., T. hrvatske bratske zajednice 2, svi zastupani po pun J. M. odvj. u S., protiv tuženika S. M., OIB: …, kao vlasnik obrta M. bus, B., B. 480a, zast. po pun J. S., odvjetnik u S., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika na presudu Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pnš-50/11 od 2. prosinca 2015. godine, dana 17. ožujka 2017. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

Prihvaća se žalba tuženika i preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pnš-50/11 od 2. prosinca 2015. godine u pobijanom dijelu u točki I. njene izreke kojom je dosuđena imovinska šteta tužiteljima od 1. do 9. i u točki III. izreke i sudi:

 

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime imovinske štete isplatiti:

 

- tužitelju pod 1. iznos od 4.800,00 kn i to na ime uništenja sunčanih naočala Police u iznosu od 800,00 kn, hlača marke Diesel u iznosu od 700,00 kn, košulje marke Esprit u iznosu od 500,00 kn, cipela marke Baldinini u iznosu od 700,00 kn, pulovera marke Nes u iznosu od 700,00 kn, vunene kape marke Nike u iznosu od 200,00 kn, kozmetičkog nesesera marke Nivea u iznosu od 70,00 kn, parfema marke Bulgaria u iznosu od 300,00 kn, after shave marke Iceberg u iznosu od 70,00 kn, kozmetičke kreme marke Nivea u iznosu od 30,00 kn, te kupke za tuširanje marke Adidas u iznosu od 30,00 kn i mp3 uređaja marke Sony u iznosu od 700,00 kn,

- tužitelju pod 2. iznos od 11.500,00 kn i to na ime uništenja fotoaparata Olympus m 780 u iznosu od 2.500,00 kn, uređaja PSP (play station portable) u iznosu od 1.500,00 kn, sunčanih naočala marke Diesel u iznosu od 800,00  kn, kao i mobilnog uređaja marke Nokia N95 u iznosu od 6.700,00 kn,

- tužitelju pod 3. iznos od 3.000,00 kn i to na ime uništenja mobilnog uređaja marke Samsung D900 u iznosu od 2.500,00 kn, mp3 uređaja marke Philips u iznosu od 200,00 kn, kao i uništenjem novca u iznosu od 300,00 kn

- tužitelju pod 4. iznos od 4.900,00 kn i to na ime uništenja vunene kape marke Benetton u iznosu od 300,00 kn, i-pod uređaja Apple 30 GB u iznosu od 2.500,00 kn, mobilnog uređaja marke Sony Ericsson K 610 u iznosu od 1.500,00 kn te novčanika u iznosu od 300,00 kn, te dokumenata i to baš osobne i zdravstvene iskaznice te kartice tekućeg i žiro računa u iznosu od 300,00 kn

- tužitelju pod 5. iznos od 2.500,00 kn i to na ime uništenjem ključa za automobil marke Alfa Romeo sa daljinskim upravljanjem u iznosu od 1.000,00 kn, mp3 ipod uređaja marke Apple u iznosu od 700,00 kn, sunčanih naočala marke Ray Ban u iznosu od 700,00 kn te naočala za plivanje marke Arena u iznosu od 100,00 kn

- tužitelju pod 6. iznos od 1.080,00 kn na ime uništenja i ponovnog ishođenja dokumenata i to baš osobne iskaznice i zdravstvene iskaznice iznos od 150,00 kn te gotovog novca u iznosu od 250,00 kn, vunene kape marke Nike u iznosu od 100,00 kn, ručnik marke Speedo u iznosu od 100,00 kn, novčanika marke Lacoste u iznosu od 200,00 kn i gotovog novca u iznosu od 280,00 kn

- tužitelju od 7. iznos od 2.100,00 kn i to na ime uništenja mobilnog uređaja marke Samsung D-900 u iznosu od 1.500,00 kn, sunčanih naočala marke Carrera u iznosu od 600,00 kn,

- tužitelju pod 8. iznos od 2.450,00 kn i to na ime uništenja mp3 uređaja marke Sony u iznosu od 700,00 kn, uništenjem jakne marke Gant u iznosu od 1.200,00 kn, uništenjem nesesera marke Nivea u iznosu od 15,00 kn s kozmetikom i to baš kozmetičkom kremom Nivea u iznosu od 30,00 kn, kupkom za tuširanje marke Palmolive u iznosu od 30,00 kn i dezodoransom marke Rexona u iznosu od 25,00 kn, ručnika marke Speedo u iznosu od 100,00 kn, naočala za plivanje marke Speedo u iznosu od 100,00 kn, vunene kape marke Nike u iznosu od 150,00 kn i donjeg veša marke Yammamay u iznosu od 100,00 kn,

- tužitelju pod 9. iznos od 2.379,00 i to na ime uništenja kamere za snimanje utakmica marke Sony DCRHC 37 s pripadajućim stalkom u iznosu od 2.129,00 kn kao i uništenjem ključa za automobil marke Mazda u iznosu od 250,00 kuna,

zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedene iznose teče od presuđenja pa do isplate po stopi od 8,14% godišnje, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

 

2. Nalaže se tužiteljima u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknaditi tuženima parnični trošak odmjeren sa 12.812,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 2. prosinca 2015. godine do isplate.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom pobijanom presudom suđeno je:

 

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime imovinske štete isplatiti:

- tužitelju pod 1. iznos od 4.800,00 kn i to na ime uništenja sunčanih naočala Police u iznosu od 800,00 kn, hlača marke Diesel u iznosu od 700,00 kn, košulje marke Esprit u iznosu od 500,00 kn, cipela marke Baldinini u iznosu od 700,00 kn, pulovera marke Nes u iznosu od 700,00 kn, vunene kape marke Nike u iznosu od 200,00 kn, kozmetičkog nesesera marke Nivea u iznosu od 70,00 kn, parfema marke Bulgaria u iznosu od 300,00 kn, after shave marke Iceberg u iznosu od 70,00 kn, kozmetičke kreme marke Nivea u iznosu od 30,00 kn, te kupke za tuširanje marke Adidas u iznosu od 30,00 kn i mp3 uređaja marke Sony u iznosu od 700,00 kn,

- tužitelju pod 2. iznos od 11.500,00 kn i to na ime uništenja fotoaparata Olympus m 780 u iznosu od 2.500,00 kn, uređaja PSP (play station portable) u iznosu od 1.500,00 kn, sunčanih naočala marke Diesel u iznosu od 800,00  kn, kao i mobilnog uređaja marke Nokia N95 u iznosu od 6.700,00 kn,

- tužitelju pod 3. iznos od 3.000,00 kn i to na ime uništenja mobilnog uređaja marke Samsung D900 u iznosu od 2.500,00 kn, mp3 uređaja marke Philips u iznosu od 200,00 kn, kao i uništenjem novca u iznosu od 300,00 kn

- tužitelju pod 4. iznos od 4.900,00 kn i to na ime uništenja vunene kape marke Benetton u iznosu od 300,00 kn, i-pod uređaja Apple 30 GB u iznosu od 2.500,00 kn, mobilnog uređaja marke Sony Ericsson K 610 u iznosu od 1.500,00 kn te novčanika u iznosu od 300,00 kn, te dokumenata i to baš osobne i zdravstvene iskaznice te kartice tekućeg i žiro računa u iznosu od 300,00 kn

- tužitelju pod 5. iznos od 2.500,00 kn i to na ime uništenjem ključa za automobil marke Alfa Romeo sa daljinskim upravljanjem u iznosu od 1.000,00 kn, mp3 ipod uređaja marke Apple u iznosu od 700,00 kn, sunčanih naočala marke Ray Ban u iznosu od 700,00 kn te naočala za plivanje marke Arena u iznosu od 100,00 kn

- tužitelju pod 6. iznos od 1.080,00 kn na ime uništenja i ponovnog ishođenja dokumenata i to baš osobne iskaznice i zdravstvene iskaznice iznos od 150,00 kn te gotovog novca u iznosu od 250,00 kn, vunene kape marke Nike u iznosu od 100,00 kn, ručnik marke Speedo u iznosu od 100,00 kn, novčanika marke Lacoste u iznosu od 200,00 kn i gotovog novca u iznosu od 280,00 kn

- tužitelju od 7. iznos od 2.100,00 kn i to na ime uništenja mobilnog uređaja marke Samsung D-900 u iznosu od 1.500,00 kn, sunčanih naočala marke Carrera u iznosu od 600,00 kn,

- tužitelju pod 8. iznos od 2.450,00 kn i to na ime uništenja mp3 uređaja marke Sony u iznosu od 700,00 kn, uništenjem jakne marke Gant u iznosu od 1.200,00 kn, uništenjem nesesera marke Nivea u iznosu od 15,00 kn s kozmetikom i to baš kozmetičkom kremom Nivea u iznosu od 30,00 kn, kupkom za tuširanje marke Palmolive u iznosu od 30,00 kn i dezodoransom marke Rexona u iznosu od 25,00 kn, ručnika marke Speedo u iznosu od 100,00 kn, naočala za plivanje marke Speedo u iznosu od 100,00 kn, vunene kape marke Nike u iznosu od 150,00 kn i donjeg veša marke Yammamay u iznosu od 100,00 kn,

- tužitelju pod 9. iznos od 2.379,00 i to na ime uništenja kamere za snimanje utakmica marke Sony DCRHC 37 s pripadajućim stalkom u iznosu od 2.129,00 kn kao i uništenjem ključa za automobil marke Mazda u iznosu od 250,00 kn

zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedene iznose teče od presuđenja pa do isplate po stopi od 8,14% godišnje, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se za više traženu kamatu potraživanu od 26. siječnja 2008.g. do dana kada je kamata dosuđena (do dana presuđenja) zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

 

II. U cijelosti se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

"Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe svakom od tužitelja na ime neimovinske štete isplatiti iznos od 5.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena koja na navedeni iznos za svakog od tužitelja teče od 26. siječnja 2011.g. pa do isplate".

 

III. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak."

 

Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu u točki I. njene izreke u dosuđujućem dijelu kao i u točci III. njene izreke pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud prvenstveno preinači pobijanu presudu uvažavajući navode žalbe ili pak podredno istu ukine i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba je osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju su pretrpjeli na svojim stvarima koje su im uništene uslijed požara na autobusu marke "Neoplan" reg. oznake ST 1010-ST u vlasništvu S. M., sada jedinog tuženika kao vlasnika obrta za prijevoz putnika "M. bus" kojim su se prevozili iz Splita prema Dubrovniku dana 26. siječnja 2008. godine radi odigravanja vaterpolo utakmice.

 

Među strankama nije sporno da su se dana 26. siječnja 2011. godine prevozili autobusom kao igrači zajedno sa trenerom seniorske momčadi VK Mornar, te da je temeljem Ugovora o poslovnoj suradnji između VK Mornar i Delminium Travela d.o.o., društvo Delminium Travel d.o.o. vršilo organizaciju prijevoza za Klub, bilo svojim autobusima ili angažiranjem drugog prijevoznika da to za njega obavi, da je u konkretnom slučaju na taj način društvo Delminium Travel d.o.o. angažiralo F-tours d.o.o., a ovo tuženika S. M. koji je kao ovlašteni prijevoznik svojim autobusom trebao obaviti tako dogovoreni prijevoz.

 

Nadalje je nesporno, da je tijekom vožnje u predjelu D. došlo do dima na zadnjem dijelu autobusa, da je autobus zaustavljen i svi putnici izvedeni iz autobusa, nakon čega je došlo do zapaljenja čija posljedica je uništenje autobusa i nastanak totalne štete na njemu.

 

Isto tako, nesporno je da je 26. siječnja 2011. godine vaterpolo klub M. podnio Trgovačkom sudu u Splitu tužbu protiv tuženika D. T. d.o.o., S. M. i Jadranskog osiguranja d.d. radi naknade štete koja je nastala tom tužitelju uništenjem sportske opreme i potrebom da se pribave novi kompleti opreme, dok je u toj tužbi obzirom na štetu koja se dogodila na stvarima igrača u njihovom vlasništvu prepustio podnošenje zahtjeva za naknadu svakom od igrača navodeći da VK M. nije aktivno legitimiran za podnošenje tog zahtjeva te je zatražio s naslova gore navedene štete, dakle za Klub iznos od 34.870,00 kuna. U tom postupku koji se vodio pod poslovnim brojem 13P-809/11 dana 25. svibnja 2012. godine doneseno je rješenje o povlačenju tužbe VK Mornar prema tuženiku pod 3. Jadranskom osiguranju d.d. uz obvezu tamošnjeg tužitelja na naknadu troškova postupka.

 

Također je nesporno da je danom 1. ožujka 2013. godine između VK M. i D. T. d.o.o. sklopljena sudska nagodba, te su se stranke dogovorile da D. T. d.o.o.na ime dugotrajne poslovne suradnje sa VK M. istome se obvezuje na ime sponzorstva izvršiti usluge prijevoza u iznosu od 45.000,00 kuna u određenom roku, da se VK M. obvezao isplatiti u roku od 8 dana D. T. d.o.o. iznos od 28.260,08 kuna na ime ranije navedenog potraživanja, a u protivnom za slučaj neisplate da bi se izvršilo prebijanje pa bi sponzorstvo iznosilo 16.739,92 kune, te su nagodbom riješili međusobna potraživanja te se obvezali međusobno povući tužbe u ranije citiranim postupcima.

 

Dakle, iz činjeničnih navoda tužbe (točka I. historijata) proizlazi da je zaključen ugovor o prijevozu osoba u smislu čl. 694. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) između vaterpolo kluba Mornar i društva D. T. d.o.o. Nadalje, također iz činjeničnih navoda tužbe opisanih u točki VI. historijata proizlazi da je VK M. prepustio svakom od igrača podnošenje zahtjeva za naknadu štete na stvarima u njihovom vlasništvu a koji su uništene u požaru autobusa.

 

Dakle, tužitelji nisu bili redovni putnici u uobičajenom linijskom prijevozu putnika, već su se prevozili autobusom tuženika temeljem ugovornog odnosa, stoga ovaj sud pogrešno spor razmatra sa aspekta članaka 1063., 1068. i 1069. ZOO-a, a koji se odnose na odgovornost vlasnika opasne stvari.

 

Odredbom čl. 698. st. 3. ZOO-a za oštećenje stvari koje putnik drži uza se, prijevoznik odgovara samo ako mu se dokaže krivnja. Krivnja postoji kada je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom, a teret dokaza je u konkretnom slučaju na strani tužitelja.

 

Kako dakle, proizlazi da se radi o ugovornom prijevozu osoba, tuženik je bio u ugovornom odnosu sa tvrtkom F-t. d.o.o., te u skladu sa čl. 9. ZOO-a, te načelu savjesnosti i poštenja (čl. 4. ZOO-a) sudionik u obveznom (ugovornom) odnosu, dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njeno ispunjenje drugom sudioniku tog odnosa.

 

Iz postupka proizlazi da je društvo D. t. d.o.o. priznalo odgovornost za naknadu imovinske štete na prtljazi kluba koja je nastala u prtljažniku autobusa, te da je VK M. nadoknadio pojedinačnu štetu u vrijednosti oko 10.000,00 kuna pojedinim igračima (mail poruka svjedokinje M. S. upućena "Jakši-list J12 spisa").

 

Pravilno dakle, žalba ukazuje na činjenicu da je društvo D. t. d.o.o. priznalo odgovornost za naknadu imovinske štete na prtljazi kluba koja se nalazila u prtljažnicima autobusa, međutim i prema utvrđenju ovog suda isto društvo se nije moglo osloboditi odgovornosti za naknadu štete na osobnim stvarima igrača.

 

Naime, kao što je već istaknuto u konkretnoj pravnoj stvari radi se o ugovornom prijevozu osoba, stoga bi tuženik temeljem ugovornog odnosa sa društvom F-t. d.o.o. bio odgovora jedino ovom društvu, a ne društvu D. T. d.o.o. budući da sa društvom D. T. d.o.o. nije bio u nikakvom odnosu. Naime, D. T. d.o.o. angažirao je društvo F-t.d.o.o. radi organizacije prijevoza putnika koji je ugovorio prijevoz putnika sa tuženikom, stoga bi tužbeni zahtjev koji se odnosi u konkretnom slučaju na tuženika bio neosnovan.

 

Nadalje, prema utvrđenju ovog suda čak kad bi tužbeni zahtjev bio osnovan, visina štete na način na koji je postavljena u tužbi ne bi bila izvjesna, budući da je visinu štete sud utvrdio prema subjektivnom kazivanju tužitelja i njihovoj subjektivnoj procjeni o vrijednosti stvari bez ikakvog dokaza o vlasništvu stvari ili takvih dokaza da su zaista navedene stvari imali kod sebe u trenutku požara, a u konkretnom slučaju teret dokaza ležao je na tužiteljima.

 

Kako je žalba tuženika osnovna, kao takva je prihvaćena a prvostupanjska presuda preinačena temeljem odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a u točki I. njene izreke.

 

Nakon donošenja ove drugostupanjske presude trebalo je donijeti i novu odluku o troškovima postupka utemeljenu na vrijednosti predmeta spora te temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09 i 142/12).

 

Tuženiku treba priznati slijedeći parnični trošak: sastav odgovora na tužbu 1.000,00 kuna, zastupanje na ročištima od 10. srpnja 2012. godine 500,00 kuna, zastupanje na ročištima od 12. studenog 2012. godine 1.000,00 kuna, ročište od 8. veljače 2013. godine u iznosu od 500,00 kuna, ročište od 11. srpnja 2013. godine u iznosu od 500,00 kuna, ročište od 5. studenog 2013. godine u iznosu od 1.000,00 kuna, ročište od 25. veljače 2014. godine u iznosu od 500,00 kuna, ročište od 28. kolovoza 2014. godine, 21. listopada 2014. godine po 1.000,00 kuna, ročišta od 22. prosinca 2014. godine, 3. ožujka 2014. godine i 7. svibnja 2014. godine po 500,00 kuna te ročište od 20. listopada 2015. godine 1.000,00 kuna, te za podnesak od 19. prosinca 2014. godine 500,00 kuna ili sveukupno 9.000,00 kuna. Ovom iznosu treba pridodati iznos od 2.250,00 kuna na ime PDV-a pa proizlazi da je trošak tuženika 11.250,00 kuna. Ovom iznosu treba pridodati 1.562,50 kuna kao trošak žalbe sa PDV-om, dok sudska pristojba za žalbu nije tuženima dosuđena jer je nisu precizirali. Ukupan trošak iznosi 12.812,50 kuna.

 

Odluka o troškovima postupka preinačena je i donesena temeljem odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a.

 

U nepobijanom dijelu točka I. izreke kojim su tužitelji odbijeni sa više tražene kamate te u odnosu na točku II. izreke prvostupanjska presuda ostaje nepromijenjena jer žalbama nije pobijana.

 

U Splitu, 17. ožujka 2017. godine

Copyright © Ante Borić